Tužna vijest koja je jučer stigla iz Splita, u 72. godini preminuo je Veljko Rogošić. Vijest dalje navodi, da je slavni i legendarni plivački maratonac izgubio životnu etapu nakon duge i teške bolesti.
Znam da sam negdje zabilježio trenutak kada je Veljko Rogošić stupio na pašku Pijacu, gdje su ga 1977. godine dočekali mnogobrojni pažani i njihovi gosti. Tu je godinu Veljko Rogošić plivao maraton "Stazama partizanskih brodova". Tada je maratonom Podgora – Rijeka (od 17.07. do 19.08.1977.) za 33. dana u 29 etapa preplivao ukupno 449 kilometara. Bio je to ujedno svjetski rekord etapnog plivanja.
Sljedeći puta kada je Veljko Rogošić stupio na tlo našega otoka bio je maraton "Savudrija – Prevlaka". Na maratonski pothvat Rogošić je krenuo u petak, 1. srpnja u 9.12 sati iz Savudrije, 27.08.2005. oko 11.15 Veljko je doplivao do Punte Oštro.
17.7.2005. Veljko je plivao dionicu od Raba do Dudića na Pagu i za to mu je trebalo 4 i pol sata plivanja.
18.7.2005. po relativno lošem vremenu za plivanje pliva dionicu Dudići – Novalja u dužini od 19.200 metara, nešto oko pet sati.
19.7.2005. po kišnom ali relativno mirnom moru Veljko je, nakon dugotrajnih konzulatacija krenuo prema Šimunima u 10.55. U slaučaju da Veljko izađe prije, sutradan bi se etapa nastavila od točke gdje je prekinuta. Uz lakšu ozljedu Veljko je ipak sretno doplivao do Šimuna gdje su ga srdačno dočekali.
20.7.2005. Veljko je unataoč ozljedi, koja je usput djelomično sanirana, hrabro zaplivao iz Šimuna prema Uvali Proboj, gdje su ga naši Pavinovi i njihovi gosti srdačno dočekali.
21.7.2005. Veljko je na svoj 64. rođendan, u 8.50 iz Proboja krenuo prema Viru. Time se Veljko na jedan simboličan način oprostio od otoka Paga.
Za kraj samo nekoliko osnovnih crtica iz života ovoga slavnog športaša, jer su o njemu napisane knjige.
Rođen u zemljoradničkoj obitelji u Kaštel Lukšiću 21. srpnja 1941. godine Rogošić je u svom rodnom mjestu živio do 1963. godine, da bi se potom u Kaštela ponovno vratio 1997. godine. Oženjen, otac dvoje djece, Rogošić je po zanimanju bio brodograđevni tehničar, završio je studij organizacijskih nauka i bio profesor za rehabilitaciju povrijeđenih no cijeli je život posvetio plivanju.
Rogošić je bio velikan plivanja, prvo u bazenima, a potom i daljinskog koje ga je još i više proslavilo, i u bivšoj Jugoslaviji, pa zatim i kasnije u Hrvatskoj, unatoč za sportaša poznijim godinama koje na njega kao da nisu imale utjecaja. Do kraja je Rogošić ostao vjeran svojoj sportskoj ljubavi i iza sebe je ostavio impresivan niz rezultata koji će zauvijek biti upisani zlatnim slovima u svjetsku povijest ovog sporta.
Bio je član splitskog Jadrana od 1959. do 1973. godine, a od kada je prvi put u karijeri 2. kolovoza u Borovu oborio državni rekord na 400 metara slobodno kao da ga više ništa u vodi i u moru nije moglo zaustaviti, nizao je mjesta na pobjedničkim postoljima i rekorde. Ukupno je 203 puta nastupio za državnu reprezentaciju, te 51 put obarao državne rekorde u disciplinama 1500 i 400 metara slobodno, 400 i 200 metara mješovito, te 200 metara delfin, bez štafeta. Uz to je 142 puta bio državni prvak, 15 godina kapetan državne reprezentacije. Rogošić je bio sudionik i dvaju Olimpijskih igara 1960. godine u Rimu i četiri godine kasnije u Tokyju, triput je nastupio na Mediteranskim igrama, pobjeđivao je na Balkanskim igrama. Titulu svjetskog prvaka osvojio je 1971. godine, mnogo puta biran je za najuspješnijeg plivača godine, olimpijski komitet triput mu je dodijelio najveće olimpijsko priznanje za postignute rezultate.
Velike uspjehe nizao je Rogošić i u plivačkim maratonima, četiri puta od 1969. do 1973. godine zaredom osvajao je maraton u talijanskom Ricconeu, svjetski prvak postao je 1971. godine u Italiji (Capri-Napoli), te godine bio je proglašen i za najboljeg maratonca svijeta, a iste rezultate ponovio je i 1972. i 1973. godine. Godinu potom osvojio je četvrtu titulu prvaka svijetu oborivši svjetski rekord za nevjerojatnih 27 minuta.
Za brojne uspjehe Rogošić je nagrađen i 'morem' povelja, plaketa. Vrijedi izdvojiti kako je 1973. godin postao prvi sportaš koji je dobio 'Grb grada Splita', prvi počasni sportaš grada Kaštela postao je 1999. godine. Rogošić je 1992. godine dobio povelju za najveća sportska dostignuća 'Swimming Hall Of Fame' u američkom Fort Laurderdaleu, Florida, plivačkoj Kući slavnih.
Tada je njegovo ime uklesano među ostale sportske legende. Godišnja državna nagrada za izniman doprinos i dostignuća za razvoj sporta “Franjo Bučar” dodijeljena mu je 2002. godine.
U velikoj konkurenciji jedan od najvećih Rogošićevih podviga u borbi s morem svakako je preplivavanje La Manchea 2004. godine. Engleski kanal između Francuske i Velike Britanije Rogošić je preplivao u dobi od 63 godine, te je postao prvi hrvatski plivač kojem je to uspjelo.
Za taj je podvig nagrađen i poveljom CSPF-a (Channel Swimming Piloting Federation).
Nakon svega čovjek ne može vjerovati na vijest, jer smrt i Veljko su u totalnom raskoraku. On je i u svojoj bolesti rušio svjetske rekorde. Sjećam se tih alarmantnih vijesti kada se pred nekoliko godina borio sa smrću u splitskoj bolnici, on je nakon svega izišao kao pobjednik i prkosio. O svemu su me više izvještavali moji splitski sportski prijatelji. U Londonu padaju novi plivački rekordi, u Splitu Rogošić sa Rive se smješka novim izazovima. Životu se narugao, a vječni mir i onako s njime nikada nije imao šanse. Mora ne moraju danas plakati !
Zbogom legendo !
Post je objavljen 08.08.2012. u 13:24 sati.