ISKONSKI PAG

nedjelja, 24.02.2019.

ZIMA 1929. ZABILJEŽENA KAO JEDNA OD NAJHLADNIJIH U POVIJESTI

Čitajući novine iz 1929. godine zabilježeno je da nijedna zima nije bila toliko ekstremna kao te godine. Prošlo je 90. godina od te zime koju su zabilježili svi svjetski mediji. Temperatura se tih dana kretala 20 ispod nule. Zabilježeno je da je u Senju bura puhala 160 km/h. Takvo vrijeme nije bilo samo u Hrvatskoj, niske temperature pokrile su cijelu Europu. Pronalazim podatak da je u Moskvi tih dana zabilježeno 32 stupnja ispod nule, u Helsinkiju 45 stupnjeva ispod nule.
Ova dva dana čitamo i pratimo dramaturgiju po raznim medijima zbog orkanske bure koja je puhala i na mahove dostizala 170 km/h, zabilježeno na Masliničkom mostu. Nigdje snijega i jedva da je negdje zabilježen minus na termometru.
Iako je učinjena materjalna šteta što se od bure i može očekivati, to još uvijek nije mjerljivo sa zimom iz 1929. godine, kada je Pag bio odsječen od svijeta, posebno ako se uzme u obzir kakva je tada bila opskrbljenost hranom, drvima za ogrijev pa u konačanici i vodom. To je bila borba za goli život.

Ova bura to nije učinila, čak su i skoro svi prometni pravci bili u funkciji, ako ne oni glavni a sporedni pravci sigurno.
Milutin Badurina Dudić sa Luna ostavio nam je svoje svjedočanstvo zime iz 1929. godine u svojoj knjizi "Povijest Luna" gdje zorno opisuje kako je izgledalo to jutro 10. veljače 1929. na otoku Pagu: "1929. godine pao je u historiji nezapamćeni snijeg duž Dalmatinskih otoka, osobito na sjevernom Jadranu. Na otoku Pagu dana 10. veljače, bila je Nedjelja fešta (pokladna), u 10 sati na večer počeo je padati snijeg 11. veljače jutro bio je po zemlji 6-10 centimetri, uvečer istog dana dana počeo je padati. 12. veljače jutro bio je već visok 20 centimetara po zemlji. Za vrijeme tog velikog snijega bio je ciklon od bure koji je trajao 3 dana, i kako je podvelebitski kanal bio sve u jednom dimu što je more dizalo u zrak i zrakom ga nosilo."

U gradu Pagu palo je više snijega nego na ostalim djelovima otoka i prekrio je kuće u ulicama do drugog kata. Ljudi su izlazili kroz prozore vani kako bi mogli očistiti snijeg.
Grad Pag je tada imao fotografa Ivana Nina Stellu koji je svojim foto aparatom zabilježio i ostavio možda jedne od najboljih fotografija tog događaja.

Bilo bi dobro da svake sljedeće zime prije nego počnemo raditi dramu o meteorološkim pojavama koje su tipične za zimu, valjalo bi se sjetiti što se događalo unutar ta tri dana 1929. godine koju s razlogom zovu "zimom stoljeća".

srijeda, 20.02.2019.

101. PAŽANIN - 30.ANTE FESTINI – MADONA (Pag; 1897. – Lepoglava; 1931.)

Ante Festini rođen je 1897. godine od majke Marice rođene Rumora i oca Fabijana, porodičnim nadimkom zvani Madona. Obitelj se bavila stočarstvom, a osim nešto ovaca posjedovali su i dvije krave i nešto malo obradive zemlje. Mnogobrojna obitelj u kojoj je pored Ante bilo još četvero djece, nije bilo nimalo lako prehranjivati. Ante je razumio da će u takvim uvjetima biti teško živjeti i razmišljao je sve više kako napustiti rodni otok.
Kao mladića nije ga zaobišla vojna dužnost. Vojno sposoban završio je na talijanskom frontu 1915. godine nakon što je Italija objavila rat Austro-Ugarskoj. Zarobljen je od Talijana i u zarobljeništvu ostao do 1919. godine, kada je pušten na slobodu.

Put ga je odveo u ravnu Slavoniju, gdje se nadao boljem životu. Iz tog perioda njegova života ništa nije zabilježeno. Može se predpostaviti da je tada započelo političko djelovanje Ante Festinija. Prve radničke organizacije nastajale su zavisno od razvitka kapitalističke privrede i nastanka klase najamnih radnika. Ante Festini se odmah htio suprostaviti kapitalizmu njegovoj gramzivosti i egoizmu. Sloboda, čovjekova dobrota, jednakost i socijalna pravda je ono što ga je vodilo ka tom putu. Družeći se sa radnicima stupio je u vezu sa radničkim pokretom.
Istraživati aktivnosti jedne ilegalne partije kao što je bila KPJ, je vrlo složen proces poglavito u ovim današnjim vremenima kada je veliki dio građe još uvijek nedostupan. Još je teže istraživati biografije pojedinih sudionika komunističkog pokreta, poglavito onih koji su za sobom ostavili vrlo malo tragova, bilo u pisanom, slikovnom ili u obliku prenošenja iskaza drugih osoba koji su bili aktivni učesnici tih događaja.
Na osnovu pisanih svjedočanstva Fabijana Festinija, brata pokojnog Ante, zatim Đure Pucara-Starog i nekih bilježaka iz kaznione u Lepoglavi, složiti ću mozaik ove priče o Anti Festiniju.

