Samo su rijetki entuzijasti turizma i zdravog života s dovoljno pameti i energije izgradili svoje privatne objekte (kuće) kao potporu gospodarskoj grani koja se zove "zdravstveni turizam."
Gradonačelnik Paga Ante Fabijanić je uoči ove turističke sezone i obnovi objekta za zdravstveni turizam u "Lokunji" na Radio Pagu izjavio, da kuće koje su izgrađene u "Lokunji" moraju poslužiti u svrhu zdravstvenog turizma. Nisu se apartmani radili da bi u zimskom periodu bili zatvoreni.
Podržavam ovu izjavu gradonačelnika uz uvjet da novouređeni objekt mora poslužiti za pružanje zdravstvenih usluga, ukoliko ne, onda njegove riječi o popuni apartmana u zimskom periodu, ostaju mrtvo slovo u eteru Radio Paga.
Turistički Pag ne čini samo gradska plaža koja je u neposrednoj blizini Lokunje, nego i uređene šetnice, hoteli koji bi u službi trebali biti svih 365 dana u godini, dobra kuhinja sa svime što im može pružiti grad Pag, te mogućnost zabave i opuštanja.
Obiteljske kuće na potezu Lokunje sa novouređenom šetnicom daju novu vizuru ovog dijela grada.
Intezivna izgradnja obiteljskih kuća u Lokunji započela je i sa izgradnjom nove ceste Pag-Kolan, koja ove godine slavi 40. godina od puštanja u promet. Ta je cesta kao produžena ruka Paškog mosta postala žila kucavica cijelog otoka.
Cesta koja je spojila grad Pag i one koji su živjeli preko mosta. Tu se prvenstvno mislilo na one koji su izgradili svoje obiteljske kuće na Prosiki i one hrabre koji su prvi izgradili svoje obiteljske kuće u Lokunji.
Četri desetljeća pratim i bilježim razvoj Lokunje povezujući grad Pag kao jedinstvenu cjelinu koji je svojim prometnicama povezao grad za što ugodniji život u njemu kako lokalnom stanovništvu, tako i svima onima koji nađu svoj mir i odmor u njemu.
Možda nas ovi fotografski uradci potaknu na razmišljanje da li su tada vučeni najbolji potezi, na što nam odgovor mogu dati najprije oni koji tamo žive, ali i turisti koji koriste njihove usluge.
Paški most danas slavi svoj 50. rođendan. U ovih 50 godina most je preporodio otok Pag. Nakon njegove izgradnje otok je počeo disati sa oba plućna krila.
Koliko se otočkih ljudi još sjeća vremena kada je Pag uistinu bio otok. Kad se na trajektnom pristaništu u Pagu čekalo u kolonama na trajekt, na našu legendarnu "Vangu" koja je plovila do Karlobaga. Trajalo je to satima, koji puta i danima i tada se nije pitalo za cijenu prijevoza. Bilo je bitno da stigneš na Velebitsku stranu.
I danas trajekt prometuje na drugoj liniji na otoku, ali od puštanja u promet Paškog mosta 17. studenog 1968. više se nije ovisilo samo o trajektu. U Pagu je tada vladala krilatica: "gremo mi okolo preko paškog mosta".
Cjelovitu priču o paškom mostu napisao je Ivo Palčić u knjizi "Paški most – izgradnja, obrana, obnova", gdje se na sveobuhvatan način mogu nači svi važni podaci o Paškom mostu.
Knjiga je izdana 2008. godine u povodu 40 obljetnice izgradnje mosta, a kako navodi autor, posvećena "svima koji su na bilo koji način pridonijeli da se Paški most izgradi, onima koji su ga gradili, održavali, obnovili, a posebno paškim braniteljima koji su hrabro izložili svoje živote i u Domovinskom ratu obranili most od neprijateljskih nasrtaja iz zraka, kao i onima koji su im u tome organizacijski i logistički pomagali."
