Hura,vikend je stigao, osim ako se ne oglasi mobitel, moj razred je u školi popodne. Bio u gradskoj knjižnici, ulovio Mandićev predsmrtni dnevnik, pita me knjižičarka koja me poznaje, jesi li siguran da to želiš čitati, veli da ga je slušala na otvaranju sajma knjiga u Puli i da joj je to bilo sasvim dovoljno. Pripadam onoj generaciji koja mora sve vidjeti,čisto informativno, pa ja sam i Luburićeve novine čitao.
Na tržnici zanimljiv susret, kod jedne bivše učenice kupujem šljive, dolazi druga bivša učenica, obje farmaceutice, nijedna ne radi u struci, kažem da sam prvi put u karijeri razrednik farmaceutima, to se nekako smatra elitnim usmjerenjem, nenadana rasprava o jednoj predavačici struke, dva dijametralno različita mišljenja, sreća da se brzo stvara red kupaca,pa se moramo razići. Znam da i meni neki vole, a neki odbacuju, dobro je tako, dok ne mogu presuđivati.