Nachtfresser

utorak, 31.03.2020.

Orban moćniji od Hitlera

Ne volim na blogu pisati o politici, jer ne volim vrijeđati, a na blogu uglavnom o politici piše zatucana stoka, kojoj i neki progresivci, komentiranjem njihovih blogova daju legitimitet. Mađarska se donošenjem novih, kod nas prešućenih zakona legitimirala kao nacistički država s velikim vođom, sve je inače počelo s ograničenjima rada dućana zbog pandemije. Zatim su slijedila druga ograničenja, doduše nije mi poznato jesu li poput Srba donijeli ograničenje pišanja pasa, al sad je jasno da se Orban nametnuo kao leader kojeg će slijediti Poljska, Srbija, a možda i Hrvatska u dogledno vrijeme, uvijek je tako bilo. Ovaj put i Slovenija pomalo gubi kompas, a ostale države bivše Jugoslavije nitko u analizama ne spominje. Dakle u Mađarskoj se samorazvlastio parlament, vlada se ne mora držati prava, nema slobodnih izbora po zadanim rokovima, ograničenje slobode tiska i slobode mišljenja i šećer na kraju, na neograničeno vrijeme, to ni Hitleru nije uspjelo, o tome govori ova njemačka usporedna tablica. p.s. Imao sam nastavu jutros, Jin je za vrijeme šetnje napadnut od velikog psa, srećom i gazda i ja smo munjevito reagirali pa je prošao ovaj put bez ozljede, osim što je neuobičajeno žurio kući, pa nisam raspoložen za ležernije tonove, mogu i ja ponekad zaprljati blog.

ponedjeljak, 30.03.2020.

Nervoza na daljinu

Nedostaju mi šetnje do grada, pa čak i do škole, samo to, ne nedostaje mi nastava, samo donekle moj razred. Inače zahvaljujući šefu Jinu izlasci oko kuće se nisu prorijedili, čak nekad i duže traju, jer svako malo stane i čudom se čudi kako je sve tako pusto. Zanimljivo da prava škola nedostaje i učenicima, nervoza od zatočenosti očito izaziva i međusobna podbadanja u virtualnom razredu, danas sam pozvao psihologicu na sat brazrednika, no ona eto ne može ući, to je principjelno na neki način i dobro, ne bi bilo ok da i drugi predmedni nastavnici to vide. Nisam ni ja baš ponajbolje, osjećam malo grlo, danas sam bio do dućana, nisam ja za te redove. Uskoro počinje nastava, blogove obilazim kad stignem. I učenicima nedostaje

nedjelja, 29.03.2020.

Polemična prisjećanja

Jedna od najtužnijih polemika koje pamtim je bila ona Kiš-Jeremić. Tužna je bila jer je Jeremić bio univerzitetski profesor, neprikosnoven autoritet, a Kiš samo pisac. Kiš je bio nevjerojatno superioran, stalno ga šamarao riječima, podučavao uglednog profesora uporabi zareza. Naravno Jeremića su branili nagrađivani književnici poput Bulatovića, od njega pamtim epohalnu rečenicu, da je Njemačka izgubila rat zato što njihovim vojnicima, za razliku od ruskih, nije bilo dopušteno silovanje, Kiš je i te poltrone s lakoćom išamarao. Mi na blogu nismo imali naročito kvalitetnih polemika, izdvojio bih jednu koju je kod sebe započela Uranova pikulica, bio je to njen post kao odgovor na nespretan napad na mene, mislim da je bilo skoro 300 komentara, na drugoj strani nisu bile igračice za baciti, konzervativna Zona, te fotografica Bugenvila, na kraju je Pikulica sve obrisala, i post i komentare, a nitko od nas nije ništa sejvao, moglo bi danas u ovo doba jadnih nemoćnika koji znaju samo psovati, služiti kao primjer polemike. I za kraj još jedna fotka, može je tko želi naći na twitteru, ne kupuje se, neke budale ni to nisu shvatile, samo za budale koje misle da im se ruke suše od masturbacije, a ne od pogrešno odabranih sapuna.

subota, 28.03.2020.

Corona u Vegasu

Vidim jučer fejs pun šeranja raznih gluposti, kako nam je corona zaslužena kazna, koje je sve dobre stvari i navike donijela inače bolesnom društvu, što se jedino slažem, kako je puno napravila za moralne vrijednosti, a sve skupa kazna za razuzdanost, bla,bla, bla, toliko gluposti ne bi iznijeli na jednom mjestu ni eminentni top blogeri ovdje. Budući da osim šetanja psa ostajem doma, danas nisam išao čak ni do dućana, za doručak sam jeo kruh od prekjučer, mogu na prvu svjedočiti što se događa na netu, ništa pozitivno, što ću i probati razjasniti, dobro, pozitivno i negativno su često subjektivne vrijednosne kategorije, ne događa se ništa što ide u prilog teorijama ovim moralista o pozitivnosti katastrofe. Već sam pisao na blogu da već dugo na mrežama pratim jednu vegašku plesačicu, znala je odlične snimke stavljati, posebno na instagramu i mudro se osvrtati na taj polusvijet. Na seksističke komentare bi odgovarala da je ona preskupa za taj sloj komentatora. No corona i ograničenja su došla i do Las Vegasa, noćni klubovi se zatvaraju, sve češće daje akcije za pristup svojoj stranici za već nekad nezamislih 5 dolara mjesečno, a i na twitteru su besplatne fotke sve eksplicitnije, kao i kod drugih iz branše, mora se muške privući, a konkurencija je odjednom velika. Ja sam blokiran nakon jednog zajedljivog komentara, ali za razliku od blokada kod našeg bloga, preko anonimnog prozora se može anonimno, bez prijave, doći do bilo koje adrese, sve vidjeti, samo što komentirati ne možeš. Zadnje se pohvalila sa sto preplatnika, nakon što je na twitteru otkrila sve svoje adute ;). Eh što je corona, iako je neradan dan, već sam dva put danas onako usput bacio oko, jel tko što radi u virtualnim razredima...

petak, 27.03.2020.

Čavrljanje u šumi

Živim u riječkom naselju Škurinje, betonskom novom naselju, srećom očuvan je veliki park i donekle šumica, koju mi vlasnici pasa redovito pohodimo i tamo se ponekad, usprkos novonastaloj situaciji družimo, dok nam se psi međusobno njuškaju. Tako je zaštitar, za kojeg sam danas saznao da ima fakultet i drugi skoro dovršen, pričao o napretku tehnologije kroz stoljeća i psima koji superiorno komuniciraju svim čulima, kad sam napomenuo, uzalud nam sav taj napredak, kad ne smijemo uključiti kamere, niti koristiti mikrofon u nastavi na daljinu, jer bi sustav pao, reagirao je, krivo govorim, privatne riječke škole sve to koriste i nisu vezane za carnetov akademski sustav, normalno nešto plaćaju, al kapitalizam je to. Djevojka, jedina s maskom, je pričala kako joj je dečko radio u Italiji, sad je karanteni na granici, dobio je temperaturu, al ga nisu htjeli testirati na coronu, 37,1 je preniska temperatura. Brbljali smo o još koječemu, policija ne patrolira prirodom. Čujem da u Srbiji ljudi traže i zabranu izlazaka pasa u večernjim satima, možda je odluka već donijeta, ne znamo, ljubomora je opaka stvar, a pogotovo kod onih nezaposlenih u izolaciji.

četvrtak, 26.03.2020.

Tu smo, na buri

Jučer oko 16 kod svih trgovačkih centara redovi vani, ajde u ZTC-u se drugarica uspjela ubaciti u Plodine, dok smo nas dvojica šetali po buri. Inače primjećujem, čim zaštitari puste novu grupu kupaca, odmah nestaje razmaka, svi nagrnu jedni na druge. To je ovdje narodni običaj. Osim vlasnika pasa i očito bolesnika koji bez maske izlaze iz ljekarni nikoga na ulici. Jako puše i vjerojatno raznosi te viruse i baterije, više ni ja nisam neki optimist. Nasmijala me danas učenica na virtualnom satu, veli, profesore, ne sudjelujem u razgovoru jer ovo baš i ne razumijem, al eto, samo da znate da sam tu...

srijeda, 25.03.2020.

Prati ruke

Evo opet čekam virtualnu nastavu u 12.25, malo je gore nego prije, ne možemo zbog padanja sustava držati video konferencije, kažu možemo se snimati pa staviti na youtube te link prezentirati učenicima, možeš misliti, budala koja ima toliko vremena baš i nisam. Ipak učenici se dobro drže, evo jedna me upravo prije nastave razveselila sa simpa pjesmicom, doduše za klince "Hände waschen", imate je na youtube u dvije verzije (prijevod je aktualan naravno"Prati ruke") Nažalost blogeri ne mogu ući u sustave škola i pratiti, ja ne bih imao ništa protiv, meni su često dolazili na nastavu i učenici s drugih škola, što mislim, inače nitko drugi ne dopušta. Sad najavljuju i početak ocjenjivanja u virtualnim razredima, mislim da je malo problematično to inzistiranje na prividu normalnog života, očito da su učenici dobro umreženi, jučer su u dva druga razreda svi imali u zadacima istu grešku, pa sam najbolju učenicu pitao, kako je to pogriješila, ona je samo odgovorila, a joj. Opa, moram se prebaciti na virtualne razrede, komentiram vas poslije...

utorak, 24.03.2020.

Maske padaju

Danas su članovi stožera za borbu protiv corone bili na tiskovnoj konferenciji bez maski. S druge strane ja sam opet jedini bio pred supermarketom bez maske, držao razmak, svi su me bjesno gledali, ti maskirani. Ma imam ja zalihe svog pića, zarad toga ne bih izlazio, ali nestalo je Jinu štapića za čišćenje zubi, e on ne smije ostati zakinut. Zanimljivo kako svi oni koji su se uvijek zalagali za egzaktne podatke, sad nešto, otkako ide virtualna nastava, svi nešto mudro šute. Kod nas je sve otvoreno, odnosno svatko može pratiti što se događa u svakom razredu u kojem predaje, pa eto ti vraga i matematike, moj sat razrednika je npr. najposjećeniji, svjedoče brojevi lajkova i komentara. Većini sad pak nedostaje realna škola, al što jedna cura napisa, kad bi radili kafići, možda baš i ne bi bilo tako. I meni nedostaje, al eto baš jučer sam fotkao i na školu poslao potpisanu isprintanu izjavu za rad od kuće, vjerovali ili ne, na nekim školama inzistiraju da se dođe potpisati u ustanovu, i nitko ne postavlja pitanje, tko je tu budala.

ponedjeljak, 23.03.2020.

Psi naši svagdanji

Ima i veselih vijesti ovih dana, u Srbiji je, saznajem na twitteru, stupio na snagu policijski sat sa zabranom kretanja od 17-05, š'to je tu veselo, pitate se. Pa iznimno vlasnici mogu šetati svoje pse 20-21. Kaže twitterašica da je iznimno porastao interes ljudi za psima iz azila. Post će biti kratak, jučer sam pretjerao s dva posta, a virtualna nastava mi traje danas iznimno kratko, od 11.30-14 pa ću poslije posjećivati blogove. Ljuti me taj rad u "teams", ne dopuštaju više ni prebacivanje fotki zbog preopterećenosti sustava, pa se dovijamo linkovima. Ovdje je bura i jako je puhalo, puno sreće želim mojim Zagrebčanima!

nedjelja, 22.03.2020.

Desničari koje volim

Nemam običaj pisati dva posta dnevno, no eto sad moram budući da se vrhunski blog rasist i budaletina u krajnje ozbiljnoj situaciji zajebava, a i top je pa traje na naslovnici. Mene kao anarhista boli sve, za njegovog hasu ili husu, hrvatinu idola nacionalističke desnice,, ja sam se još prije par godina odlično slagao s ljutom babom koja je kao ekstremna desničarka, optužili su je za zločine u Lori, upoznali smo se i uživo, branio sam je kao ljevičar na sajmu knjiga u Puli od tkz. ljevičara feralovaca. Cijenim i lavicu Lion, iako su nam svjetonazori različiti, mada i ona kao i prethodna, shvaća da su ljevica i desnica kod nas malo čudni pojmovi, socialdemokrati ničim još nisu dokazali da su ljevica. Naravno cijenim i Mekona, najradikalnijeg od njih, jebiga, on je iskreno ratovao, možda bih i ja za neke ideale za koje se Orwel borio. Za ograničenu budalu kojoj je glavna legitimacija da se borio, i ne kuži ništa od medijskih manipulacija, samo je primjereno pismen, ne bih mogao upotrijebiti glagol cijeniti...

Potres i mediji

Ni najmanje mi se ne sviđa ta politizacija dirigiranih medija oko potresa i corone. Naravno najvažnije je, što sam preko izvrsne fejs platforme, koja se uključuje u slučaju većih nepogoda, saznao, da su moje frendice i frendovi dobro. Bilo je gadno, al eto dobro prošlo. Nisam ljubitelj čovječanstva, pa me ostali manje zanimaju. Ani ram je ok, al kao i još neki nema grijanja, valjda se i na tome radi. Što mi se ne sviđa? Jasno je već kako se medijski priprema teren za rušenje jedinih izborenih plaća u ovom sustavu, prosvjetarskih, svi državni mediji unisono hvale zdravstvo, vojsku i policiju, sve pet, ali nismo mi od jučer, te prozirne igre su jako poznate...Narcisi se moraju osvetiti onima, koji usprkos svojoj ministrici i njenim plaćenicama drže nastavu na daljinu na nekom nivou.

subota, 21.03.2020.

Nokti

Dugo već ne pišem poeziju iako sam što reče pokojni Duško Radović bio jedan od najvećih talenata. Nastupila su prozna vremena sretna cura s novootvorenim obrtom ima i previše vremena za šetnju s psima. Izvrsno joj je krenulo sa svima je komunicirala sad šuti i bježi od ljudi. Bavila se noktima nepogrešivo pogodila da će to ići nebo joj bila granica. Ja i danas spremam materijale za nastavu u ponedjeljak oni najavljuju smanjenje plaća. Medicinska sestra u Njemačkoj veli da je i njima obećano smanjenje kaže jebote kako motivirajuće. Ništa nužno neće više poduzimati ona ionako to po pravilima ne smije jebe se njoj više za sve. I ja ostavljam online materijale naglo sam shvatio da je subota i nisam se uspio u Konzumu oskrbiti s nužnim. Bili su ogromni redovi shvatio sam da većina niti ruke ne pere. Otišao svojim putem koji je uvijek pogrešan i ne donosi profit. Ipak najvažnije je da sam bio vani s psom i on je kakao. p.s. Sretan vam svjetski dan poezije!

petak, 20.03.2020.

Izolirane princeze

A jbga, ja se nakon nastave krećem, em Jin ima svoje potrebe, em ja imam svoje navike, tražili Radensku, nabavili zalihu za par dana. Usput u jednom malom dućanu, u kojem sve izgleda super osim limuna kupio si nešto mladog luka protiv uroka. Odličan! U drugom sličnom dućanu u kojem radi cura u super minici i čizmama, a nisam je se usudio fotkati da ne bi blicnulo, nabavili jaja iz podnog uzgoja kak veli. Inače već pripremam nastavu za ponedjeljak, vikend mi se ne da trošiti, sad kad moram online raditi izbor je po mom guštu, jer ovo što šalju plaćenice ministarstva je totalno bez veze, tko zna imalo njemačkog, a u samozolaciji je, preporučujem mu izvrstan film o berlinskoj četvrti Kreuzbergu i curama koje tamo odrastaju "Prinzessinnenbad", 2007. nagrađen kao najbolji dokumentarac, zasluženo, upozoravam da su cure maloljetnice, da desničarski dužebrižnici ne bi slučajno otvarali, moji treći razredi i maturanti su ipak zreli, film se može naći za ostale na youtube. Inače žao mi je što kod prve od dviju mutnih cura nećete vidjeti što sam ja vidio, a fotić prepoznao nije.

četvrtak, 19.03.2020.

Zadnji ošišanac

Najnovije mjere kriznog stožera saznao kod Jinove frizerke. Ona se do zadnjeg trena nadala da će biti izuzeta, nema nekih socijalnih kontakata, ali ništa od toga. Jin je tako uhvatio zadnji voz za šišanje, bio je dobrano obrastao. Ja sam pak filozofirao pa ću sad izvoliti zarasti mjesec dana. Srdačno se pozdravio sa starim susjedom, umirovljenim pomorcem, pitamo se za zdravlje, jedva ga bradatog prepoznao, kažem dugo se nismo vidjeli, veli on, pet godina ležim u stanu, evo jedva se prisilio danas izaći, bojim se, negdje ću pasti. Pita kako ide nastava na daljinu, velim meni mnogo napornije nego obično, a i znatno manje se krećem. U Konzumu izvode cirkus s puštanjem par ljudi, pa zatvaranjem, vani se pak ljudi čekajući gomilaju, znam tu foru iz Berlina u Edeki kad ne mogu jednostavno svi stati u dućan no ovdje je pretjerano. Prosviralo mi u glavu da će zbog zatvorenih granica nestati Radenske, a samo nju godinama trošim, manju zalihu žešće pijače sam jučer nabavio, za mineralnu je izgleda kasno, poluprazne police. Nastavu na daljinu imam popodne, smiješno mi, inteligentniji učenici bi se zezali kao što to često na satu radimo, ne može brale, veliki brat te gleda.

srijeda, 18.03.2020.

Krizna Opatija

Iako je hotel u kojem radi zaključan, naš Koreanac je primio jučer drugaricu, sad 14 dana i on mora pauzirati. Valjda drugarica izdrži. Inače po Opatiji samo stranci, još mi se čini da je najviše Srba koji se očito ne namjeravaju vraćati doma. Prekrasan dan, a sablasno prazno, ni ona žena koja se uvijek kupala zimi i po mnogo gorim uvjetima više se ne junači. Danas sam odradio svu nastavu na daljinu, izgleda da sam odabrao pretežak materijal ili se učenicima jednostavno ne da razmišljati, oni bi se družili, meni nije problem, većina komunikacije na hrvatskom, problem je što svaka inspektorska šuša može vidjeti taj sat koji baš nije stopostotno po propisima. Sustav inače sve češće pada, al to je danas najmanji problem.

utorak, 17.03.2020.

Laganini

Danas laganini nakon jučerašnjeg prestresnog dana, na kraju sam i prvi put u karijeri pao s lopte na kojoj sjedimo, danas samo testiram predmet u svim razredima u kojima predajem, već su se skoro svi učenici lajkovima javili, osim četvrtih razreda, ali njih baš ni nema ni na redovnoj nastavi. Uspio sam sedam dana prije roka dobiti lijek koji trebam, vidim da su u nekim državama počeli i sa zabranama kretanja, pa što ja znam, tek kad sam zadovoljan došao doma, shvatio sam, imam zalihe toaletnog, ali nemam pijače, nikad od mene logističara. Shvatio sam i to da smo u Europi dva najugroženija intelektukca od corone Žižek i ja, on ima tik da su mu prsti često uz nos, a ja malo malo pa brišem uglavnom bespotrebno nos platnenom maramicom, no očito, nekima se ne može pomoći. Henry Millera ne volim, al sam od njega upamtio onu da su intelijgentniji ljudi oni koji češće pišaju, pa sam to zadovoljno prihvatio, iako nisam ni izbliza toliko inteligentan kao u vremenima kad sam pio pivo. Sunce je vani i odmah smo nekako optimističniji...

ponedjeljak, 16.03.2020.

Potkapacitiranost

Jučer je bio zadnji dan opuštanja, danas je jutro ispalo mnogo stresnije nego što sam i ja očekivao, samo šokovi. Navodni hakerski napad, ne mogu do još par učenika kojih nemam za testiranje sustava, carnet webmail pao. Imam srećom alternativne sustave obavještavanja razreda, dvije minute do najavljenog sata razrednika su digli sustav. Blizu sam škole pa sam ostao doma, komuniciram s učenicima preko instagrama, a njega imam samo na svom laptopu. Poslije, kad je sve uspjelo, i sad su svi u razredu, sam išao do škole, jer takva je suluda odluka da se moramo pojavljivati u društvu, kod mene, stotinjak ljudi. Primjećen sam i to je najbitnije. Usput sam igrom slučaja sreo poznatog riječkog hakera, mog bivšeg učenika, jednom je srušio stranicu i bivšeoj blog štetočini, kaže, ne znam ponoviti riječ, nikakav napad nego ovo iz naslova, kaže da sustav iako zanimljivo postavljen, ne ovisi o jednom poslužitelju, relativno lako rušiti, al on sad ima kći i ženu i to mu više nije zanimljivo, a ovo nije bilo ni rušenje. Moram pohvaliti školske informatičarke, ne mogu vjerovati kako su hladnokrvne bile cijelo vrijeme i istovremeno slale sve potrebne informacije, herojice današnjeg dana.

nedjelja, 15.03.2020.

Gorskokotarska voda

Jučer smo išli napuniti kanistre vodom, onda malo odmorili na suncu, važno je bilo odmaknuti se od kompjutora. Zasad je 15 od 28 učenika upisano u virtualni razred, probleme oko upisa pak ni ja nisam očekivao. Skinuli smo tu, ovaj put lošu zaštitu s ljuljačke, danas opet idemo gore to možda malo dotjerati. Blogove vjerojatno obilazim na večer.

subota, 14.03.2020.

Pripreme za virtualu

Dobro ide punjenje virtualnog razreda, evo radimo i preko vikenda, kod mene su komande na njemačkom, pa sam jutros srećom tek probuđen krivo shvatio jedno dopuštenje koje mogu dodijeliti, pa sad svi članovi grupe mogu dati dopuštenje za ulazak, što je u dobroj mjeri ubrzalo punjenje razreda. Našao sam i kameru ali još nisam isprobao. Čuo sad obrazloženje ministrice zašto svi moramo biti u školi, ha,ha, podsjetilo me na neke inteligentne izjave bivše predsjednice. Nadam se zbilja da će nam se barem omogućiti da doma napravimo sate i onda se negdje u školi u miru božjem izoliramo, ja sam već za ponedjeljak pripremio film sa zadacima, kod kuće sam ga brzo skinuo, to bi u na školskim kompjutorima i te kako trajalo, no tko zna, kad živimo u zemlji kojom upravljaju budale, koje principe tehnologije i širenja pandemija ni najmanje ne kuže. Srećom djeca su tu na svome i sigurno ću naći zajednički jezik s njima oko nastave, ako budaletine ne narede da si sa svojim razredom po rasporedu, ili da npr. svi radimo od osam, i danas je sustav padao, a u ponedjeljak bi sigurno zbog preopterećenosti, živi bili pa vidjeli. Vidim na instagramu, na drugom kraju svijeta lijepo vrijeme i toplo.

petak, 13.03.2020.

Kompjuteri su sterilizirani osobnim sredstvima u javnim ustanovama

Nakon jučerašnjeg odlaska kod južnokorejskog liječnika u Opatiju, danas bio na edukaciji za nastavu preko interneta. Srećom edukatorka je bila iz naše škole i nije nas ni pokušala uvjeriti u gluposti o kojima se u medijima lupeta. Svima je jasno da pijunčići iz ministarstva smatraju naše prisustvo nužno u školi zbog naputka onih kojih bi se svetili zbog relativnog uspjeha nedavnog štrajka. Ja odavno mislim da je jedina dužnost tih patuljaka u ministarstvu obrazovanja smišljati pakosti struci u kojoj nisu mogli uspjeti. Najopasnije je za zaposlenike online obrazovanje, svaka budaletina može pratiti predavanja, a neki savjetnici idioti već traže i snimanje, treba kretene na kojem god mjestu budu zaposleni upozoriti, da postoji zakon o zaštiti privatnosti, i da npr. ja ne želim, što se već događa, da netko prisvaja moja predavanja kao svoja i naravno, naplati ih. Neću više pisati, vidim da je na naslovnici post od annaboni, nisam stigao pročitati, valjda je i ona nešto dodala kad je već na famoznoj naslovnici ;)

četvrtak, 12.03.2020.

Aktualno vir(tu)alno

Ovo sve zanimljivije s virtualnom nastavom, teoretičari iz ministarstva se prave najpametniji u Europi, mi iz prakse slutimo već što će se događati, ne mislimo samo na neminovne padove sustava koji će događati zbog preopterećenosti. Tu su obitelji s više djece i jednim računalom ili samo tabletom, mudraci koji već sad najavljuju da će se ulogirati na početku nastave, odlogirati na kraju, te obitelji koje, vjerovali ili ne nemaju računala, menimama od ponajbolje učenice nema ni e mail adresu, pa curi dopuštam da sama pravda izostanke, srećom ona to ne zloupotrebljava. Zaboravlja se i dosta kolega, koji blago rečeno, nisu baš vješti u radu s računalima,a na te dvije edukacije do sad, nama je bilo prelako, njima preteško. No dobro, najvažnije je zdravlje i ljudski životi. Problem je samo što je ovoj ministrici broj radnih dana sveto pismo, mi koji smo predavali u ratu smo znali regularno završiti školsku godinu s mnogo manje odrađenih radnih dana, posebno kolege s područja neposredno zahvaćenim ratnim sukobima i nitko nije dramio. Nadareni studenti iz tih krajeva su i s manjkom srednjoškolskih sati završavali fakultete, manje nadareni uglavnom ne, kako to uostalom uvijek biva. Moram završiti, žurim na još uvijek stalnu nastavu, moram priznati da jučer na jednom satu nije bilo ugodno, jedna učenica je stalno kihala i kašljala, a bili smo, manja grupa, u maloj učionici.

srijeda, 11.03.2020.

Grunt i baba Jaga

Jutros šetanje po Krku između gruntovnice i katastra, srećom dan je bio lijep. Čak je drugarica uspjela predati jedan zahtjev uz naravno pozamašnu taksu. Jin i ja smo upoznavali dio grada koji inače ne poznam, u trenutku nepažnje šmugnuo mi je ispod ograde i završio na jasno označenom privatnom posjedu uz upozorenje o neprilaženju, brzo sam ga nasilno izvukao, nije mu bilo jasno čemu uzbuđenje, pa živimo u državi u kojoj će sve više ljudi biti brzo na obaraču. Opet smo na povratku odabrali pizzeriu Petrus, opet je pizza bila izvrsna, svi njeni sastojci, ovaj put nam nisu ni naplatili ekstra artičoke, mislio sam da zbog grča u želucu od birokratskog jutra i popodnevne nastave neću moći pojesti ni tu polovicu, međutim bila je toliko sočna da je sve prošlo bez problema. Poslušao sam savjete nekih iskusnih ovdje na blogu, pa sam otvorio babu Jagu proizvedenu u siječnju prošle godine, to piće mi je bilo otkriće prošlog boravka u Berlinu, ime ne treba zbunjivati, njemačko je, biljni liker koji ima četiri izdanja, uz svako godišnje doba poseban ukus jer se uvijek radi sa sezonskim biljkama, naravno, grlo još nije prošlo. Inače boca je bila namijenjena darovanju prijateljima, al sam eto u jednom momentu naprasno odustao od te lijepe namjere.

utorak, 10.03.2020.

Corona spasila vikend

Ništa upravo se vratio s Krka, radim kasno popodne, umoran. Jedino me oraspoložila vijest da se zbog corone odgađa šahovska liga koja je trebala ići u subotu i nedjelju. Dosta igrača mog kluba je već otkazala pa bih opet bio izložen na visokoj ploči. Inače mene malo grlo zeza, pozdrav svima!

ponedjeljak, 09.03.2020.

Ništa gore od lošeg bureka

Jučer, pošto sam dobro doručkovao, a drugarica dugo spavala dogovorismo burek za ručak, pa onda nabavka. Preslan je bio i debelih kora, uvijek kad zbog komocije odustanemo od "braće" zeznemo stvar. Jedini valjani burek u Rijeci. To mi nije jasno, u Sarajevu burek u "Bosni" još uvijek kvalitetan kao prije rata, a ovdje osim braće nitko još ne radi kvalitetnu pitu. Razveselio me sat razrednika, jedna učenica s maskom na licu donosi mi ispričnicu nakon dužeg bolovanja. Ostale hvalim jer se drže dogovorenih pravila, moglo bi tako i društvo daleko kvalitetnije funkcionirati. Na fejsu mi se prije par godina na čudan način dogodilo prijateljstvo s Radeljakom, ono kao on prihvatio, mada ja sigurno nisam nudio, pretpostavljam da je preuzeo one koji su se javili Vlatki. Ta seljačina je jučer na dan žena objavio post, ono kao sve ljevičarke su ružne, sve desničarke lijepe, na što sam mu i fotkama, mada mi to odvratno, dokazao koliko su u Njemačkoj zgodnije članice die Linke (ljevica) od neofašistica, super, nismo više ni fejs prijatelji, moram još istražiti koliko primitivaca imam još kod sebe na fejsu.

nedjelja, 08.03.2020.

Drugarice sretno!

Jučer je završio međunarodni ženski šahovski turnir u Rijeci, nisam ga posjetio, prije dvije godine me pomoćni sudac opomenuo zbog fotofrafiranja, iako sam imao dozvolu direktora turnira, ja sam osjetljiv i zlopamtilo. U zadnjem kolu je jedna nešto starija naša velemajstorica, koja do tad nije dobila ni jednu partiju, razbila mladu Slovenku, najjaču po rejtingu i omogućila izvjesnoj Ruskinji da osvoji turnir. Mladi nas zbilja žestoko potcjenjuju. Nas troje smo umjesto posjeta zadnjem kolu turnira išli na ručak u Cont, bio je lijep dan i sjedili smo vani. Služila nas je drugaricina bivša učenica, jedna od onih koja joj je ostala lojalna i kad su se sve barabe sustava urotile kontra nje, počev od nažalost još uvijek aktualne ravnateljice gimnazije, do srećom u penziju potjerane bivše savjetnice., pa smo imali i ugodne razgovore. Krumpir je bio opet izvrstan, kobasice su ovaj put bile prezačinjene, što je Jin brzo primjetio pa se baš i nije prejeo. Drugarica još spava, noćas je bio filmski maraton Margarethe von Trotta, koju oboje volimo, al ja više nizašto ne žrtvujem noć, malo sam bacio oko na već gledano "Olovno vrijeme" u kojem je jedna od glavnih junakinja moja omiljena gerilkinja il kako u tisku imenuju teroristica Gudrun Ensslin, dobar je film, mada malo previše politički korektan za moj ukus. Meni ovo oko osmog marta nema smisla, kao da su sve ocvalo cvijeće izvadili tko zna od kuda, drugarica nije fan tulipana, što joj ja mogu, ostalo mi izgledalo katastrofalno.

subota, 07.03.2020.

Pop se ljuti

Jučer smo zbilja bili ljuti shvativši koliko nam je taj corona virus ograničio izbor kretanja vikendom. Na kraju sam ja odabrao ZTC, trgovački centar oko koga ima mogućnosti za šetnju Jina i mene, a drugarica unutra može nabaviti potrebne namirnice. Jin tu inače ima jednu kujicu, koju gazdarica drži nevezanu, i jučer se zaletila na njega, pa se okrenula na leđa znajući da on nema ništa protiv lizanja. Gazdarica je dojurila, nije me prepoznala niti mog psa, ispričala se zbog besramnice i dodala :"Zašto ne idete u centar, znate da to smijete?" Objasnio sam joj da znam, al draže nam biti na svježem zraku. U polušali sam dodao, i njemu prija ambijent, uvijek obavi nuždu na travnjaku uz crkvu. Žena je panično zavapila, nadam se da barem počistite, ja naravno gospođo, ona nastavi, pop se jako ljuti kad s psima idemo tim travnjakom, tu je instalirao kamere i pokazao nam neke snimke. Obuzeo me bijes, sad će me rulja linčati jer sam išao tim kao njegovim travnjakom. Podsjetilo me to na jedno davno iskustvo, bili smo na barci i cure su se pred Košljunom, otokom na kojem su meni simpatični franjevci, bacile u more. Prišla nam je druga barka, na kojoj su bili mladi fratri, valjda pripravnici, tu količinu uvreda na račun cura ne pamtim, uglavnom oskrvnule su svojom besramnošću sveti otok, nas je bilo dvojica i nismo mogli cure zaštitilti od srećom samo verbalne agresije nedojebanih klinaca. Ma nek se svi jebu, svuda nek postavljaju bodljikave žice kad se već mogu tako ponašati u ovoj državi.

petak, 06.03.2020.

Sitnice

Kaže mi frendica lezbijka, zar nije super ta igra, ti mi kažeš koja ti sviđa i ja se roku od tjedan dana fotkam s njom. Zbilja je super, pogotovo što nitko ne sumnja u nju. Djeluje ipak, iako ja ne bih baš rekao, prilično normalno. Ova druga fotka, thelittlebugoflove na instagramu, nema veze s njima, ima svog lika kojeg često slika. Jako sam nezadovoljan početkom vikenda, ne možeš npr. više ni u Trst pobjeći...

četvrtak, 05.03.2020.

Opatijske sjete

Kad šetam Opatijom uglavnom me more mračne misli, noćas sam pak imao i noćne more. Opatijom uglavnom šeću stariji poluotpisani turisti, izuzetno rijetko sretnem mlađe kao jučer. Školarci uglavnom jure do najbliže stanice tridesetduje, poznate linije kojoj je jedna bivša blogerica posvetila i svoju prvu knjigu. Ja sam dvije godine radio tamo, uglavnom mi ostala ružna sjećanja, iako sam imao relativno kvalitetne razrede, između ostalog inokorespodente, smjer koji je i naša Windica završila. Posebno mi je bio odbojan klan starih Opatijaca, držali su se nadmeno i zajedno, Opatija je u odnosu na Rijeku ispala velika provincija. Jin pak nema ništa protiv Opatije, njuška li njuška punim plućima, tamo redovito kaka, a i vlasnice pasa po Opatiji su mnogo ljubaznije od prosjeka stanovništva. Drugarica pak jedino vjeruje svom korejskom liječniku, koji bi se izgleda rado zbog skupoće najma u hotelu vratio u Rijeku, al eto, nije lako naći odgovarajući prostor. Nasmijala me najava moguće online nastave, meni su moji učenici dužni najaviti online ako su bolesni ili će kasniti, pa poslije pravdamo, zbunjivali su me odlikaši koji su znali ne držat se tog pravila, nakon galame na jednom satu razrednika učenica me dočekala i rekla da oprostim, al ni kolegica ni ona nisu imali kredita na mobitelu. Moj razred je jedan ofd boljestojećih, samo jedna učenica nije išla na dvodnevni izlet u Sarajevo i to ne zbog financija, nego roditeljskih principa, ha, ovi iz vlade misle da su svi na neograničenom internetu.

srijeda, 04.03.2020.

Sveti Križ

href="https://blog.dnevnik.hr/nachtfresser/slike/originals/svid16.jpg" rel="gallery[1583311437]" target="_blank"> Jučer nakon napornog jutra i ručka lokacija Sveti Križ Rijeka. Zbilja ima nešto mistično gore. p.s. Jurim na posao, blogove obilazim vjerojatno večeras.

utorak, 03.03.2020.

Paralelni svjetovi

Danas izuzetno naporno prijepodne, čak i Jin je, što inače ne radi, ustao po mraku u petipol, ne bi li odradio svoju šetnju prije moje nastave u praskozorje. Puno toga je obavljeno jutros, usprkos tome osjećam izgubljen dan. Nietzsche, legendarni nepoznavatelj žena i ratova, svega u čemu je bio neiskusan, je jednom prilikom rekao :"Sve kod žena je zagonetka i ima jedno rješenje, dijete." Baš me zanima, pratim slučaj naše blogerice Ani ram od privilegije koju sam imao, prvi od blogera saznati o njenoj trudnoći. Sad lagano kod komentare saznajemo i kako je društvo neorganizirano i u tom segmentu. Zanimljivo kako me mjesni ratnici stalno zamjenjuju za nekog izviđača vjerojatno poginulog u ratu i zovu na zajednička gledanja utakmica i slične fešte. Ne da mi se govoriti istinu i odvojiti ih od njihovih paralelnih svjetova, jedino što sam uspio da Jin više ne reži na psa njihovog zapovjednika.

ponedjeljak, 02.03.2020.

Dura se

Dva dana krumpir salate, mog omiljenog priloga, jučer uz oslić, danas uz ostatak sinoć načetog špeka, ne znam jel bih to nazvao doručkom ili kako, u svakom slučaju špek je fenomenalan, sinoć sam ga fotkao, ali fotka eto nije uspjela, sad je ponovo umotan u papir.Sreo prijateljicu jutros, poput moje drugarice zbog mobbinga na radnom mjestu u prijevremenoj mirovini, kaže zeznula muža, sad on ne želi u prijevremenu, a isto trpi mobbing u školi, kaže čak se odvojio od školskog interneta i plaća svojim novcem svoju vezu, koje paranoično društvo. Kaže, dura se, da svi duramo, ne znam kad je zadnji put netko rekao da je zadovoljan. Samo da je zdravlja, evo i mene neke stvari počele brinuti. Inače u Europi negdje ima i snijega, neke influencerice pohrlile na njega, vjerujem da ova nije zadovoljna brojem tisuća lajkova, trebala se valjda još malo razotkriti.

nedjelja, 01.03.2020.

Obješenjaci i Vegas

Kiši danas cijeli dan, nas dvojica smo morali izaći i pokisli, ja zbilja nikad nisam imao bolju jaknu od ove prošlogodišnje berlinske, al hlače ne možeš zaštiti ni pomoću filmskih trikova. Jučer je bilo podnošljivo vrijeme, čak djelomice sunčano, pa smo išli na ćevape tamo gdje nas svi znaju i ne dolaze više ni pitati što će nam staviti na tanjure. Jučer sam nakon dugo vremena bacio pogled na jelovnik, ukinuli su jetricu, ne znam zašto. Nakon ručka i kratkog skretanja do dućana uputili smo se u Matulje po obješenjake. Otac od drugaricine kolegice je slavonski mesar i ona nama javi kad joj stiže roba pa pazarimo. Sad su već ogromne razlike između njenih proizvoda i onog što se može nabaviti u dućanu. Na fotki su kobasice, al kupili smo znatno više slanine, nije mi se dalo za fotku odmotavati, inače baš je pri kraju stara, još uvijek je dobra za razliku od ove dućanske, koja jako brzo promijeni miris pa onda sve ostalo. Jedan stari bloger mi je zamjerao što, umjesto da razradim do kraja temu posta skačem na drugu. Imam različite čitateljice i čitatelje i obično ponudim bar dvije teme, jer mi komentari zbilja nešto znače i post bez komentara mi nema smisla. Oni koji me odavno prate znaju da sam zagovaratelj legalizacije marihuane, doduše jedno vrijeme sam bio samo za dekriminalizaciju, al vremena se mijenjaju. Jutros, u Las Vegasu je doduše bila noć, natjeran sam opet na razmišljanje, al nisam promijenio stav. Individualni su učinci pušenja jointa, ja i u svom društvu imam osobe, uglavnom ženske, koje ga izbjegavaju, jer previše opušta. E noćas je uživo, ta lasvegaška plesačica koju pratim, napušena izvodila show uživo pred svojom kamerom, besplatno jer se to inače itekako naplaćuje, druge fotke koje saam sejvao nisu za objavljivanje. Zanimljivo da je ona nedavno napisala post sa savjetima plesačicama koje dolaze u Vegas, svakako izbjegavati alkohol, jer ako želite uspjeti, morate stvari potpuno držati pod kontrolom.