Učahurena stvarnost
30.05.2006., utorak
Evo vam, gladni psi pakla ugaslog!
 Oh, nezasitna gomilo, uzroče mnogih samoubojstava.... Što od mene očekujete? Da se tuda hvalim kako sam svršio sa školom, kako imam milijun sati slobodnog vremena i da hvatam zjake? NE!!! AKO NISTE ZNALI, ZA KOJI TJEDAN IMAM MATURU!!! ČETIRI GODINE HRVATSKOG I BIOLOGIJE I DVIJE GODINE LATINSKOG!!! Tako da nemam vremena za ne imat vremena, treba radit! Da, čak sam i ja, samoproglašeni kralj letargije, zasukao rukave (doduše ne previsoko) i uhvatio se posla! Pitanja iz bilogije već riješena (ostala je samo mejoza ali nemam vremena za sex life right now...) a hrvatski planiram dio sutra. Ovim putem duboko zahvaljujem Draški koja se nevjerojatno angažirala oko latinskog (iako ti to NEĆE donijet bodove!!), gnjavi Tamaru i meni je napisala prijevod Cezara. Hvala, Draško, baš si sunce! Kad smo već kod sunaca, u neđeju sam se okupo, prvi put ove godine (u MORU, Mico, Surlaba, BOLESLAVA... da vam ne uđu čudne primisli u glavu). Bilo je hladnjikavo ali to mi nije smetalo toliko koliko činjenica da je samo tridesetak metara od mene brod Kapetanije razminiravo neku zaostalu MINU iz 2SR. Iz nekog čudnog razloga nisu nas upozorili da se klonimo mora, valjda misle da se detonacija nekoliko stotina kila eksploziva pod morem ne može mjerit sa dobivanjem tena... Ko zna. U svakom slučaju, okupo sam se samo JEDNOM i to je bilo dovoljno da zaradim slinavku tako da sam trenutno okružen (ne)iskorištenim maramicama. Evo dok ovo pišem čuju se sirene po magistrali, nekud jure vatrogasci i hitna, mora da je koju babu drmlo srce kad je vidila da joj se unuci otkrio GLEŽANJ na plaži pa je prdnula u logorsku vatru i zapalila obližnji bor koji je eksplodirao jer se đede na njega ispišo nakon što je popio litru rakije kad je sazno da mu je unuk doveo DEČKA na zabavu! Sve u svemu, normalni utorak popodne u zabiti gdje je i Bog davno reko adio a Konzum pokuo na vrata. I tako, dosađujem se trenutno jer odmaram nakon napornog preslaganja knjiga po polici, Surlaba zna da ne lažem jer me dvaput uhvatila u poslu dok je išla po dnevne zalihe saharoze i ugljikovog dioksida, omiljene hrane njenog krda. Knjige su teške ko svi crni vrazi a bilo ih je mali milijun i to sve trideset godina starije od mene. Imo sam osjećaj ko da prevrćem pokojnike po rukama. Čak sam našo i "Pesme" nekog srpskog bre velepesnika i to na bratskoj nam ćirilici. Sve je to sad uredno složeno u polici koja visi mami poviše glave kad ujutro pije kavu. Ako popusti tatino uradi-sam-svoju-policu, policija će ga optužiti da je izvršio atentat književnošću na svoju ženu. Ništa se zanimljivo ne događa ovdje!!! Najzanimljiviji dio ovog tjedna je jutrošnji nestanak struje što je rezultiralo mojim buđenjem u osam i po da ISKLJUČIM jebeni ups za kompjuter koji je pišto kao da ga kolju. Pišti svaki put kad nema struje, bio kompjuter uključen ili ne. Nakon toga, neđe oko devet, mama je iz moje sobe gađala limunima mačke koji su se klali pod prozorom. Oko devet i po zvonila je dementirana susjeda koja se uspaničila što nema struje i mislila da nas napada Luftwaffe. Oko deset mački su se opet klali ali mama je ostala bez municije, što je pak nije spriječilo da se dere meni iz sobe na njih. Konačno sam se "probudio" oko deset i po, otkrio da još uvijek nema struje i odjednom osjetio želju da upalim televiziju, kompjuter, sva svijetla, video i liniju. Mi ljudi smo postali ovisnici o struji! Ne možemo se ni popišat bez nje (doslovno u mom slučaju jer mi banja nema prozora pa kad zatvorim vrata ne vidim ni kurca a svijeće ne smijem unosit otkad sam zapalio vc papir i progorio mašinu za robu)! I tako, poslije sam u panici tražio što ću od knjiga ponijet sa mnom u jutarnji posjet zahodu i skoro sam se usro jer nisam mogo nać štivo dovoljno zanimljivo. Nakon objeda (ili prije, ne sjećam se) zvala je Draška koja je pasla snagu na mojoj letargiji, onda sam se uhvatio knjiga i sad pišem ovaj glupi post i razmišljam o tome kako moram oprat kosu... Jeste sad sretni? (koji je racku s ovim kategorijama pri objavi posta, vidi se da nisam odavno ništa piso...) |