Svi koji me poznaju znaju da o mnogočemu mogu razgovarati vrlo, vrlo otvoreno i da , gotovo za mene ne postoje tabu teme. Sve što nam se događa je - za ljude (a sve što je ljudsko nije mi strano), pa prema tomu – čemu glumatati i praviti se da se neke neobičnosti događaju drugima. Susretajući osobe za vrijeme ovoljetnog kratkog boravka u Pag u otvorenim razgovorima o nekim "nemoralnim" stvarima u mom gradu, redovito se zgražaju i glumataju, praveći se kao da nisu dio tog miljea, dio tog grada, pa se ponašaju kao osobe u čijim crijevima kao da nema govana.
Ne mogu a da ne podržim blogericu za koju sam u jednom od svojih postova ustvrdio da slagali se mi njome ili ne, ona prkosi svim vremenima i glasno govori ono što se mnogima ne sviđa a najviše onim anonimnima. Onima, koji kroz svoje komentare vide isto što i ona, ali najlakše je "roži u tašku", i "govori ti mujenjace"! Njen post potaknuo me da još jednom pružim javnu podršku njenim nastojanjima u svemu što radi za svoj grad, kako bi vidjela da nije sama.
Na sam dan Blagdana Vele Gospe otputovao sam sa rukometašima Zameta na završne bazične pripreme za sljedeću natjecateljsku sezonu. Moje zamećane ove godine očekuju mnoge obveze kako u domaćem prvenstvu i kupu, tako i u kupu kupova što je Zametov izlazak u Europu nakon dvanaest sušnih godina. Raduje me da sam dio tog projketa. Kada sam već pomalo razmišljao da odem iz športa, prošlosezonski rezultati mojeg Zameta tu odluku su prolongirali za ovu natjecateljsku godinu.
Put nas je odveo da završne pripreme obavimo u Daruvaru, u sklopu Daruvarskih toplica. Sve uvjete smo imali za te završne pripreme, što jedna športska ekipa mora imati. Od smještaja, prehrane a onda i ono najvažnije, do uvjeta za obavljanje treninga, znači jedna športska dvorana.
Neću trošiti previše riječi na taj pitoreskni gradić, tako uređen i čist, za kojeg još govore da je jedan od najljepših malih gradova kontinentalne Hrvatske. Daruvarske toplice smještene su u srcu grada Daruvara koje su nastale na ostacima rimskog naselja Aquae Balissae, a obuhvaćuju povijesne zgrade vrijedne kulturno-spomeničke baštine. Toplice se nalaze unutar "Julijevog parka" najstariji i najznačajniji park kontinentalne Hrvatske.
Drage kolege koji su nas ugostili i pokazali svu opremu, mogućnosti i način liječenja u ovim toplicama, bili su nam stalno na usluzi, trudeći se da nam udovolje u svemu.
Kineziolog Saša koji je bio naš domaćin u ugodnom razgovoru kazao nam je da je u toplicama zaposleno 300. osoba, svih profila koji opslužuju jedan ovakav centar. Saša nam je dalje kazao da su prošlu radnu godinu završili sa dobiti i to preko 1 300 000 kuna.
Kako sam mogao govoriti Saši da sam u jednoj takvoj Ustanovi trebao i ja raditi i da sam bio kadar koji je namjenski bio školovan za takav objekt, koji na žalost svih građana Paga još uvijek samo postoji u mislima i sjećanjima onih koji su morali svoj kruh zarađivati u jednoj takvoj Ustanovi.
Ne samo da nema te Ustanove, nego više nema ni Lokunje. Netko nadobudan, netko tko je gledao samo osobni dobitak, dozvolio je da se na ljekovitom blatu izgradi "Olimpijski centar" koji danas više liči na paraolimpijski centar na žalost svih nas.
Božja providnost mi je govorila da još dok sam se školovao, obavim nekoliko fotografija koje danas zorno svjedoče, kako je "Lokunja", nekada izgledala.
20 000 m2 plitkog mora, na čijem su se dnu nalazile naslage ljekovitog blata, pretvoreno je u nešto što više ne služi ničemu. Onako su ljudi samoinicijativno bez ičijeg nadzora koristili blato, što je bilo bolje nego da se naprasno uklonilo nešto što je Bog dao, kako za zdravlje, tako i za život. Jako dobro znam veliki broj ljudi koji su ljeti hrlili u Pag, samo poradi tog ljekovitog blata.
Ima li se potrebe upuštati i pisati ovdje sada o blatu i Lokunji. Treba glasno vapiti, jaukovati za tih 300. ljudi koji bi tamo radili, ostvarivali dobit sebi i svojim obiteljima, poboljšali demografsku sliku grada. Mi još uvijek pod pojmom turizma podrazumijevamo samo ugostiteljstvo, more i zrak, a ne da turizam proširimo na sve ono što danas turizam prati, a to je široka lepeza svega ostaloga, uključivši i djelatnosti koje ga upotpunjuju i obogaćuju, kao što su športske aktivnosti (biciklizam po otoku), o tome sam pisao u jednom postu, i druge športske aktivnosti, rekreacija pa u konačnici i zdravstveni turizam, koji može na jednom području djelovati tijekom cijele godine. Pred nekoliko godina htjeli smo sa RK Zametom odsjesti u Pag u hotelu "Pagus", pred važan susret u Zadru, kako bismo na miru mogli doći u Zadar i odigrati utakmicu. Sve su nam mogli osigurati osim sportskog objekta. Umjesto u Pag, odsjeli smo u Biogradu na moru, koji nam je omogućio da trening odradimo u školskoj dvorani. To turistički djelatnici Paga nisu mogli organizirati.
Uz sve pokušaje Paške gradske uprave, Lokunja je na svome početku i nije se pomakla ni milimetar naprijed. Neću previše pametovati, 1981. počeo sam raditi u jednoj takvoj ustanovi, tamo odradio svoj staž, riječ je o "Kalosu" Zavodu za medicinsku rehabilitaciju u Vela Luci na Korčuli, ostali dio do dolaska u Rijeku, radio sam u "Zavodu za talasoterapiju-Solaris" u Šibeniku. I jedan i drugi zavod svoje liječenje su bazirali na ljekovitom blatu. Mogao bih svojim iskustvima govoriti o tom vidu turizma, tim više što je suvremena medicina u borbi za unapređenje zdravlja ljudi postigla ogromne rezultate i produljila životni vijek.
Ako je zdravstveni turizam viši oblik selektivnog turizma koji određuje razvoj određenog područja na kojem djeluje, onda mu se mora prići na drugačiji način od onoga kako se to radi u klasičnom turizmu. "Tri miseca puni apartmani, a onda neka vas vrag nosi ća, dojadili ste više i Bogu i vragu.", to je krilatica paškog turizma.
Zato ovu strategiju u Pagu prepuštam onima koji moraju pojačati kućni buđet soleći pamet pričajući demagogije o boljem životu u gradu, o onome što najmanje znaju, niti su ikada djelovali unutar te djelatnosti.
Post je objavljen 26.08.2012. u 16:24 sati.