Najnovije mjere kriznog stožera saznao kod Jinove frizerke. Ona se do zadnjeg trena nadala da će biti izuzeta, nema nekih socijalnih kontakata, ali ništa od toga. Jin je tako uhvatio zadnji voz za šišanje, bio je dobrano obrastao. Ja sam pak filozofirao pa ću sad izvoliti zarasti mjesec dana.
Srdačno se pozdravio sa starim susjedom, umirovljenim pomorcem, pitamo se za zdravlje, jedva ga bradatog prepoznao, kažem dugo se nismo vidjeli, veli on, pet godina ležim u stanu, evo jedva se prisilio danas izaći, bojim se, negdje ću pasti. Pita kako ide nastava na daljinu, velim meni mnogo napornije nego obično, a i znatno manje se krećem.
U Konzumu izvode cirkus s puštanjem par ljudi, pa zatvaranjem, vani se pak ljudi čekajući gomilaju, znam tu foru iz Berlina u Edeki kad ne mogu jednostavno svi stati u dućan no ovdje je pretjerano. Prosviralo mi u glavu da će zbog zatvorenih granica nestati Radenske, a samo nju godinama trošim, manju zalihu žešće pijače sam jučer nabavio, za mineralnu je izgleda kasno, poluprazne police.
Nastavu na daljinu imam popodne, smiješno mi, inteligentniji učenici bi se zezali kao što to često na satu radimo, ne može brale, veliki brat te gleda.