ISKONSKI PAG

nedjelja, 30.12.2018.

petak, 28.12.2018.

101. PAŽANIN - 26. Željko Bujas – (Pag; 16. veljače 1928. – Zagreb; 16. ožujka 1999.)

Čovjek ne bira grad u kojem će ugledati svjetlo dana, ali je mjesto njegova rođenja ono što ga prati cijeli život.
Željko Bujas, jedan je od značajnijih hrvatskih lingvista, anglista, amerikanista i leksikografa rođen u gradu Pagu, dok je cijelo svoje djetinjstvo proveo na susjednom otoku Rabu. To nije priječilo Bujasa da u svojim istupima uvijek naglasi kako je rođen u gradu Pagu na istoimenom otoku.
U Rabu je završio pučku školu, dok je gimnaziju polazio u Sisku i Zagrebu. Godine 1946. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu engleski jezik i književnost i diplomirao 1952. Dodatno se školovao u SAD-u na University of Texas u Austinu. Primjena računala u lingvistici bila je njegova uža specjalnost. Problemi linearnog paralelizma u strojnom prevođenju stručnih tekstova s engleskog na hrvatski bio je osnov njegove doktorske disertacije, koju je obranio 1965. godine. Godine 1971. postaje docent, 1976. izvanredni profesor, a za redovitog profesora na Filozofskom fakulteu je izabran 1977. godine. Godine 1988. izabran je za izvanrednog člana JAZU, da bi 1991. godine postao redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U drugoj godini Domovinskog rata akademik Bujas bio je prvim urednikom "Vijesti" kojima je HAZU širila istinu o svemu što se događa u mladoj samostalnoj hrvatskoj državi, i na engleski prevodio sve bitne tekstove vezane za sve te događaje koji su promijenili povijest Hrvatske.
Od 1993. do 1995. bio je na dužnosti veleposlanika Republike Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bio je prvi hrvatski veleposlanik u Velikoj Britaniji (1993-95), a nakon povratka s te dužnosti otišao je u zasluženu mirovinu.
Zastupnik je u Hrvatskom državnom saboru (od 1995.) kao zastupnik HDZ-a, u trećem sazivu Zastupničkog doma.
Željko Bujas dopunio je Drvodelićev englesko-hrvatski rječnik. Bujasov vlastiti projekt hrvatsko-engleskog enciklopedijskog rječnika ostao je nedovršen. Posmrtno (1999.) su mu objavljeni Veliki englesko-hrvatski rječnik i Veliki hrvatsko-engleski rječnik i te iste godine posmrtno je dobio Državnu nagradu za životno djelo.

Uz rodno mjesto nas najčešće vežu lijepe uspomene kojih se sjećamo uz dozu nostalgije. Željko Bujas za svoj rodni grad to nebi mogao kazati. Iako rodni grad simbolizira roditelje, Željkovi roditelji su ga odmah odveli na susjedni otok Rab kojeg je doživljavao kao svoj zavičaj. Međutim svoj rodni list uvijek je morao podignuti u svom rodnom gradu i to je ono što nije mogao preskočiti.
Željko Bujas je bio ponosan na svoj rodni grad i to je uvijek isticao. Naglašavao je da je to grad o kojem se ne brine samo on nego i UNESCO misleći na pašku čipku.

nedjelja, 23.12.2018.

petak, 14.12.2018.

101. PAŽANIN - 25.FRANE BUDAK – (Pag; 1865. – 1944.)

Ako Franu Budaku gledamo kroz prizmu svjetla, kojeg je u Pag htio dovesti prije ostalih gradova u Dalmaciji, onda možemo ustvrditi da je Budak bio svjetlo za ono zašto grad Pag možemo nazvati, gradom čipke.
Kako predstaviti čovjeka za kojeg se može ustvrditi da je bio paški vizionar. Kako častiti i na koji način se odužiti tom velikom paškom vizionaru?!

Kao i svi Pažani osnovno obrazovanje Frane Budak stekao je u svom rodnom gradu. Želja za naukovanjem odvela ga je u Prag, gdje je završio gimnaziju i diplomirao ekonomiju. Prag je bio izazov za svakog mladog čovjeka željnog znanja. Nakon završetka školovanja 1988. godine, vratio se u Pag spremajući se za ulazak u politiku. Uključio se u rad Hrvatske stranke prava. Ponuđena mu je kandidatura za načelnika, koju je odbio iz obiteljskih razloga. Ušao je u bračnu zajednicu, dobio dvoje djece, sina i kćer i tek tada je bio svijestan da se može prepustiti političkom životu grada.
Stranka ga je 1906. godine kandidirala za načelnika i na izborima je pobijedio. Još jednom je pobijedio 1922. godine.

Po povratku iz P(r)aga u Pag iz jednog od najljepših arhitektonskih gradova u Europi u svoj rodni grad, koji je također u arhitektonskom smislu imao dimenziju više u odnosu na sve ostale otočke, pa i hrvatske gradove.

U ograničenoj otočkoj komunikativnosti sa ostatkom svijeta, u specifičnoj sredini u kojoj vladaju neki drugi zakoni, Frane Budak i nije mogao živjeti drugačije nego osamljen u svom raskošju svoje kuće, koja nije bila mala, koja je imala svoje salone i biblioteku u kojima je mogao živjeti i provoditi ostatak života marljivo stvarajući djela koje će tek nakon njegova života ugledati svjetlo dana i koje će gradu Pagu na kulturnoj karti Hrvatske, pa sada i svijeta dati dimenziju više. Da li je Budak bio toga svijestan?

Prag je otvorio horizonte Budaku i sve stečeno u Pragu htio je prenijeti u svoj Pag, koji mu je pružao mogućnosti da ostvari svoje naume.
Budak je razumio da je turizam ona grana gospodarstva u koju bi trebalo najprije ulagati. Prvi Češki turisti dolaze u Pag 1929. godine, tada je otvoren i prvi hotel u Pagu, "Grand hotel" koji je ponuđen u prvom turističkom prospektu štampanom na češkom jeziku.
To je navodilo Budaka kako elektrifikacija Paga mora biti jedan od njegovih primarnih zadataka. Po povratku iz Praga neki gradovi u Hrvatskoj su već bili elektrificirani. Rijeka već 1881. godine ima javnu rasvjetu, tu su još Vodnjan i Pula, 1894. godine Zadar ima struju, 1895. Šibenik, i tako redom.

Znao je da bi se realizacijom tog projekta turizam još brže razvijao i siguran da bez električne energije nema ni dobrog turizma. Ideja o izgradnji lječilišnog centra u Lokunji i korištenje blata u zdravstvene svrhe, bilo je nemoguće bez struje. Trebalo je izgraditi električnu centralu koja bi grad Pag opskrbljivala električnom energijom.

Kao i uvijek Pažani su sami sebi uvijek najveći problem. Činjenica je da autoritet paškog načelnika Frane Budaka nije pao na plodno tlo, jer su paški trgovci sa svijećama i petrolejkama odradili svoj dio posla uvjerivši narod kao to neće biti dobro i ideja o lječilištu je otišla u nepovrat. Jednako tako Pag nije dobio električnu energiju.
Pag je tek 1946. dobio električnu centralu koja je izgrađena za potrebe solane ali nije bila takve jačine da se mogla koristiti u domaćinstvima niti za osvjetljenje grada. Dalekovod na Pagu je došao tek početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Koliki je vizionar bio Frane Budak Pažani su mogli osjetiti kada je struja konačno bila dostupna svima u gradu Pagu.

Što je preostalo Frani Budaku da ostane trajno zabilježen u paškoj povijesti?

Austrijska spisateljica i kolekcionarka Natalie Bruck-Auffenberg 22. svibnja 1905. u Austrijskom muzeju za umjetnost i obrt u Beču, otvorila je izložbu dalmatinskih čipki i vezova. Na toj izložbi bili su izloženi i primjerci paške čipke. Ona je 1910. u Beču objavila i knjigu:"Dalamatien und seine Volkskunst" u prijevodu "Dalmacija i njena narodna umjetnost".

Paški načelnik Frane Budak prvi puta u gradu Pagu ugošćuje gospođu Natalie Bruck-Auffenberg u studenom 1905. godine. Njena namjera je bila upoznati se s paškom čipkom, i čipkaricama koje izrađuju čipku, međutim na njeno opće čuđenje nije pronašla ništa. Načelnik Budak nije mogao ništa drugo uraditi nego gospođu Natalie ispratiti na parobrod. U tom njenom odlasku dogodila se jedna slučajnost koja je promijenila pašku povijest. Na samom odlasku gospođi Natalie je prišla jedna Paškinja koja ju je upitala ako bi htjela kupiti čipku.

