ISKONSKI PAG

nedjelja, 26.08.2012.

PROSVJED NE PERFORMANS - DARUVARSKE TOPLICE - LOKUNJA

Svi koji me poznaju znaju da o mnogočemu mogu razgovarati vrlo, vrlo otvoreno i da , gotovo za mene ne postoje tabu teme. Sve što nam se događa je - za ljude (a sve što je ljudsko nije mi strano), pa prema tomu – čemu glumatati i praviti se da se neke neobičnosti događaju drugima. Susretajući osobe za vrijeme ovoljetnog kratkog boravka u Pag u otvorenim razgovorima o nekim "nemoralnim" stvarima u mom gradu, redovito se zgražaju i glumataju, praveći se kao da nisu dio tog miljea, dio tog grada, pa se ponašaju kao osobe u čijim crijevima kao da nema govana.
Ne mogu a da ne podržim blogericu za koju sam u jednom od svojih postova ustvrdio da slagali se mi njome ili ne, ona prkosi svim vremenima i glasno govori ono što se mnogima ne sviđa a najviše onim anonimnima. Onima, koji kroz svoje komentare vide isto što i ona, ali najlakše je "roži u tašku", i "govori ti mujenjace"! Njen post potaknuo me da još jednom pružim javnu podršku njenim nastojanjima u svemu što radi za svoj grad, kako bi vidjela da nije sama.
Na sam dan Blagdana Vele Gospe otputovao sam sa rukometašima Zameta na završne bazične pripreme za sljedeću natjecateljsku sezonu. Moje zamećane ove godine očekuju mnoge obveze kako u domaćem prvenstvu i kupu, tako i u kupu kupova što je Zametov izlazak u Europu nakon dvanaest sušnih godina. Raduje me da sam dio tog projketa. Kada sam već pomalo razmišljao da odem iz športa, prošlosezonski rezultati mojeg Zameta tu odluku su prolongirali za ovu natjecateljsku godinu.

Put nas je odveo da završne pripreme obavimo u Daruvaru, u sklopu Daruvarskih toplica. Sve uvjete smo imali za te završne pripreme, što jedna športska ekipa mora imati. Od smještaja, prehrane a onda i ono najvažnije, do uvjeta za obavljanje treninga, znači jedna športska dvorana.

Neću trošiti previše riječi na taj pitoreskni gradić, tako uređen i čist, za kojeg još govore da je jedan od najljepših malih gradova kontinentalne Hrvatske. Daruvarske toplice smještene su u srcu grada Daruvara koje su nastale na ostacima rimskog naselja Aquae Balissae, a obuhvaćuju povijesne zgrade vrijedne kulturno-spomeničke baštine. Toplice se nalaze unutar "Julijevog parka" najstariji i najznačajniji park kontinentalne Hrvatske.

Drage kolege koji su nas ugostili i pokazali svu opremu, mogućnosti i način liječenja u ovim toplicama, bili su nam stalno na usluzi, trudeći se da nam udovolje u svemu.
Kineziolog Saša koji je bio naš domaćin u ugodnom razgovoru kazao nam je da je u toplicama zaposleno 300. osoba, svih profila koji opslužuju jedan ovakav centar. Saša nam je dalje kazao da su prošlu radnu godinu završili sa dobiti i to preko 1 300 000 kuna.
Kako sam mogao govoriti Saši da sam u jednoj takvoj Ustanovi trebao i ja raditi i da sam bio kadar koji je namjenski bio školovan za takav objekt, koji na žalost svih građana Paga još uvijek samo postoji u mislima i sjećanjima onih koji su morali svoj kruh zarađivati u jednoj takvoj Ustanovi.

Ne samo da nema te Ustanove, nego više nema ni Lokunje. Netko nadobudan, netko tko je gledao samo osobni dobitak, dozvolio je da se na ljekovitom blatu izgradi "Olimpijski centar" koji danas više liči na paraolimpijski centar na žalost svih nas.

Božja providnost mi je govorila da još dok sam se školovao, obavim nekoliko fotografija koje danas zorno svjedoče, kako je "Lokunja", nekada izgledala.

20 000 m2 plitkog mora, na čijem su se dnu nalazile naslage ljekovitog blata, pretvoreno je u nešto što više ne služi ničemu. Onako su ljudi samoinicijativno bez ičijeg nadzora koristili blato, što je bilo bolje nego da se naprasno uklonilo nešto što je Bog dao, kako za zdravlje, tako i za život. Jako dobro znam veliki broj ljudi koji su ljeti hrlili u Pag, samo poradi tog ljekovitog blata.

Ima li se potrebe upuštati i pisati ovdje sada o blatu i Lokunji. Treba glasno vapiti, jaukovati za tih 300. ljudi koji bi tamo radili, ostvarivali dobit sebi i svojim obiteljima, poboljšali demografsku sliku grada. Mi još uvijek pod pojmom turizma podrazumijevamo samo ugostiteljstvo, more i zrak, a ne da turizam proširimo na sve ono što danas turizam prati, a to je široka lepeza svega ostaloga, uključivši i djelatnosti koje ga upotpunjuju i obogaćuju, kao što su športske aktivnosti (biciklizam po otoku), o tome sam pisao u jednom postu, i druge športske aktivnosti, rekreacija pa u konačnici i zdravstveni turizam, koji može na jednom području djelovati tijekom cijele godine. Pred nekoliko godina htjeli smo sa RK Zametom odsjesti u Pag u hotelu "Pagus", pred važan susret u Zadru, kako bismo na miru mogli doći u Zadar i odigrati utakmicu. Sve su nam mogli osigurati osim sportskog objekta. Umjesto u Pag, odsjeli smo u Biogradu na moru, koji nam je omogućio da trening odradimo u školskoj dvorani. To turistički djelatnici Paga nisu mogli organizirati.
Uz sve pokušaje Paške gradske uprave, Lokunja je na svome početku i nije se pomakla ni milimetar naprijed. Neću previše pametovati, 1981. počeo sam raditi u jednoj takvoj ustanovi, tamo odradio svoj staž, riječ je o "Kalosu" Zavodu za medicinsku rehabilitaciju u Vela Luci na Korčuli, ostali dio do dolaska u Rijeku, radio sam u "Zavodu za talasoterapiju-Solaris" u Šibeniku. I jedan i drugi zavod svoje liječenje su bazirali na ljekovitom blatu. Mogao bih svojim iskustvima govoriti o tom vidu turizma, tim više što je suvremena medicina u borbi za unapređenje zdravlja ljudi postigla ogromne rezultate i produljila životni vijek.

