Čovjek ne bira grad u kojem će ugledati svjetlo dana, ali je mjesto njegova rođenja ono što ga prati cijeli život.
Željko Bujas, jedan je od značajnijih hrvatskih lingvista, anglista, amerikanista i leksikografa rođen u gradu Pagu, dok je cijelo svoje djetinjstvo proveo na susjednom otoku Rabu. To nije priječilo Bujasa da u svojim istupima uvijek naglasi kako je rođen u gradu Pagu na istoimenom otoku.
U Rabu je završio pučku školu, dok je gimnaziju polazio u Sisku i Zagrebu. Godine 1946. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu engleski jezik i književnost i diplomirao 1952. Dodatno se školovao u SAD-u na University of Texas u Austinu. Primjena računala u lingvistici bila je njegova uža specjalnost. Problemi linearnog paralelizma u strojnom prevođenju stručnih tekstova s engleskog na hrvatski bio je osnov njegove doktorske disertacije, koju je obranio 1965. godine. Godine 1971. postaje docent, 1976. izvanredni profesor, a za redovitog profesora na Filozofskom fakulteu je izabran 1977. godine. Godine 1988. izabran je za izvanrednog člana JAZU, da bi 1991. godine postao redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U drugoj godini Domovinskog rata akademik Bujas bio je prvim urednikom "Vijesti" kojima je HAZU širila istinu o svemu što se događa u mladoj samostalnoj hrvatskoj državi, i na engleski prevodio sve bitne tekstove vezane za sve te događaje koji su promijenili povijest Hrvatske.
Od 1993. do 1995. bio je na dužnosti veleposlanika Republike Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bio je prvi hrvatski veleposlanik u Velikoj Britaniji (1993-95), a nakon povratka s te dužnosti otišao je u zasluženu mirovinu.
Zastupnik je u Hrvatskom državnom saboru (od 1995.) kao zastupnik HDZ-a, u trećem sazivu Zastupničkog doma.
Željko Bujas dopunio je Drvodelićev englesko-hrvatski rječnik. Bujasov vlastiti projekt hrvatsko-engleskog enciklopedijskog rječnika ostao je nedovršen. Posmrtno (1999.) su mu objavljeni Veliki englesko-hrvatski rječnik i Veliki hrvatsko-engleski rječnik i te iste godine posmrtno je dobio Državnu nagradu za životno djelo.
Uz rodno mjesto nas najčešće vežu lijepe uspomene kojih se sjećamo uz dozu nostalgije. Željko Bujas za svoj rodni grad to nebi mogao kazati. Iako rodni grad simbolizira roditelje, Željkovi roditelji su ga odmah odveli na susjedni otok Rab kojeg je doživljavao kao svoj zavičaj. Međutim svoj rodni list uvijek je morao podignuti u svom rodnom gradu i to je ono što nije mogao preskočiti.
Željko Bujas je bio ponosan na svoj rodni grad i to je uvijek isticao. Naglašavao je da je to grad o kojem se ne brine samo on nego i UNESCO misleći na pašku čipku.
Post je objavljen 28.12.2018. u 23:45 sati.