ISKONSKI PAG

četvrtak, 31.01.2019.

IN MEMORIAM – ELI BULJETA 1961. – 2019.

Pred nepunu godinu dana opraštao sam se od školske kolegice Sonje Kurilić. Danas me zatekla još jedna tužna vijest da nas je napustila i Eli Buljeta, još jedna kolegica iz prvog razreda osnovne škole.

Eli je izgubila najtežu životnu bitku, bitku sa bolešću, koja je iscrpila njezino tijelo.
Još ovo ljeto u razgovoru sa razrednicom Marijom i Elicinom mamom predlagao sam da jedan dan odemo do Zadra da posjetim Elicu. Znali smo oboje da će to biti teško izvedivo ali isto tako u tim razgovorima osjetio sam da se Elica nalazi u teškom stanju. Kako pokazati roditelju da suosjećaš sa patnjom kroz koju prolaze? Svjestan sam da u tom trenutku sam sporedni dio njihovih života, međutim tješila me misao da i taj mali interes za Elicom nije sažaljevanje i da je na kraju glupo žaliti za onim što je priroda odredila kao stvarnost.
Vratilo me sve to u naše djetinjstvo, na školske klupe sve do srednje škole, kada su nam se životni putevi razišli.

Znali smo se koji puta sresti u našem Pagu, ali to je bila rijetkost. Eli je stvorila svoju obitelj. Brzo nakon toga došla je bolest i sve je krenulo drugim smjerom.

Svako vrijeme nosi svoje darove i svoje teškoće. Naše zajedničko djetinjstvo na Goliji i u školskim klupama je za mene bilo najljepše. Siguran sam da nismo živjeli glamurozno, ali da smo imali itekako bogato djetinjstvo. Od djetinjstva nije nitko pobjegao, ma koliko god to pokušavao. Taj suputnik ostaje vezan uz nas cijeli život. Elica je jedna od osoba koja je ostavila pozitivan trag na naše živote. Uvijek ću se s lijepim uspomenama i poštovanjem sjećati njenog lika.
Izražavam svoje iskreno saučešće svima koji žale za Elicom.

subota, 26.01.2019.

PAŠKI KARNEVAL U RIKU

Pocelo je sa skupljanjem na kraju Garibaldi ulice,a ne sa Delte kako je najavljeno.

Paški Riječani ili Riječki Pažani su se poceli kupit.

Novinari su se poceli skupljat.

Lancuni i merlići u službi karnevala.

Predsjednik foto Kluba Pag je parićan, uz ženinu pomoć.

Poceli su dolazit glazbari.

Ki more odlit ovoj lipoti?

Pokojna mat teta Marija Šantinika bi bila kuntenta. Njoj je karneval bi život. I ćer je to pokazuje.

Stigli su i dva meštra karnevala, Branko i Toni sa krajicon.

Stiže jedan Sirijac i jedan biskup.

Družina na okupu.

Ines Boban alfa i omega riječkog karnevala derži Branka šotobraco.

Ne more proć bez doktora i Diane.

Još jedan paški doktor je na Korzo.

Povorka je partila. Na verh povrke hervtaska bandira sa kolacićen i naranžon.

Glazbari uvik parićani.

I Marko je na Korzo kako se pristoji.

Kako bi prošlo da se malo ne škvadra.

Lipo je vidit meštra Tonija sa kraljicon riječkog karnevala u paškoj povorki.

Malo govorancije, najprije Branko.

Onda meštar Toni, a Branko umire od smiha. Ukra mu je ulaznice za vecerašnju feštu u Lovran.

Dva bivša suseda i najboja prijateja, Vlado i šin.

Beli je pove kolo nacred Korza.

Kafanjer i Ante Čok ne popuščaju.

Kad mi ne more bit mlaji sin ukolo, neka mi baren bude unuk sa nanon.

Lipo je vidit ovaj svit ukolo: Marija Šmamjakovica, Bruno, Vedran a ova ca je maškarana neću je otkrit.

