Jučerašnji odlazak u GK je imao neuobičajen uvod, nakon što smo krenuli pokupiti pred kućom našu Dolores, drugarica je odmah kočila. Naime već i prije smo uočili da Rijeka u jednom segmentu počinje sličiti Berlinu, naime tamo suvišne ali kako tako očuvane predmete jednostavno ostave na ulici kod kućnih vrata i isti vrlo brzo nestaju. Kod nas isto to rade, samo uz smeće. Tako smo jučer ukrcali jedan stol za naš kotar, koji se, osim što je odmah uspješno testiran, pokazao i kao višenamjenski. Naime Jin je vrlo brzo shvatio gdje ima ugodnu hladovinu, a usput ne propušta, ako netko nešto jede.
Ovaj put je gošća častila i dobila je zbilja najveći mogući kompliment, Jin je po prvi put u životu jeo i čisto tijesto. Očito je pancete, šunke i ostalih sastojaka (bukovače, rajčice, sir i još dosta toga) bilo u dovoljnoj mjeri da tijesto preuzme dio okusa dodataka na njemu.
Imali smo i relaksirajuću šetnju koja je prije očeve bolesti, još u socijaalizmu, pripadala mojoj obitelji, gljiva baš i nije bilo, želio sam fotkati, muhare, ali eto, po prvi put nijedne. Zato smo se nabrali šipka. Spavalo se dobro, sad nešto opuštenije idem na delo.