Otkako ponovo radim posljedično imam sve manje ideja za pisanje. Dobra stvar e dnevnika je što više praktično nemaš zašto ići u zbornicu, pa ako ti ekipa ne odgovara nema sekiracije. Naravno već dolazi do smiješnih situacija, hoću upisati sat, nema razreda, raspitujem se što je, kolegica uzela bolovanje, nema dnevnika. Al sve u svemu, bit će bolje ovako.
Na fejsu žestoke rasprave o brodogradilištima, i tu vidimo rezultate uspješne propagande, najbolje mi je kad socijalistice hvale rješenja nekih sređenih jako uspješnih turbokapitalističkih država. Trebalo bi držati tečajeve, kako se pravilno držati uloga, koje si u životu odlučio igrati.
Kod nas ručkovi i dalje simfonije okusa i boja. Dobar špek je i inače uvijek dobitna kombinacija, usput, već sam možda i napisao, nova članica pokreta nije veganka, pa čak ni vegetarijanka, mislio sam da kod intelektualki ispod četrdesete više nema takvih.