Najlipši mogući prizor. Paško kolo pod riječkon gradskon uron. Divota. Meštar Toni je reka da je paški karneval jedan od najstarijih karnevala u Hervatskoj. I ni fali.

Korzon je odzvanjalo: tirara rara bonba!

Maškaraman puno je Korzo, kolalo se u dva kruga.

Lipa paška karnevalska noć u Riku nacrid Korza.

srijeda, 23.01.2019.

101. PAŽANIN - 28.ŠMIT LJUBINKO – (Pag, 8.srpnja 1927. – Rijeka, 24.prosinac 2005.)

Rođen 8. srpnja 1927. u gradu Pagu od oca Jurja brodskog strojara i majke Agate Fabijanić. Otac Juraj bio je mornarički podoficir i shodno tome mijenjao je često mjesta i gradove. Tako je Ljubinko osnovnu školu pohađao u Selcu, Šibeniku i Kaštelima. Srednju je školu počeo pohađati na Braču (Klasična gimnazija kod Dominikanaca), a nastavio u Slavonskom Brodu i zaključno u Zagrebu.
Ratna su mu zbivanja poremetila školovanje, pa se tek po okončanju II svjetskog rata, proživljenih i preživljenih nedaća na Bleiburgu i Križnom putu, našao u krugu obitelji, preboljevši šestomjesečnu tešku upalu zglobova.

Ne samo preboljena bolest, nego i ljubav prema ljudskom životu usmjerila ga je 1948. godine na Medicinski fakuletet Sveučilišta u Zagrebu. Studij medicine okončao je 1955. godine, te se s roditeljima preselio u Rijeku. U Rijeci je stekao svoju obitelj u kojoj je dobio kćer.
Liječnički putevi nisu bili kao današnji. Svoje službovanje Ljubinko je zapoečo kao liječnik opće prakse u Poreču, nakon toga dobiva premještaj u Cerni kod Vinkovaca, da bih nakon toga uslijedio povratak u Rijeku gdje je dobio službu u ambulanti Brodogradilišta "3 maj".
Osim odanosti lječničkoj profesiji dr. Ljubinko Šmit gajio je posebnu sklonost prema sportu. U mladosti je bio aktivan veslač i odbojkaš u Slavonskom Brodu, a kasnije se sve do starije dobi bavio malim nogometom i tenisom.
Ljubav prema sportu nagnala ga je da se opredijeli za specijalizaciju sportske medicine, prethodno već radeći sa sportašima u riječkim sportskim klubovima, poglavito u PK "Primorje", surađujući ponajviše s ondašnjim trenerom riječkih plivača prof. Ivom Rendićem, te u NK "Rijeka". Specijalizaciju sportske medicine počeo je u Zagrebu, u Školi "Andrija Štampar", pod mentorstvom prof. dr. Radovana Medveda. Stekavši diplomu specijaliste sportske medicine, 1968. godine pri Domu Zdravlja-Rijeka utemeljuje dispanzer za sportsku medicinu. Bio je prvi riječki specijalista sportske medicine. U toj službi ostao je do svojeg umirovljenja.

U svojem medicinsko-sportskom djelovanju ostavio je duboki trag. Bio je cijenjeni stručnjak na polju sportske medicine gdje je ostavio mnoge znastveno stručne radove. Kao začetnik sportske medicine u Rijeci ostavio je bazu na kojoj se kasnije rađala sportska medicina kao vodeća u našoj Republici. Bio je osoba izuzetno vedre naravi, optimistične naravi, pa su ga mnogi sportaši i treneri posebice štovali i rado tražili njegove savjete.
Unatoč čestom mjenjanju mjesta stanovanja dr. Ljubinko koristio je svaku priliku da dođe u svoj rodni Pag, u svoju ulicu, na svoje Katine.

Preminuo je 24. prosinca 2005. godine u Rijeci i pokopan je u obiteljskoj grobnici u Voloskom pokraj Opatije zajedno sa suprugom i kćeri.

nedjelja, 20.01.2019.

GRIPA

Sve je bilo spremno za doček Dondolaša a ja u postiju. Fibra skoro cetrdeset. Mateo i Tea se paričivaju da ih docekaju, a ja doma umiren. Dugo me već ovako ni strefilo. Ni dobro. Celu nediju san u postiju.

- Je Ti ca boje?
- Ne moren reć da mi nije boje, ali sve jedno me doktorica šaje da slikan pluća i vadin kerv.

- Pasat će, na mlado je.
- Samo Ti zajebavaj.
- Je se Mateo parićiva za operaciju?
- Sve je ucini, sada ga samo još anesteziolog mora pogedat.
- Ala, neka se više libera toga, bit će i tebi lakše, ovako si stalno po doktorima derca sa tin malin.
- Ja se to isto nadan.
- Ja san misli da ćemo poć u Lovran a ti doma.

- Vidiš kako će ispast da samo govorin za karneval a kada triba mene nima nidi. Ca ucint? Da je Mateo zdrav zadimili bismo nas dva makar jedno kolo ucint i slikat. Ovako će on dan prije bit operiran. Ceka je i on to i sto puta me pita da di ćeju užgat "Marka". Njemu je to najvažnije, da Marko gori. Objašnjavan mu da nećeju užgat Marka, ali mu ne gre uglavu. Morat ću organizirat da zadnja tri dana karnevala budemo u Pag.

- Bilo bi to pametno.
- Ako bude zdravja može se lako dogodit da to ucinimo. Sada je samo najvažnije da se u Lovranu dobro zabave i da judima ovoga kraja, u cijin venama tece karneval pokažeju ca sve paški karneval znači.
- Bilo bi lipo da možeš poć, a vidiš kako se dogodi. A, zdravje je ipak najvridnije na svitu. Vridnije od svih karnevala.
- Jušto tako, ako Te bude voja mašakarajte se Ti i žena i odite se u Lovran zimunješat.
- Sve jedno pišeš. Vidim da si doša blizu trejset Pažaninov. Za neke nikada nisan cu. Lipo je znat da su ti judi bili Pažani i da su toliko volili svoj grad.

- Smoje kad je poša u penšjun kako je govori, je isto tako zapisa da će ka penšjunat svaki dan napisat dvi tri rige i da će za tri cetiri godišća imat roman, jer novinar mora svaki dan napisat tekst za novine. Tako i ja sa ovin mojin Pažanima. Malo pomalo i vidiš di san doša.

- Svaka ti čast. Cut ćemo se. Cuvaj se!

četvrtak, 17.01.2019.

101.PAŽANIN - 27.BENZIA ANTE – (Pag, 23. ožujak 1854. – Zadar, 20.svibnja 1920.)

Paški kler odigrao je značajnu ulogu u paškoj povijesti i unutar zadarske nadbiskupije. Ante Benzia bio je jedan od njih.
Ante Benzia dolazi iz paške obitelji koja je dala nekoliko istaknutih svećenika. Rodio se u Pagu 23. ožujka 1854. godine. Osnovnoškolsko obrazovanje dobiva u svom gradu. Nakon toga odlazi u Zadar gdje završavao gimnaziju i teologiju.

Za svečenika je zaređen 13. kolovoza 1876. godine. Znao je don. Ante da mora biti jak i sam na svom svećeničkom putu, uvijek dobar i uvijek mudar.
Dodjeljeno mu je da mu prva služba bude u Ljupču u svojstvu kapelana od 1876. do 1880. godine. Od svojeg rodnog otoka djelila su ga samo Ljubačka vrata.

Nakon tri godine službe u Ljupču dobiva premještaj na svoj rodni otok, gdje dolazi na mjesto kapelana u Barbatima (Zubovići) od 1881. do 1887. godine.

Godine 1887. don. Ante Benzia dobiva premještaj u svoj rodni grad i pridružuje se paškom zbornom kaptolu. Postavljen je na mjesto župnog pomoćnika i koralnog vikara pri zbornoj crkvi. Njegova revnost i odanost crkvi očitovala se time da je postao i vjeroučitelj na ženskoj pučkoj školi i to u dva navrata od 1894. do 1897. godine i od 1900. do 1903. godine.
Njegov pastoralni i pedagoški rad nije ostao nezabilježen. Na preporuku nadbiskupa Grgura Rajčevića, car Franjo Josip I imenovao ga je paškim kanonikom 16. prosinca 1896. Na tu časnu dužnost uveden je 30. siječnja 1897. godine, u čemu su učestvovale gradske vlasti, cijela ženska škola i paški puk.
Kao kanonik unutar paškog kaptola imao je mnoge dužnosti. Posebno se isticao u upravljanju kaptolskih dobara i bio je ujedno javni zastupnik kaptola tih istih dobara.

Od 1903. godine postaje kancelar kaptola, crkveni rizničar i onaj koji brine o crkvenom vinu.
Po smrti kanonika Frane Vidolina postaje redovnim kapelanom koludrica 1904. godine. U isto to vrijeme bio je izvanredni ispovjednik koludrica.

Potrebno je spomenuti da je don. Ante bio član Javne dobrotvornosti gdje se isticao u pomoći potrebitima.
U građanskim aktivnostima isticao se kao pobornik stranke Prava, koja je štitila hrvatske interese. Pomagao je izbore, Hrvatsku čitaonicu u gradu, ostala hrvatska društva koja djeluju u gradu, kao i škole. Jedan je od osnivača podružnice sv. Ćirila i Metoda u Pagu.
Sva ova djelovanja nisu ostala nezapažena kod zadarskog nadbiskupa i godine 1917. godine napušta svoj rodni grad i odlazi na službu u Zadar na mjesto župničkog pomoćnika kolegijalne crkve sv. Šime. Znamo koju ulogu u zadarskoj nadbiskupiji zauzima kolegijalna crkva sv. Šime u gradu Zadru. Pored katedrale, Zadrani je drže za svoje višestoljetno hodočasničko mjesto.

Don. Ante Benzia umro je 20. svibnja 1920 godine u Zadru i pokopan je svećenićkoj grobnici na zadarskom groblju.


fotografije 2,6 izvor internet

ponedjeljak, 07.01.2019.

POCELO JE, POCELO !

Zove me žena. Svaki put kada me zove se pokaramo preko telefona. Kako neću? Uvik samo naredbe, jesi ucini ovo, jesi plati racuni. Sve jedno san je reka da ćemo ja i Mateo poć na Cipicu. Samo hodi pa neka se Mateo razboli. I baš dok mislin da napišen dvi rige, evo ga zove.
- Ca je Dondolašu, pune su te novine, nisi moga odolit da ne pojdeš dignut zvon.
- Je, baš će mene u novine stavit, kakve ja iman veze sa Dondolašima osim ca je Mateo zaluđen sa njima. Docekali su ga koda je već zvončar.

- Ala ne pravi se mujen, koda ne znan da si se vidi u novine.
- Da Ti buden iskren još nisan Novi List danaska vidi.
- Pogedaj Novi List pa mi se javi.
Gren pogedat Novi List da vidin ca to govori i bome u pravu je. Istina je da me se vidi kako slikivan i da bi me retko ki pozna da san to ja, ali se vidi. Gren ga odmah zvat.
- Kako si me onako mašakranoga moga poznat.

- Baš me je interesiralo kako je pasalo na Čavle sa podizanjem zvona i kada san se malo boje zageda vidim i tebe di slikivaš. Ni moglo pasat bez njega i ovo godišće, govorin san sebi.

- Ne triba njima raspisat natječaj ki će organizirat maškare. Dondolaši su na Čavle oni koji imaju svu vlast u ruke, a u Pag je "Markova kumpanija" samo mertvo slovo na komad karte. Od kada se u Pag raspisuje natječaj za organiziranje karnevala, ništa više od onoga karnevala po kome je Pag bi maškarana metropola, kumpanjo moj. U Pag su od karnevala ucinli karneval. Vidiš nisan zna da je za paški karneval važno koj stranki pripadaš, jer ako nisi u našu stranku onda si ili kontra ili za karneval.

- Bogami to dobro govoriš, jer kada se sitin karnevala u mojoj mladosti bilo je najvažnije samo dobro se divertimentit. Glavno je bilo dobro se natancat, divojku nać, pa i zipit se ali sve sa miron. Sićan se tanci i u Domu, i u Smokvu, kod vatrogasci di je danas FINA i na kraju u Belvi. Ki su to bili lipi karnevali, puni smiha.

- Neka i ovo godišće stave onaj šator nad crid pijace pa će za ko godišće govorit da je i to tradicija. Znaš ca je Stipe napisa još 1977. godine. "Di si dični Pažanine, pa da vidiš svoje sime, kako ti se gradom "diči", i na što sve ovo liči. I pitaju se naši ljudi, što se ovo s nama zbiva. Na pijacu svi smo naši, a pod maskon gost se skriva."

- Prorok, ja ti govorin koliko je toga unaprid reka, a svi su ga deržali za kampjuna. Koliko fali takav jedan covik. Samo jedan takav covik, moj Bebiću.

- Nadajmo se da će paški karneval zaderžat baren malo one svoje tradicije radi čega je svit dolazi u Pag, i svi oni Pažani ki su živili u Riku, Zadar, Zagreb, i svi njihovi prijatelji ki su dolazili sa njima zabavit se. Vrime je od karnevala, ne od plakanja. Ovde je već sve parićano za ludovanje, jesi vidi danas tri stranice u Novon Listu posvećene su karnevalu. Neka svit uživa. To je i riceta za natalitet.

- Bravo Bebiću parićat ćemo se, pa ćemo jednu subotu zadimit u Pag, ca govoriš.
- Ni Ti ni ta za hitit. Živio karneval!
- Živio! ala, prekini.
- Neću, prekini Ti, Ti si pervi zva.
- Ajmo na jeda, dva, tri.
- Boooooog.

fotografije izvor: internet i Branimir Maričević

srijeda, 02.01.2019.

FOTOGRAFIJA U HRVATSKOJ – PAVAO CAJZEK

Da je fotografija iznimno važan medij govori nam dokumentarna emisija "Fotografija u Hrvatskoj" koju sam pratio većim dijelom prošle godinu na HRT 3, i koja u svakom nastavku predstavlja jednog hrvatskog fotografskog umjetnika.
Tako je neposredno pred Božićne blagdane predstavljen Pavao Cajzek, novinar i fotoreporter Večernjeg lisat ali i drugih dnevnih i tjednih listova.
Za svoje fotografije primio je mnoga priznanja, među kojima i Nagradu Društva novinara Hrvatske.
Prikazujući fotografska ostvarenja Pavla Cajzeka prikazana je i fotografija Paškinja u narodnoj nošnji. Predpostavljam da je fotografija urađena u Zagrebu prilikom Međunarodne smotre folklora na kojem je KUD "Družina" često znala nastupati.
Fotografija je presnimana sa televizijskog ekrana i vjerujem da će se i fotografirane Paškinje iznenaditi ovim uradkom.
Prateći ovaj dokumentarac, vidio sam da su mnogi eminentni hrvatski fotografski umjetnici osim paške narodne nošnje dolazili u grad Pag i bilježili paške vedute kao podlogu svojih uradaka.
Grad Pag i njegove posebnosti uvijek su bili i biti će meta raznih fotografskih umjetnika.

<	siječanj, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE