Marketing
Listopadne golaćice
U Krku još uvijek ima kupaća. Kratko sam se dvoumio isprobati li ili ne podvodnu kamericu, no odustao sam. Nit sam sto posto siguran da je dobro zatvorena, nit je temperatura mora za moje godine, mogu i ja, mada se to dešava rijetko, ponekad razumno postupiti.
Već sam pisao da u rodni grad nerado dolazim, naselilo se tu svega i svačega i gradska jezgra, gdje imam starinu, je zadobila klerikalni štih. Čini mi se da im je jedini problem što mjesto ipak živi od turizma, pa oči domaćih kršćana moraju svašta podnositi. Jučer sam pak naletio na par prizora koji su me podsjetili na dobra stara vremena.
Tamo negdje u ravni s začudo još otvorenim hotelom Dražica dvije su se turistice skinule ko od majke rođene i bacile u more. Naravno, tek kad su se vraćale nazad za isplivati, ubrzanim korakom se ciljano prema njima zajurio otac sa sinčićem, kojeg eto na fotki ne vidim, nešto raspravljati, vidio sam iz daljine samo nervoznu gestikulaciju, u međuvremenu smo odšetali dalje, ja malo ljut što sam se spetljao oko fotića, pa nisam ništa snimio iz blizine, al nije mi palo na pamet ciljano čekati.
Sjetio sam se berlinskih istupa moje znalice mlade Julie Schramm i njenih riječi da u ovakvoj civilizaciji, dok se nešto ne promijeni, žena bi morala moći, ako želi, proći gola centrom Berlina, a da je se verbalno ne vrijeđa, a kamoli da netko pokuša uspostaviti bilo kakav tjelesni kontakt, naravno, ja nemam ništa protiv.
Jedna od kupaćica se vratila u more, valjda dok se tip ne makne, a drugu sam eto snimio iz daljine, ona je pogrešno ušla u raspravu, s tipovima koji nose tregere, kao ni onima obrijanih glava poput moje, teško se može normalno diskutirati, ja sam samo izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Post je objavljen 21.10.2018. u 06:39 sati.