Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram

nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2019
Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)
Aktivizam Grete Thunberg
Odakle ocean u pjesmi?
Vrelo Bosne i Jajce
Sarajevski ćevapi, dame i uspomene
Snježni Benkovac na brdu
Pulski zalasci
Kosa i sram
2018
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
Annaboni
Regina i ine
Pozitivka
Lastavica
Grofica
Robyn
zub
euro
niskozemski propheta
sjedokosi
Contra























.


09/19 (20)
08/19 (27)
07/19 (26)
06/19 (30)
05/19 (29)
04/19 (27)
03/19 (30)
02/19 (28)
01/19 (31)
12/18 (31)
11/18 (30)
10/18 (30)
09/18 (30)
08/18 (31)
07/18 (30)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)














.
































Ono rijetko što veseli...



Počinje zbilja produženi vikend, sve ostalo, uključujući ćud novog fotića, je nebitno...

p.s.

Ako se vratimo doma, blogove posjećujem večeras, nismo ništa dogovarali, žurimo u auto...



Komentari [5]

Popularno je biti pakšu (5000.post)

Dvije vijesti iz Berlina se danas ističu u hrvatskom medijskom prostoru. Iako je njena stranka zadržala vlast u pokrajini Hessen, zbog kritika od tamošnjih stranačkih ljudi Angela Merkel je najavila da se više neće neće kandidirati za predsjednicu stranke, koju je ionako odavno nadišla. Kritičari zaboravljaju da prije Merkel nije nikako bila moguća koalicija sa Zelenima, koja će ih opet tamo održati na vlasti.
Druga je fotografija koju sam i sam podijelio na fejsu, mladih školovanih Hrvata, Srba, Bosanaca, Crnogoraca, kako se zajedno druže i nazdravljaju u jednom berlinskom kafiću, Berlin je odabrano mjesto bijega iz njihovih domovina, u kojima su eto uspješno završili fakultete i razumjeli perspektivu koja im se nudi.
Ovdje, i kod mene, divljaju budaletine, koji su eto dočekali svojih demokratskih pet minuta. Ovaj put začudo nije na meti moj blog, koji je sve ove godine bio na meti slaboumnika, a danas slavi pettisućiti post, nego instagram. Ljudi su sve nepismeniji, pa ne mogu ni pročitati, a kamoli shvatiti, onih par riječi što po blogu dijelim, na instagramu su samo slike, a njih, svaka budala umišlja, da ih zna gledati i protumačiti.
Najnoviji argument je, zamislite da je tako fotografirao vašu kći, odmah me podsjetilo na ono, da su se svi ponašali poput tebe, nikad ne bismo izborili ovu slobodu.
p.s.
Nevjerojatan taj darovani fotić, sinoć nakon sat vremena bavljenja uspio nekim čudom okinuti jedan selfie, a onda sve po starom, Sizif će se vjerojatno još baviti tim aparatom, koji mi, bez obzira na kvalitetu fotki, zbilja nije trebao.



Komentari [11]

Jedna oštra, prije jedne ljute



Eto uspio sam napraviti jednu fotografiju s novim fotićem, užasno je oštra, znam da ćete je odmah prepoznati, onda mi je skliznuo iz ruke i uhvatio sam je drugom u zraku, milijun puta uvježbano s mojim jeftinim jadničkima, no ovaj valjda ljut, ne dopušta daljne fotografiranje. Već sam odlučio eto da će mi služiti doma za oštre fotke jela, mislio sam danas snimiti kolač, ali ne ide. Kad stisnem pokazuje mi postavke za štimanje i nikako iz začaranog kruga.
U Hessenu se moji frendovi iz die Linke par dana prije izbora odrekli zalaganja za bezuvjetni temeljni dohodak, ja ih kritizirao prekjučer i polemizirao, prekjučer po anketama bili na 8 posto, završili na 6,5, Zeleni pak prestigli i socijaldemokrate, inače kod Zelenih u dosta pitanja dvije struje potpuno različitih stavova.
U Brazilu pobijedio fašist kojem privatni mediji tepaju kao neoliberalu, najvažnije da se mi informirani više ne uzrujavamo.



Komentari [6]

Insta inventura

Evo jutros sam u ovo kišno vrijeme išao raditi instagram inventuru i nastavljam slijediti samo osobe koje poznajem i najzanimljivije od ostalih. Aktualno je daleko najzanimljivija las vegaska plesačica nicka annabaileyslife, posebno sa svojim story filmićima, koje redovito objavljuje, snima se i pleše po svim lokacijama, od svoje kupaonice do svjetala noćnog Vegasa. Vješto izbjegava strogu instagramsku cenzuru, jer ti filmići ostaju maksimalno 24 sata i ne kontroliraju se baš, marljivo prati na ekranu sve komentare za javljanja uživo.



Prošle godine me valjda zbog "jedalačkog" nicka zapratila grupa anoreksičarki, zainteresiralo me pa sam uzvratio praćenje. Danas sam ih sve obrisao, ne može im se pomoći, ostavio sam samo nick daydreams_anna, cura ponekad ima zanimljiva razmišljanja, a mene uopće ne prati.



Fotografu Emmanuelu Thomasu su zatvorili originalan account, sad ima nekih imitacija, bio je više puta opominjan poput mene, sejvao sam naravno neke fotke.



Dvije blogerice su aktivne na instagramu i pratim ih, onu najbolju, kojoj ne bih otkrivao identitet, tu je i druga mlađa, koja je, koliko vidim samo na instagramu još i aktivna, mislim da još povremeno prati moj blog pa nek vam sama otkrije svoj zanimljiv account ako želi.



Nastavljam pratiti naravno i mellbary, njene sam fotke već imao na blogu.



Naked yoga sranice sam sve brisao, ovu fotku navodim samo kao primjer smiješne cenzorske politike, snimano s leđa im sve može promaći, a ako se samo nazre "ona" ženska bradavica briše se fotografija uz opomenu, što se meni već događalo.



Ostavio sam i sjajnu piconline 43 koja uz svoje osebujne fotke objavljuje i izuzetno zanimljive fotke iz arhive Hamburga s početka dvadesetog stoljeća.



Još jednom ponavljam, ove fotke su odabrane jer se samo na taj način golo tijelo može prezentirati na ovoj društvenoj mreži.






Komentari [6]

Jesenja samovanja



Neuobičajeno, vikend u gradu, drugarica na seminaru, nas dvojica nastavljamo nezdravo, kupio sam na tržnici i dobra jaja, najvažnije da se ne radi, svako dangubljenje ima nekog smisla u žrvnju kapitalističkog sustava.



Komentari [7]

Priznanja



Da mi je netko u facu rekao kako mi je jučer bio ispunjen dan, u najboljem slučaju bih ga pljunuo. Al eto, s distance izgleda upravo tako.
Prvo me napao jedan primitivan roditelj, zbog pedagoškog stila, oke, nije on kriv što apsolutno ništa pedagoški ne razumije, možda još uvijek, usprkos njemu, uspijem spasiti, uz naravno zajedničku suradnju, njegovu kći.
Bio mi je to u startu jedan od najmržih dana, osuđen cijeli dan na boravak na radnom mjestu.
Naravno još uvijek se snalazim u operacijama spašavanja, na kompjutoru su za seminara sudionici u parovima i biram svoj par. Neću reći da mi je bilo dosadno jer ta dva i pol sata ništa nisam baš pratio osim povremeno svoju partnericu za kompjutorom.
Epilog:
Na instagramu mi fotku kolegice pored nekoliko poznatih međunarodnih fotografa lajka i hrvatski kockasti Boris Ljubičić s kojim se uopće međusobno ne pratim, ide glas.
Sve zadatke i tekstove na seminaru sam inače riješio u rekordnom vremenu i bez greške, te tako stekao uvjete za virtualnu značku, kao da odavno nisam virtualni šampion.
p.s.
Drugarica je još danas i sutra na drugom cjelodnevnom seminaru i pas i ja se se zdravo hranimo, kao uvijek kad smo sami. Inače te bavarske kobasice iz Lidla, trenutno i na akciji, su zbilja izvrsne, samo ih se ne smije kuhati nego ostaviti otprilike 12 minuta u vreloj vodi.



Komentari [6]

Tiramisu utjeha



Ludi finiš ludog tjedna. Imali smo akademiju povodom dana škole, jučer se do nedjelje oprostili od drugaricine kuhinje, na trodnevnom je seminaru, penzionerka se ne predaje, ja danas nakon škole u podne imam isto seminar do kasno navečer, Jin još ništa ne sluti, upravo se dobro napio vode, dodao sam mu na obrok i malo pršuta.
Nemam volje za takve maratone, stavio sam na sebe majicu Polizei, u visokim tenisicama marširam u nova usavršavanja.



Komentari [8]

Sumrak



U polumraku žena čisti travnjak prilično udaljen od trgovačkog centra. Pas i ja bauljamo još nerazbuđeni, okolo sve pusto, grad još spava. Baš me zanima koje su to igre moći, inače primječujem da je sve više dotjeranih i sređenih spremačica. Tek kad smo se prilično udaljili, Jin je obavio nuždu i ja sam naravno pokupio.
Guglam, tražim odvoz krupnog otpada, ispada da se stare naftarice nije lako riješiti, vidim i da upozoravaju da pazimo kome ćemo dopustiti odvođenje, i tu vrebaju prevaranti, jedan moj poznanik ima poštapalicu "Mislim zbilja"...



Komentari [6]

Bez tugovanja



Umiru poznanici, a ja se definitivno gubim u bespućima nezaintereniranosti. Ne znam što bi me još moglo izazvati, sve tako providno. Dobro je momentalno, može biti znatno gore i samo gore.
Vesele naravno trenuci kad te posjeti bivša učenica, život bi stvarno mogao biti lijep, iako ga, valjda je to prirodno, sve manje razumijem.
Francuska salata i pomfri, može u svim kombinacijama.



Komentari [7]

Surova gora



Nakon ljetnog Krka uputili smo se na piknik u gorje. Ispočetka nismo mogli na hacijendu, jer je kišilo, srećom oko Fužina ima dosta natkrovljenih prostora za piknik. Ogromna razlika u temperaturi u odnosu na prethodni dan. Nakon odličnog ručka i vrijeme se smilovalo pa smo išli u obilazak vlastite zemlje. Pas istraživač je odmah otkrio "cvjetanje" ljuljačke, no nismo dopustili da nas to, ni mnoštvo iskopa marljivih krtica, baci u bed raspoloženje. Majstor vatre je zapalio vatru vlažnim granama, dim je otjerao psa i mene u šetnju. Usput sam nemudro predložio da se ljuljačka zaštiti ceradom, vjetar je žestoko udario po sad većoj površini i u posljedni moment su spriječili katastrofu. Nikad fiziku nisam baš pratio u školi. Prije polaska skinuli smo i tendu, do sljedećeg poteza. Sve u svemu zanimljiv dan, iako gora očekivano nije gostoljubiva.



Komentari [10]

Listopadne golaćice



U Krku još uvijek ima kupaća. Kratko sam se dvoumio isprobati li ili ne podvodnu kamericu, no odustao sam. Nit sam sto posto siguran da je dobro zatvorena, nit je temperatura mora za moje godine, mogu i ja, mada se to dešava rijetko, ponekad razumno postupiti.
Već sam pisao da u rodni grad nerado dolazim, naselilo se tu svega i svačega i gradska jezgra, gdje imam starinu, je zadobila klerikalni štih. Čini mi se da im je jedini problem što mjesto ipak živi od turizma, pa oči domaćih kršćana moraju svašta podnositi. Jučer sam pak naletio na par prizora koji su me podsjetili na dobra stara vremena.
Tamo negdje u ravni s začudo još otvorenim hotelom Dražica dvije su se turistice skinule ko od majke rođene i bacile u more. Naravno, tek kad su se vraćale nazad za isplivati, ubrzanim korakom se ciljano prema njima zajurio otac sa sinčićem, kojeg eto na fotki ne vidim, nešto raspravljati, vidio sam iz daljine samo nervoznu gestikulaciju, u međuvremenu smo odšetali dalje, ja malo ljut što sam se spetljao oko fotića, pa nisam ništa snimio iz blizine, al nije mi palo na pamet ciljano čekati.
Sjetio sam se berlinskih istupa moje znalice mlade Julie Schramm i njenih riječi da u ovakvoj civilizaciji, dok se nešto ne promijeni, žena bi morala moći, ako želi, proći gola centrom Berlina, a da je se verbalno ne vrijeđa, a kamoli da netko pokuša uspostaviti bilo kakav tjelesni kontakt, naravno, ja nemam ništa protiv.
Jedna od kupaćica se vratila u more, valjda dok se tip ne makne, a drugu sam eto snimio iz daljine, ona je pogrešno ušla u raspravu, s tipovima koji nose tregere, kao ni onima obrijanih glava poput moje, teško se može normalno diskutirati, ja sam samo izuzetak koji potvrđuje pravilo.



Komentari [6]

Pizza s pogledom



Obišli gorskokotarsko groblje, na ljuljačku nije imalo smisla ići, jer se kopalo, landralo, bučilo, naravno i po mojoj zemlji, naravno i bez pitanja i razgovora, pokušali smo ublažiti štetu da nam barem poravnaju za parkiralište, luda država, luda postupanja, luda pravila, čujem jučer, evo i u Rijeci imamo desničarske pubove, neće to dobro završili, ovi su glasni, dok inteligencija samo o odlasku razmišlja.
Na kraju jučer potražili preporučenu pizzeriju Landravec, pizza je zbilja izvrsna, jedna od najboljih, po zbilja pristupačnoj cijeni, konobarica izuzetno komunikativa i srdačnog pristupa, pogled za deset, doći ćemo opet, inače jeli smo naravno pizzu koja se zove kao i lokal, to je obično dobitna kombinacija.



Komentari [6]

Rijeka raznolikosti



Ljeto se nastavlja. Bio u gradu obaviti neke stvari, svašta nešto saznao, još jednom se uvjerio da je teško ikome vjerovati, nije to baš uvijek tako bilo, ima tu nešto i do sustava. Ipak lakše je podnijeti to da si prevaren, nego da sam varaš. Pozitivno je u zadnje vrijeme da je Rijeka baš otvoren grad, sve je više za vidjeti mladih ljudi svih rasa i narodnosti, danas mi baš nešto pala na pamet usporedba s vikendom u Gospiću, dva svijeta. Inače tko nije shvatio poantu prethodnog posta, na plakatima je moja drugarica, ona što je otjerana u prijevemrenu mirovinu, predložili su je bivši učenici za počasnu ambasadoricu Rijeke pijestolnice kulture 2020.



Komentari [5]

Čekajući pred Kauflandom



Nakon što smo obavili propisno dugu šetnju Jin i ja smo, čekajući drugaricu u dućanu, zasjeli i popio sam toliko da mi se u vožnji kroz grad na plakatu u centru pričinila ista ta drugarica, pogledao sam do sebe i u jednom momentu sam vidio dvije...



Komentari [8]

Sve te bitne stvari



Čitam koja se djela spominju kao neprijateljska u tkz. bijeloj knjizi, djela davno zaboravljena poput drame "Golubnjača", sve redom odvratna vođena "ressentimentom", Nietzsche je koristio taj pojam za ono što je najviše prezirao, a moglo bi se raznoliko prevesti (zločesto sjećanje, osvetnički prezir...), djela kojima su u središtu bili pokolji, koje su neprijateljski narodi vršili u prošlosti, djela koja gledano iz današnjeg kuta, nisu bila ništa drugo nego rana umjetnička priprema za mržnju prema bližnjima i nadolazeće nove ratove.
Taj ressentiment se ponovo osjeća, ja ga ignoriram jer je meni već više manje nebitno u kojem smjeru će se stvari odvijati, pokušavam ponovo pokušati rješavati stare sudske sporove, što reče moj vršnjak, e sad bih u novom ratu bio dragovoljac, kad nemam više što izgubiti, barem da se još jednom životinjski izdivljam.
Pomirio sam se s psom, jutros je sve opet odlično funkcioniralo, hranimo se odlično, na poslu imam uzak krug dobrih ljudi oko sebe, to su te važne stvari, s učenicima nikad problema imao nisam...



Komentari [6]

Nova vuna, staro st(r)anje



Jučer obavljeno šišanje psa uz sporadični prosvjed dotičnog. Mi svladali ćevape i pizzu čekajući ishod postupka. Ti ishodi mi izlaze na uši, to je sad najmodernija riječ birokratizma obrazovnog sustava.
Jutros bio u biblioteci, digao, kako je naslovljeno, "Bijelu knjigu Stipe Šuvara", zanimljiv dokument vremena, čijih je dosta autora i žrtava još živo. Pročitao prvo poglavlje o zbirki poezije "Vunena vremena", zbog koje je autor Gojko Đogo završio u zatvoru, znam da mu je prva oštra kazna smanjena na godinu dana, ne znam koliko je odslužio. Pjesme, koje su citirane, su mi sad s odmakom vremena bezvezne s ružnim aluzijama, no zbog navedenih izjava bi i danas popušio zatvora ili novčanu kaznu, koja bi ga dokrajčila. Među najžeščim braniteljima slobode stvaralaštva bili su, i u kasnijim događanjima dokazani barabe i fašisti.
Danas kritičarima sustava, gazde na svim nivoima na sve načine otežavaju egzistenciju i mnogo efikasnije ih uništavaju. Potlačenima to ne smeta toliko, ako su im gazde čisti Hrvati.



Komentari [5]

Gospićke magle



Nakon ranog doručka uz minere koji su se spremali na akciju razminiranja, pozdravio sam se s njihovim psima, promrzlim poput mene, koji su me dobroćudno gledali s kamiona i startao šetnju u hladni magloviti Gospić. Lijepa priroda i depresivno okruženje, kao da je još jučer bio rat, tek u centru sam vidio par starijih ljudi koji su išli u crkvu. Uostalom vidim po zaostalim plakatima, kakve su društvene aktivnosti, predstavljanja dvije najkontroverznije knjige u posljednje vrijeme, ono tipa kako svi mrze Hrvate i iznose laži o logorima, vidio sam guglajući stranicu nesretnog hotela, da je sve bilo prepuno odabrane publike, a i redovito se održavaju druženja harmonikaša, bar nešto veselo, osim ako i tu ne vježbaju odabrane popevke. Ruševine su i blizu centra, valjda da ne izađu tek tako iz podsvijesti, a vidim da su bili organizirani busevi za Vukovar s preciznim uputama, gdje se prijaviti.
Divne boje jesenje, mislim da ću ih iduće godine izbjeći, ako se bude igralo u istom mjestu, a pogotovou istom hotelu.



Komentari [3]

Šah i baklava



Bili smo u Gospiću, igrali uspješno šah i boravili u sigurno jednom od najgorih hotela koje ja pamtim, hotelu "Ante" blizu centra. Stigli smo iz riječkog ljeta u gospićku zimu, u hotel bez grijanja, odnosno grijanje nije radilo, kotlovnica postoji. Stigli smo zadnji pa smo popušili jednokrevetne sobe, odnosno uspjeli uz teška uvjeravanja izboriti jednokrevetnu igračici i predsjedniku kluba, ja bih doplatio, al nije bilo moguće. Na recepciji nema nikoga, čekali smo petnaestak minuta da dođe valjda student na ispomoći koji u restaurantu konobari. Nije bilo ni ručnika, o toploj vodi ni neću, toaletnog papira je nestalo nakon prve upotrebe, pogled iz sobe valjda na nekadašnje štale.
Igrali smo najprije nakon dolaznog šoka prvi dan protiv favorizirane Kraljevice, ja na prvoj ploči protiv kadetskog prvaka Hrvatske koji se sprema na odlazak na svjetsko prvenstvo Dude. U početku sam međupotezom došao u dobivenu poziciju, pogriješio zatim i vjerojatno me mogao "ugušiti", zatim su počele žrtve i po svjedočenju gospićkog vodećeg igrača tri puta propustio dobitak, da bi na kraju dugo pokušavao dobiti top protiv skakača, što baš i ne ide i remizirao. Drugi dan se protivnička ekipa odrekla igre na prvoj ploči, pa sam mogao prošetati kroz magloviti Gospić dobivši bod bez igre, a i ekipa je pobjedila. Zadnje partije smo trebali igrati protiv Senja, ja FIDE majstora, međutim izračunali smo da smo izborili opstanak u ligi, te smo ja i oni kojima su važnije neke stvari od igre i rejtinga, odlučili odmah predati partije bez igre da bi stigli u ipak udaljenu Rijeku i Krk. u dolasku smo putovali tri sata. Otišli smo nakon što nam je kapiten predao partije, a sebi dogovorio pobjedu, na večer prije otkrivene baklave od po pet kuna, u Krku su navodno 19. To je jedino i u hotelu bilo pristojno, pio sam kasačko pivo po 12 kuna.
Inače da vrijednosti nisu poremećene kao kod nas hvalio bi se da sam popričao u uspješnom sudjelovanju na šahovskoj olimpijadi kako s trenerom ženske reprezentacije, tako i najuspješnijom igračicom Enom Cvitan, saznao sam za više meni, kao jednom vjernom navijaču, itekako zanimljivih detalja. Al to su ljudi koje nitko ne bi dočekao ni da su osvojili medalju.
p.s.
Naravno slijedi i post s boljim fotografijama o maglovitom i hladnom Gospiću...



Komentari [8]

Može i bez slatkog



Spremam se na put u Gospić igrati šah, borimo se za za opstanak, ne osjećam se baš dobro i pesimist sam. Ne raduje me ni to noćenje tamo, niti hotelska hrana, koliko god mi bilo drago kad igramo u Puli, toliko mi ovo mrsko. Opalio jutros tri fotke, sve grozno ispale, po jutru se dan poznaje, pa eto, nisam mislio objavljivati jučerašnji nereprezentativni ručak u Gorskom kotaru, al kad već nema ništa bolje, desert sam uzeo iz jednog filmića o natjecanju naturista u izradi torti, ova djevojka je pobjedila.
p.s.
Opet ono pitanje, koje je boje nebo, tko zna hoću li jednom od prve pogoditi odgovor koji pitači smatraju točnim...



Komentari [11]

Najbolje pečenice u gradu



Zanimljivi su mi dani kad jedva stignem napisati post, trebamo se odmah razumjeti, ne volim tu vrstu ispunjenosti. To mi je baš kao pile kupljeno na akciji, koje je pri otvaranju zasmrdilo stan i natjeralo nas na izvanredan ručak vani. Smrdi mi dakle savršenstvo ispunjenog dana bez dosade. Volim sve polako, a to nekad baš ne ide, inače, danas baš, prezirem bezličnost nekvalitetnog kapitalizma, ali nećemo sad i o tome...



Komentari [6]

Indijansko ljeto



Koliko samo sretoh oznojenih ljudi jučer, većina se izgleda odjeva po godišnjem dobu, a ne situaciji vani. Moram priznati, i ja sam jutros tražio na odlasku gdje sam ostavio jaknu, koju naravno uopće nisam donio sa sobom. U glasovanju u razredu o destinaciji dvodnevnog izleta malo iznenađujući rezultat, Sarajevo 12, Beč 9, Budimpešta7. Naravno odluku moraju amenovati školske vlasti, roditelji su se na roditeljskom izjasnili da će prihvatiti svaku odluku svoje djece i da ne odbacuju nitijedno odredište.
Opet je lijepo sunčano, opet za petnaestak minuta odlazim u kratkim rukavima.



Komentari [7]

Bježi zeko



Nakon posla skoknuli na brdo, zadovoljstvo kad smo vidjeli da je u ovoj zemlji lopova ljuljačka još na svom mjestu. Jedan u obliku zeca se približio imanju, mislim da mu dugo neće pasti na pamet nešto slično ponoviti. Naime Jin se tako žestoko zajurio za njim da sam jedva sustigao najdražeg psa, koji je onda ostatak boravka u prirodi proveo vezan.
Na fejsu me dodala simpatična roditeljica, to me uvijek razvedri, a posebno nakon što sam jučer slušao ultrakonzervativnu spiku da bi možda trebalo i zvanično zabraniti kontakt učenika i profesora na društvenim mrežama, oni kojima je dosadno u životu samo smišljaju zabrane, a ne kuže da se uz more fejk profila to ni ne bi moglo kontrolirati.
Jesenje boje su ugodne i lijepe, nadam se da još dugo neće početi one dosadne kiše. Jesam li spomenuo da jutros nisam imao baš nikakvu inspiraciju za posthrvatska



Komentari [6]

Lijep dan



Jučer popodne se u rekordnom roku uz jednu pauzu vratili u Rijeku. Jutros rano odradio prvu smjenu, trgnuo malo iz pljoske s likom Chea, kojem je uzgred danas rođendan, te otišli veterinaru. Jin je danas ipak cijepljen, nije što kažu sediran, jer mu šapica nešto bolje, a na osnovu krastice veterinar je zaključio da je možda na tom mjestu i izašlo strano tijelo, pa ćemo pratiti, operacija samo ako se pogorša. Inače dobio sam na dar podvodnu kameru od kontinentalnih domaćina, treba karticu, inače bih je vjerojatno i isprobao, no sad ima prečih stvari. Naš heroj i mi se spremamo na sunce.



Komentari [7]

Virovitičko cvijeće



Samo ujutro je jučer bilo kiše, nakon ručka smo se uputili ka groblju, gdje smo se Jin i ja načekali drugarice i njene sestre, nije mi preostalo ništa drugo nego fotografirati. Uvijek kad je življe na grobljima kao jučer, sjetim se Boella i njegove književnosti s ruševina, u vrijeme kriza ljudi su privrženiji grobljima. Mene ta mjesta nikad nisu privlačila, zabrana ulaska psima mi je dobar alibi za izuzetno rijetko posjećivanje.



Komentari [7]

Krvavice i slavlja



Prve ovogodišnje krvavice ili čurke, kako ih ovdje zovu, znatno jače začinjene nego u južnijim krajevima, al dok organizam podnosi, ukusno je i dobro, ljubičasti pire od batata zanimljiv kao prilog, meni ipak malo presladak, palo mi na pamet, možda bi ga se moglo koristiti za one čokoladne kuglice.
Jučer opet sunčano pa smo ponovili izlazak u grad i kafenisanje na terasi, zeznuli s parkiranjem, tko bi se sjetio da je subota, pa ubacili pet kuna, prežalili dvije, košta tri, a automat ne vraća, ispostavilo se da se subotom popodne ne plaća. Neposredno nakon nas na parkiralište uletili svatovi, Jin i ja se još motali oko auta, okitiše i naš, govori cura, večera je u pola osam, gledam na sat i kimam glavom, usporen sam i ne znam reagirati, pola šest je. Nismo još raskitili auto, fora nam, domaćica negoduje, pa svud će vas zaustavljati policija pa ćete morati puhati, tako se ovdje radi.
Jutros lagano kiši, usprkos mom negodovanju pas odlučno skratio jutarnju šetnju. Inače u utorak imamo zakazan pregled, strepim, šapica mu nije bolje.



Komentari [10]

Nemoć pred švrakama



Ovdje još lijepo vrijeme, sladojedemo i kolačimo na terasi kavane "Dora" s prijateljima. Ujutro je nešto svježije i rosnije na igralištu za pse, gdje Jin forsira tri jutarnja sprinta za lopticom i niti slučajno koji više. Jučer su pristaše uređenja, čitaj uništenja, virovitičkog gradskog parka, iznijele i agresivne švrake koje su se namnožile, da, švrake su zbilja, razmišljam, veliki problem našeg društva, namnožilo ih se, a zakonski su potpuno zaštićene.
Inače ovdje govore "švrake" pa sam išao guglati jel to ispravno ili naziv "svraka" koji google vidim preferira, uglavnom radi se o pticama čiji je znanstveni naziv "pica", upravo naučio sretan



Komentari [6]

Put koji traje



Na put smo jučer krenuli starom cestom, provjerili smo s ceste, ljuljačka je još na svom mjestu. Zatim smo skrenuli na autocestu, drugarica je testirala ponovo auto na 150 na sat, izgledalo je idilično i mirisalo na rekordan dolazak do odredišta. Kod Zagreba je slijedio dugi mračni zastoj, očito prometna nesreća. Jin i ja smo izašli prošetati, muški su pišali uz aute, jedna žena je prešla preko dvije ceste, i s druge strane neko vrijeme nije bilo prometa i sve je bilo prazno, pa potonula ispod ograde. Zatim su svi živčano promatrali prvo policijske, pa HAC aute, na kraju svi sa zebnjom i vatrogasce, hitna iz našeg smjera nije prošla.
Ipak smo stigli prije ponoći, a danas već uspješno obavili jutarnju šetnju.



Komentari [8]

Ljuljačka



Drugarica veli, znaju se prioriteti, pa smo eto, umjesto kućice, prvo instalirali ljuljačku u Gorskom kotaru, još prekjučer. Jučer sam eto praktično cijeli dan proveo na radnom mjestu, ujutro nastava, popodne roditeljski sastanak, navečer dugo nastavničko vijeće, u ono malo slobodnog vremena relaksirao sam se prateći meč ženske šahovske reprezentacije na olimpijadi uživo, pobijedile su maksimalnim rezultatom i malo me razvedrile. Odlične su, što me jako raduje, pogotovo što tri primadone, pod uticajem vanšahovskih faktora i jednostavno zločestih pojedinaca, bojkotiraju reprezentaciju, sad je gotovo izvjesno da s njima ne bi bilo bolje. Kao na ljuljački, malo si gore, malo dolje. Tek jučer sam shvatio da je ponedjeljak praznik, znači vjerojatno ćemo nekamo...



Komentari [4]

Posvajanje pljuge



Danas sam na poslu kasno popodne, a u pogonu od rano ujutro, jedino još Jin bojkotira izlazak. Prije posla idem na dogovor i izvjesno nešto rada u Gorski kotar, tako da ni u kom slučaju neće biti dosadno, iako kako znate dosadu volim i u potrazi sam za njom, dosadu kao mogućnost dobrovoljnog takozvanog nerada, jer mozak ne pita, on radi li, radi, dok ide ide.
Post ide onako usput, kad već nemam vremena šetati i smišljati nešto bolje. Pljuga je opet u trendu, bit će bolje, nudi se povećanje plaće dva posto.



Komentari [8]

Racionaliziramo



Bio na tiskovnoj konferenciji i županijskom sindikalnom sastanku. Ponedjeljak mi je i najteži radni dan, pa nisam imao previše dilema, oko odlaska na satanak za koji imam zakonsko pravo. Bile su i dvije televizije i najvažnije lokalne novine. Ipak mladi polako preuzimaju sindikalne pozicije mada ih je jako malo postotno unutra. Više se radi na propagandi i to se mijenja, propaganda je sve, a i preuzimaju se novci iz europskih fondova, kako ono ide pjesma, novo, novo vrijeme. Trebao je ići drugi post, ali nisam stigao ranije, a ne da mi se trošiti dobre fotke za pedesetak posjeta.



Komentari [5]