U svojoj knjizi "Dalmacija i njena narodna umjetnost" gospođa Natalie piše:
"Dok sam se vraćala parobrodu upita me sasvim tajanstveno siromašna žena ne bi li signora htjela možda kupiti čipaka. Poslije kakova četvrt sata gledala je spisateljica pred svojim očima nagomilano čipkrasko blago od tridesetak cura i žena i tu se s njom od čuda snebivao i načelnik Franjo Budak."

To je bio čin koji je Franu Budaku usmjerio u druge vode, ne samo paških čipkarica, nego i njega osobno.
Ta posjeta i povezanost Paga i Austro-Ugarske monarhije koja je u Kraljevini Dalmaciji poticala otvaranje škola za ručne radove dovelo je do toga da je u Pagu 1906. godine otvorena Čipkarska škola.
Frane Budak je znao da će svoje životno djelo u Pagu zaokružiti paškom čipkom.
U raskoši svojega doma i nije mogao drugo nego se posvetiti izradi nacrta za čipke. Koliko je tih nacrta izradio teško je znati. Neka djela koja su sačuvana su i numerirana. Na osnovu nacrta koji su sačuvani vidjeti je da mašte Budaku nije nedostajalo.
Malo je poznato da je Frani Budaku u izradi nacrta pomagala Branka Frangeš Hegedušić, hrvatska akademska slikarica, koja je u Budakovo vrijeme u Pagu radila kao službenica. Branka je kći poznatog hrvatskog kipara Roberta Frangeša Mihanovića i njegove supruge Ženke Kopač Frangeš koja je osnovala "Udrugu za očuvanje seljačke umjetnosti i obrta".

Sudbina je htjela da sam kraj II. svjetskog rata, već zaboravljen, živi u najvećoj bijedi svojeg raskošnog doma. Njegova nećakinja Tina Palčić i sama ratna udovica ostavši sa dvoje djece, vodila je još i brigu o svojem barbi Frani Budaku. Veći dio Budakovih nacrta paške čipke ostalo je kod gospođe Tine Palčić.
Tina Palčić bojeći se da ovi nacrti ne propadnu i kako ih ne bi zadesila sudbina vlasnika, zbirku od dvije stotine nacrta poklonila je paškom književniku prof. Anti Zemljaru.
Zahvaljujući gospođi Vjeri Zemljar, udovici prof. Ante Zemljara, 2010. godine šest originalnih nacrta paške čipke Frane Budaka poklonjeni su gradu Pagu.

Time je jedan dio ostavštine Frane Budaka ponovno u prostorijama zgrade Općine koju je nekada i sam vodio.
Nacrti su bili izloženi na Prvom međunarodnom festivalu čipke.

Društvo paških čipkarica osnovano je 1997. godine i nosi ime po čovjeku koji je svojim djelom zaslužio da se navedeno društvo zove njegovim imenom.

Paške čipkarice organiziraju 1.međunarodni festival čipke u Pagu, 19.06.2010. godine koji svake godine privlači sve više učesnika i gostiju festivala. Time je objedinjena vizija njihovog utemeljita da turizam i čipka budu jedno tijelo.

Gradsko poglavarstvo podiglo je bistu Frani Budaku kao spomen kojeg je zaslužio zbog izuzetne brige o čipkarstvu i svega onoga što je učinio za grad Pag. Međutim, niti u tome nije imao mira obzirom da je dva puta ta spomen bista premještana i sada konačno našla svoje trajno mjesto ispred obiteljske kuće koja je bila vlasništvo Frane Budaka.

Načelnik paške općine, osnivač i upravitelj Čipkarske škole, zaboravljen od svih, umro je 1944. godine u svojoj kući u gradu za kojeg je živio i kojem je sve dao, a koji mu se do tada nije ničim odužio.
Na osnovu svjedočenja onih koji su vidjeli Franu Budaka na odru, govore da je pokopan u svečanoj časničkoj odori sa sabljom. Pokopan je na gradskom groblju, da se ne zna za njegov grob. Koji su razlozi bili da se posljednje počivalište Frane Budaka nije sačuvalo znali su odgovorni u Pagu nakon II svjetskog rata.
Njegovu kuću uz more na Goliji, jednu od najljepše uređenih kuća u Pagu nacionalizirali su i pretvorili u ugostiteljski objekt. Uvjereni kako je Budakova trajna želja bila da se u Pag turizam razvije kao grana gospodarstva koja će svima biti od koristi.

Djeca Frane Budaka nisu mogla u tome participirati a obzirom da nisu imali nasljednike ostavština Frane Budaka ostala je gradu Pagu.

Ljudi su najveće bogastvo jednog grada. Koliko smo puta čuli te riječi a da ih nismo dovoljno shvatili niti dovoljno ozbiljno prihvatili. Frane Budak je bio onaj čovjek koji je živio za grad Pag, a svojim vizionarskim radom i idejama koje je djelomično ostvario dao nemjerljiv doprinos u identitetu grada Paga, posebno na polju čipkarstva.

petak, 07.12.2018.

TANKOGA NOSA

Igrali smo se dugo vrimena da vidimo ki će prije popustit. Ni moga zdurat da ne zove.
- Nisan ja zna da si ti tako tankoga nosa. I ti se nebi javi, raje bi umra, za dvi besede ca san ti reka. Ca se nabodeš na svaku?
- Ne naboden se ja na svaku, ali neću nanka da me mujenoga ciniš. Koda ja Tebi namećen smoja mišljenja. Valjda Ti imaš svoju glavu sa kojon misliš. Isto tako ja imam svoju.

- Toliko se toga u Pag dogaja, a ti ništa ne pišeš.
- Ca ću ja pisat koda me ki plaća pa ću pisat. Neka pišeju oni ki primaju plaću. Ca god da napišen ne vridi, pa se sve više mislin da ja lipo ovo sve ugasin, pa se Ti uvati pisat. I ovako ne znaš sam sa sobom di ćeš. Da je meni znat kako Ti izgubiš dan?
- Ca ja malo posla iman.
- Kako ne, moraš poć u treći maj zavarivat brodi, pa se toliko strudiš da kada popodne dojdeš doma ni ne ubedvaš, nego odma ležeš na kauč od truda.

- Samo ti zajebavaj, to ti je jedino ca znaš, baš se meni leži na kauč.
- Ne da ti žena jer da ti noge smerdiju kada ležiš blizu nje.
- Ca govoriš za ovaj muzej ca su ga otvorili u koludrice?
- Mi koludrice moramo cuvat kako i kap vode na dlanu. Koliko su one olakšale posal paškim turističkim djelatnicima. Imaju ponudu za turiste drugo lito a da nisu perston maknuli. Možda i jesu, ali to je sve ništa. Da je tamo ostala općina unutra bi ih bilo sto ki bi tamo (ne)radili i nikada ih nebi moga nać u kacelarijama. Ovako ono je jedno veliko bagastvo, ne samo za Pag.

- To imaš pravo. Kako to da nisi ša doli?
- Misli san ja poć doli, ja san još ovo lito dobi program te proslave i planira, ali se Mateo razboli i frigaj se.
- I taj mali ti je stalno bolestan.
- Jebi ga, cin pojde u vrtić odma pocmeju problemi. Ja san in i prošle godine reka neka mu odma izvadiju mandule ali da se to danas tako ne cini. Glavno da je popi na litre antibiotika. Pa da ni boje odma od malena dicu navadit na gemišt?

- Da san ja doktor i ne bi ništa drugo pili nego gemišt.
- Zato i imaš problem sa ge-ge-te-om.
- Vidiš kako ti stalno tentaš,vrag ti ne da mira, pa kada ti ca recen odma se uvridiš, zato san ti reka da si tankog nosa.
- Ca misliš da je tako tankog nosa poč na klizalište u magazini. Da se dignut starima pa da vidiju ca je od onih magazinov doli ja verujen da više nikada nebi poželili tornat se nazad.

- Opet si kontra vlasti.
- Bože sačuvaj, neka se dica skližeju koliko god in serce želi i nijedna dica u ovoj našoj lipoj Hervatskoj nemaju takvu privilegiju sklizat se u magazin soli. A, ja san se siti kako su noga puta u kanal prema klaonici kada bi zaledilo sklizali se barba mi Ivo Madona i ona njegova generacija sa važićen od mesnog doručka i igrali hokej. Koliko je onda razbijenih nosi bilo? Sitin se tete Paule u Pešanda ka je uvik tirala ih da pojdeju ča od toga leda, jer da će se poprebijat. Da Ti je samo znat koliko je onda naša teta Mare u Bakca imala posla od nacinjanja ruk i nog od padanja po ledu.

- I ti se toga sičaš?
- Kako se neću sićat kada san živi na Katine. Kako je to lipa mladost bila. Ne govorin ja da je onda bilo boje, ali je sigurno bilo drugacije nego danaska.

- To je sigurno i meni je drago da ima još judi ki se sićaju svega toga. Sada su infišali u svi ti blajdani koda onoga puta mi nismo deržali do toga.
- Kako ki! I u Pag namin ni dolazi sveti Nikola, nego sveta Lucija jušto onako kako je i don Dario reka u svon predavanju. Neću zaboravit kada smo ja i Ivo šli vidit kalcetu ca nan je donila sveta Lucija, pa je u njegovu kalcetu bilo: kapule i luka, falši zubi, šiba,baloge od miša i ca ti ja znan, on ni zna ca će ucint pogotovo kada je vidi moju kalcetu, onda je nana rekla: Ivo ali nisi vidi ca je u kalcetu u komoru kod nane stare. A, tamo mu je bila puna kalceta svega. Tako da je to bi smih i veseje za celu kuću. Možeš mislit koliko je smiha bilo gedat ga kada je od one perve kalcete vadi onu kapulu i falši zubi.

- Bebiću, da mi više nisi skinu pozdrav, jer ću pucat u tebe, znaš da ja cekan ca ćeš napisat više nego Boga vidit. Siguran san da su te pitali ca je smanon ali nisi mi sti dat gušta pa napisat par besed.
- Jušto tako. Pitali su me ca ti je sa prijatejon, pa san svima govori da si u štrajk pa da ne moreš doć do mene. Da nimaš za kafu dok Ti ne isplatiju minimalac.

- I stavi bi ruku u oganj da si to tako i govori.
- Jušto tako škveranu.

Dio fotografija izvor:internet

nedjelja, 02.12.2018.

DOŠAŠĆE ili ADVENT – VRIJEME IŠČEKIVANJA

Blagopokojni zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa u jednom od svojih brojnih intervjua ustvrdio je da bi novine, radio i televizija trebali mijenjati svoj pristup obiteljskoj zajednici, jer Došašće ili Advent je na poseban način vrijeme iščekivanja i molitve u Crkvi, time bi i vjernički život trebao biti intezivniji.

Došašće ili Advent nadahnjuje različite kršćanske tradicije, pa su ovi izvanjski od uređenja gradskih ulica, izloga, gradova različitim oblicima svjetla, kićenjem borova uzeli toliko maha da su zasjenili sve ono duhovno.

Nedjelja najbliža 30. studenom naziva se Prva nedjelja Došašća. Crkvena liturgijska godina počinje toga dana.

Govoreći o Došaću u Pagu, mr. don. Dario Tičić je 15.12.2013. u Kneževom dvoru u Pagu održao predavanje: "Došašće između teologije, liturgije i prakse", ustvrdivši da ono u Pag započinje spomendanom sv. Lucije i redovitim pripremama za Božić.
Don Dario Tičić o tim paškim običajima je govorio:
"Branje sobine, friganje frit, kadit tamijanom od šumpreša ili važića na fildofer i cekanje kad ćemo poć u Velu crikvu na ponoćnicu, bili su udarni fenomeni Došašća na izmaku i nadolaska Porojenja Isusovog.

Komina više nema, komin kao institucija, zamijenili su primaće i dnevni boravci.

Frite se frigaju kao i prije, a na ponoćnicu se, Bogu hvala, i dan danas ide u našu Velu Crikvu. Još se osjeti miris tamijana, ako po kućama, barem nekima, tako i u crikvi. Tamo smo vezani sa našim pradedima i prananama, ocima i materama, s našim malim ali velikim Bogom i nikako drugačije. Shvatimo da je Bog ušao u našu ljudsku povijest kao Bog i kao Čovjek, sviđalo se to nekima ili ne. Došašće i Božić nisu samo ono nešto izvana. Ono iznutra dat će smisao svemu što izvana činimo. Tako će se i Božić već sada dogoditi, rekao je mr. don. Dario Tičić."

Pripremimo se na najbolji način za nadolazeći Božić, odrecimo se grijeha i sebičnosti kako bismo mogli istinski slaviti božićne blagdane pune mira i radosti.
Neka tako bude oda sada pa do vijeka.

<	prosinac, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE