Marketing
IN MEMORIAM – ELI BULJETA 1961. – 2019.
Pred nepunu godinu dana opraštao sam se od školske kolegice Sonje Kurilić. Danas me zatekla još jedna tužna vijest da nas je napustila i Eli Buljeta, još jedna kolegica iz prvog razreda osnovne škole.
Eli je izgubila najtežu životnu bitku, bitku sa bolešću, koja je iscrpila njezino tijelo.
Još ovo ljeto u razgovoru sa razrednicom Marijom i Elicinom mamom predlagao sam da jedan dan odemo do Zadra da posjetim Elicu. Znali smo oboje da će to biti teško izvedivo ali isto tako u tim razgovorima osjetio sam da se Elica nalazi u teškom stanju. Kako pokazati roditelju da suosjećaš sa patnjom kroz koju prolaze? Svjestan sam da u tom trenutku sam sporedni dio njihovih života, međutim tješila me misao da i taj mali interes za Elicom nije sažaljevanje i da je na kraju glupo žaliti za onim što je priroda odredila kao stvarnost.
Vratilo me sve to u naše djetinjstvo, na školske klupe sve do srednje škole, kada su nam se životni putevi razišli.
Znali smo se koji puta sresti u našem Pagu, ali to je bila rijetkost. Eli je stvorila svoju obitelj. Brzo nakon toga došla je bolest i sve je krenulo drugim smjerom.
Svako vrijeme nosi svoje darove i svoje teškoće. Naše zajedničko djetinjstvo na Goliji i u školskim klupama je za mene bilo najljepše. Siguran sam da nismo živjeli glamurozno, ali da smo imali itekako bogato djetinjstvo. Od djetinjstva nije nitko pobjegao, ma koliko god to pokušavao. Taj suputnik ostaje vezan uz nas cijeli život. Elica je jedna od osoba koja je ostavila pozitivan trag na naše živote. Uvijek ću se s lijepim uspomenama i poštovanjem sjećati njenog lika.
Izražavam svoje iskreno saučešće svima koji žale za Elicom.
Post je objavljen 31.01.2019. u 18:15 sati.