Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nachtfresser

Marketing

Šah i baklava



Bili smo u Gospiću, igrali uspješno šah i boravili u sigurno jednom od najgorih hotela koje ja pamtim, hotelu "Ante" blizu centra. Stigli smo iz riječkog ljeta u gospićku zimu, u hotel bez grijanja, odnosno grijanje nije radilo, kotlovnica postoji. Stigli smo zadnji pa smo popušili jednokrevetne sobe, odnosno uspjeli uz teška uvjeravanja izboriti jednokrevetnu igračici i predsjedniku kluba, ja bih doplatio, al nije bilo moguće. Na recepciji nema nikoga, čekali smo petnaestak minuta da dođe valjda student na ispomoći koji u restaurantu konobari. Nije bilo ni ručnika, o toploj vodi ni neću, toaletnog papira je nestalo nakon prve upotrebe, pogled iz sobe valjda na nekadašnje štale.
Igrali smo najprije nakon dolaznog šoka prvi dan protiv favorizirane Kraljevice, ja na prvoj ploči protiv kadetskog prvaka Hrvatske koji se sprema na odlazak na svjetsko prvenstvo Dude. U početku sam međupotezom došao u dobivenu poziciju, pogriješio zatim i vjerojatno me mogao "ugušiti", zatim su počele žrtve i po svjedočenju gospićkog vodećeg igrača tri puta propustio dobitak, da bi na kraju dugo pokušavao dobiti top protiv skakača, što baš i ne ide i remizirao. Drugi dan se protivnička ekipa odrekla igre na prvoj ploči, pa sam mogao prošetati kroz magloviti Gospić dobivši bod bez igre, a i ekipa je pobjedila. Zadnje partije smo trebali igrati protiv Senja, ja FIDE majstora, međutim izračunali smo da smo izborili opstanak u ligi, te smo ja i oni kojima su važnije neke stvari od igre i rejtinga, odlučili odmah predati partije bez igre da bi stigli u ipak udaljenu Rijeku i Krk. u dolasku smo putovali tri sata. Otišli smo nakon što nam je kapiten predao partije, a sebi dogovorio pobjedu, na večer prije otkrivene baklave od po pet kuna, u Krku su navodno 19. To je jedino i u hotelu bilo pristojno, pio sam kasačko pivo po 12 kuna.
Inače da vrijednosti nisu poremećene kao kod nas hvalio bi se da sam popričao u uspješnom sudjelovanju na šahovskoj olimpijadi kako s trenerom ženske reprezentacije, tako i najuspješnijom igračicom Enom Cvitan, saznao sam za više meni, kao jednom vjernom navijaču, itekako zanimljivih detalja. Al to su ljudi koje nitko ne bi dočekao ni da su osvojili medalju.
p.s.
Naravno slijedi i post s boljim fotografijama o maglovitom i hladnom Gospiću...

Post je objavljen 14.10.2018. u 20:57 sati.