ISKONSKI PAG

petak, 29.03.2019.

DA SE NE ZABORAVI - DIDE

Lipo je kada covik doceka svoga nuka, da znaš da si dide. Ja san doceka taj tren po drugi put i moram priznat da mi ni bilo sve jedno. Dite, moga diteta. To je prelipi osjećaj. Gotovo svaki covik ima dva deda i dvi biološke nane, cetiri pradida i cetire pranane.

Ja san ima tu sriću da san živi sa pradedon i prananon, i to sa dvi pranane. Telerovicon i Rumorkon.

Taj zajednički život tri generacija puno je pomoga da se znanja o fameji i običaji prenose sa generacije na generaciju. Više put nana i ded minjaju roditelje, jer su roditelji zaposleni, tako da su dica kod deda i nane.

Od matere dide Ive i nana Katica, od oca dide Ante i nana Marija. Na žalost ovoga drugoga nikada nisan upozna, mlad je umra i to mi je uvik bilo žal. Zac druga dica imaju dva deda i dvi nane, a ja samo jednoga deda.

Koliko je meni znači moj dide?

Pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka.
Čvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su priče učile me svemu.

(Marko Perković-Thompson)

Besede dolaze od latinskih termina nonna i nonnus, od tuda naši nona i nono (dobri moj nono, sve manje judi znan ća nalik su na te), i na našen otoku se koriste ti termini, samo ca za dida receju nono, a za nanu, baba. Na Krku se za nanu još rece mamica. Talijani su jedini zadržali latinske termine od svih europskih jezika. Njemčki, engleski i francuski jezik koriste sasvim nove termine ki se govoriju u svakodnevnom govoru. Tako je od Grossvater/Grossmuter (u kolokvijalnom jeziku Opa/Oma), u engleskon grandfather/grandmother (grandpa/grandma, granny) i u francuskom jeziku grand-pere/grand-mere (mamie/papi).

Kada malo razmislim, moj je dide bi daleko mlaji od mene kada je posta ded, ja san skoro za duplo bi stariji od njega kada san dobi unuka. Tko zna kako se on tada osjeća? Virujen da je bi ponosan, isto kako i ja sa svojim nucima.

nedjelja, 24.03.2019.

BICIKLA ZA NOSTALGIČARE - PONY

Slijedom vijesti kako je tvornica Gorenje iz Velenja u Republici Sloveniji otkupila brend i ponovno pokrenula proizvodnju legendarnih Rogovih bicikli zvani "Pony", na ovaj post potakla me jedna fotografija koju sam uradio sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je bicikla imala veliko značenje ne samo u sportsko-rekreacijskom značenju, nego kao i bitan čimbenik u našem svakodnevnom životu, kao i svi zaljubljenici u biciklistički sport koje sam susretao obilazeći moj otok.

Bilo je Pažana, i još uvijek ih ima koji su ostali vjerni ponici, kao pokojni barba Ivo Orlić-Kaldo. On se nije odvajao od svoje ponice i postao zaštitini znak grada.

foto:Elvis Šmit

Imati ponicu bio je prestiž. Sjećam se mojeg djetinjstva na Goliji kako smo tim ponicama imali vožnje kroz park, igrajući se čak i lovice.
Otok Pag je savršena destinacija za sve generacije biciklista, najviše radi svoje dužine, i zbog bitnog razloga što je otok Pag za razliku od drugih jadranskih otoka izrazito niski otok.

Stoga je zaljubljenicima u biciklistički sport na raspolaganju veliki broj asfaltiranih, jednako tako i bijelih cesta. Ako krenete od paškog mosta do Luna, čeka vas 60 kilometara cesta u jednom smjeru, bilo da ste odlučili prijeći ih asfaltiranim ili bijelim cestama.

Koristeći bijele ceste, manje ste izloženi automobilskom prometu i time je sigurnost veća. Vozeći se tim cestama fascinirati će vas krajolik na koji nailazite.

Na Pagu niste ograničeni do kada možete voziti bicikl. Možete voziti do mile volje. Za to će vam, trebati nešto više vremena i nešto od opreme.

U jedno sam siguran da će vas na tom putu zadiviti ljepota pogleda, ako sa sobom nositi svoj fotoaparat ili mobitel, imati ćete bezbroj prelijepih kadrova koje možete zabilježiti, povijest otoka na svakom koraku, neće vam nedostajati i dobre gastronomske ponude, kulturnih sadržaja i nadasve gostoljubljivost svih stanovnika otoka.

Cikloturizam postala je grana turizma koja je u europskim turističkim destinacijama u velikom zamahu. Nisu ni hrvatska turistička središta ostala imuna na tu pojavu. Istra i Kvarner su perjanice te grane turizma u Hrvatskoj. Turističke zajednice na otoku Pagu trebale bi krenuti tim putem i osvajati tržišta ovakvog vida turizma. Ne sumnjam da turistički djeltnici na otoku nisu zauzeti i tim vidom turističke ponude.

Tko je imao priliku vidjeti i doživjeti sa kakvim oduševljenjem djeca pričaju o svom biciklističkom izletu, i to danima po njegovom završetku, mora i odgovarati na pitanja kada će to ponoviti. Taj vid zajedničkog oblikovanja slobodnog vremena donosi radost ne samo djeci, nego i roditeljima.

srijeda, 20.03.2019.

CA TI SE DOGODILO ?

Ni racuna da neću doć ugrad, ceka me je kao zapeta puška. Kako me ni bilo a svi su već bili na okup, ni mu vrag da mira a da ne zove.
- Ca Ti se dogodilo, di si zape?
- Danas je takva odluka da nećemo doć ugrad, nego ćemo ucint jedam mali izlet po našen zavičaju. Ima još dosta toga ca nisan vidi, a niti Tea, pa je red da se i upoznademo sa tin užim zavičejem.
- Jebi se ti i zavičaj, nisi moga doć na kafu, da te pitan ki je to od ovi zadnja dva popa ca si pisa, barbi ti Madoni u rodu.
- Nikola Valentić!
- Kako Nikola Valentić? Kako se ti voliš zajebavt to covik ne more verovat.
- Lipo, nana mome dedu Madoni je bila Valentika, sestra od Nikole Valentića popa, je Ti sada ćaro. Nana Kate mi je uvik pripovidala, a imam je i snimanu na kameru, kako joj je pokojna sekerva uvik pripovidala da se tribala udat za nekog Šanta u Velu ulicu, ali da ona nikako ni stila, nego za Madonu i da su je u tome pomogli barbe popi, materini je brati. Sada san Ti reka i grih i grišnika.

- To ni za verovat. Zato je barba Frane Valentić kada si deda isprati iz mrtvačnice u Riku prema Pagu, sta do vas i neki judi su se i njemu žalovali, ali onda mi ni bilo upameti zac je to tako.
- Zato ca su bili rojaci, barba Frančov ded, i dedu mi Madoni nana, su bili brat i sestra.
- Da si mi za mislt.
- Znaš da mi je pacijent barba Ivan Donadić - Delija, pa čakulamo na terapiju i ne more doć sebi kada mu govorin za neke rodbinske veze u Pag. I on se cudi kako to znan. Ca ja znan, uvik me to interesiralo, nešto san zapisa, veći del san zapameti, zato zadnje vrime sve više pišen te veze jer se u Pag sve manje zna i poštiva rod. Znaš kako se u Pag rece: sve do devete kapje kervi!, a mi više ne znamo nanka drugi rod.

- Nego reci ti meni di si to bi na izlet?!
- Na Črišnjevo, tamo Prdela drži oštariju, svi greju tamo, tamo mi i kum ima kaić vežen pa da i to cudo vidin. Ja san zadnji put bi tamo dok je od Črišnjeva vozi trajekt za Kerk, prije nego ca je izgrajen most.

- I ca govoriš?
- Di su tamo komisije za bespravnu gradnju. Zadnji put si me napa da branin Miškovića, tribaš to vidit. Svaki kaić ima svoj mulić i to se na njega potpišeju cigov je da se slučajno nebi veza za mulić. To je strašno kompanjo moj. I nikome ne pada na pamet da bi to sruši. A, mi u Pag odma bageri na licu mista. Zavidni, nevirni, cudo jedno.

- Ja san bi jedan puta tamo, pa smo se kod Prdele zipili ka praci, nisan ni zna ki me je doma dove. Bilo je odlično društvo, Prdela je svira gitaru, pofriga sardele i eto ti zla. Ca ti ni Prdela sused na Čavle.

- Je stoji nidi blizu mene, ali ja ga slabo znan i nisan se zipi tamo, tribalo je Teu i Matea dovest doma.
- Ne sumjan da se nisi naslikiva.

- Ne Tebe ću pitat.
- Da ti se ne dogodi da ovu subotu ne dojdeš dograda, sa kin ću čakulat, ovi talenti samo govoriju o sportu. Već mi je puna kapa sporta i politike, oću govorit o Pagu.
- Ako ne pojdemo na ki izlet, morebit dojden dograda.
- Ne bali više, molin te.
- Neću Pažanine.

petak, 15.03.2019.

101.PAŽANIN - 31.NIKOLA VALENTIĆ – (Pag, 4. rujna 1813. – Zadar, 1873.)

Nikola Valentić rođen je u Pagu 4. rujna 1813. godine. Jedan je u plejadi paških klerika koji je ostavio duboki trag u hrvatskoj kulturi. Nakon završene osnovne škole u svom rodnom gradu, put ga vodi u Zadar gdje upisuje bogoslovni fakultet kojeg je u Zadru i okončao.
Po okončanju fakulteta zadarski nadbiskup Josip Godeassi povjerava mu dužnost župnika Povljane na svojem rodnom otoku. Župa Povljana spominje se kao jedina glagoljaška župa na otoku Pagu. Svećenici koji su dolazili u župe koje su baštinile glagoljicu kao jezik, zadatak je bio prosvjetiteljstvo među pukom, učenju ljudi pisanju i čitanju, bili im notari koji su sastavljali dokumente i nisu bili samo svećenici nego i njihovi prijatelji u svemu. To je bila ta nit vodilja nadbiskupa Godeassia da svećenika Valentića pošalje u takvu župu.

Po pozivu Zadarske nadbiskupije Nikola Valentić vraća se u Zadar gdje pri bogosloviji vodi Katedru za agronomiju. Djelujući u radu bogoslovije postaje profesor pastoralnog i moralnog bogoslovlja. Nikola Valentić nije stao na tome, već svoj akademski status na bogosloviji potvrđuje time što je postao redovni profesor gdje preuzima Katedru Novog zavjeta.
Nikola Valentić se bavio prijevodom, pa je tako i preveo Novi zavjet, ali taj tekst nije nikada objavljen i ostao je u rukopisu.
Da mu je Sveto pismo bilo trajno nadahnuće, potvrđuje da je napisao egzegezu istog. Pojam egzegeza je grčkog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači "razlaganje", odnosno "vođenje", a odnosi se na tumačenje i objašnjavanje biblijskih tekstova prilazeći im sa povijesnog ili kulturološkog aspekta.

Svojim svjetovnim djelovanjem Nikola Valentić pokazuje da nije ravnodušan naspram političkoj situaciji koja se dešava u zemlji. Priključivši se Hrvatskom narodnom preporodu (pokretu) koji ima prvenstvenu zadaću ujedinjenja kulture, književnosti, gospodrstva i politike. Prvenstveno se davala važnost narodnom jeziku i narodnoj kulturi.

Zora dalmatinska prvi je hrvatski preporodni časopis na hrvatskom jeziku koji je izlazio u Dalmaciji. Zora dalmatinska započela je izlaziti 1844. godine u Zadru. Svi oni koji su prihvatili preporodne ideje skupljali su se oko Zore dalmatinske. Za pokretanje časopisa najzaslužniji je Ante Kuzmanić koji je po zvanju bio liječnik ali novinarstvo mu je bila strast. On je bio prvi urednik Zore dalmatinske. Na naslovnici prvog broja bila je objavljena pjesma Petra Preradovića "Zora puca, bit će dana". Zora dalmatinska bio je prvi književni list u Dalmaciji tiskan na hrvatskom jeziku.

Blaž Karavanić u knjizi "Građa za povijest grada i otoka Paga" napisao je da je Nikola Valentić vršio dužnost glavnog urednika Zore dalmatinske od 1. siječnja do 30. rujna 1846. godine. Valentić je ostao kao urednik Zore dalmatinske, samo deset mjeseci, tada se počela buditi narodna svijest, podigao glavu nacijonalizam, koji se u to doba nije mogao ispoljiti, osobito od osoba koja su obnašale javnu službu a budući Valentić bio profesor bogoslovlja, a k tomu i kančelir nadbiskupske Kurije u Zadru, po savjetu biskupa Godeassija morao se povući.

U navedenoj knjizi Blaž Karavanić dalje dodaje: "U Zori dalmatinskoj godine 1846, broj 20, neki bezimeni Pažanin opisuje paški običaj prikazanja Robinje. Taj bezimeni pisac nije drugi nego don Nikola Valentić Pažanin, profesor bogoslovlja u Zadru.
Nikola Valentić je kao urednik Zore dalmatinske uspio zadržati kvalitetu i tiražu lista. Održavao je veze sa vodećim ljudima u novinarstvu u Zagrebu, gdje je na preporuku uveo Gajev pravopis umjesto starog dalmatinskog pravopisa.
Nikola Valentić je pisao i za Danicu Ilirsku, napisavši članak "Nešto o starinskih Liburnijskih brodova" (naves Liburnorum rotatoriae) godine 1842, broj 43.

Stručna komisija koja se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bavila preimenovanjem ulica u gradu Pagu, zaključila je da tadašnja Istarska ulica bude preimenova u ulicu Nikole Valentića, ulica u kojoj se nalazi njegova rodna kuća.

Nikola Valentić preminuo je u Zadru 1873. godine i pokopan u grobnici zadarskog kaptola.

utorak, 12.03.2019.

35. GODIŠNJICA SMRTI JOSIPA FELICINOVIĆA

Opisujući život Josipa Felicinovića, don Rozarijo Šturin je zapisao: "Kanonik don Joso Felicinović, papinski komornik, preminuo je u voljenom Pagu 13. ožujka 1984. godine u 96. godini bogata i plodna života. S njim je nestao jedan od posljednjih naših zadarskih plemića. Pogrebne je svečanosti vodio zadarski nadbiskup Marijan Oblak, sa šibenskim biskupom Josipom Arnerićem i šezdesetak svećenika. Ispratio ga je veliki broj njegovih zahvalnih Pažana, u ime kojih je jedna učiteljica istakla kako je u Pagu bilo lako vjerovati u doborog Boga kad je za njega svjedočio svima dobri don Joso."
Josip Felicinović zadnji je paški kanonik, plodan pisac i publicist. Objavio je preko 30 knjiga, veliki broj članaka, prikaza i prijevoda s više jezika.
Pag je bio njegov dom, kako onaj za življenje, tako i onaj duhovni. U Pagu su napisana mnoga njegova djela.
Živko Kustić za don Josu je napisao: "U Pagu je desetljećima bio katolička duša i anđeo čuvar. Živio je među nama, i samom svojom pojavom svjedočio sve što nam je značio i u dubokoj starosti svetački umro."
Zadar je bio njegov rodni grad, nije nikada krio koliko voli Zadar. Ali, Pag je definitivno mjesto gdje je odlučio ostati za sva vremena.
Lav Znidarčić hrvatski kulturni djeltanik je zapisao nakon što je primio vijest o smrti: "Upoznao je svu moju obitelj, a kada se iz Zadra vratio u svoj Pag, nastojao sam se svakog ljeta susresti s njim kao dragim prijateljem. S brojnim vjernicima, prijateljima i bivšim članovima križarske organizacije bio sam u Pagu s osjećajem da sam izgubio još jednog dragog prijatelja, zauzetog svećenika i nesebičnog čovjeka. Umro je don Joso, koji – evo – i nakon toliko godina okuplja u svom rodnom Zadru i u dragom Pagu sve one koji su ga poštovali."
Nisam siguran da se u Pagu još netko sjeti tog erudite i čovjeka pisane riječi kako je jednom prilikom ustvrdio Mate Suić.
Svaki puta svojim dolaskom na paško groblje, na njegovom grobu nisam nikada naišao na kiticu cvijeća ili upaljenu svijeću, a i ime pokojnika se teško razabire.

Sjećanje na don Josu, govori da je riječ o čovjeku izuzeta značenja, kojeg je bilo zadovoljstvo poznavati i uspjeti fotografirati.

nedjelja, 10.03.2019.

KORIZMA

Pasala je nedija karnevalskog ludovanja od Lovrana sve doli do Paga, sve je utihnulo, koda se cekalo da sve ferma i da se judi malo odmoriju i da se parićaju za "Korizmu". Cera smo se našli u grad na kafu nas dva i prijateji. Doša je ugrad sa ženon.
- Dobar dan gospođo, ku čast imamo da ste nam i Vi došla u posjetu.
- Baš san došla u posjetu, njega pušćan neka sa vamin pije kafu a ja gren po butigamin.
- Jesi cu Bebiću, je ti serce namisto?
- Cu san. Danas ćemo mira imat vidiš da nanka maške nima ugrad.
- Ca te briga, ca ni boje ovako?
- Je boje je. Sedimo ovde na sunce, ki će bit uhlad, vidiš da i puše.

Nakon ca smo seli i zauzeli pozicije, narucili piće, mogli smo pocet sa govorima. Znan da će danas sve biti na tapetu, i maškare, i politika i sport, ma sve.
- Jesi vidi Bebiću parti je Koprivnikar, još jedan veliki riječki sportaš.
- Je vidi san, bio san član Skupštine Riječkog sportskog saveza kada je on bi predsjednik i on je našu Udrugu primi u tu zajednicu sporta. Znali smo se i sa bazena, to njegovo društvo san jako dobro zna, i Joba i Tombu i Ćira.

- Ti si veliki covik, čast mi je bit stobon u društvo.
- Ca si misli da san ja lular, vidiš ki me sve pozdravjaju.
- Onda, naslikiva si se. Ca te briga, ima si ti akreditaciju i moga si cint ca te voja. Moran Ti reć da bi se više mora družit sa barba Ostojićem da te još malo poduci slikivat, vidim da si napredova od kada si sa njin u društvo.

- Ja se ne bojin ucit, jer ja nisan kako i Ti, ki sve znaš.
- Ca nisi poša u Pag slikivat? Jesi vidi na ca lići karneval u Pag. Di se svas taj narod zgubi? Na Vodice, kako i Ti? Još je Škofunaro piva "Robinju".
- Da san moga poć sigurno bi poša u Pag. Žal je i meni da je malo svita, da grad više ni ca je nekad bi u zimskon karnevalu. Više ugrad niki ne žive, i to Ti je to. Prije su Paškinje baren pošpijat došle na kantun ili ca in ćere ciniju, danas više toga nima. Onoga kolorita po kantunima pijace više nima i to moramo prihvatiti kao tako. Ca se "Robinje" tiće, ja ne odlucujen ki će pivat Robinju. Ako su oni tako odlucili neka tako bude, najvažnije je samo da se tradicija oderžala. Bila je televizija pa se tribalo pokazat. Ali ni ni to nevajano.

- Fali Stipe Koren !

- Koga nima receju da se bez njega može, ali je jedna istina ca si reka da taj covik fali i da je on u "Baš me briga" puno toga bi unaprid predvidi i zapisa, samo ca to niki više ne čita. Šteta. Mi kao da se cramimo povijesti. Ca misliš da ovi ca danas ciniju carataniju od karnevala nećeju stit bit del povijesti. Ja Ti govorin da sigurno očeju, a Ti govori ca očeš. Neće pisat da san ja piva Robinju, nego Ivo Fabijanić. Ovo godišće su slavili dvajset godišć "Škojovizije", ca misliš ca će bit za drugih dvajset godišć, izdat će monografiju.
- Pa ca je tebi krivo?
- Ne, Bože sačuvaj, ja samo govorin da se ne smimo i ne cramimo povijesti, ni karneval poce od njih danaska, jer između Paga i karnevala možeš staviti znak jednakosti. Cekan dan kada će se neki uvatit toga posla i napisat jednu cjelovitu knjigu o paškon karnevalu.

- Zato si se onako napisa o barbi Madoni, da ga povijest ne pojde.
- Ni on meni barba, nego mojoj materi, a mi smo u fameji svi jako ponosni ca je on bi del te fameje i kada se već ne trudiju oni ki bi morali, onda se baren mi iz fameje moramo potrudit da ga se ne zaboravi. Ca Ti misliš da njemu ni misto meju tih 101. Pažanina kih san ja zibra i za kih mislin da ih tribalo u Pag štovat.
- Ja Bebiću moj mislin da on već sada zaslužuje bit više tamo nego neki o kima si pisa.
- Pustimo judima neka imaju svoj sud o tome. Ja Ti samo govorin da ovo ni nimalo laki posal, da drugacije ne recen u ca san se uvali, ali neću stat na pol puta. Bit će ih sto i jedan pa makar se ja više ne zva Branimir-Bebić, samo strpljenja. Cekan da mi i neki judi u tome pomogneju, najprije fameje od nekih judi o kima ću pisat, da mi daju prave podatke. Ja se nadan da će tako bit.

- Za ki dan ću napisat o coviku ki je bliski rod sa barbon Madonon kako si Ti reka.
- Cekan, da vidim ki će to covik bit.
- Za ki dan ćeš pročitat, pa ćemo se opet karat.
Korzo ni danaska bilo puno svita kako i ovi dani. Karneval je ucini svoje. Svi su uzeli malo odmora. Tribalo je ono izdurat. Kako je i Mateo bi smanon, a on nidi nima mira više od pol ure, cudi san se kako je ovu uru vrimena zdura. Pred namim je Korizma, triba se pripravit za to.
- Čega si se odreka za Korizmu?
- Jebi se ti i Korizma.
- Ja Te lipo pitan, a Ti si odma spreman za boj. Gren ja doma boje mi je nego se ovde nastavit karat sa Tobon.
- Odi ća, boje ti je.
Tako je prošlo još jedno naše subotnje druženje uz kafu i čakule. Znan da sada ceka ca ću napisat da me more odma zvat i iskritizirat sve ca san napisa. Sve jedno sam mu zapiva prije nego smo partili pismu od Grdovića, "Da Te nima". Bilo mu je drago.

ponedjeljak, 04.03.2019.

7.GODINA ISKONSKOG PAGA

Numerološki broj 7 je onaj koji me prati cijeli život. Rođen sam u sedmom mjesecu, blog Iskonskipag rođen je pred sedam godina.
Nakon sedam godina na godišnjicu bloga postajem drugi puta dide.
Puno razloga za slavlje.
Ne odustaje Te od "Iskonskogpaga". Živi i veseli bili !

<	ožujak, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE