Nikola Valentić rođen je u Pagu 4. rujna 1813. godine. Jedan je u plejadi paških klerika koji je ostavio duboki trag u hrvatskoj kulturi. Nakon završene osnovne škole u svom rodnom gradu, put ga vodi u Zadar gdje upisuje bogoslovni fakultet kojeg je u Zadru i okončao.
Po okončanju fakulteta zadarski nadbiskup Josip Godeassi povjerava mu dužnost župnika Povljane na svojem rodnom otoku. Župa Povljana spominje se kao jedina glagoljaška župa na otoku Pagu. Svećenici koji su dolazili u župe koje su baštinile glagoljicu kao jezik, zadatak je bio prosvjetiteljstvo među pukom, učenju ljudi pisanju i čitanju, bili im notari koji su sastavljali dokumente i nisu bili samo svećenici nego i njihovi prijatelji u svemu. To je bila ta nit vodilja nadbiskupa Godeassia da svećenika Valentića pošalje u takvu župu.
Po pozivu Zadarske nadbiskupije Nikola Valentić vraća se u Zadar gdje pri bogosloviji vodi Katedru za agronomiju. Djelujući u radu bogoslovije postaje profesor pastoralnog i moralnog bogoslovlja. Nikola Valentić nije stao na tome, već svoj akademski status na bogosloviji potvrđuje time što je postao redovni profesor gdje preuzima Katedru Novog zavjeta.
Nikola Valentić se bavio prijevodom, pa je tako i preveo Novi zavjet, ali taj tekst nije nikada objavljen i ostao je u rukopisu.
Da mu je Sveto pismo bilo trajno nadahnuće, potvrđuje da je napisao egzegezu istog. Pojam egzegeza je grčkog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači "razlaganje", odnosno "vođenje", a odnosi se na tumačenje i objašnjavanje biblijskih tekstova prilazeći im sa povijesnog ili kulturološkog aspekta.
Svojim svjetovnim djelovanjem Nikola Valentić pokazuje da nije ravnodušan naspram političkoj situaciji koja se dešava u zemlji. Priključivši se Hrvatskom narodnom preporodu (pokretu) koji ima prvenstvenu zadaću ujedinjenja kulture, književnosti, gospodrstva i politike. Prvenstveno se davala važnost narodnom jeziku i narodnoj kulturi.
Zora dalmatinska prvi je hrvatski preporodni časopis na hrvatskom jeziku koji je izlazio u Dalmaciji. Zora dalmatinska započela je izlaziti 1844. godine u Zadru. Svi oni koji su prihvatili preporodne ideje skupljali su se oko Zore dalmatinske. Za pokretanje časopisa najzaslužniji je Ante Kuzmanić koji je po zvanju bio liječnik ali novinarstvo mu je bila strast. On je bio prvi urednik Zore dalmatinske. Na naslovnici prvog broja bila je objavljena pjesma Petra Preradovića "Zora puca, bit će dana". Zora dalmatinska bio je prvi književni list u Dalmaciji tiskan na hrvatskom jeziku.
Blaž Karavanić u knjizi "Građa za povijest grada i otoka Paga" napisao je da je Nikola Valentić vršio dužnost glavnog urednika Zore dalmatinske od 1. siječnja do 30. rujna 1846. godine. Valentić je ostao kao urednik Zore dalmatinske, samo deset mjeseci, tada se počela buditi narodna svijest, podigao glavu nacijonalizam, koji se u to doba nije mogao ispoljiti, osobito od osoba koja su obnašale javnu službu a budući Valentić bio profesor bogoslovlja, a k tomu i kančelir nadbiskupske Kurije u Zadru, po savjetu biskupa Godeassija morao se povući.
U navedenoj knjizi Blaž Karavanić dalje dodaje: "U Zori dalmatinskoj godine 1846, broj 20, neki bezimeni Pažanin opisuje paški običaj prikazanja Robinje. Taj bezimeni pisac nije drugi nego don Nikola Valentić Pažanin, profesor bogoslovlja u Zadru.
Nikola Valentić je kao urednik Zore dalmatinske uspio zadržati kvalitetu i tiražu lista. Održavao je veze sa vodećim ljudima u novinarstvu u Zagrebu, gdje je na preporuku uveo Gajev pravopis umjesto starog dalmatinskog pravopisa.
Nikola Valentić je pisao i za Danicu Ilirsku, napisavši članak "Nešto o starinskih Liburnijskih brodova" (naves Liburnorum rotatoriae) godine 1842, broj 43.
Stručna komisija koja se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bavila preimenovanjem ulica u gradu Pagu, zaključila je da tadašnja Istarska ulica bude preimenova u ulicu Nikole Valentića, ulica u kojoj se nalazi njegova rodna kuća.
Nikola Valentić preminuo je u Zadru 1873. godine i pokopan u grobnici zadarskog kaptola.
Post je objavljen 15.03.2019. u 21:59 sati.