Vlada je 1919. godine suočena s jačanjem klasnog radničkog pokreta, osobito stvaranje revolucionarne radničke partije, jačala pritisak na revolucionarni radnički pokret i zabranila zborove i manifestacije na otvorenom, te raspustila mnoge radničke organizacije. Aktivnosti Ante Festinija su bile poznate i kao takvog sele ga u Beograd.
Brat Fabijan svjedoči, citiram: "Moj brat Ante dospio je u Beograd u Karađorđevoj ulici br. 24 i tamo se nastanio i združio sa drugaricom koja mu je poslije bila žena, navodno rođena Dubrovčanka. Ante je u Beogradu zaposlen kod svog šogora keramičara, tamo je izučio zanat "keramiku" pločica za špahere i kamine."

O njegovom ilegalnom djelovanju u Beogradu, brat Fabijan dalje svjedoči, citiram: "Primljen sam u službi Financijske kontrole u Splitu 1926. godine pa sve do otpuštanja iz službe 1931. godine. Iako sam tada imao preglednički ispit za financijskog kontrolora starješinu, tada sam bio u službi u Pančevu (Banat), tada sam sa njime aktivno radio u Beogradu, sve brošure i letke koje sam kod sebe imao, kao i Krležine knjige sam odmah spalio čim je on bio osuđen, da mi nebi žandari kao i detektivi što pronašli, pošto sam im bio sumljiv." Ova svjedočanstva Fabijana Festinija iz 1979. godine nalaze se u pisanom obliku, kopiju svjedočanstva imam u svom posjedu.

U uvjetima revolucionarnih previranja koja su potresla Kraljevinu SHS-a izražavao se u potpunom ujedinjavanju jugoslavenskog radničkog pokreta na platformi revolucionarne klasne borbe. Jedna je istina da nakon uvođenja šestojanuarske diktature, kaznionice stare Jugoslavije napunile su se komunistima. Jedna od njih čekala je i Antu Festinija u kojoj je okončao svoj život.
Uznik Moša Pijade često u svojim pisanim svjedočanstvima spominje Antu Festija i opisuje njegovu smrt u Lepoglavskoj kaznioni.

Nakon svih svjedočenja može se zaključiti da su se Moša Pijade i Ante Festini družili u Beogradu prije njihovog hapšenja, tim više što je KPJ-u dala zadatk Moši da u Beogradu organizira ilegalnu štampariju. Štampali su letke i list "Komunist". Štamparija je otkrivana, Moša Pijade je uhapšen i osuđen na dvadeset godina robije, nešto kasnije umanjena na 12. godina.
Ovo se poklapa sa svjedočnejm brata Fabijana Festinija.
Kada se Ante Festini pridružio drugovima u kaznioni nije bio nepoznat, najmanje ne Moši Pijadi. Kako je broj zatvorenika porastao inicijativom Moše Pijade kaznionica je pretvorena u komunistički univerzitet. Od velikog značaja je prijevod Marksovog "Kapitala" kojeg su pored Moše Pijade odradili i Rodoljub Čolaković, Ante Festini i ostali što dokazuje fotografija.

Te 1930. godine uznicima se u Lepoglavskoj kaznioni pridružio i Josip Broz. Moša je pored tih aktivnosti organizirao mnoge akcije političkih osuđenika protiv zatvorskog režima: demonstracijama i poznatim "Štrajkom glađu". Rezultati štrajka glađu stvorili su povoljne mogućnosti da se ideja o školovanju komunista na robiji provede u djelo.

Nisu svi uznici izdržali torture koje su vlasti u kaznioni provodili nad njima. Tako je svoj život skončao i Ante Festini.
Novi List je 13. travnja 1979. godine prigodom smrti Đure Pucara –Starog donio njegovo široko svjedočanstvo iz Lepoglavske kaznione, u kojemu je vjerno opisao kako je preminuo Ante Festini.

