Marketing
Čavrljanje u šumi
Živim u riječkom naselju Škurinje, betonskom novom naselju, srećom očuvan je veliki park i donekle šumica, koju mi vlasnici pasa redovito pohodimo i tamo se ponekad, usprkos novonastaloj situaciji družimo, dok nam se psi međusobno njuškaju. Tako je zaštitar, za kojeg sam danas saznao da ima fakultet i drugi skoro dovršen, pričao o napretku tehnologije kroz stoljeća i psima koji superiorno komuniciraju svim čulima, kad sam napomenuo, uzalud nam sav taj napredak, kad ne smijemo uključiti kamere, niti koristiti mikrofon u nastavi na daljinu, jer bi sustav pao, reagirao je, krivo govorim, privatne riječke škole sve to koriste i nisu vezane za carnetov akademski sustav, normalno nešto plaćaju, al kapitalizam je to. Djevojka, jedina s maskom, je pričala kako joj je dečko radio u Italiji, sad je karanteni na granici, dobio je temperaturu, al ga nisu htjeli testirati na coronu, 37,1 je preniska temperatura. Brbljali smo o još koječemu, policija ne patrolira prirodom. Čujem da u Srbiji ljudi traže i zabranu izlazaka pasa u večernjim satima, možda je odluka već donijeta, ne znamo, ljubomora je opaka stvar, a pogotovo kod onih nezaposlenih u izolaciji.
Post je objavljen 27.03.2020. u 11:13 sati.