Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2018
Zadnjih pet minuta
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
windica
Annaboni
Regina i ine
Pozitivka
Lastavica
zub
euro
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije
Contra
Grunf























.


01/19 (17)
12/18 (31)
11/18 (30)
10/18 (30)
09/18 (30)
08/18 (31)
07/18 (30)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)














.
































Malo izvan šume



Smrzavao se jučer s dvije jakne na sebi, i opet ću. Jutros mi nešto pala na pamet Rosa Luxemburg koja se protivila preuranjenoj i očajničkoj revoluciji, al kad je vidjela da će ipak krenuti, stala joj na čelo znajući da nemaju šansi i poginula. Danas svi znamo da nemamo šansi i svejedno nam, jer se ništa ne može napraviti, osim eventualno hodanjem i malo fizičkim radom za zdravlje. Jučer sam nevoljko i ja preuzeo motiku kad je drugarica posustala, a i pas je dojurio, takvi smo mi.



Komentari [8]

Iskustvo i bjegovi



Naravno da barbarstvo trijumfira, pa upozoravao sam, u svakom ratu ojača samosvijest svih vrsta primitivizama, poslije se teško riješiti tako osnaženih primjeraka, naravno da demokratske ovce nemaju šansi protiv vukova. Malo je ipak drukčije u zemljama poput Njemačke gdje se pankeri na ulicama nikad nisu krili od skinsa, gdje postoji kultura izlaska na ulice i gdje pametniji uvijek ne popuštaju.
Moj mikrokosmos bježi u šumu, jučer smo se prvi put i dobro rashladili, barem mi koji ne veličamo kult fizičkog rada. Povlačimo se svjesni da nema smislenijeg angažmana nego izolirati se na još nepokradenoj zemlji. Zastrašuje prepoznavanje fašizma, ali neoliberalizam nas je osiromašio i pokrao, pojedincu koji ne pripada manjinama svejedno. Priroda se ne da neovisno o sistemima i nasilju. Susjed gore je sasjekao svo drveće, ni tamo više nismo skriveni.
Ženska ekipa Hrvatske minimalno pobjedila zahvaljujući između ostalog pribranosti kapitena. Naime suparnica je u zadnjoj igri ponudila našoj igračici remi u dobivanoj poziciji, što je kapiten odmah sretno prihvatio i izazvao privremenu ljutnju naše igračice, kojoj se činilo da stoji bolje. Događaju se ta sljepila u žaru borbe, mi za kompjutorom i iskusni igrači sa strane u tim situacijama vide znatno bolje.



Komentari [5]

Porazi



Počeo vikend, a ja se ne osjećam najbolje. Nakon buđenja poruka o smrti kolegice s kojom sam se nekad družio. Udaljimo se i to onda više toliko kao ne boli. Jinu nešto nije u redu s nogom, a ne dopušta da mu se pomogne, i tu je poput mene. Kako smo samo ranjivi. Ženska reprezentacija Hrvatske u šahu izgubila 4:0 na olimpijadi protiv Litve, najviše se izgleda raduju neki ovdje koji su uspješno organizirali bojkot par igračica, domoljubna bagra koja radi protiv Hrvatske, na svim poljima isto. Izgleda da ćemo malo skoknuti u hladnije krajeve.



Komentari [5]

Odlazak veterana



Kad sam zadnji ugovor potpisao s tekomom, dobio sam eto, kao neku ispriku za sranje prethodnih godina, bon za 300 kuna popusta pri kupovini tehničke robe, poslije sam čuo da i drugi dobiju, al to baš i ne funkcionira, kod mene je išlo i za 320 kuna sam nabavio isti fotić poput prethodnika legende, koji još i u dubokoj starosti, jučer je radio, funkcionira. Ne samo to, nego mi se čini još i bolji njegov portret nasljednika, nego što se novi njemu odužio. Ostaje u pričuvi, tko zna, nove generacije su, poznato je, pretjerano nježne i osjetljive. Ovo sa selfijem u omiljenoj majici i crnilom je moja greška pri rezanju i ne da mi se sad popravljati.



Komentari [6]

Krpice se vraćaju



Jučer krpice s kupusom i navečer odlazak na otvaranje RiHuba. Sve sam asocijalniji i takva druženja mi baš ne liježu, ali eto, drugarica surađuje oko tih događanja s Rijekom, budućom prijestolnicom kulture, a i ja se moram naviknuti da Jin i ja nismo sami na ovom svijetu.
Opet sam imao ugodna druženja, u miljeu onih koji riječku kulturu održavaju u životu nisam potpuno zaboravljen, šokiralo me da je veliki umjetnik i direktor muzeja suvremene umjetnosti, kojeg sam na blogu već par puta hvalio, još od ljetos, zbog izuzetno ozbiljne stvari na bolovanju, nije me baš nažalost potpuno iznenadilo, iako je relativno mlad, on je naime osjećao kao svoju dužnost komunicirati sa svim i svakim, i onima koje ja smatram najgorim kulturnim ološem, moramo malo racionalizirati svoje snage, meni npr. ne pada na pamet ulaziti u rasprave na nekim top blogovima.
Čuo sam dosta ideja o budućem djelovanju, no otom- potom. Ne znam što je stvarno RiHub niti sam se raspitivao, vidim samo da je revitaliziran i lijepo uređen jedan inače ruinirani gradski prostor.
Javili mi da mi je stigao naručeni fotić, popodne sam cijelo na poslu, imam samo jednu pauzu za knap odjuriti po njega.



Komentari [7]

Grah poučak



Danas sam branio tezu zašto je često kontraproduktivna kultura kompromisa, koja danas prevladava. Opet sam morao, što ja volim reći, crtati, ako ti najave da će demokratski zabraniti ovo i ono jer imaju većinu budala uz sebe, a ti se dogovoriš, da bi izbjegao raspravu i očekivani poraz da se zabrani samo ono, ti si svejedno izgubio. Zato je bolje inzistirati na svom, ako je nužno ismijati argumente suparnika, ako je zabrana opasno glupa, dopušteno je i vrijeđati, računajući da i s druge strane ima razumnih ljudi, koji će potražiti kompromis između vaših usijanih glava i to obično dovodi do manjeg gubitka, u kapitalizmu si kako god okreneš gubitnik, a svi s imalo pameti su svjesni da se kolo sreće i prečesto okreće, ionako nikad tvoji škampi neće nikad biti bolje pripremljeni od našeg graha.



Komentari [4]

Ručak vani



Zalomi se tako izlazak. Zanimljivo da su najbolji restorani ovdje i po cijenama povoljni. Ne znam jel još Barbieri gazda, al kobasice su skoro ko njemačke dobre, 35 kunića. Sad je tu i najbolji riječki konobar koji nas kao prati kako mi mijenjamo mjesta izlazaka. Imali smo i dodatni razlog za slavlje, otom potom. Naručio potpuno isti fotić za tristo i nešto kuna. Odrađen još jedan post nakon zbilja napornog radnog dana, ništa nije baš ono štimalo.

p.s.

Ovo je neshvatljivo i zbog ovakvih pizdarija možda ostavim blog, rekoh sebi, idem još jednom pogledati, a ono, umjesto mojih novih, smiješe se prastare fotke, to me i prije jedino baš živciralo i blog mi je isksapljen, tješim se, pišem radi sebe, al korektnosti nema nikakve.



Komentari [9]

Dom ima rogove



Drugi vikend dan u Rijeci, e to baš i ne pamtim. Čitam tu hvaljenu Rachel Kushner, i ona mi pomalo dosadna, možda je problem u meni. Drugarica jučer posjetila frizerku, dijelom zbog jednog događanja sutra, ja snimio jutros već malo drukčiji friz, meni oke, ona baš i nije potpuno zadovoljna, frizerica se očito boji riskirati s bojom, toliko koliko ona želi. Stan me podsjeća na posao, to mu je najveća mana, a idući tjedan se ide i dvokratno, imamo tradicionalno predstavljanje roditeljima prvih razreda. Gledao malo online stranicu sancta benedicta, naime kad sam s tekomom potpisao zadnji ugovor, dobio bon od 300 kuna popusta tamo, tek jutros vidio da oni imaju i fotiće, a ovaj moj izubijani se polako bliži mirovini, no svejedno nisam baš oduševljen cijenama, digle se prilično od moje zadnje kupovine, ali bon neću propustiti iskoristiti. Sad ipak izlazimo vani, čeka me se.
p.s.
Ne trudite se prepoznati jelo, lazanje, ukusne, ne i fotogenične u polumraku...



Komentari [9]

Bravo za blog tehničare

Izgubio bih sve moguće opklade, kvar na blog servisu je popravljen i to preko vikenda, nešto do jučer nezamislivo. Kad sam jučer vidio da ne funkcionira prebacivanje fotki pomislio sam, nema veze, imamo najbolji mogući alat fotos-hochladen.net, daleko pouzdaniji od svih ovih koji se reklamiraju desno iznad prostora za upisivanje posta, i što je najvažnije, bez ikakve cenzure u ova puritanska vremena, doduše tu nisam sto posto siguran, pornografiju nikad nisam skidao. Novi šok, obavijest da od 1.lipnja 2018. prekidaju rad, te upozoravaju na spašavanje fotki. Guglam servise, pokušavam na dva i uspjevam, ali nijedan mi ne dopušta šokantnu fotografiju, koju eto sad ekskluzivno objavljujem. Cenzura funkcionira po poznatom instagram principu, svako sranje možeš objaviti, samo ne ženske grudne bradavice, dlakave stražnjice i slično nije nikakav problem.
Zato eto valjda prvi put pohvaljujem servis na kojem sam objavio 4962 posta do sad i eto, sad on igrom slučaja stoji na braniku slobode objavljivanja lijepog, u vremenu kakvo nisam očekivao dočekati.



Komentari [7]

Zadnji dan ljeta



Prvo mi progutalo post, sad mi cenzurira fotografije, servis, jer blog.hr šteka, ne pada mi napamet nanovo pisati. Od onih koji su u prošlom postu shvatili da se ne radi o Jugoslaviji, naravno da je njena velika komparativna prednost, te Jugoslavije, bila što je uvijek bilo Coca-cole za razliku od jadnih Nijemaca. Prihvaćam primjedbu Prophete Nema u komentaru, a točno je s ponavljanjem jela što je primjetio Dražen, bit će toga i više, neću elaborirati u čemu je problem. Laku noć.
p.s.
Na kraju ipak sad kad funkcionira vratio sve fotke na interni blog servis.



Komentari [5]

Realsocijalizam je bio dosadan



Vidim,odnosno bolje rečeno čujem, kao što sam danas čuo, da blogeri rade osvrte i uspoređuju bivši i sadašnji sustav, jutros mi prepričan navodno realan post Mora ljubavi, ali jbga, nemam ga memoriranog, a stalno uključujem ccleaner, pa ne mogu naći, ali nebitno, bolje se po većini pokazatelja svakako živjelo u takozvanom samoupravnom socijalizmu, sustavu koji mi također uopće nije odgovarao. Budući da sam poznavatelj njemačkog realnog socijalizma, mogu svjedočiti da je njegova najveća mana bila što je bio dosadan. Nedostajalo je svačega, osim stanova za mlade, te kvalitetnog zdravstva i školstva. Ni danas mi nije jasno zašto su Kubanci, njihovi navodni prijatelji, škrtarili s voćem. Bilo je dosadno jer se nije smjelo galamiti protiv sustava, dopuštanje fašističkih egzibicija kao kod nas je raji svakako zanimljivije. Ako već uvijek moramo birati manje zlo, ja bih radije onu dosadu, uostalom bilo je drugih ventila, FKK ili golotinja svugdje okolo, underground klubovi sa šifriranim upadima, svatko tko nije bio baš ograničen mogao je živjeti kako je htio, a imao je stan, doduše nije bilo coca cole i šarenih neonskih reklama kojima su svi hrlili riskirajući za to i vlastite živote. Raji treba skandala i galame.



Komentari [8]

Možda je bolje



A ništa, danas sam pratio s dosta dezinformacija životnu dramu jedne loše ravnateljice koju sad svi vole. Bolje joj je. Izgleda da je u Zagrebu uspješno operirana. Zanimljivo da su dezinformacije servirale osobe, koje mi ni inače nisu simpatične, mada im kontraekipa tepa kao ljepoticama.
Meni je zbilja teško razumjetri ljude koji se sami deklariraju da su na strani suprotnoj mojojzubo



Komentari [6]

Međupostni nabačaji



more se hladi
vidim da dogorjevam
pa otplivavam

Eto, barem haiku u minuti složim. Smušen sam, prerano probuđen cijeli dan se bavim Jinom koji je nekako čudan, raditi počinjem tek u šesnaest. Sunčan dan, ali to mi danas nažalost ne odgovara, a čitam, uskoro će nedostajati ovakvih dana.



Komentari [8]

Nerazvezivo

Završio vikend uglavnom u prirodi, drugarica jučer udarnički finiširala i zaradila žuljeve, meni se ni fotkati nije dalo, pas jučer bio nervozan jer se smračilo, a mi nismo odlazili, pa sam ga morao vezati, kako smo onda hitro skupljali stvari, pri odvezivanju se naglo zajurio i vodilica se tako spetljala da se ne da više otpetljati, uvijek ti kolateralni gubici, bijesan sam bio. Završio s Mandićevom knjigom, par zanimljivih citata, meni nedovoljno za toliko potrošenog vremena i intrigantnost teme.
Po portalima vidim da se još sunčaju i kupaju, fotka je posuđena s jednog naturističkog, gdje sam i ja jednom nešto objavio, sad pratim, neka ih, to sam preguštao.



Komentari [6]

Radi se



Dok kolege, vidim na učeničkim instagram profilima, uživaju na maturalcu u iznajmljenim krakowskim noćnim klubovima uz zvukove hrvatskih i srpskih narodnjaka, ja eto radim. Barem deset puta manje od drugarice, itekako brinem o ravnoteži rada i odmora, al eto, sve što napravim, kao npr. ovo igranje s betonskim pločama, fotografira se, kao i krampijanje, mada je i Jin više iskopao od mene. Ipak te ekipe kolega idući tjedan neće biti u zbornici, ne mogu se odlučiti, možda bih taj kič kaos u majicama drinking teama ipak radije trpio.



Komentari [6]

Posprejano



Jučer sam shvatio da više ni ne opušta previše fizički rad, pa sam samo malo kopao, nije mi se baš dalo ni fotkati. Spremamo neka riskantna rješenja, otom potom. Već sam napomenuo da mi Mandićev predsmrtni dnevnik postaje dosadan, svejedno čitam dalje. Jutros me iziritiralo par grubih netočnosti, podsjetilo me na jednu vegeterijanku koja je nabrajući povijesne osobe vegetarijance navela i Nietzschea, o čijoj sam rečenici iz djela "Ecce homo", "Više mesa u prehrani" diskutirao davnih studentskih godina. Tako nabraja Mandić povijesno poznate samoubojice i na moje zaprepaštenje navodi Heinricha Manna, navodi točnu godinu smrti 1950., ali veli u starosti od 43 godina, a ja ga pamtim po fotografiji na kojoj izgleda mnogo stariji. Budući da se Mandić uvijek hvalio svojom pedantnošću i serioznošću u bespoštednim polemikama idem provjeriti, naravno da je Heinrich Mann te godine umro u pristojnoj starosti. Mislim pomiješao ga je s isto književnikom Klausom, sinom Thomasa Manna, koji je zbilja počinio samoubojstvo, ali 1949. godine. To mi je samoubojstvo bilo zanimljivo, jer njegov otac nije htio prekinuti književnu turneju da bi prisustvovao sinovljevom sprovodu, a i mama je ostala s ocem. Tu je još i mistikinja Simone Weil, koja je zbilja umrla mlada, zainteresirala me nakon polemike s Trotzkijem i vrijeđanja Sartrove Simon, no ona je bila teško bolesna i prvi put čujem da se ubila. Samoubojice su po Mandićevoj širokoj definiciji i Janis i Hendrix, a s druge strane ne priznaje svoju kćer kao takvu jer je umrla nekoliko dana nakon neuspjelog pokušaja. Kao i kod one vegetarijanke, sad više ne uzimam zdravo za gotovo ni ono što Mandić tako superiorno iznosi.



Komentari [7]

Eh da



Prevarila nas vremenska prognoza, sve suprotno od rečenog, evo sad i malo sunca. Ručalo se,nešto ćemo valjda poduzeti. Izanalizirao srećom sad već prošli radni tjedan, uglavnom zadovoljan što bi se reklo neposrednim radom s učenicima, prošli tjedan me ulovila neka skepsa, al sad već ponovo ide. Odmak od dobrog dijela ljudi se nasuprot tome ne smanjuje. Jutros prerano odgovorio na dopunu jedne polemike, nikako se odviknuti od pucanja na prvu. Iako je toplo ljudi se uglavnom odijevaju po kalendaru. Mandić mi postaje dosadan, potrajat će dok zgotovim tu knjigu. I na moje piće došao red za nestašicu u najbližem trgovačkom lancu, kaže čovjek da njegovog piva nema već dva mjeseca. Nema veze, idemo dalje.



Komentari [8]

Paprikaš i bitnost



Još jedan dan za odraditi i prespavati. Nema veze, stiže vikend. Jučer sam pogriješio pišući Liechtenstein bez e na ploču, odmah se trgnuo, te pitao učenike jel vide koju grešku na ploči, na kojoj je još toga bilo napisano, nalazile su se greške koje to nisu bile, jedan učenik je rekao da misli da se piše Liechtenstein, pitao sam ga jel siguran, druga učenica je pak samouvjereno rekla da se piše Lichtenstein, pa se ovaj povukao, na što sam ipak rekao da je učenik u pravu i ispravio, te dodao da je to praktično nebitno u odnosu na drugo što smo taj sat pričali, al eto, ispalo je kako je, sad će većina upamtiti ono Liechtenstein, mozgovi istrenirati za pamtiti nebitno.



Komentari [5]

Svi koji su uspjeli vani...



Zanimljivo, zaustavi me bivši učenik, živio najprije u SAD-u, sad živi u Nizozemskoj, razgovaramo, odlazim doma, otvaram blog, na njemu nakon dužeg vremena komentari blogera na privremenom (?) radu u Nizozemskoj, našeg Prophete.
Inače za razliku od njega moj učenik Nizozemac, kao ogromna većina onih što žive vani, a po svim vanjskim obilježjima su uspjeli u životu, zna rješenja za sve naše probleme i čudi se kad automatski ne potvrđujem toliko logične stvari o kojima priča. Većina uspješnih ljudi je nesebična i raduje ih podijeliti s nama luzerima tajnu svog uspjeha. Naravno mi nesposobni to baš i ne razumijemo, ali se smješkamo i radujemo njihovim postignućima.
Ovdje je jedna od tajni u bavljenju momčadskim sportom (ja se jbga nikad nisam ničim zdravim bavio osim što sad pješačim), takvi sportovi potiču timski duh, a znati poticati kod suradnika isti, je jedna od najvažnijih osobina današnjih dobitnika. Ono malo što ja govorim o sebi je kako je dobro, još uvijek imam posao, sad i dobre rukovoditelje, a imam i super psa.
Završava otprilike u stilu, ma što ja Vama pričam, pa tako ste i Vi onda ustrojili razred, čujem uštrojili, odgovaram, da, možda...



Komentari [7]

Nebitno političko pojašnjenje



Ionako nemam ideja za post nakon ranojutarnje nastave i grubog buđenja, pa ću se nadovezati na Mekonov komentar. Prijateljstva ne vezujem za politička opredijeljenja, pa osim Meka, s kojim znam da bi se dobro družio, imam među malim brojem prijatelja dvojicu skoro pa ustaša, jedan iz mjesta blizu Virovitice ima na vratima kuće čak i grb s početnim bijelim poljem, imam osim toga i jednog pravog četničkog vojvodu, koji se ne smije vratiti u ove krajeve, no čujem da je uradio za Hrvate Vareša znatno više od naše HVO bande, naime posredovao je i oni su bježali preko srpskog BiH teritorija. Ja sam se inače uvijek deklarirao kao anarhist, ali i radikalni (nikako ekstremni) ljevičar, razlika je bitna u tome što su ekstremni ekstremni unutar sustava, a mi radikali trpimo ali dubinski ne priznajemo sustav.
Većinu čitatelja mog bloga ne zanima politika pa se mogu diviti mom jučerašnjom ručku i pokušati provjeriti na zadnjoj fotki svoje poznavanje bosanskih kolača.



Komentari [6]

Višenamjenski stol



Jučerašnji odlazak u GK je imao neuobičajen uvod, nakon što smo krenuli pokupiti pred kućom našu Dolores, drugarica je odmah kočila. Naime već i prije smo uočili da Rijeka u jednom segmentu počinje sličiti Berlinu, naime tamo suvišne ali kako tako očuvane predmete jednostavno ostave na ulici kod kućnih vrata i isti vrlo brzo nestaju. Kod nas isto to rade, samo uz smeće. Tako smo jučer ukrcali jedan stol za naš kotar, koji se, osim što je odmah uspješno testiran, pokazao i kao višenamjenski. Naime Jin je vrlo brzo shvatio gdje ima ugodnu hladovinu, a usput ne propušta, ako netko nešto jede.
Ovaj put je gošća častila i dobila je zbilja najveći mogući kompliment, Jin je po prvi put u životu jeo i čisto tijesto. Očito je pancete, šunke i ostalih sastojaka (bukovače, rajčice, sir i još dosta toga) bilo u dovoljnoj mjeri da tijesto preuzme dio okusa dodataka na njemu.
Imali smo i relaksirajuću šetnju koja je prije očeve bolesti, još u socijaalizmu, pripadala mojoj obitelji, gljiva baš i nije bilo, želio sam fotkati, muhare, ali eto, po prvi put nijedne. Zato smo se nabrali šipka. Spavalo se dobro, sad nešto opuštenije idem na delo.



Komentari [10]

Kamplin (4950.post)



Išli na Krk odnijeti i uzeti neke stvari, mislili usput pokupiti nešto kamenja s gradilišta pa dalje, al bilo sunca, drugarica se otišla okupati, kaže nikad bolje ove sezone, a nije ni pretjerana gužva, valjda baš zato. Ja imam previše za pješačiti do svog mjesta kupanja, osim toga još je previše ljudi za moj ukus, pa smo se, da ne bismo svi previše vremena potrošili u dosadnom mjestu mog rođenja, Jin i ja uputili u kamplinski park, park jednog od trgova, s najatraktivnijim pogledom, trg Kamplin je inače prožet poviješću i katoličanstvom, moja fotografija katedralnog prolaza je krasila jedan prošlih dizajna mog bloga, ja je nikad ne bih odabrao, al naravno, moja dizajnerica zna što radi, izuzetna je na tom području, i mnogima je baš taj dizajn u jakoj konkurenciji njenih radova djelovao najmoćnije.
Slučajno sam primjetio još jedan okrugli broj svojih postova. Biti kvantitativno dobar isto nije mala stvar, prosudbe kvaliteta su što objektivnije to nepouzdanije. Još negdje nakon prvih desetina mojih postova uvijek iste primjedbe, nedopuštena fotografiranja bez pristanka fotografiranih. Nisam nikad imao vremena elaborirati temu, o značenju trgova i javnosti, te razlike između javnog i privatnog još od antičkih vremena. Zanimljivo još kad smo osnivali piratski pokret, koji se između ostalog borio za zaštitu privatnosti pojedinca od agresije moćnog državnog aparata, još tad sam shvatio da stasaju generacije koje nemaju pojma što su javni prostori, a što privatnost pojedinca. Nije ni čudo nakon godina indoktrinacije i zatupljivanja. Oni što uopće ne znaju gledati objašnjavaju mi što oni vide na mojim fotografijama, naravno ako su dobroćudni oke, al zločesti i još blentavi, ajte ča. Malo će vas iz prve primjetiti npr. što je meni privuklo pozornost pa sam fotkao četvrtu fotografiju,recimo te detalje bloger Euro uvijek primjeti, al on je na godišnjem.
Nebitno, sunce je opet izašlo, treba završavati post, danas možda ipak izuživamo planirano za ovaj dan.



Komentari [7]

Večernji izlazak



Kiša i ružno vrijeme su nas jučer omeli u svim dnevnim planovima pa smo se nakon dugog vremena odlučili za riječki večernji izlazak, drugarica je izabrala "Porto etno" festival koji se održava jučer i danas u Rijeci u prostorima Exportdrva. Preko fejsa sam dobio poziv i jedne od organizatorica, bivše blogerice j-zlo s blogera.hr.. pa smo im dali šansu. Drugarica je slušala dvije skupine izvođača i bila zadovoljna njihovom kvalitetom. Moj pas i ja smo se kratko zadržali, javio nam se kolega bloger drug Neverin, blogericu organizatoricu sam kratko vidio, čini mi se i ona mene, nisam je htio smetati, samo sam pokušao fotkati, no ni fotić poput mene sad, nije noćni tip. Pozdravila nas je i kolegica knjižničarka iz gradske biblioteke, ne ona iz jučerašnjeg posta, jedna simpatičnija, izgleda da je hrana bila dobra i jeftina, topla jela su kuhali učenici ugostiteljci 10 kuna po porciji, piće navodno toplo i skupo i iako nisam ništa naručio, posredno me, uz izuzetno lošu akustiku, otjeralo iz prostora u mrak. Naime izuzetno neugodni redari, stari, zapušteni i pokazalo se primitivni, izbacili su dvije žene, ne balavice, obje po tridesetak godina, s bocom alkoholnog pića, odnosno odšlepale ih do dvoje mlađahnih policajaca, kojima je izgleda ipak bilo malo neugodno. Usput je jedan kao za sebe lupetao da u naše vrijeme pijane žene nisu tako tulumarile po javnim mjestima, iako nijedna nije bila pijana, Povukao sam se s Jinom nakon šetnje u mrak uz simpatično ofarbane brodice. Najeo sam se prije izlaska izvrsne drugaricine sirnice i štrudle od jabuka, tako da smo se mogli mirno odreći djelomice lošeg društva i isto takvog ozvučenja, u torbici sam imao Jinovo i svoje piće za privatni tihi tulum.
Na kraju se Jin izigrao sa simpatičnom kujicom, koja je s gazdaricom odlazila kući, ispostavilo se da je gazdarica šefica svih ovih događanja oko prijestolnice kulture. Doma smo bili neuobičajeno kasno, oko 23 sata, drugarica je propustila zadnje izvođače iz naše Bosne ponosne, pa sam ja ipak na vrijeme išao spavati.



Komentari [2]

Mrkva bez batine



Hura,vikend je stigao, osim ako se ne oglasi mobitel, moj razred je u školi popodne. Bio u gradskoj knjižnici, ulovio Mandićev predsmrtni dnevnik, pita me knjižičarka koja me poznaje, jesi li siguran da to želiš čitati, veli da ga je slušala na otvaranju sajma knjiga u Puli i da joj je to bilo sasvim dovoljno. Pripadam onoj generaciji koja mora sve vidjeti,čisto informativno, pa ja sam i Luburićeve novine čitao.
Na tržnici zanimljiv susret, kod jedne bivše učenice kupujem šljive, dolazi druga bivša učenica, obje farmaceutice, nijedna ne radi u struci, kažem da sam prvi put u karijeri razrednik farmaceutima, to se nekako smatra elitnim usmjerenjem, nenadana rasprava o jednoj predavačici struke, dva dijametralno različita mišljenja, sreća da se brzo stvara red kupaca,pa se moramo razići. Znam da i meni neki vole, a neki odbacuju, dobro je tako, dok ne mogu presuđivati.



Komentari [7]

Spor i nikakav



Jbga, totalno usporen otkako radim. Sjedimo tako moj pas i ja i odmaramo, dok izvučem fotić prošao vlak, znam da nitko neće vjerovati da je namjera bila prednja, a ne zadnja. Nevjerojatno kako su maštoviti ovi službenici plaćeni za onemogućavanje,ako ne i ubijanje slobodnog vremena. Ipak vikend se nezaustavljivo smiješi.



Komentari [6]

Šareni nepobrkani lončići



Otkako ponovo radim posljedično imam sve manje ideja za pisanje. Dobra stvar e dnevnika je što više praktično nemaš zašto ići u zbornicu, pa ako ti ekipa ne odgovara nema sekiracije. Naravno već dolazi do smiješnih situacija, hoću upisati sat, nema razreda, raspitujem se što je, kolegica uzela bolovanje, nema dnevnika. Al sve u svemu, bit će bolje ovako.
Na fejsu žestoke rasprave o brodogradilištima, i tu vidimo rezultate uspješne propagande, najbolje mi je kad socijalistice hvale rješenja nekih sređenih jako uspješnih turbokapitalističkih država. Trebalo bi držati tečajeve, kako se pravilno držati uloga, koje si u životu odlučio igrati.
Kod nas ručkovi i dalje simfonije okusa i boja. Dobar špek je i inače uvijek dobitna kombinacija, usput, već sam možda i napisao, nova članica pokreta nije veganka, pa čak ni vegetarijanka, mislio sam da kod intelektualki ispod četrdesete više nema takvih.





Komentari [7]

Roštilj umjesto temelja



Zna se što su prioriteti na vlastitoj zemlji, ujedno dokumentirano tko je najveći radnik...



Komentari [6]

Dobrinj, umjetničko središte



Starijim pratiteljima ovog bloga je već poznato da svake godine posjetimo umjetnički centar, odnosno galeriju "Infeld" u malom mjestu na otoku Krku Dobrinju. Renomiranog kolekcionara Infelda je ljubav dovela u ove krajeve i on je još za života otvorio i vodio galeriju ovdje, s umjetninama koje je sad uglavnom nasljedila njegova supruga otočkih korijena. Iako su trojica slikara izložena ove godine nepoznata široj javnosti izložba je uobičajeno zanimljiva i ne zaostaje za onima ranijih godina. Da ne gnjavimo psa penjanjem na tri kata i zadržavanjem kod nekih slika prvo sam unutra išao ja. Kad sam izašao drugarica me pitala za prve dojmove, rekao sam, jedan mi odličan, jedan osrednji, jedan bez veze, a svi, što je česti slučaj s umjetnicima koje su Infeldi voljeli, na rubu kiča. Dodao sam kroz smijeh da imam osjećaj da su barem dvojica od trojice eksperimentirala s halucinogenim drogama. Drugarica se vratila i rekla da se slaže s mojom ocjenom o kvaliteti umjetnika, no uspostavilo se da nam je zajednički samo ovaj osrednji, pa smo malo prodiskutirali, oboje imamo argumente.
Dok smo čekali drugaricu Jin i ja smo napravili krug mjestom, koji je završio na majstorski oslikanim klupama na glavnom trgu, rad vjerojatno pokojnog Radoičića, tko bi drugi to tako napravio, podsjećam na drastično opadanje broja stanovnika po otocima, mada sam ovdje, po galeriji i prodajnim mjestima, primjetio doseljavanje mlađih umjetnika Infeldovim tragom.



Komentari [4]

Zadnji krčki ljetni trzaji



S preciznim planom i programom uputili smo se jučer u Krk. Nismo očekivali šansu, pa nismo ni ukalkulirali mogućnost kupanja, koja se jučer ipak pružila, more je bilo oko 23 prije kasnijeg nevremena, stigao sam ipak obići šetnicu. Obišli smo i buduće potencijalno gradilište, ha,ha, muzej u Dobrinju (o izložbi možda poseban post), obavili neke stvari oko krčkih računa, kupili nešto eura za potencijalni idući Berlin, povoljnije je nego u Rijeci, to smo još prošle godine shvatili i dan je trebao završiti na fešti u Vrbniku, no onda je pljusnulo, sijevalo je i grmilo, Jin je proživljavao žestoki stres te smo odlučili, vratiti se, ne u Krk, nego u Rijeku. Cijelim putem je sijevalo, ali pas je bio mirniji vidjevši da se putuje kući, tamo gdje on ima svoja pouzdana skloništa.
Sad je ovdje opet sunčano, vjerojatno ćemo nakon ručka krenuti do Gorskog kotara (čini mi se da je tako napisala blogerica da se pravilno piše), a od sutra ponovo zabava s pravopisom i gramatikom, a najviše s elektronskom administracijom i padanjem sustava. Ja sam inače dobio četiri nova učenika, koje zasad ne mogu pronaći u e-matici, te ih shodno tome nema ni u e-dnevniku, zabava počinje.



Komentari [5]

Lonac, posao, hobiji



Bosanski lonac je uvijek poslastica od jela, s tim da drugarica ima dodatke koje upotpunjuju okus, između ostalog paprike i papričice koje kao ne idu. Sinoć i jutros sam se opet ubio s administracijom, čiji je program tako jasno postavljen, da sam već kod jezika svakom učeniku pogrešno poklikao, blagodan promjene dizajna sučelja, s kojom su se toliko hvalili, pa sam sve morao "pješice" mijenjati. Sad izgleda sve pristojno, programi su prebačeni na stranicu škole, godina može početi.
Usput sam obavio i ugodan politički razgovor, gđa se vratila nakon godina u inozemstvu u domaju, već članica pokreta sad se nama i zvanično pridružila. O politici na ovom blogu ipak minimalno dok ne postane aktualno.Kao i prije s piratima, opet imam pojedinačno najzanimljivije kadrove oko sebe, ovaj put i znatno obrazovanije, tako da nemam ništa protiv ni sastančenja belj



Komentari [7]