Citiram dio svjedočanstva: "Najprije sam "smješten" u Sremsku Mitrovicu: tamo su me osudili na još dvije godine robije. Već u tamnici i ponovno osuđen na tamnicu. Poslije me, 1931. prebace u Lepoglavu. Tamo sam prvi put sreo TITA, MOŠU....još dvadesetak drugova. Jest, zatvor je, ali bili smo skupa i nije bilo teško Narediše jednog jutra da se svi komunisti prebace samice: oduzeli su nam eto i taj djelić sreće da se viđamo, popričamo. Tita sa grupom drugova prebacili su u mariborsku kaznionu. Što da se radi? U samici je neizdrživo. Dogovorimo se, šifriranim kucanjem u zidove ćelije, da stupimo u štrajk glađu, Upravnik SPASOJEVIĆ poziva Mošu na raport i prijeti, prijeti – pa on, sem prijetnje ništa drugo nije ni znao.
Ne odustajemo: dan, dva, pet, sedam...Tuberkulozni drugovi jedva dišu, izbacuju krv. MILUTINOVIĆ, MIJALJKOVIĆ, FESTINI ne mogu da se dignu sa betona ćelije. Festini je bio Dalmatinac umire, u samici, sam. A upravnik Spasojević i tamnički liječnikom dr. ŠANTAL, samo se smiju i kao da kažu: pa mi i želimo da svi završite kao Festini. Četrnaestog dana štrajka, u grlo nam silom počeše da guraju sol. Mi kao avet, sam kost i koža, crijeva prazna, a sol ih razdire. Moša je, na vrijeme shvatio "igru" i savjetovao da prekinemo. Kazao je : "Diktatori su riješili da nas likvidiraju ne samo moralno nego i fizički".
Brat Fabijan Festini za ovo svjedoči, citiram: "Osuđen na deset godina strogog zatvora u Sremskoj Mitrovici i Lepoglavi, tako da je u Sremskoj Mitrovici i umro od otrovnog kristira koji je bio u vezi sa štrajkom gladi, zajedno sa predsjednikom FRJ drugom Titom, M.Pijadom, Čolakovićem, Đ. Pucarom, Rankovićem, Jovanovićem i drugima."
Na osnovu svjedočenja Đure Pucara možemo sada potvrditi da je Ante Festini okončao svoj život u lepoglavskoj kaznioni 1931. godine.
Ante Zemljar paški književnik u svom romanu "Mozaik" je na svoj osebujan način opisao smrt Ante Festinija:

"Da su ga ubili. Da su ga strilali. Tako, tako, Mare moja, pripovidaju da je tako. Da je napa žandare. Da su ga kundacima. Ovako. Ovako. Ajme, ubili su ga. U lebra. U bubrizi. Da su ga strilali.
Ni vlastita majka, sirota, nije znala od čega je poginuo. Što je to, zbog čega to, dijete, kad pođe u svijet, niti se više javlja, niti se bilo od kuda dobiva dobar glas? A kad se i dobije glas, to je osmrtnica, kraća od telegrama?
A njen sin, dospio je biti član čuvenog Mjesnog komiteta Partije komunista za Beograd dvadeset i osme, ilegalnog, zna se, pa ponavljam: dvadeset i osme! U to kundačlijsko doba reći u uzama i na sudu, i u Mitrovici i u Lepoglavi, reći da potkopavaš vlast da bi uspostavio vlast radnika!
Dvadesetog veljače tusuću devet stotina tridesete sud za zaštitu države u Beogradu i njegov sudac pitali su optuženog, da li je bio član Komunističke partije.
A optuženi je odgovorio: "Da, bio sam i član Mjesnog komiteta Partije u vrijeme kad je proglašena diktatura."
Zato je sudac pošao dalje: " ...Jeste li praktično učestvovali u borbi za nasilno obaranje legalnog državnog poretka?"
A optuženi je, visokim glasom, koga evo i mi čujemo, protumačio: "Te dvije stvari su nerazdvojne. Za ideju se ne može boriti samo riječima nego i djelom."
Sudac, da bi kralju mogao što vjernije pomoći u ništenju te komunističke hidre, htio je da odgovor suđenoga bude što optužujući protiv njega samoga. Zato je pravničkim mirom, akademski obrazovanom rečenicom, upitao mladog pećara: "U kom ste cilju izvršili djela za koja vas tereti optužnica?"
A optuženi pećar riješio se, da svojoj klasi ostavi formuliranu poruku, pa je sastavio odgovor predstojan svih programa proleterskih juriša na bastiljone vijeka:
"U cilju da se radnička klasa domogne političke vlasti u zemlji kako bi se u društvenom uređenju mogla sprovesti komunistička načela."
Sud je zasjedao osam dana. Optuženi je osuđen na deset godina robije, jer je bio to što je bio. I još više, kao pride, dodalo mu se, što nije poštivao gospodina suca, gospodski sud ni gospodski zakon, ni on , ni njegovi drugari, koji"...nisu pokazali ni najmanje kajanje" nego su "...pokušali da u samoj sudnici propagiraju ideje komunizma; osim toga vrijeđali su sud i ostale ravne institucije u državi...", ostali i on.
Ušao je u svojih deset godina puta kuda su ga opskrbili kralj i suci za zaštitu države. Odavle, s ovih slanih dana – pred zidine koje štite državu! Odmah zatim među njih, visoke, u sjeni njih, da bi se ukradenim pogledom u zrak opazilo pticu kako je preletila taj rupčić neba. Poslije toga kovalo se na Marxu i dizalo pesnicu klićući da je Lenjin živio, da je živ i da će ostati. Skrito. Ljuto.
I umio je takav, trpkih usana i tvrde vjere umrijeti od nasilne smrti kada su osione žandarčine htjele slomiti njihov štrajk u uzama Lepoglave i kada su mu sipajući silom slane klistire perforirali debelo crijevo.
Imamo li dovoljno lovora? Škrti smo. Do danas nitko njemu, a ma nikada do danas nije progovorio ovom narodu niti jedincatu riječ slave.
Zato ne znam, od straha ne znam, koliki bih ti vijenac dugovao i na čiji bih ga križ zakačio osim na križ tvoje majke koja je jedina nosila križ tvog života nestalog u ilovači daleke Panonije."
Nakon prvog posjeta Josipa Broza Tita i Aleksandra Rankovića Pagu 1960., iz osiguranja su tražili da li je netko od obitelji Festini živ i tom prigodom je Ivan Festini najmlađi brat (op.a. i moj dida) nazočio svečanom ručku što potvrđuje i fotografija u ugodnom ćaskanju sa Aleksandrom Rankovićem.

Nakon tog događaja ulica u kojoj se nalazi rodna kuća Ante Festinija dobila je ime po tom značajnom Pažaninu.

Novoj tvornica soli u Pagu dodjeljeno je ime Ante Festinija. Svi prouzvodi solane bili su obilježeni njegovim imenom.

Demokratske promjene u Hrvatskoj početkom devedesetih godina su izbrisale dio te povjesti. Niti se više ulica naziva njegovim imenom, a još manje tvornica soli. Likom i djelom Ante Festinija trebali bi se baviti povjesničari i donijeti sud o njegovom djelovanju.

Više puta se u medijima spominjalo da su Antu Festinija likvidirali Ustaše, što definitivno nije istina.

Prilikom svojeg prvog posjeta Pagu i rodnoj kući Ante Festinija, njegova supruga Anka iz Dubrovnika, donjela je i neke fotografije od kojih se jedna nalazi u mojem posjedu i od koje se kasnije izradila fotografija koja se koristila za razne medije i potrebe solane. Na poleđini fotografije stoji godina 1930. i potpis Ante Festinija.

Fotografija iz Lepoglavske kaznione posuđena je Novom Listu kada se pisao feljton o osnivanju KPJ-u, koja nikada više nije vraćena obitelji. Štoviše, na moje potraživanje su mi tvrdila da ta fotografija nije nikada ni posuđena.
Fotografija je redakciji prosljeđena preko obiteljskog kuma Karla Olića koji je bio djelatnik Novog Lista.
Pag ne smije zaboraviti niti negirati svoje ljude koji su u određenim povijesnim vremenima dali svoj doprinos tim vremenima pa ma kakvi god oni bili.

Oznake: Ljetovanje..

nedjelja, 17.02.2019.

AKREDITACIJA 2

Pročitajte najprije ovaj post ispod.

Stigli su i iz OŠ "Pehlin"

Stigli su i Vikinzi iz Dobrinja na otoku Krku.

Oni su OŠ "Sveti Matej" iz Viškova. Koliko to dice ima na Viškovo?

Ovi su došli sa druge planete.

One su došle iz Bele Crkve u Srbiji.

Neki je reka:-dobro da nisu vaterpolistice. Ruku na serce, imale su odlične maske.

Stigli su i Zamećani, OŠ "Zamet".

Oni su se predstavili kao dvorske lude.

Loomenko škola za život, tako su se prestavili.

Njihova teta sa puno upitnika???

Ivanka Mazurkijević prati i slikiva svoju dicu. Ona kao da je uvik živila u Riku.

Došli su na red iz najbliže osnovne škole "Dolac".

Evo i OŠ "Belveder".

Stigla je i OŠ "Čavle", oni svi u zeleno.

Približavamo se kraju povorke. Na red su došli i zametski zvončari ili kako on tepaju gradski zvončari.

Pa da ih ni lipo vidit? Na njima svit ostaje, ali i običaji.

Pred par godišća san slika samo Daria i Matea, sada i Dario ima nasljednika.

Predzadnji su grobnički "Dondolaši".

Našli su se dva prijatelji iz vrtića.

Kada se dite umori, vridi mu dat da se napije.

Na kraju svakog riječkog karnevala kao zadnji, oni koji su sve i zapoceli pred trejset godišć u Riku, red je da oni i zatvoriju svaku povorku, "Halubajski Zvončari".

Uvik najžešće maske.

Fala Bogu, finila je i ova!

Ijade slik i filmića je pošlo u svit.

Oni su bili zaduženi da sve pasa u najbojen redu i tako je bilo.

Tako je završio dječji karneval, tek nas ceka ludilo u velikoj povorki.

Nisan nikoga izostavi. Svih ki su bili san Van pokaza. Bit će ideja za maškarat dicu u Pag. Jedino mi je bilo žal ca nisu bila dica od Paga. Verujen da će se i to jedan put dogodit. Ovo godišće su bili stariji, red je sada na mlaje. Imamo ca pokazat.

AKREDITACIJA

Odluka je bila da ćemo poć pogedat dječju karnevalsku povorku. Zna san ja da će on doć do grada baren do pocetka utakmice Rijeke i Hajduka. Našli smo se na kafu prije nego je pocelo. Pozdravja ga meštar Toni.
- Ca ti je to oko vrata, ca si posta komunalni redar?
- Ne, nego akreditacija za slikivanje.
- Veliki slikar pa su ti to dali, i to si dobi preko veze.
- Ca Tebe briga kako san ja to dobi, ja ću intanto bit sa onu stranu konopov.
- Budi, jebe se meni, cini ca očeš. Ca nećeš poć gedat utakmicu?
- Oću kako ne, jaka utakmica pa da Matea zakinen za te gluposti, samo se živcirat pred televizju.
- Ca nisi poša na Rujevicu, pa da daš podršku Miškoviću.
- Di Te vodi taj govor?, znan ja dobro na ca Ti misliš. Covik je ucini nešto za sebe, ali i za svoje misto i sada mu to triba srušit. Od Voloskog do Lovrana sve one vile uz more su imale svoj pristup moru. Kako to da to nikoga ni smitalo, nego imamo najlipši lungo mare na svitu od cetiri kilometra hoda. Sada ono coviku triba srušit, jer mi neznamo drugo nego rušit. Gradonačelnik triba ucint sve da se ta šetnica spasi, a Ti perdi ca očeš. Od vile Jerke do Franća Dudulice, svaka kuća ima svoj mulić, da su baren i oni šetnice ugradili kako bi bilo lipo šećat do Bašace da ne moraš mislit da te na onoj uskoj cesti ne satere auto.
- Dobro ti to Bebiću govoriš, ali zakon je zakon.
- Da se svi deržiju zakona kaj pijan plota, di bimo mi bili? Ala, popi tu kafu i odi ća a ja gren slikivat da cakod dignen na blog.
- Odi ća, pametnije ti je nego ovdi branit ca se obranit ne more i ovako ćemo vas dobit, krepala van je krava od kada se mulići u Miškovići gradiju.
- Cut ćemo se posli utakmice.
I tako san ja sa akreditacijon poša slikivat dječji karneval i na pervoga na koga san naleti je barba Borislava Ostojića sa fotoaparaton uruke, ne mogu verovat ku energiju ima taj covik u tin godišćima. Slika me je i to me cinlo kuntentog, odma više voje da ucinim par slik kako triba. Pa, pogedajte ca san ja to slika.

Svi riječki kafići puni judi, još ovo sunce, Bogon dano.

Na Korzo ispred bine se skupjaju maškare, poce je i program, dica se veseliju, a barba Borislav slikiva.

Morčići, taj riječki simbol sa karnevalskon bandiron.

Riječke mažoretkinje one malo starije i one male ke tek pocimjeju se zagrijavaju.

Gren pošpijat doli do rive di se skupjaju sve maškare i od kuda će partit povorka. Na ijade dice. Ca se cudite? 60 i više grupa, a nema grupe u kojoj nima baren sto dice, pa izracunajte.

Ima ih ki su ogladnili a da još nisu ni partili. Triba napunit akomulatore.

Triba pripremit sve rekvizite.

Opće nisan sumja da neće bit poznatih na povorki. Moj bivši igrač i još poznatiji trener košarkaša Zadra, Rudi Jugo prati svoje unuke.

Kolona se formirala, Toni je diga ruke, auti sponzora su partili i niki critniji od dice. Pocelo je dičje ludovanje.

Pocelo je šareno ludilo, svih vrsta boja i ideja, pa ajmo pomalo.

Malo starije mažoretkinje, a gradska glazba iza njih.

Vodstvo povorke sa Tonijem i krajicon karneval i pratnja stupili su na Korzo i približavaju se bini di ih ceka gradonačelnik Oberšnel.

Obi i njegove Karmeline, cekaju dicu i njihove tete i meštrove.

Gradska glazba "Trsat". Ništa bez glazbara.

Dobro, evo pomalo ca ste nervoži, mora san predstavit baren del onih ki su pomogli da ovo bude, kako se ono rece: "spektakl". Pervi Zametski Morčići.

Oni izgedaju malo drugacije od riječkih.

U kombinaciji cerno-belo.

Neću ja moć sve slike stavit, jer ih je preko ijadu.

Ca ste mislili da će pasat bez Pažaninov na Korzo. Sestre Grujicinke prate ca se dogaja.

Mateo sa matereno sa druge strane barikade, zaštitatri ga još ne pušćaju i ako in govori:-ono je moj tata.

Njoj je mat Fabijanić-Šarkovica, a ona sa mužen i malon Leonom kako i ovo lito na litnji karneval u Pag, ne propuštaju ludovanje. Paška nuka i pranuka.

Ajmo daje, na red su došli i naši Grobničani, Mateov vrtić, "Čavlič"

Svi su žuto-zeleni i palenta kumpirica.

Na red su došli i ribari i ronioci, svi zajedno sa mrižon.

Pa mali svjetioničari.

Stiže i eko vrtić iz Malog Lošinja, male šiškice.

Moščenička Draga i Grobnički Tići udruženim snagama, naprid.

Koluri koliko ti serce želi a oni bubaju u svoje bubnjeve.

Onda su došli i oni za kih judi misliju da se neznaju veselit. I, te kako!

Vrtić "Vidrice" iz Rike su male ribice i sve ca dolazi iz mora.

Imaju u mrižu u koj se vaćaju.

Došli su iz Centra za autizam. Ovo im je bila jedna vrsta terapije.

Došli su "Mići rockeri" i oduševili su me kada san vidi "Rozi u tašku".

Pa da nisu šesni, koda veceras greju na "Doru"

Pa da je fotoreporterski zanat laki, to misliju samo oni dok ne vidiju ovu sliku.

Buduća rock zvijezda.

I vođa grupe slikiva, on je "barba".

Lipo ih je vidit da se vodiju zaruke.

Loptice su došle sa Viškova.

A oni su došli iz Škrljeva, vrtić in se zove "Bambi".

Stigli su i mići Bakrani.

To su bili mali Pinokiići.

Stižu pauci i paukove mriže.

Dolaziji iz dječjeg vrtića "Delfin" iz Rike i predstavljaju rječke šešire.

Kako se ni umorili, već dvi ure govori bez stat.

Još jedan dječji vrtić iz Viškova "Majevica".

Lipi kako u jubice u proliće, a proliće tako blizu.

I tete sve u ljubičasto.

Svi zajedno za ruke.

Došle su i male gusarice.

Stigli su i Rabjani iz Lopara i imalu cu ca za pokazat. Moran priznat da san bi jubomoran. Sada bi moga postavit sto pitanja ali neću, raje ću mucat

Nisan ni to zna da oni imaju takvu nošnju i da kolaju uz mišnice. I mišnice se cujeju na dječjoj karnevalskoj povorki.

Mišnjičar svira u mišnjice.

Mladići su lipo obuceni.

Veseli Orepčići iz Crikvenice.

Stigli su iz Triblja-Bribir, dječji vrtić "Cvrčak i mrav".

Veseli Rastočinci, stigli iz dela grada ko se zove Rastočine di su oni popularni neboderi "eševi" u kojem je od jednih i vrtić.

Sa dudon u ustima.

Istrasauri stigli iz Istre.

Ovi su stigli iz Afrike.

I slon i zebra, zajedno.

Brane, slikaj me. Nisan ga prepozna. Prijatelj Arijan Verbić doktor u dječjoj bolnici Kantrida solidarizira se sa dicon u svemu.

Kostrenske mašakrice, dječji vrtić "Zlatna ribica", ovoga puta kao sovice.

Sretne male sovice.

Štrumfići, Štrumfete, Gargamel, svi su na Korzo.

Dječji vrtić "Travka" iz Senja, a kako drugo nego bura, nego snig, pahuljice.

Da ne preskocin "Markoline".

Stigli su iz Ogulina, dječji vrtić "Bistrac"

Piše in na bandiru da su z Halubja iz sv. Mateja.

Prebijenon rukon u maškare.

Miće maškare Bakar.

Koda su došli iz Istanbula, a ne iz Bakra.

Ovi se zoveju "Stare gedore".

Nisu još za hitit ove gedore.

Došli su iz Gospića, a ca drugo nego medvidi.

Roni Brmalj je jedan od najbojih fotoreportera Novog Lista, grobnički "Dondolaš" i dragi prijatelj. Brane:-prepoznal si me.

Došli su iz OŠ "Kantrida" di radiju moji dragi prijatelji profesori muž i žena Mladen i Tamara Marići.

Ovi govoriju da su kumprili.

Halubajke iz Viškova. Rekli su da ovdi muški nimaju pristupa.

Stigle su "Lampadine" z Gornje Vežice.

Svitlili su kao i prave lampadine.

Došli su iz OŠ "Vežica", Vežički Tići kao lego kocke.

Maškarana grupa Dubašnica iz Krka.

Sve versti turti na glavi. Kako se slavi rođendan?

Pozdravi slikara, da nebi ki misli ca drugo.

Oni dolaziju iz OŠ "Eugen Kumičić" kako in piše na bandiru "Kumičići".

Najveći frajer u škulu.

Divojke su in šesne.

Onda su došli "Srdočki školani", njih tri stotine sa Lukon Modrićen. Dok je njih ne tribamo se mi bojat da nećemo imat nogometaša.

Luka je sa njima.

Pehra i boća je sa njima.

Igraj moja Hrvatska, orilo se iz svih grla.

Svi ko jedan, u iston stroju za Hervatsku.

Zagrebački likovni umjetnici, stigli iz Metrople.

Vrlo interesantne maske, samo je bilo više teta nego dice.

Došli su iz OŠ "Kostrena" a zoveju se "Broštulini".

Oni su bili u totalnom zanosu.

Stigli su i delavci iz GP Krka iz OŠ "Pećine".

Oni ne tribaju mislit ki će povest pismu, jer in je učiteljica Nikolina Tomljanović pjevačica.


Ne more sve stat u ovom postu, moran otvorit još jedan, pa se prehitite na ovaj drugi.

četvrtak, 14.02.2019.

101 PAŽANIN - 29.VIDOLIN FRANE – (Pag, 28. rujna 1836. – Pag, 26. prosinca 1904.)

subota, 09.02.2019.

PAŠKA DIVLJA ODLAGALIŠTA SMEĆA

Od dana kada je portal Radio Pag donio vijest da je jedan od najljepših geološko-paleontoloških dijelova otočkog krajolika, zvani "Ledenik" postao divlje odlagalište građevinskog otpada, nisam naišao na ozbiljan portal koji nije prenio i komentirao ovu vijest Radio Paga.

Okoliš je jedan od najvažnijih aspekata kako ljudskog tako i biljnog i životinjskog života. Čovjek je uvijek taj koji svjesno ili nesvjesno narušava svoj okoliš.

Predsjednik gradskog Vijeća Domagoj Vičević je u svojim predizbornim nastupima na Facebooku 4. ožujka 2015. apelirao: "Pag može i mora biti bolji, uređeniji, grad ugodan za život. To ovisi samo o nama. Spremni smo za suradnju sa zdravim snagama na političkoj sceni, jer samo zajedničkim, stručnim i predanim radom možemo doći do zajedničkog cilja. Novi ljudi na listama pokazuju da smo na pravom putu, ali biti "mlad" ne odnosi se samo na kategoriju životne dobi, već na spremnost na konstantnu edukaciju i usavršavanje, entuzijazam, uvažavanje, spremnost na beskompromisnu borbu za boljitak nas i naše djece."
Ako promjene kreću od svakog pojedinca, kako nam predlaže i Domagoj Vičević, onda odgovornost leži na institucijama koje građanstvu moraju usaditi određene vrijednosti i obveze. Promjene se mogu dogoditi samo u obliku raznih poticaja i drugih mjera koje moraju dati boljitak svima.

Obilazeći otok u potrazi za interesantnim fotografskim kadrom, fotografirao sam razna odlagališta komunalnog otpada po cijelom otoku. I to baš na onim djelovima koji se u turističkoj promiđbi reklamiraju kao biciklistički putevi.
Na kraju ljeta krenuo sam starom cestom prema svetom Duhu ne sluteći na koje ću sve interesantne scene naići i da uopće tom istom cestom neću stići do svetog Duha. Kada sam naletio na scene zvane "Balvan revolucija", u pamet mi je došao moj najveći kritičar gospodin Gligora i njegove tvrdnje u kolumni u tekstu: "Dva paška grada i dva mista" zapisao, citiram: "Unatoč tome Pag, kao grad, ostao prilično zatvorena sredina. Došljaci se u njemu, makar bili iz zajedničkog otoka, ne osjećaju uvijek ugodno. Tako će oni iz dijela otoka južnije od grada uvijek ostati "šejani", a oni iz sjevernog dijela "Kolanjci", "Novaljci", "Barbaćani", "Lunjani", pa makar se rodili u gradu generacijama poslije dolaska njihovih predaka.
Ta uskogrudnost će poticati secesionističke pobude Novalje, a kasnije i Povljane i Kolana."
Svojim fotografijama pokazati ću Vam kako se secesionistički Kolan prvi pokazao prema Pagu, prema svim biciklistima i ljubiteljima moto sporta, te raznim turistima koji više starom cestom ne mogu doći do svetog Duha, a odlagališta otpada (smeća) su kao dobrodošlica svima onima koji tom starom cestom žele doći do drugog dijela otoka. Na ponos i jednima i drugima.

Cesta Vas vodi prema sv.Marku.

Upadate u tunel sa trstikom iz kojeg se onda teško izvući unatraške.

Dolazite pred prvu prepreku.

I sa kolanjske strane znak da se dalje ne može prometovati.

Postoji alternativni pravac.

Cijelim putem, prate vas ovakvi prizori odlagališta krupnog otpada.

Vune koliko ti srce želi.

Oni koriste ove putevi i uživaju u paškoj prašini.

Konačno dođete do cilja i mjesta gdje secesionizam prestaje, a asfalt se nastavlja. Ušao sam u katastarski prostor Općine Kolan, nauživajući se prašine i smeća koliko ti srce želi. Nekada žila kucavica otoka, danas prostor za odlaganje svakojakog smeća.

Želite šetati novo uređenom šetnicom u Lokunji, pogledati kako napreduje ideja o izgradnji lječilišnog centra, naići će te na sljedeće prizore:

Početak šetnice, lijepi prizor.

Lakše odložiti u more nego na mjesto koje je prilagođeno za odlaganje takvog otpada.

Ukoliko se ukuražite starom "košinskom" cestom prema Gorici ili Košljunu, vjerujem da ćete naići na jako puno biciklista koji koriste ovu cestu, dočekati će vas mnogi ugodni prizori očuvanja okoliša.

Cijele obitelji koriste stazu.

Prvi susret sa netaknutom prirodom.

Početkom studenog mjeseca 2018. god. Valter Maričević je na svom Facebook profilu obajvio fotografije o divljem odlagalištu otpada na Julovici, da bi se mjesec dana kasnije to isto desilo i na "Ledeniku".

I tako na užem i širem dijelu grada Paga možemo naići na ovakve prizore. Sjećam se akcije "Zelena Čistka" koju su 2014. god. organizirale paške udruge: "Bataja", "Cvit soli", "Orada" i Dobrovoljno vatrogasno društvo. Oni su tada napisali da je zajednička jednodnevna akcija čišćenja divljih odlagališta otpada najveći volonterski projekt u Hrvatskoj. Buđenje svijesti o stvaranju i važnosti odgovornog gospodarenja otpadom s ciljem očuvanja okoliša, prirode i Planete Zemlje, koja je naše zajedničko dobro, prvi je korak na tom putu.

Činjenica je da mnogi u gradu Pagu nisu pročitali niti čuli za ovaj apel, jer da jesu nebi nam se desio "Ledenik" i sva moguća odlagališta krutog otpada oko našeg grada.

09.02.2019. u 20:18 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 03.02.2019.

ADIO KUMPANJI

Cujemo se nas dva skoro svaki dan i sve rastresemo i ono ca se ne bi smilo nikada napisat. Vriđamo se i beštimamo ko najveći razbojnici. Sam sebi se ki put cudin kako me povuce, pa mislin da je on kriv jer me je nažga. Ma je, kriv san sam ca neznan stat.
- Di si nesta nakon kola? Gedan po Korzu, pa pitam kumpanja:- di ga je vrag poni? Sigurno se dikod sakri i slikiva. Ni moga poć ukolo, ca glumi da je bolestan.

- Ma je, za kolat sigurno nisan bi, a pobiga san na otvaranje izložbe slik u galeriji "Principij" di je gospodin Borislav Ostojić novinar Novog Lista otvori izložbu svojih slik. Nisan to moga prepustit.

- Ajde budi iskren pa reci dvi besede za paški karneval na Korzo.
- Prvo moran čestitat svima onima ki su došli odozdola, ki su dali svoj trud da baren malo paškog karnevala osjetimo na Korzo. Branku ki žive za karneval. Ku forcu taj čovik ima. Ali, dragi moj ako je ono sve ca su Pažani pokazali na Korzo, onda je to jadno. Di su bile mišnice?, di je bi paški tanac?, di je bi baren del "Robinje"? I znaš ca, neću ja više ništa govorit i ne tentaj me da uvik govorin kontra. Di su bili predstavnici gradskih vlasti? Lipo je bilo bit Pažanin onu vecer na Korzo, ali gosti ki su bili na Korzo bili su prikračeni za ono ca cini tradiciju paškog karnevala. Znaš da san svima govori kako će Korzo bit puno narodne nošnje, kako će se kolat tradicionaln "Paški tanac", kako će se pokazat baren del "Paške Robinje". Ništa od toga nisu vidili oni ki su fatapošta samo radi toga došli. Uzalud je meštar Toni govori da je paški karneval jedan od najstarijih karnevala u Hervatskoj, kada Pag ni pokaza sve ono ca ga cini posebnim. Eto, to Ti je moje najiskrenije mišljenje, iako je moje serce onu vecer bilo veće od gradskog tornja.

- To san ceka Bebiću da receš.
- Zac mene cekaš ako isto to znaš i Ti.
- Zato ca san misli da ćeš napisat ku besedu o tome.

- Pa da mi receš ko i prošlo godišće:- samo se ti nadaj da ćeš dobit vez na Katine budeš tako pisa.
- Di ćeš onda vezat kaić?
- U Veli Bok, tamo je najsigurnije, najlakše je doć auton tamo i ne moran platit parking.

- Pročita san da si se oprosti od Elice. Vidi san te ovo lito kada si čakula je sa materon, ali nisan zna da ste zajedno hodili u razred i da van je Marija bila razrednica.
- Vidiš kako sudbina oće i kako se igra sa namin. Moj kumpanjo, moja generacija se pomalo seli u vječnost. To su već tri na onoj sliki kih više nima meju namin i to mi daje za mislit. Ca je život nego fantazija. Zato je moj pokojni otac uvik piva: - uzmi sve ca ti život pruža, danas si cvjet a sutra uvela ruža.

- I to je jedna vela istina Bebiću moj, ne moremo od toga pobignut. Je Mateo boje?
- Je boje mu je, bili smo na kontrolu i Dean je reka da bi moga pocet sa kruton hranon. Padaju mu zubi pa kupimo šoldi. Stavi zub pod blazinu i ceka ca će mu zubić vila donit. A, donese mu uvik šoldi i onda je najkuntentiji.
- Nisan te ni pita, jesi ti sada boje?
- Boje san i poce san radit, samo za tri miseca moran ponovno slikat pluća da vidimo kako to izgleda, je se ta sjena povukla.
- Svako jutro rokni jednu travaricu i to ti je garancija da ćeš bit zdrav.
- Jušto tako kako Ti govoriš, pa ću za ko godišće bit u noći muzeja eksponat za razgledavanje ka mumija.

- Ca sve tebi ne pade napamet. Ala, cuvajte se pa se cujemo.
- Cuvat će mo se. Bog!

03.02.2019. u 20:08 • 0 Komentara • Print • #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.