Marketing
Kiša sudnjeg dana
Ah, lijepo se ćovijek osjeća kad napiše i preda maturalni............ Nikakve te brige ne more, ništa ti ne smeta, osim činjenice da moram ispravitgrčkiispravitlektirukojućudobitjedanpisatjošpetšesttestovaodgovaratmilijunpredmetasprematsezamaturuizaprijemni.... No pressure at all!
I kako j(a)(e)dan maturant provodi svoje zadnje dane? Sjedeći na leđima, gledajući iste filmove deset puta, čitajući iste knjige petsto puta! Zašto? Zato jer svaka pomisao na učenje u meni budi želju da lupim nečijom glavom o šiljke!! I nimalo mi ne pomažu profesorski komentari tipa "pa kad vi mislite to ispravit", "ostalo je još par sati", "ja sigurno neću ispitivat zadnji sat"... Štoviše, to ih samo pomiče prema vrhu ljestvice za nabijanje (na šiljke, to jest).
No ipak, u srijedu se dogodilo čudo. Veliko. Spremamo se za njega od desetog mjeseca. LJUBLJANA JE KONAČNO DONIJELA PITANJA ZA MATURU!!!!! 
DA, ona ista pitanja koja je triput tipkala, uvezivala, tiskala, gurkala, tražila, gubila, pronalazila i opet gubila! Ovaj put nam ih je pročitala ("Otipkala sam ja, eno ih u zbornici...!!"). Trebam li opisivat euforiju koja je nastala? Mislim da su Židovi u Aušvicu bili sretniji kad su išli na tuširanje nego mi kad smo dobili pitanja. Počelo je sve s piscima (njih 30!!), prešlo preko 30 raznih razdoblja i svršilo na 30 pitanja iz gramatike!! Ukratko, sve, all, tutto, alles, omne... Da mi je znat samo što ću radit kad mi završi škola 24. svibnja! Fakat nemam ideju, morat ću se dosađivat, nema treće...
Amo sad o nečemu vedrijem! Naprimjer o srijedi, neđe oko jedan i po. Nebo je bilo sve samo ne vedro!!! Naravno da ja nisam ponio ombrelu, pa zar je onih sto gromova i milijun kapi poviše Grada na televiziji značilo da će padat kiša? Ma ko bi reko... Anyhow, ja NISAM ponio ombrelu i što se dogodilo? Kišica? Proljetni pljusak? OLUJA JEBEMU!!!! Okupile se ženskinje i razreda na vratima škole, kukaju kako će im propas cipele (malo krpe na komadu plastike, BTW) a ja ko narodni heroj niza skale i na Stradun! Mokar ko miš iz ulja dok sam sišo do Gundulića. Tad sam presto trčat (POKUŠAVAT trčat bi bilo bolje za reć
, nisam trčo još od petog razreda) i pomirio se sa sudbinom, kurvom rogatom, i pustio da me kiša zalijeva. Istina, bolje bi prošo da nisam skupio apsolutno svaki iscjedak s onih prokletih suncobrana koji su mi se svi iscijedili za vrat ali neka. Mogu vam reć da mi nikad prije nije bilo tako lijepo!! Zamislite sve te milijune litara vode kako klize po vama, po licu bockaju, udišete mokri, čisti zrak, jebe vam se živo što vam kisnu mobitel, digitron, mp3, uplate od lota koje moram odnijet susjedi... Kažem vam, morate jednom prošetat bez ombrele i sa što manje robe po kiši ali ne po onoj koja prducka s neba. Ne, treba prošetat po općem potopu, to je doživljaj koji nećete zaboravit tako lako. Doduše ja neću zaboravit ni trenutak kada se na mene sručilo tisuću kubika vode koja se slijevala niz Žičaru prema Buži. Čovječe, možete mislit kad je MENE sva ta voda skoro odnijela nazad nizbrdo. Tad su mi promočile tene i upropastile divan osjećaj okisnuća jer su mi noge otežale jedno peset kila pa sam se jedva odvuko do auta.
Slikalo me jedno milijun Japanaca koji su svi stali pod jedan suncobran, neka baba Švabica me je samilosno gledala, stari Englez mi se smijo (mater mu englesku!!), neki Skandinavci su se poveli za mojim primjerom i zagazili kroz potop... Samo je falio neko da zaplešemo, "Siiiging in the rain, I`m siiiiiiiiiinging in the ra....." KRES!!! Poskliznuo se, opizdio rektumom o skalin i umalo sjeo na mobitel! Tad mi je puko, fil, poslo sam u kurac i kišu i osjećaje i poželio da sam u Sahari!
Inače, tetka me sad napomenula da smo preživili smak svijeta!! Trebao se dogodit jutros u jedan sat, dvije minute, tri sekunde, četvrti petog dvijetisuće i šeste!! Još smo tu!! Ali nemojte se opustit, treba još preživit 6.6.2006! Day of the beast!! Ala će bit čupavo, srećom taj dan nema mature!!!!
Ostajte mi zdravo i dajte komentirajte jebemu, u zadnje vrijeme jedva da vidim koji komentar, zahvaljujem najiskrenije onima koji imaju redovitu.... naviku komentiranja. Ajd adio, idem jest!!
Post je objavljen 04.05.2006. u 18:32 sati.