Marketing
101 PAŽANIN - 2.PETAR GRUBONIĆ (Pag, druga polovica XIV st. – Split, 30.12.1426.)
Pag se može dičiti još jednim svojim sinom, biskupom i splitskim nadbiskupom Petrom Grubonićem. Njegov životni put poznat je iz pisanja Ljubića i Farlatija, danas dr. Miroslava Granića i prof. Slavka Kovačića.
Obitelj Grubonić spominje se u Pagu (Starom Gradu) još u 14. stoljeću. Otac nadbiskupa Petra, Ivan Grubonić, bio je član Velikog vijeća paške komune 1399. god. – 1433. god.
U literaturi nalazimo nadbiskupa Grubonića pod prezimenom Dišković stoga jer su Grubonići samo jednom ogranak starog vlasteoskog roda Dišković. Da se nadbiskup Petar prezivao Grubonić, a ne Dišković svjedoči i jedna isprava iz 1459. godine koja se nalazi u spisima paškog kneza Dominica Gabrijela.
Petar Grubonić rodio se u drugoj polovici 14. st. u Pagu (Starom Gradu). Vrlo rano je ušao u red sv.Franje, a prema kasnijim povijesnim piscima, u red sv.Dominika te nakon svečeničkog ređenja boravio u raznim samostanima u Italiji.
Biskupom talijanskog grada Faenze imenovao ga je 10.07.1406. papa Inocent VII. Sudjelovao je u radu nezakonitog koncila u Pisi 1409. godine koji je izborom trećeg pape, Ivana XXIII, uz dva već postojeća, još više zamrsio problem, tzv. zapadnog raskola. Kao pristaša pisanskog pape morao je napustiti Faenzu, pa ga je papa Ivan XXIII imenovao splitskim nadbiskupom 19.10.1411. Time se imenovanjem nije složio car ugarsko-hrvatski kralj Žigmund te je biskup Petar ostao u Italiji, gdje je 9.04.1412. dobio službu na dvoru svoga pape. Naslov splitskog nadbiskupa izgubio je 1425. kada je na tu stolicu postavljen Spličanin Dujam de Judicibus. Ostao je i bez službe na papinskom dvoru, jer se protupapa Ivan XXIII, na koncilu u Constanci 1415. morao odreći papinske službe. Nakon povratka iz Constance živi povučenim životom u rodnom Pagu, punih osam godina, jer u svojoj oporuci iz 1426. spominje i svoju palaču u Pagu, koju je sam sagradio.
Nadbiskupsku službu u Splitu preuzeo je tek pri svršetku ljeta 1420. nakon što je dotadašnji nadbiskup Dujam, ne htjevši priznati novu mletačku vlast, zauvijek napustio Split i otišao u Ugarsku.
Splitski izvori Memoriae archiepiscoparum Salonitanae et Spalatine Ecclesiae i pisac M.Dumanić bilježe o njemu da je u šest godina i četri mjeseca, koliko je boravio u Splitu, dao podignuti oltar i kapelu (ciborij) sv.Dujma u splitskoj katedrali i opskrbio je liturgijskim ruhom i priborom, da je pazio na točno obavljanje bogoslužja u njoj, te da je unaprijedio nadbiskupska dobra, zgrade i imanja.
Radove na izgradnji kapele sv.Dujma povjerio je kiparu Bonino da Milano, koja je dovršena 1427. nekoliko mjeseci nakon nadbiskupove smrti. Oltar se sastoji od tri vitka osmerokutna stupa što nose baldahin, ispod kojeg je sarkofag sa ležećim likom biskupa. Vjerovati je da je isti umjetnik izradio i nadgrobnu ploču za njegov grob, koja je znatno oštećena, koja se nalazi ispred katedralne krstionice, a prvotno je bila u podu kapele u katedrali. Lik nadbiskupa Petra na toj ploči najstariji je poznati lik nekog splitskog nadbiskupa uopće i najstarija nadgrobna ploča ljudskim likom sačuvana u Splitu.
Svoje nekretnine u Pagu i biblioteku oporučno je ostavio crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu i njenom svečenstvu, za koje je utemeljio i zakladu sv.Jakova. Zaklada se sastojala u novcu i zemljama s tim da prihode uživaju paški kanonici pod uvjetom da se na dan njegove smrti čita misa s vesperama. Posljednji nositelj zaklade bio je paški kanonik i administrator don. Nikola Valentić (umro 1919. god.).
Nadbiskup Petar Grubonić je zacjelo, bio jedan od prvih hrvatskih humanista. Poznato je da se zanimao za antičku književnost i domaču povijest. To nam dokazuje i rukopis (u prijepisu iz 17. st.) koji je ostavio pod naslovom Della venuta de Slavi in Europa, re di Dalmazia, et incominciamento della Messa Illirica. Rukopis se nalazi u naučnoj biblioteci u Zadru i zahtijeva posebnu obradu.
Prema paškoj knjizi godova (str. 149. zahvaljujući don. Frani Mandiću u cijelosti fotografiran i nalazi se u mojem posjedu), njegova smrt je ubilježena 30. prosinca 1426. godine. Oporuka nadbiskupa od 20. prosinca 1426. godine, koju je pisao notar Toma Cingolo, potkrepljuje datum smrti iz paškog godovnjaka.
Nadbiskup Petar Grubonić kada je dao uraditi kapelu sv. Dujma, nije razmišljao da će jedan od Papa svete Rimske crkve, 572. godine nakon njegove smrti, klečući moliti pred grobom mučenika sv. Dujma, i njegovim vječnim počivalištem.
Veliki Papa Ivan Pavao II 4.10.1998. za vrijeme svojeg drugog pastoralnog posjeta hrvatskoj, na poziv splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolite mons. Ante Jurića, na 1700 obljetnicu, od mučeničke smrti sv. Dujma i katedrale, ušao je u svoju najstariju katedralu, za koju je kardinal Sodano, državni tajnik Svete Stolice dodao: "najstariju i najmanju katedralu na svijetu". Papa Ivan Pavao II klečući skrušeno je molio pred mučenikom Dujmom, isto tako neznajući da je taj vrijedan spomenik dao izraditi jedan pažanin.
Post je objavljen 06.08.2012. u 16:13 sati.