Iz bogate prošlosti obitelji Portada zabilježeno je da su se na Pag doselili 1644. godine iz Novigrada kraj Zadra, i da su se početkom 18. st. Portade podjelili u tri loze pod nadimcima "Vlaško", "Luić" i treća bez nadimka.
Paški kanonik i dobrotvor, Nikola Portada dolazi od paške pučanske obitelji koja je nosila nadimak "Vlaško". Nikola je nakon svojeg djetinjstva u Pagu, nastavio školovanje u Zadru gdje je postao svećenikom, zaređen je 9. travnja 1820. godine. Nakon ređenja upućen je u svoj rodni grad i postaje članom nižeg kolegijalnog klera s naslovom beneficiranog đakona. Na tom položaju čekale su ga obveze kako pastoralne, tako i karitativne i liturgijske. Crkvene posebnosti su pod njegovom ingerecijom, od svetog posuđa do svetih knjiga. Revnost u toj službi, otvarala su vrata napredovanja u paškom kaptolu.
Pripadnici paškog kaptola rado su se stavljali u službi pri samostanu časnih Benediktinki, pa je tako Nikola Portada 1843. postao vjeroučitelj pučke ženske škole u sklopu samostana. Redovitim ispovjednikom koludrica postao je 1852. godine i na toj službi se zadržao do 1863. godine.
Zarazne bolesti epidemijskog značaja javljaju se kao posljedica nehigijenskih prilika i neredovnih stanja, poglavito sa nečistom vodom. Tifus i kolera su bolesti koje su harale Pagom 1825. godine, 1836. i 1849. godine. Neobrazovanost stanovništva pogodovala je razvoju ovih bolesti. Veliku ulogu u odgoju pučanstva imao je Nikola Portada, koji je svojim nesebičnim radom pomogao u prevenciji i suzbijanju ovih bolesti.
Posebna čast unutar paškog kaptola bila je postat kanonikom zbornog kaptola u Pagu. Predložen od zadarskog nadbiskupa Josipa Godeassija, imenovan je od cara Franje Josipa I 26. kolovoza 1853. rezidencjalnim kanonikom obnovljenog kaptola u Pagu.
Dužnost kaptolskog prokuratora obnašao je od 1858. do 1865. godine brinući se za kaptolsku imovinu. Ujedno je obnašao i dužnost crkvenog rizničara i blagajnika Javne dobrotvornosti.
Po smrti kanonika Rakamarića naslovljen je kao kanonik senior – najstariji član kanoničkog zbora. Na dvadesetu godišnjicu kanonikata 1873. godine dobio je naslov kanonika jubilarca (canonicus jubilatus).
Iz života uzornog svećenika Nikole Portade vidljivo je da mu je knjiga bila najbolja legitimacija stručnosti i visoke humanističke naobrazbe. Zato je u puku slovio kao uzoran i pobožan svećenik.
Nikola Portada umro je u svom rodnom Pagu 6.travnja 1878. godine u osamdeset drugoj godini života i dvadeset petoj godini kanonikata.
Post je objavljen 10.11.2018. u 16:53 sati.