Ako je zdravstveni turizam viši oblik selektivnog turizma koji određuje razvoj određenog područja na kojem djeluje, onda mu se mora prići na drugačiji način od onoga kako se to radi u klasičnom turizmu. "Tri miseca puni apartmani, a onda neka vas vrag nosi ća, dojadili ste više i Bogu i vragu.", to je krilatica paškog turizma.
Zato ovu strategiju u Pagu prepuštam onima koji moraju pojačati kućni buđet soleći pamet pričajući demagogije o boljem životu u gradu, o onome što najmanje znaju, niti su ikada djelovali unutar te djelatnosti.

subota, 25.08.2012.

"KVARNERSKI POLIPTIH" – Ante Zemljar

Danas sam zavirio u "Karolini riječkoj" dućanu u kojem se nekada prodavale dječje potrepštine, danas riječki izdavači po popularnim cijenam prodaju svoja izdanja. Na tim rasprodajama uvijek naletim na neko dobro štivo, koje onda za jeftine novce mogu kupiti.
Naletim na knjigu, "Kvarnerski Poliptih" autora Ante Zemljara, štivo za koje sam pročitao najavu ali nisam imao priliku doći do njega. Nisam znao da je tu knjigu izdao "Izdavački centar Rijeka", 2004. godine. Svakako da sam odmah posegnuo za tim ostvarenjem da vidim koje su tu teme okupirale prof. Antu Zemljara za još jednim romanom. Novih 335. stranica pisanog teksta.

Prelistavajući knjigu, prije nego se upustim u ozbiljno čitanje, odmah vidim da se prof. Ante Zemljar još jednom ulovio u vlastitu stupicu, u kojoj nikako da se riješi svoje prošlosti ili u najmanju ruku da je pusti na miru i da se povjesničari bave prošlim vremenima.

Ovih dana na paškim portalima tako i u Novom Listu objavljen je veliki članak Josipa Portade koji izvješćuje da je u Pagu na Dominikanskom trgu u Pagu održana 3. Manifestacija "U spomen na Antu Zemljara", gdje autor dalje navodi da ništa ne može izbrisati iz sjećanja dragog nam otočanina, Pažanina, književnika Antu Zemljara, primjer čovjekovog poštenja, borbe za pravdu i dostojanstvo.
"Naša Vila" bile su prve nezavisne novine čiji je prvi broj izišao iz tiska, 30.lipnja 1990. a kojih je glavni urednik tada bio Josip Benzia a već u prvom broju uvršeten je tekst: "Haronova sudbina Ante Zemljara" kojeg je demokratski potpisao A.S. Sljedeći broj "Naše Vile" štampan je 30.srpnja 1990. i u njemu izlazi tekst: "Bajka o putu velikog paškog revolucionara ili o revoluciji koja teče" kojeg potpisuje Boris Palčić. U broju 4. spomenute novine tada glavni urednik sa novim prezimenom, Portada u kolumni "Barometar" ustvrđuje: "Jedan mudar čovjek imenom Pascal jednom je rekao da su prošlost i sadašnjost naša sredstva, a budućnost da nam je svrha. U ovu se mudrost čovjek prije ili poslije uvjeri, osobito ako se bavi nekim javnim, bilo političkim, kulturnim ili nekim drugim poslom."
Eto uvjerih se u to !
Zbog napisanog komentara u toj istoj novini, profesor Ante Zemljar mi je skinuo pozdrav. Imao sam prigodu nekoliko puta se sresti sa njime u Rijeci, na tribinama na kojima je govorio i predstavljao svoja djela, ali me uvijek u velikom luku zaobilazio. Poglavito na moje reagiranje na intervju koji je dao Novom Listu od 4. do 6.srpnja 1990. kojeg ću ovdje donjeti u cijelosti. Zadnji puta sam ga sreo u Rijeci na groblju Kozala, gdje smo ispraćali zajedničku poznanicu i kada sam htio doći do njega kako bih mu kazao da je krivo shvatio moje reagiranje u "Našoj Vili", pogledao me ispod oka i okrenuo mi leđa. Tim činom znao sam da je to kraj naših odnosa.
Moram napomenuti da sam uvijek bio dragi gost u njegovoj kući, govorili smo o mnogim temama vezanim za Pag i zahvaljujući mu bio sam učesnik dviju najvećih kazališnih priredbi u hrvatskoj: "Dubrovačke ljetne igre" i "Dani hvaraskog kazališta". Jednako tako imao sam kod sebe na dva dana posuđene originalne Budakove nacrte paške čipke, kojih nažalost nisam uspio iskopirati, samo je od jednog uzet uzorak kojeg je šivala teta Marica Madonka i danas se sašiveni primjerak nalazi kod moje matere.

Za kraj donosim otvoreno pismo prof. Anti Zemljaru za intervju objavljen u Novom Listu od 4. do 6.srpnja 1990.

Štovani, profesore !
Nakon Vašeg intervjua ovom dnevniku očekujući da će se iz paških intelektualnih krugova netko oglasiti, naslućivao sam da će jedna važna kockica mozaične novinske teme biti izostavljena, a tada mozaik nema baš nekog izrazitog smisla.
Vjerujem, profesore da Vam nije svejedno nakon onoga što Vam se dogodilo sa kućom za odmor u Vašem Pagu. Bez obzira tko je to uradio, to je jednom rječju: vandalizam! Profesore, provajmo se sada malo približiti onome što ste u svom intervjuu izostavili i možda složimo mozaik.

Ono što ste Vi radili za naš Pag je svakako za pohvaliti u odnosu na one druge, koji su možda mogli i više od Vas a nisu ni približno toliko. S obzirom na Vaše ime i na Vaš renome koji ste tada uživali u Pagu, isto tako malo.

Svakako Vam se ovim putem zahvaljujem da sam sa pučkom dramom "Robinja", predstavljajući amatersko stvaralaštvo grada Paga, bio učesnik najvećih kazališnih priredbi u Hrvatskoj: "Dani hvarskog kazališta" i "Dubrovačke ljetne igre".
Priznavajući Vaš stvaralački rad i kroz pisanu riječ i kroz mozaike. Pažani moraju biti uz Vas zbog: "Mozaika", zbog "Ulice Propuha", zbog "Monografije o Pagu", zbog Vaših mozaika kojeg niti jednog niste poklonili svojem gradu, ali nikako zbog "Harona i sudbina". To je ta kockica mozaika koja nedostaje u Vašem intervjuu. Početkom 1989. godine posežem za knjigom "Haron i sudbine" misleći na još jedno Vaše djelo vezano za naš Pag, za naš kamen, našu valu, naše male kalete koje opisujete u prva dva romana. Međutim pišete nedorečeni dokumentarac u vrlo nezgodno vrijeme. Da bih upotpunio sliku tih povijesnih zbivanja, razgovarao sam sa nekolicinom Pažana koji su bili učesnici NOB-a, i svi su mi otprilike dali isti odgovor: "ako ova knjiga nije bila napisana neposredno poslije rata, ne vidimo svrhu čemu sve ovo. Što je bilo-bilo je. Bio je rat. U ratu vlada zakon jačega."
U ovom istom dnevniku na Dan ustanka 1985., počeo je izlaziti feljton "PAKAO U KAMENOJ PUSTINJI – ustaški koncentracioni logor Slana na otoku Pagu – 1941.", kojeg potpisuje Borislav Ostojić i Mihael Sobolevski u 47. nastavaka.
Dali su poslije trebale "Haron i sudbine"?, zasigurno, ne. Ne, zato što je knjigu izdala biblioteka "Svedočanstva" u Beogradu, decembar 1988., a štampao je Beogradski izdavački-grafički zavod. Ne, zato što ste izravno dali povoda onima koji su nas mrzili, koji nas mrze, ubijaju i protjeruju naše ljude sa svojih vjekovnih ognjišta, kako bi nam dokazali koju su oni patnju prošli, kako bi poduprli tezu o genocidnosti hrvatskog naroda, i kako bi što bolje iskoristili Vaš pisani tekst. I da nebi puno zaostali, oni su te iste godine napisali roman inspirirani Vašim tekstom o genocidnosti hrvatskog naroda. Rajko Lukač u romanu "Čipkarska škola", kojeg iste godine u Beogradu izdaje biblioteka Albatros u podnaslovu "Tjedan muke", na strani 7. piše, citiram:"Hagada koja slijedi, ima svoju predistoriju, štampanu u posljednjem svibanjskom i prvom lipanjskom broju Nedjelje ljeta gospodnjeg 1941. Prvi članak nosi naslov Zadnji trzaji Jugoslavije u Pagu. Potpisan pseudonimom Jofe, a napisani perom i stilom paškog kanonika i katehete Josipa Felicinovića." Roman završava podnaslovom:"Čekajući uskrsnuće mrtvih", na strani 199. piše sljedeće, citiram :"Kostur ove pripovijesti nađen je u polemički intoniranom rukopisu Ante Zemljara o logoru Slana na Pagu. Budući da su današnji čitaoci skloniji romaneskom štivu, iznijećemo ovdje kostur nenapisanog romana o Otu Vidanu, takođe izlučen iz rukopisa Haron i sudbine A.Z.-a".
U "Mozaiku" ste napisali: "Svaki početak kraj je dosadašnjem. Svaki konac početak je novog stanja ili kretanja, ako je čas sreće."
To je ta pločica u mozaiku o gradu koja se nije svidjela Vašim sugrađanima. Sugrađanima, da profesore, jer i sami kažete: "Svakome je grad onoliki, koliko ga je izgradio."
Štovani profeseore, 13. rujna 1992. u glaeriji s.Modesto u Rijeci je izlagao Vaš prijatelj iz Coma, Mario d'Anna kojeg ste jedno ljeto sa svojom obitelji smjestili kod moje majke u Pagu, izlažući svoje akvarele, koje je crtao i u našoj kući, sa jednom rukom, a izložbu je otvorio don. Branko Sbutega, kao doprinos žrtvi i patnjama hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. Vas bilo nije. Tom prigodom don. Sbutega je kazao da je tu dio ilustracija koje su nastale nadahnute stihovima književnika , Pažanina, Ante Zemljara. Uspio sam doći do knjižice "Slika o stihu". U pogovoru te knjižice novinar i pisac iz Coma (Italija), Giorgio Cavalleri najavljuje: "Jedan "samotni" Hrvatski pjesnik, jedan otok i jedna sjajna serija akvarela." Tekst doista odiše hrvatski, ali u bilješkama o autoru stoji i ovo: "Već 1941. uključuje se u borbu za slobodu svoje zemlje, vjerujući u jedinstvenu Jugoslaviju koja treba mir i socjalnu pravdu." i to 1990. godine kada je cijeli svijet vidio da od jedinstvene Jugoslavije neće biti ništa. Jugoslavija je cijelog Vašeg života zla kob.
Štovani profesore, krenite u novi boj. Pokažite da sve ono što ste radili, radili ste iz ljubavi prema gradu u kojem ste rođeni, a ne iz koristi od svoga grada. Pag i Pažani znaju praštati, pogotovo svojoj djeci.
A, od povijesti profesore, nismo ništa naučili. Od nje se ne može graditi budućnost, ali se mogu uvidjeti pogreške i zablude. Nemojte opet, Ja sam nosio hrvatski barjak, Ja sam pisao o Bartolu Kašiću, Ja sam napisao monografiju o Pagu. Jeste ! Ali i to je nažalost povijest, profesore. Mnogi su i život dali kako za ono prošlo tako i za ovo "danas", ali i to je već pomalo povijest.
Profesore, ako uspijete složiti ovu mozaičnu kockicu u mozaik svojih zabluda, nadam se da će biti još onako divnih mozaika, kojima sam se istinski divio.
Počinje slava za tebe, grade !
Svukud te ima. Na brdu neklesan, po trgovima ruševan. Gore iskopan, dolje nedopjevan.
Dopjevajte ga, profesore !
Sa štovanjem ! B.M.


Nakon što pročitam "Kvarnerski Poliptih" moći ću donjeti neki sud o toj knjizi i napisati jedan osvrt na to.

utorak, 14.08.2012.

BLAGDAN VELE GOSPE - STOMORINA

Blagdan Vele Gospe ili Uznesenja Marijina, spada u pučku pobožnost kada rijeke hodočasnika hrle u svetišta Majke Božje, kako bi je odali svoje posebno vjerničko štovanje.
Kao vjernik, hodočasnik trebam se zapitati: tko je ta djevojka iz Nazareta, Marija imenom koja u dva tisućljeća Crkve svjetli kao uzor kršćanske vjere?

Ona koja je začela po Duhu svetom i koja je rodila Isusa Krista. Njeno uznesenje na nebo, doktrina je koja poučava da je nakon svoje smrti Isusova majka bila podignuta iz mrtvih, bila proslavljena te tjelesno uznesena na nebo. Vjernicima bi ovo trebala biti nada da će i oni, ukoliko prihvate i ovoživotnim primjerom potvrde Božju volju za svoj život, kako bi mogli uz nadu uživati vječnu radost u njenom društvu. Stoga ne čudi da je Blagdan Marijinog uznesenja na nebo ili u puku prihvaćenijeg naziva Velika Gospe, onaj koji u svetišta diljem naše zemlje u velikom broju prihvaća vjernike, čak i one koji tako često ne dolaze pred njenim likom, da sa izrečenom molitvom i upaljenom svijećom potvrde vjeru u njen život.

Prof.dr. Marijan Jurčević ugledni crkveni dogmatičar i otac Isusovac, u povodu Blagdna Velike Gospe i kulta štovanja Djevice Marije, kaže sljedeće: " Osnovna poruka Velike Gospe je da je Marija, i ljudsko i božansko biće. Rađajući Isusa, samim time je njezin put i put za Isusom. Uznesenje Marijino ili kako se to u puku već dugo naziva Velika Gospa, prvi je marijanski blagdan. U mnogim zemljama, kao i u Hrvatskoj, to je i državni blagdan, što će reći da su ljudi taj blagdan oduvijek prihvaćali kao svetkovinu života, bilo da je riječ o Crkvi na zapadu ili onoj na istoku, kako među katolicima tako i kod pravoslavnih. Čak su izvjesni protestanti prihvaćali taj Marijin događaj, koji spada među prve definirane istine o njoj."
Noćas će u Starom Gradu bilo pojedinačno ili u grupama, mladi sa pjesmom uz gitaru, brojni vjernici s cijelog otoka, ali i mnogi turisti, moliti i pjevati pred kipom Majke Božje od Starog grada. Zorom rano u pet sati oglasiti će se radosna zvona kako bi i ostali puk grada Paga pozvala na prvu jutarnju misu.

Na sam Blagdan Vele Gospe ne sumnjam da će vjernička procesija i ove godine biti veličanstvena. Zavjetna procesija održava se od 15. kolovoza 1855. kada se čudotvorni kip Majke Božje od Starog grada donosi u Zbornu crkvu u Pagu, koja je isto posvećena njenom Uznesenju na nebo, pa tako pažani rado govore da je: "Gospe, došla doma." Pred njenim likom će se do Blagdana Male Gospe svakodnevno moliti krunica.





I na samom kraju za spomenuti je, da će ove godine procesija nakon 33. godina uzornog i vjernog štovanja lika Majke Božje, i paške crkvene zajednice, biti bez časne Miljenke Biočić koja je bila onaj prepoznatljiv dio procesije, koja se brinula da sve protekne u najboljem redu. Časnoj sestri Miljenki želim puno zdravlja i da jednako tako revna bude i na novoj službi koja joj je dodjeljena.

Ujedno i naš nadžupnik don. Igor Ikić posljednji puta u toj povjerenoj mu službi, predvoditi će procesiju iz Starog Grada. Don. Igor je ostavio trajan pečat, poglavito u obnovi i održavanju svetišta Majke Božje od Starog grada. Don. Igoru želim svako dobro i Božje providnosti, na novoj službi koju mu je povjerio naš nadbiskup, mons. Želimir Puljić.

Vjerujem da će mnogi pažani, njihovi gosti iz svih krajeva naše Domovine, i mnogobrojni turisti koji borave na našem otoku, kao uvijek pridružiti se toj povorci Marijinih hodočasnika sa krunicom u ruci i pjesmom na usnama, proslaviti najljepši Marijin dan.

ponedjeljak, 13.08.2012.

PORTAL "BAŠ NAS BRIGA" 13.08.2011.-13.08.2012.

Danas se navršava godina dana od zadnjeg postavljenog posta na portalu "Baš nas briga", čime je ovaj portal jednostavno zamro. On formalno postoji ali na njemu od toga dana više nema nikakvih aktivnosti. Zašto je to tako?, meni je teško odgovoriti na to pitanje. Ja sam bio u službi tog portala, dao sam sve što sam mogao kako bi taj portal bio uspješan, i siguran sam da sam u tome uspio. Bio sam sretan da Pažani odlučno kroče prema novim medijima, na kojem se mogu bilježiti događaji iz našeg grada, kako iz prošlosti, tako i iz sadašnjosti i biti svjedokom vremena u kojem živimo.
Duško Paro u svom intervjuu za portal je kazao: "Vi radite definitivno jedan ogroman posao. Vi prenosite te ujedno pišete novu povijest. Danas je ovo tehnika svijeta i medij koji pokazuje pravo lice Paga svugdje u svijetu. Meni je žao što nisam donio više slika kako bi pridonio vašem radu, ali obećavam vam još dvije pjesme uz ove koje sam vam dao. Preporučam našem Pagu i njegovim građanima da vas prihvate jer vaš trud i zalaganje je neizmjerno veliko."




Čiji trud i čije zalaganje? Dali je logo portala odgovorio na sve ove tvrdnje?



Kako bih potkrijepio svoje tvrdnje treba se samo poslužiti statističkim podacima, i biti će svima jasno, da su sitni paški partikularni interesi (možda čak i politički?!), ugasili još jedno dobro koje je rađeno iz čiste ljubavi, za svoj grad.
1.09.2011. na portalu je zabilježeno 78 781. posjete, na današnji dan 82 474. što daje podatak da je u godinu dana 3693. puta stranica posjećena i da se još uvijek rado na nju navraća.

Anketa koja je postavljena 21.03.2010. na portalu: "Zašto dolazite na BNB.web?" 27.10.2010. zabilježio sam od 200. odgovora, na postavljena pitanja:
1.da čitam o Pagu 122 61 %
2.da se nasmijen 27 13,5 %
3.da vidim nešto novo 18 9 %
4.gledam fotografije 15 7,5 %
5.da slušam pisme o Pagu 12 6 %
6.nešto drugo 6 3 %

Na današnji dan ista anketa sa 358. odgovora, 158 više u odnosu na prestank aktivnosti na portalu, izgleda ovako:
1.da čitam o Pagu 241 67,3 %
2.da se nasmijen 35 9,8 %
3.da vidim nešto novo 35 9,8 %
4.gledam fotografije 22 6,1 %
5.da slušam pisme o Pagu 15 4,2 %
6.nešto drugo 10 2,8 %

Anketa je javna, još uvijek se u njoj može sudjelovati. Dali je ova anketa dala odgovre na mnoga pitanja? Prosudite sami.
Baš me je interesiralo do kada će pored svih paških kritičara portal "BNB web" opstati. U lipnju mjesecu a već sam pisao nešto o tome na ovom Blogu, na sprovodu mi je prišao prijatelj iz mladosti i govorio kako rado navraća na portal "BNB web." i posebno ga dirnuo jedan tekst o paškom karnevalu u kojem smo zajednički učestvovali.
Kada sam pokrenuo ovaj Blog, na jednom drugom Blogu, uvažene paške blogerice koja prkosi svim nedaćama, slagali se mi njome ili ne, na njenom Blogu se vodio verbalni rat, oko toga što nisam dozvolio komentare na svom Blogu, pa između ostalog se navodi: "Branimir je "dobar" ali ti si poštenija, jer dozvoljavaš komentar a on....i ako smo anonimne dobro ga znamo."
Tko to mene tako dobro zna, tko to išta zna o mome životu, na koncu što koga briga za moj privatni život? To je Pag, ako nisi ušao u "tuju postiju", nisi ništa uradio.

Pag je na portalu "BNB web", bio ispred bilo koje osobnosti, što sprovedena anketa potvrđuje. Što nije žalosno da je uvažena paška novinarka morala tražiti policijsku zaštitu radi svojeg pisanja.
Tim više sjećam se apela te iste novinarek portala "RadioPag", Vesne Karavanić koja je napisala jedan nadahnuti tekst, koji oslikava jednu sredinu, koja ničim i sa nikim nije zadovoljna.
"Zapanjena sam "hrabrošču" pojedinih komentatora i njihovim komentarima koji su bez potpisa i, otvoreno to kažem, kukavićki sebi dozvoljavaju pisati zaista ružne stvari pod krinkom anonimnosti vjerojatno se zlobno u sebi smijuči i raspredajuči o tome po čakulama. Vjerujte mi, ni dan danas mi nije jasno kako to nekome uopće može pasti na pamet i pitam se koji je to stupanj frustracije, nezadovoljstva, zlobe stisnut u nećijoj ljudskoj duši. Pag je mali grad i poznamo se, znamo tko što misli, kako se ponaša, pa mi se čini da je ovaj rat razmišljanja ne komentare ustvari odraz stanja odnosa u našem gradu s kojim bi se zaista socilozi mogli dobro zabaviti i napraviti analizu i istraživanja jer je javno mnijenje ogledalo njena kolektivna lika."
Kojom porukom i kojom tvrdnjom završiti ovaj post. Portala "BNB web" ima i nima. Ovaj portal je pokazao zašto u grbu paškog Kaptola stoji: "concordes numquam" ili složni-nikada.

A ja ću sa još jednom tvrdnjom gore navedene i uvažene novinarke završiti ovaj post: "Svatko tko je u Pagu pokušao nešto, naišao na bezbroj prepreka koje su kod upornih prenene mada se nitko ne pita jesu li boljele do kosti i donjele puno suza, tuge, razočarenja, osjećaja nepravde, odustajanja, preispitivanja samog sebe (jesu, jesu!)...Mi na radiju, a i svi mnogobrojni članovi naših udruga, klubova koji imaju isti cilj želimo živjeti u našem gradu, želimo da naše ulice, Pijaca, kino, bočalište, igrališta budu puna mladih i onih koji se osjećaju mladima, puna žamora, susreta, osmjeha....Zato Ivane Valentiću, Jure Orliću i ekipo s "bašnasbriga", Marijane Paro i sljedbenici "Bataje", udrugari svih vrsta ne smijete posustati, ma koliko sve to sada boljelo...Za ove druge mi ostaje nada da su malobrojni, prihvatiti životnu činjenicu da jednostavno moraju postojati i da će se upravo oni povući u svoju mišju rupu iz koje nikad nisu javno ni izašli ne prelijepu svjetlost dana...I da završim u paškom stilu uz riječ: "Pogej ki?!"..."

Nisam posustao prozvan Vesnom Karavanić, nastavio sam sa Blogom, svakome su vrata otvorena (ili možda zatvorena ?!), na to me navode misli velikog Stevea Jobsa, čovjeka bez kojega nebi bilo Appleove budućnosti: "Tvoje je vrijeme limitirano pa ga nemoj trošiti živeći nečiji drugi život. Nemoj biti zarobljenik dogmi-to je život s mislima koje je netko drugi smislio. Ne dopusti da tuđa mišljenja zatome tvoj osobni unutarnji glas. I najbitnije, imaj hrabrosti slijediti srce i intuiciju. Oni nekako već znaju što ti zbilja želiš postati. Sve ostalo je sekundarno."

srijeda, 08.08.2012.

VELJKO ROGOŠIĆ i PAG

Tužna vijest koja je jučer stigla iz Splita, u 72. godini preminuo je Veljko Rogošić. Vijest dalje navodi, da je slavni i legendarni plivački maratonac izgubio životnu etapu nakon duge i teške bolesti.
Znam da sam negdje zabilježio trenutak kada je Veljko Rogošić stupio na pašku Pijacu, gdje su ga 1977. godine dočekali mnogobrojni pažani i njihovi gosti. Tu je godinu Veljko Rogošić plivao maraton "Stazama partizanskih brodova". Tada je maratonom Podgora – Rijeka (od 17.07. do 19.08.1977.) za 33. dana u 29 etapa preplivao ukupno 449 kilometara. Bio je to ujedno svjetski rekord etapnog plivanja.






Sljedeći puta kada je Veljko Rogošić stupio na tlo našega otoka bio je maraton "Savudrija – Prevlaka". Na maratonski pothvat Rogošić je krenuo u petak, 1. srpnja u 9.12 sati iz Savudrije, 27.08.2005. oko 11.15 Veljko je doplivao do Punte Oštro.

17.7.2005. Veljko je plivao dionicu od Raba do Dudića na Pagu i za to mu je trebalo 4 i pol sata plivanja.
18.7.2005. po relativno lošem vremenu za plivanje pliva dionicu Dudići – Novalja u dužini od 19.200 metara, nešto oko pet sati.
19.7.2005. po kišnom ali relativno mirnom moru Veljko je, nakon dugotrajnih konzulatacija krenuo prema Šimunima u 10.55. U slaučaju da Veljko izađe prije, sutradan bi se etapa nastavila od točke gdje je prekinuta. Uz lakšu ozljedu Veljko je ipak sretno doplivao do Šimuna gdje su ga srdačno dočekali.


20.7.2005. Veljko je unataoč ozljedi, koja je usput djelomično sanirana, hrabro zaplivao iz Šimuna prema Uvali Proboj, gdje su ga naši Pavinovi i njihovi gosti srdačno dočekali.

21.7.2005. Veljko je na svoj 64. rođendan, u 8.50 iz Proboja krenuo prema Viru. Time se Veljko na jedan simboličan način oprostio od otoka Paga.

Za kraj samo nekoliko osnovnih crtica iz života ovoga slavnog športaša, jer su o njemu napisane knjige.
Rođen u zemljoradničkoj obitelji u Kaštel Lukšiću 21. srpnja 1941. godine Rogošić je u svom rodnom mjestu živio do 1963. godine, da bi se potom u Kaštela ponovno vratio 1997. godine. Oženjen, otac dvoje djece, Rogošić je po zanimanju bio brodograđevni tehničar, završio je studij organizacijskih nauka i bio profesor za rehabilitaciju povrijeđenih no cijeli je život posvetio plivanju.
Rogošić je bio velikan plivanja, prvo u bazenima, a potom i daljinskog koje ga je još i više proslavilo, i u bivšoj Jugoslaviji, pa zatim i kasnije u Hrvatskoj, unatoč za sportaša poznijim godinama koje na njega kao da nisu imale utjecaja. Do kraja je Rogošić ostao vjeran svojoj sportskoj ljubavi i iza sebe je ostavio impresivan niz rezultata koji će zauvijek biti upisani zlatnim slovima u svjetsku povijest ovog sporta.
Bio je član splitskog Jadrana od 1959. do 1973. godine, a od kada je prvi put u karijeri 2. kolovoza u Borovu oborio državni rekord na 400 metara slobodno kao da ga više ništa u vodi i u moru nije moglo zaustaviti, nizao je mjesta na pobjedničkim postoljima i rekorde. Ukupno je 203 puta nastupio za državnu reprezentaciju, te 51 put obarao državne rekorde u disciplinama 1500 i 400 metara slobodno, 400 i 200 metara mješovito, te 200 metara delfin, bez štafeta. Uz to je 142 puta bio državni prvak, 15 godina kapetan državne reprezentacije. Rogošić je bio sudionik i dvaju Olimpijskih igara 1960. godine u Rimu i četiri godine kasnije u Tokyju, triput je nastupio na Mediteranskim igrama, pobjeđivao je na Balkanskim igrama. Titulu svjetskog prvaka osvojio je 1971. godine, mnogo puta biran je za najuspješnijeg plivača godine, olimpijski komitet triput mu je dodijelio najveće olimpijsko priznanje za postignute rezultate.
Velike uspjehe nizao je Rogošić i u plivačkim maratonima, četiri puta od 1969. do 1973. godine zaredom osvajao je maraton u talijanskom Ricconeu, svjetski prvak postao je 1971. godine u Italiji (Capri-Napoli), te godine bio je proglašen i za najboljeg maratonca svijeta, a iste rezultate ponovio je i 1972. i 1973. godine. Godinu potom osvojio je četvrtu titulu prvaka svijetu oborivši svjetski rekord za nevjerojatnih 27 minuta.
Za brojne uspjehe Rogošić je nagrađen i 'morem' povelja, plaketa. Vrijedi izdvojiti kako je 1973. godin postao prvi sportaš koji je dobio 'Grb grada Splita', prvi počasni sportaš grada Kaštela postao je 1999. godine. Rogošić je 1992. godine dobio povelju za najveća sportska dostignuća 'Swimming Hall Of Fame' u američkom Fort Laurderdaleu, Florida, plivačkoj Kući slavnih.
Tada je njegovo ime uklesano među ostale sportske legende. Godišnja državna nagrada za izniman doprinos i dostignuća za razvoj sporta “Franjo Bučar” dodijeljena mu je 2002. godine.
U velikoj konkurenciji jedan od najvećih Rogošićevih podviga u borbi s morem svakako je preplivavanje La Manchea 2004. godine. Engleski kanal između Francuske i Velike Britanije Rogošić je preplivao u dobi od 63 godine, te je postao prvi hrvatski plivač kojem je to uspjelo.
Za taj je podvig nagrađen i poveljom CSPF-a (Channel Swimming Piloting Federation).

Nakon svega čovjek ne može vjerovati na vijest, jer smrt i Veljko su u totalnom raskoraku. On je i u svojoj bolesti rušio svjetske rekorde. Sjećam se tih alarmantnih vijesti kada se pred nekoliko godina borio sa smrću u splitskoj bolnici, on je nakon svega izišao kao pobjednik i prkosio. O svemu su me više izvještavali moji splitski sportski prijatelji. U Londonu padaju novi plivački rekordi, u Splitu Rogošić sa Rive se smješka novim izazovima. Životu se narugao, a vječni mir i onako s njime nikada nije imao šanse. Mora ne moraju danas plakati !
Zbogom legendo !

ponedjeljak, 06.08.2012.

101 PAŽANIN - 2.PETAR GRUBONIĆ (Pag, druga polovica XIV st. – Split, 30.12.1426.)

Pag se može dičiti još jednim svojim sinom, biskupom i splitskim nadbiskupom Petrom Grubonićem. Njegov životni put poznat je iz pisanja Ljubića i Farlatija, danas dr. Miroslava Granića i prof. Slavka Kovačića.
Obitelj Grubonić spominje se u Pagu (Starom Gradu) još u 14. stoljeću. Otac nadbiskupa Petra, Ivan Grubonić, bio je član Velikog vijeća paške komune 1399. god. – 1433. god.
U literaturi nalazimo nadbiskupa Grubonića pod prezimenom Dišković stoga jer su Grubonići samo jednom ogranak starog vlasteoskog roda Dišković. Da se nadbiskup Petar prezivao Grubonić, a ne Dišković svjedoči i jedna isprava iz 1459. godine koja se nalazi u spisima paškog kneza Dominica Gabrijela.
Petar Grubonić rodio se u drugoj polovici 14. st. u Pagu (Starom Gradu). Vrlo rano je ušao u red sv.Franje, a prema kasnijim povijesnim piscima, u red sv.Dominika te nakon svečeničkog ređenja boravio u raznim samostanima u Italiji.
Biskupom talijanskog grada Faenze imenovao ga je 10.07.1406. papa Inocent VII. Sudjelovao je u radu nezakonitog koncila u Pisi 1409. godine koji je izborom trećeg pape, Ivana XXIII, uz dva već postojeća, još više zamrsio problem, tzv. zapadnog raskola. Kao pristaša pisanskog pape morao je napustiti Faenzu, pa ga je papa Ivan XXIII imenovao splitskim nadbiskupom 19.10.1411. Time se imenovanjem nije složio car ugarsko-hrvatski kralj Žigmund te je biskup Petar ostao u Italiji, gdje je 9.04.1412. dobio službu na dvoru svoga pape. Naslov splitskog nadbiskupa izgubio je 1425. kada je na tu stolicu postavljen Spličanin Dujam de Judicibus. Ostao je i bez službe na papinskom dvoru, jer se protupapa Ivan XXIII, na koncilu u Constanci 1415. morao odreći papinske službe. Nakon povratka iz Constance živi povučenim životom u rodnom Pagu, punih osam godina, jer u svojoj oporuci iz 1426. spominje i svoju palaču u Pagu, koju je sam sagradio.
Nadbiskupsku službu u Splitu preuzeo je tek pri svršetku ljeta 1420. nakon što je dotadašnji nadbiskup Dujam, ne htjevši priznati novu mletačku vlast, zauvijek napustio Split i otišao u Ugarsku.
Splitski izvori Memoriae archiepiscoparum Salonitanae et Spalatine Ecclesiae i pisac M.Dumanić bilježe o njemu da je u šest godina i četri mjeseca, koliko je boravio u Splitu, dao podignuti oltar i kapelu (ciborij) sv.Dujma u splitskoj katedrali i opskrbio je liturgijskim ruhom i priborom, da je pazio na točno obavljanje bogoslužja u njoj, te da je unaprijedio nadbiskupska dobra, zgrade i imanja.

Radove na izgradnji kapele sv.Dujma povjerio je kiparu Bonino da Milano, koja je dovršena 1427. nekoliko mjeseci nakon nadbiskupove smrti. Oltar se sastoji od tri vitka osmerokutna stupa što nose baldahin, ispod kojeg je sarkofag sa ležećim likom biskupa. Vjerovati je da je isti umjetnik izradio i nadgrobnu ploču za njegov grob, koja je znatno oštećena, koja se nalazi ispred katedralne krstionice, a prvotno je bila u podu kapele u katedrali. Lik nadbiskupa Petra na toj ploči najstariji je poznati lik nekog splitskog nadbiskupa uopće i najstarija nadgrobna ploča ljudskim likom sačuvana u Splitu.

Svoje nekretnine u Pagu i biblioteku oporučno je ostavio crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu i njenom svečenstvu, za koje je utemeljio i zakladu sv.Jakova. Zaklada se sastojala u novcu i zemljama s tim da prihode uživaju paški kanonici pod uvjetom da se na dan njegove smrti čita misa s vesperama. Posljednji nositelj zaklade bio je paški kanonik i administrator don. Nikola Valentić (umro 1919. god.).
Nadbiskup Petar Grubonić je zacjelo, bio jedan od prvih hrvatskih humanista. Poznato je da se zanimao za antičku književnost i domaču povijest. To nam dokazuje i rukopis (u prijepisu iz 17. st.) koji je ostavio pod naslovom Della venuta de Slavi in Europa, re di Dalmazia, et incominciamento della Messa Illirica. Rukopis se nalazi u naučnoj biblioteci u Zadru i zahtijeva posebnu obradu.
Prema paškoj knjizi godova (str. 149. zahvaljujući don. Frani Mandiću u cijelosti fotografiran i nalazi se u mojem posjedu), njegova smrt je ubilježena 30. prosinca 1426. godine. Oporuka nadbiskupa od 20. prosinca 1426. godine, koju je pisao notar Toma Cingolo, potkrepljuje datum smrti iz paškog godovnjaka.
Nadbiskup Petar Grubonić kada je dao uraditi kapelu sv. Dujma, nije razmišljao da će jedan od Papa svete Rimske crkve, 572. godine nakon njegove smrti, klečući moliti pred grobom mučenika sv. Dujma, i njegovim vječnim počivalištem.
Veliki Papa Ivan Pavao II 4.10.1998. za vrijeme svojeg drugog pastoralnog posjeta hrvatskoj, na poziv splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolite mons. Ante Jurića, na 1700 obljetnicu, od mučeničke smrti sv. Dujma i katedrale, ušao je u svoju najstariju katedralu, za koju je kardinal Sodano, državni tajnik Svete Stolice dodao: "najstariju i najmanju katedralu na svijetu". Papa Ivan Pavao II klečući skrušeno je molio pred mučenikom Dujmom, isto tako neznajući da je taj vrijedan spomenik dao izraditi jedan pažanin.

petak, 03.08.2012.

DA SE NE ZABORAVI - ZIKVA

Prije nego ca će se dite rodit triba mu prontat robicu i prvu postijicu. Svi se sa vesejen trudiju, unaprid pokupovat i prontat sve ca triba i ne triba, jer ni mala stvar, nego najlipša, da novi život dolazi u kuću i lipo je da mu se svi veseliju. I triba bit tako. Noga puta, se ni rajalo a da se unaprid znalo ca će se rodit, zato se još više sa nestrpljenjem cekalo ca će doć na svit. Danaska svi ženu noseću pitaju: "znaš ca nosiš?"

Svaka fameja je imala dice ili ih je baren bilo kako se u Pag znalo reć "koliko ih je Bog da", a za sretan pocetak najprije se prontivala zikva (prva postijica za ditešce). Ni bilo kuće bez zikve i navavik se duperala za više generacija dice. I danaska fameje imaju zikve, samo se više ne duperaju kako prije, pa su spravjene na šufiti. Neke su se zikve nacinjale tako da dno bude poluokruglo kako se dite moglo zibat (ljuljat, njihat) da se lakše umiri i zaspe. Zikva je bila uz materin rub postije, kako bi ona, po noći kada ditešce zaplace, samo kalala ruku i pocela ga zibat, ili mu dat "cice", kako bi se ditešce nadojilo, umirilo i zaspalo.

Zikva je ono ca u standardnom jeziku zovemo zipka, kolijevka. Ne znan zac zikve više nisu "u modi". Istina, da je dite moglo bit u zikvu oko šest miseci, onda bi je prereslo, pa se je moralo parićat ca veće.
Vecer je, kada bi mat morala malo predahnut od svih posli, pored diteta ke su je kroz dan tukale ucint, a ditešcu je to moralo bit najlipši del dana, jer je moga bit uz mater, mogla ga je zibat, a i zapivat mu na uho, jer je dite bilo mirno kada bi poznalo materin glas. Spominjen se da su pivale:

Ajmo spati, Boga zvati
Bog će namin dobra dati,
I njegova sveta Mati
Da nam budu u pomoći
I u danu i u noći



Danaska u eri klapskih pisam, cujemo kako klape pivaju pismu, "Sušna zikva na škoju", za ku je besede napisa Slavko Govorčin, i nima klape ka je ne piva.
"A moje oči išću, išću, plač diteta na škoju."

I nekako me strah da, "škoji" su nan sve više pusti, a "sušna" zikva je ostala na šufit ili ki muzej starina.

Za kraj moran reč, da beseda "zikva" ima i drugo, preneseno značenje, a to je dom, zavičaj, kuća i sve ono ca nan je od rojenja blizu i na ca se sitimo u teškin vrimenima, kada mislimo na ditinjstvo, kada te nešto stisne u persi kako stena, a ne smimo se pregibat, nego ostat na noge. Jušto onako kada smo bili povijeni u zikvu i bili blizu tog malog svita u kome ni niš falilo, u kantun komore di su samo daske škripjale.

Rojenje moga sina me tornalo u vrime za koga mi se cini da ga više nima, kako ni ove besede "zikva".

<	kolovoz, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE