Dugo već ne pišem poeziju
iako sam što reče pokojni Duško Radović
bio jedan od najvećih talenata.
Nastupila su prozna vremena
sretna cura s novootvorenim obrtom
ima i previše vremena za šetnju s psima.
Izvrsno joj je krenulo
sa svima je komunicirala
sad šuti i bježi od ljudi.
Bavila se noktima
nepogrešivo pogodila da će to ići
nebo joj bila granica.
Ja i danas spremam materijale
za nastavu u ponedjeljak
oni najavljuju smanjenje plaća.
Medicinska sestra u Njemačkoj
veli da je i njima obećano smanjenje
kaže jebote kako motivirajuće.
Ništa nužno neće više poduzimati
ona ionako to po pravilima ne smije
jebe se njoj više za sve.
I ja ostavljam online materijale
naglo sam shvatio da je subota
i nisam se uspio u Konzumu oskrbiti s nužnim.
Bili su ogromni redovi
shvatio sam da većina
niti ruke ne pere.
Otišao svojim putem
koji je uvijek pogrešan
i ne donosi profit.
Ipak najvažnije je
da sam bio vani s psom
i on je kakao.
p.s.
Sretan vam svjetski dan poezije!
|