Ovoga ljeta 28. lipnja 2018. u Kneževom dvoru u Pagu, održan je znastveno-stručni skup pod nazivom "Uloga i značaj Paške spojnice u Domovinskom ratu" u organizaciji Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata i Grada Paga, te Sveučilište u Zadru, Odjel za povijest i zdravstvene studije i HLZ-a Podružnica Zadar.
Izuzetno nadahnuto predavanje održao je prof.dr.sc. Josip Faričić sa Sveučilišta u Zadru, Odjel za geografiju na temu "Geostrateški značaj Paškog mosta". Prof. Faričić je naglasio da se najviše služio knjigom autora Ive Palčića, ne znajući da se autor nalazi u publici.
Na kraju skupa kada se otvorila rasprava i sam autor knjige, Ivo Palčić je ispričao sa kojim se problemima susretao dok ovo djelo nije ugledalo svjetlo dana.
Ovu Palčićevu knjigu svakako valja posjedovati i iščitavati, jer s njom bi (uvjeren sam) trebao biti ponosan svaki otočki čovjek. Još jednom treba odati priznanje autoru kao i izadvaču na uloženom trudu, ali i hrabrosti da ovakvo hvalevrijedno djelo svjedoči povijesti jednog mosta koji nije samo simbol otoka Paga.
Na kraju, autor je umjesto zaključka napisao:" Izgrađen je kao rezultat promišljanja tadašnjih regionalnih i otočkih čelnika o boljoj budućnosti otoka ( koju su prihvatili, podržali i u konačnici ostvarili mjerodavni državni čimbenici), u kojoj je - kao važna prometna poveznica sa kopnom – trebao biti pretpostavka novog iskoraka u gospodarstvenom i svekolikom razvoju otoka, navlastito u turizmu. I to je jako važno!".
Paški most je dugačak 340, a širok 9 metara. Svojim rasponom luka (200 metara) ubrajao se u to vrijeme, među deset najvećih mostova na svijetu.
Novi List je 16. studenog 1968. objavio jedan proročki novinski članak: "Na Pagu više Europe", donosim ga u cijelosti:
"Pag nije otok sasvim sam za sebe, Pag je dio zemlje, dio Kontinenta i kad sutra prva kolona automobila pređe preko mosta na otok, koji postaje dio kopna, poluotok, Evrope će biti više. Evrope će biti više na Pagu. Ni začetnik ideje o tome da se Pag poveže s kopnom pomoću mosta, ni projektant, ni 170 graditelja gigantskog objekta, a vjerojatno ni jedan Pažanin nisu ni slutili, niti možda sada mogu slutiti, kakvu budućnost, kakvu promjenu u načinu života i rada pruža otočanima most.
U usporedbi sa onim što će most donijeti Pagu vjerojatno je beznačajna veličina građevine, način gradnje, pa i raspon luka koji ovu građevinu ubraja među deset najvećih mostova u svijetu. Jer, veličina mosta nije najbolje pokazana njegovim dimenzijama i tonama betona. Veličina je, nesumnjivo, u nečem drugom: što dobiva Pag. Ni najmaštovitiji um vjerovatno ne bi, ni sada, kada je ideja pretvoran u stvarnost, kada je nevjerica postala istina, mogao predvidjeti što ta spona između krševite obale i otočkog prostranstva u svijetu poznatog po čipkama, siru i privlačnom ljetnom odmoru, znači za paškog proizvođača vina, za paškog stočara, za radnika u solani, za turističkog čovjeka, za svakog Pažana. Što most znači za sve njih?
Možda dolazak kolona automobila svih kategorija, boja i veličina. Možda navala turista, pune blagajne novca kojim će turisti plaćati prenoćište i tanjur ribe. Možda spriječavanje migracije stanovništva i čak povratak na otok "odlutalih" Pažana, koji će vidjeti šansu u mostu, u onome što most otvara, pruža. Tko zna što sve most donosi. Zna se pouzdano jedno: donosi novi, drugačiji život, življi život. Zna se i to da će na Pagu biti više Evrope."
