|
|
Učahurena stvarnost
27.07.2006., četvrtak
(Ne)uspjesi moga (bivšeg) razredA
Katija................................................. restauracija
Peka................................................... vrlo vjerojatno agronomija
Dubo.................................................. N/A
Draška................................................ još uvijek niente, puca na računalstvo tu u gradu
Đeva................................................... vrlo vjerojatno građevina
Đuka................................................... N/A
Sonja.................................................. restauracija
Krešo.................................................. po zadnjim informacijama povijest
Ena..................................................... RUDARSTVO!!
Joža.................................................... N/A
Koncul................................................. povijest ako se ne varam
Marija.................................................. mediji i kultura društva
Ira...................................................... ne znam, rekoše mi da nije uspjela upisat novinarstvo
Đina.................................................... pravo
Kuzme................................................. manja grupa dobro informiranih bi rekla psihologija ali nema službene potvrde
Tomi.................................................... medicina
Ale....................................................... N/A, šuti ko zalivena
Marko................................................... pauzira
Iva........................................................ prehrambeno-biotehnološki
Ljudo.................................................... FER
Roska.................................................... arhitektura
Luko...................................................... N/A
Božo..................................................... grafički
Marijana................................................. još uvijek ništa...
Leona.................................................... restauracija
Moi........................................................ biologija, NIJE profesorski, nisam popizdio
Ivana..................................................... učiteljska
Šakota................................................... pedagogija u Motherlandu
Zrinka.................................................... pravo
Evo, sad znate sve o mom razredu, za ovih nekoliko fakat ne znam što su upisivali a ne smijem potrošit ni lipe više na mobitelu. Za nekolicinu samo pretpostavljam. Kao što vidite, prilično smo uspješni, neki su upali odma (većina), neki su čekali da se spusti lista (like me) a nei su sabotirali svoj prijemni i prkosno se suprotstavili familiji. Najteže je, vjerujem, bilo Ivani Soldo aka Ficuli koja je na svom prijemnom morala crtat, pjevat, igrat tjelesni i proć test motivacije i intervju. Sad idem jest a onda ću počet planirat sutrašnji dan (spavanje, ležanje i, hmmmm, možda trunku šetnje od frižidera do kauča). Idem...
|
23.07.2006., nedjelja
Povratak ugojenog sina...
Evo me, danas sam stigo... Ustvari, stigo sam točno u ponoć pa to nije ni jučer ni danas ni sutra nego u nekom međuvremenu. Jebiga, najvažnije je da sam fino lijepo doma i da ne moram više trpit nesnosnu vrućinu i nedostatak mora. Jarun me nekako nije privlačio, ogromna barušta gdje se kupa milijardu ljudi.... lagano me podsjeća na Srebreno i Trebinjce. I tako, prije nego što se bacim u more, moram se ošišat jer ako s ovom grivom zaronim, neću više izronit jer na glavi imam dlakavi šljem ispod kojeg je vrućeeeeeeee!!!!
Rekapitulacija 13-dnevnog boravka u Španskom glasi: fucking boring!!!!!! Nemaš što za činit, ljudi ne jebu jedni druge ni pet posto, sve sami penzići okolo, prosjaka mali milijun. Tata i ja smo nekidan prošli pokraj neke babe kad smo ulazili u trajvan i imali se izvrnut. Žena se nije okupala jedno 1000 (slovima: tisuću) dana!!!!!!!!! Katastrofa! Užas! Inače ja imam sreću koji si svatko može samo poželjeti. Prvo na prijemnom bude 600 ljudi a inače je svih prethodnih godina bilo samo stotinjak. Naravno, zašto PMF ne bi posto elitno okupljalište baš onda kad ja idem studirat?? Zatim hodam putem, zadubljen u svoje osebujne misli i iznenada otkrijem da stojim nasred raskršća od nekih desetak traka i da na mene jure dva tramvaja, par autobusa, tristotinjak auta, avion, kočija, podmornica..... Jebote i takav ogroman grad! Više nisam htio izlazit iz stana. Vjerujte, odahnuo sam kada sam prošao autom po našem gradu; čista divota koja se ne da opisat. Slijedeće dane proveo sam slušajući paranoične ispade svog plemenitog oca: "Ja se ovdje ne snalazim, izgubit ćemo se, gotovi smo, kuku nama, jadni mi, MRTVI SMO!!!!!" Baš lijepe riječi, nema što...
I tako, eto mene doma, moro sam malo predahnut nakon puta, stigo sam točno u ponoć i nije mi bilo do sranja po Internetu. Osim toga, bila je i rodica kod mene pa nisam mogo piskarat jer ne želim da familija zna za blog; što dalje od njih, to bolje. Ali sad sam tu, spreman za baljezgat gluposti, na kupanje mi se ne ide jer je prevruće, bolje se klimat na klimi doma. Ovih dana se treba nać sa starom bagrom neđe u Talira a bogme i u Taj Mahala, treba sažet proteklih mjesec dana... A sad idem prvo sredit stol svoj pisaći, a onda u krpe. Sutra me čeka sređivanje bicikle, leži jadnica već pet godina zaboravljena, treba promijenit sve sajle, dobro je oprat, podmazat, nove gume stavit...Idem, imam posla. Surlaba, sretno u Grčkoj. Sutra dolaziš??
A gle fakat, pa nisam vam reko najvažnije: upiso sam se...........
|
|
|