Samo ujutro je jučer bilo kiše, nakon ručka smo se uputili ka groblju, gdje smo se Jin i ja načekali drugarice i njene sestre, nije mi preostalo ništa drugo nego fotografirati. Uvijek kad je življe na grobljima kao jučer, sjetim se Boella i njegove književnosti s ruševina, u vrijeme kriza ljudi su privrženiji grobljima. Mene ta mjesta nikad nisu privlačila, zabrana ulaska psima mi je dobar alibi za izuzetno rijetko posjećivanje.