Za kraj mogu ustvrditi da je Paški most spomenik, i svojina svih otočana, koji su ga ujedno stvarali i čuvali kroz svih ovih pet desetljeća njegovog postojanja. Baš zbog toga dužni smo ga čuvati, jer se u "Domovinskom ratu" vidjelo što on znači i ne samo Pažanima. U ovih 50 godina most je doista preobrazio otok. Pag je zablistao svim svojim sjajem, na bolji način je počeo koristiti sve svoje potencjale, poglavito one u gospodarstvu, počevši od turizma, solarastva, stočarstva i proizvodnje ovčijeg mlijeka sa najpoznatijim otočkim proizvodom, "Paškim sirom". Otok Pag je jedan od rijetkih hrvatskih otoka, gdje se ljudi rado vračaju i dolaze živjeti.
Dok je mosta, tako će i ostati.
Jučer je u benediktinskom samostanu sv. Margarite u gradu Pagu obilježena 700. obljetnica od njihovog osnutka. Osnutak samostana utvrđen je javnom ispravom, gdje se iz tog značajnog dokumenta za samostan, saznaje da su crkvu i samostan na svoj trošak podigli supružnici Juran Pogančić i njegova supruga Milica.
Godine 1483. u novom gradu Pagu dovršeni su radovi na crkvi i samostanu sv. Margarite. Crkva je posvećena Marijinom Navještenju (Blagovijesti). Crkva je posvećena 12. lipnja 1483. Podignuta je uz pomoć plemićke obitelji Mišolić i paškog kanonika Jurja Slovinje. Grobnica obitelji Mišolić djelo je glasovitog kipara Jurja Dalmatinca i nalazi se u kapeli sv. Nikole unutar crkve.
Jučerašnji događaj svojom nazočnošću uveličali su mnogi uzvanici između ostlih Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, župan Zadarske županije Božidar Longin, rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican te mnogi drugi.
Predstavljen je zbornik "Umjetnička baština paških benediktinki", te ono što je najvažnije, otvorena je Stalna postava riznice ženskog benediktinskog samostana sv. Margarite na novo uređenom prostoru koji je nakon sedam desetljeća vraćen benediktinkama.
Izloženi su vrijedni predmeti umjetničkog i likovnog stvaralaštva, koji prelaze lokalne okvire i svrštavaju se u umjetnička djela šireg značaja. Mnogi predmeti do sada nisu bili poznati široj javnosti.
Relikvijari sv. Trna, sv. Klare i srebrni oltarni križ iz XIV stoljeća, predmeti su koji imaju posebnu vrijednost.
Ovom postavom najviše je dobio turizam grada Paga, jer su dobili jedan izuzetan sadržaj kojeg turisti i drugi posjetitelji grada, neće moći samo tako zaobići. Na turističkim djelatnicima je da ujedinjeni sa koludricama učine sve da se ova postava ne zaobiđe niti u jednoj od budućih turističkih prezentacija grada Paga.
Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru ovaj grad je svrstala uz bok velikih kulturnih metropola Europe, ova paška može biti pridružena ruka, jer ovo neprocjenjivo blago sačuvale su sestre benediktinke, jednog i drugog samostana i na tome im treba odati najveće priznanje.
Izvor fotografija: zadarski list, zadarski hr,
Iz bogate prošlosti obitelji Portada zabilježeno je da su se na Pag doselili 1644. godine iz Novigrada kraj Zadra, i da su se početkom 18. st. Portade podjelili u tri loze pod nadimcima "Vlaško", "Luić" i treća bez nadimka.
Paški kanonik i dobrotvor, Nikola Portada dolazi od paške pučanske obitelji koja je nosila nadimak "Vlaško". Nikola je nakon svojeg djetinjstva u Pagu, nastavio školovanje u Zadru gdje je postao svećenikom, zaređen je 9. travnja 1820. godine. Nakon ređenja upućen je u svoj rodni grad i postaje članom nižeg kolegijalnog klera s naslovom beneficiranog đakona. Na tom položaju čekale su ga obveze kako pastoralne, tako i karitativne i liturgijske. Crkvene posebnosti su pod njegovom ingerecijom, od svetog posuđa do svetih knjiga. Revnost u toj službi, otvarala su vrata napredovanja u paškom kaptolu.
Pripadnici paškog kaptola rado su se stavljali u službi pri samostanu časnih Benediktinki, pa je tako Nikola Portada 1843. postao vjeroučitelj pučke ženske škole u sklopu samostana. Redovitim ispovjednikom koludrica postao je 1852. godine i na toj službi se zadržao do 1863. godine.
Zarazne bolesti epidemijskog značaja javljaju se kao posljedica nehigijenskih prilika i neredovnih stanja, poglavito sa nečistom vodom. Tifus i kolera su bolesti koje su harale Pagom 1825. godine, 1836. i 1849. godine. Neobrazovanost stanovništva pogodovala je razvoju ovih bolesti. Veliku ulogu u odgoju pučanstva imao je Nikola Portada, koji je svojim nesebičnim radom pomogao u prevenciji i suzbijanju ovih bolesti.
Posebna čast unutar paškog kaptola bila je postat kanonikom zbornog kaptola u Pagu. Predložen od zadarskog nadbiskupa Josipa Godeassija, imenovan je od cara Franje Josipa I 26. kolovoza 1853. rezidencjalnim kanonikom obnovljenog kaptola u Pagu.
Dužnost kaptolskog prokuratora obnašao je od 1858. do 1865. godine brinući se za kaptolsku imovinu. Ujedno je obnašao i dužnost crkvenog rizničara i blagajnika Javne dobrotvornosti.
Po smrti kanonika Rakamarića naslovljen je kao kanonik senior – najstariji član kanoničkog zbora. Na dvadesetu godišnjicu kanonikata 1873. godine dobio je naslov kanonika jubilarca (canonicus jubilatus).
Iz života uzornog svećenika Nikole Portade vidljivo je da mu je knjiga bila najbolja legitimacija stručnosti i visoke humanističke naobrazbe. Zato je u puku slovio kao uzoran i pobožan svećenik.
Nikola Portada umro je u svom rodnom Pagu 6.travnja 1878. godine u osamdeset drugoj godini života i dvadeset petoj godini kanonikata.
Na današnji dan sjećamo se svih onih dragih koji su jednom živjeli na ovoj zemlji zajedno sa nama, koji su se susretali sa svim poteškoćama koje su bile pred njih, koji su se borili i zalagali za bolji život, svjedočilu svoju vjeru, a onda su otišli u Vječnu domovinu.
Nema jačeg nagona u čovjeka od onoga za životom. Neovisno u kakvim uvjetima čovjek živi, kamo god da se nalazi, i koliku god dob imao, čovjek posjeduje samo jednu želju, a ta je živjeti vječno.
Arhitekt Nenad Fabijanić prilikom prezentacije obnove "magazina" u Pagu, je ustvrdio kako paško gradsko poglavarstvo ima obvezu brinuti o tri grada. Stari grad, današnji grad Pag i grad u kojem počivaju naši najmiliji, "grad mrtvih".
Neka groblja u Hrvatskoj su zaštićene kulturno-povijesne cjeline i imaju svojstvo kulturnog dobra. Trebamo raditi na tome kako je ustvrdio arhitekt Fabijanić da "gradu mrtvih" posvetimo više pažnje, a ne samo na današnji dan.
Još od pradavnih vremena u nama postoji kult štovanja mrtvih, grobovi naših predaka su nijemi svjedoci da su naši preci sahranjivali svoje pokojnike na određen, obredan način. Mi smo to sačuvali do današnjih dana, zato se današnjim danom sjećamo svih njih.
Upaljene svijeće i cvjetni aranžamani slika je koja će ove dane obilježiti naš cimitar, naš sveti Karin.
Vjerujem da će Blagdan Svih svetih i Dušni dan dovest mnoge posjetitelje koji će obići posljednja počivališta svih svojih dragih pokojnika.
< | studeni, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.
Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.
Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.
www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com
Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.
Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".
"SLIKOVNI RJEČNIK"
1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA
Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.
101 PAŽANIN
1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE