subota, 31.03.2018.

Kupac ružnog limuna



Drugarica je prije možda mjesec dana pohvalila limunadu da ima okus po limunu. Nasmijao sam se, dobro je, nisam subjektivan. Naime na tržnici voće i povrće kupujem u pravilu kod bivše učenice Marine, na tom području učim od nje. Kaže da prema svakom kupcu nastupa profesionalno, s tim da s onima s kojima je mogla komunicirati ranije, komunicira i sad i eventualno nešto sugerira. Tako je šutila kad je vidila kako bivši profesor latinskog katastrofalno sam bira voće. Samnom brblja redovito i često dobijem limun od 5 do 6 kuna kilogram, koji kaže, i ona koristi, doduše samo za jutarnji čaj, jer limunadu ne pije. Naime kao što je poznato, tržišni mehanizmi su često glupi, rijetko slijepi. Ružni limun trgovci na veliko selektiraju i daju jeftinije, jer ih kupci ne žele, traže "čist" vanjski izgled, a poželjna je i jednoobraznost, što je također u principu pogrešno.


11:26 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 30.03.2018.

Asocijacije uz uskrsnu kupovinu



Najzanimljiviji Uskrs sam doživio jedne ratne godine, župnik jedne katoličke župe iz prijateljskog grada Neussa pozvao je gimnazijalce i bogoslove da blagdane provedu u druženju s njihovim vršnjacima tamo. Jedva se našlo dva pratitelja profesora, od kojih je jedan, ja, govorio njemački jezik. Rječani su trebali organizirati samo prijevoz do tamo i natrag, tražili su pomoć od inozemne hrvatske misije i tu su umalo izgubili i mene, naime ovi su tražili imena i vjeroispovijest putnika, nazvao sam odmah župnika domaćina Koeniga koji se na to zgrozio, rekao da je to nevažno i da oni koji se ne žele izjašnjavati napišu nepoznata i slično, a on će se pobrinuti da nitko ne bude eliminiran. Tako je i bilo, išli su s nama i muslimanka i vjerojatni židov, više ateista i agnostika. Jedan od bogoslova, danas prilično renomiran, diskutirao je samnom o svom omiljenom filozofu Nietzscheu i sve je išlo prilično neobično. Osim izleta posjećivali smo sve mise domaćina, družili se u klubu mladeži koji se nalazio u podrumu crkve, bio ukrašen i istočnjačkim motivima, a točilo se i odlično pivo. Tamo sam naučio zbilja svašta novog o simbolici Velikog tjedna.
Nisam za to putovanje dobio niti jedan bod, kao ni za organizaciju kasnijih međunarodnih učeničkih razmjena. To zamire jer ne donosi dovoljno mladim skupljačima bodova, mentorima i savjetnicima, mogu se bodovi skupiti na manje zahtjevne načine.
A učiteljski poziv se sastoji od skupljanja bodova, zar ne...


16:54 | Komentari (5) | Print | ^ |

četvrtak, 29.03.2018.

Privremeno gotovo



Prošao najnaporniji radni dan u ovoj godini, sjednice bez učenika. Uvijek se sjetim Sloterdijka da o učenicima ne treba razgovarati, nego s učenicima, no dobro je i ovako, uvijek otkriješ zloću nekog novog kolege i oduševe te kolege za koje si i znao da su vrhunski.
Meditirao sinoć o čekanjima, stalno neki vrag u životu čekamo i to nas čekanje potpuno zaokupira. Dočekao sam uskrsni odmor, sad ga treba samo osmisliti, eto malo privida slobode. Čuo o novim svježim mjerama koje će se uvesti u školski sustav, ovi majstori su zbilja izgleda spremni za zabijanje čavala u sanduk, i ti slove kao liberalna ekipa, za razliku od onih konzervativnih svinja koje svima nama rokću za vratom.


16:54 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 28.03.2018.

Kradu barabe, neki ovaj put pamte



Strulila mi guma koja vodi vodu iz lavaboa direktno u zid, imao sam davno prijatelja vodoinstalatera, koji se čudio koji je mudrac to tako napravio, sad mi je frend kao i svi perspektivni u dalekom svijetu. Zvao vodoinstalatera jer zbilja nemam ideja gdje bi se eventualno mogla kupiti guma, mudrac došao, filozofirao i procijenio na nešto manje od tisućice ponosne hrvatske novčanice, potjerao ga, tvrdi da je došao iz Matulja, oke, 30 kuna za benzin, još dobro prošao, okotila se banda lopovska. Pukao mi, malo jače sam živčan povukao, patent na torbici, rasparalo se malo usput, na tom području imam i znam majstora, velim žureći u školu, daj samo procijeni, danas nemam vremena, koliko bi ti trebalo eventualno vremena za popraviti, možda sutra, iako sam prebukiran, možda bih sutra svratio. Kaže on, prijatelju, ako je patent u redu, zašijem i sredim za deset minuta, ako ti ne smeta da zatvaraš s druge strane. Ajd onda, ak moš odmah, toliko vremena maksimalno imam. Stigosmo mi i popričati i te kako u tih šest minuta, za koliko je on sve namjestio, zašio, obrubio. Vadim novčanik, veli on, ništa, ti si meni desetljećima mušterija, ak hoćeš daj deset za kavu, ja nemam sitno, kaže daj pet, kuna po minuti, jer je vidio da imam toliko.
Moj stan, naslijeđe pokojnog oca, prodan, iako sam nedavno dobio i županijsko rješenje u svoju korist. Koliko vidim na ovim prostorima bi koristio jedino američki tip demokracije, slobodna prodaja oružja, i nakon par likvidacija, postanu i rođaci i političari i suci ipak oprezniji i shvate da ne smiju biti tako besramno pohlepni. Sretosmo se ponavljam, frend Čombe i ja neki dan, on uvijek zagovarao Zapad, ja anarhist kontra jugoslavenskog socijalizma, kaže on, ja sam onda kao otvoreni protivnik sistema nastupao, priveden jednom kad ste došli pred milicijsku stanicu prosvjedovati za mene, sad se među ljudima na poslu ne usudim reći svoje mišljenje, lagano i lukavo, jedan po jedan dobivaju otkaz, zbog navodne nesposobnosti, svakome se nešto nađe, a navodni novi vlasnik kao kobac sa strane, čeka da se pokokamo i međusobno pročistimo, hrvatska prvobitna akumulacija kapitala za bandite, koja legalno traje već koliko desetljeća, nije nam se dalo računati, osjećaj, duže od onih dosadnih vremena neslobode.
Glavno da budaletine na blogu i dalje krive za sve Jugoslaviju i transseksualce.


16:56 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 27.03.2018.

Pravila ponašanja u FKK naseljima



Čini mi se da sam se samo veći dio osnovne škole na moru kupao ljeti po plažama, vrlo rano sam počeo istraživati i odlaziti dalje, a kako Krk nije imao image puritanskog malograđansko-kršćanskog ljetovališta kao danas, dalje je bilo šareno i zanimljivo i ljudi se nisu tiskali jedni uz druge.U prvoj polovici osamdesetih sam dobio ljetnu studentsku stipendiju za DDR, tamo pak su izuzetno rijetke bile tekstilne plaže, uz hladno more ogromna većina je uživala bez krpica na sebi, što je bilo veliko iznenađenje za sve nas strance. Tih godina je i predsjednikova žena ministrica kulture Margot Honecker afirmativno pisala o FKK kulturi, odnosno kulturi slobodnog tijela. I djeca po vrtićima su se igrala na suncu bez odjeće, ne sumnjam da je moćni Stasi (državna sigurnost) sve nadzirao, te se pedofilija uopće nije spominjala. Tamo sam naučio da ipak sa sobom moraš nositi ručnik za staviti pod tur, ako negdje sjedaš. Poslije je došlo do rata i krize na našim prostorima, snižavane su cijene boravka na Jadranu, a jedan od najvećih popusta je davao najpoznatiji naturistički centar Koversada i mi smo tamo uplatili dva tjedna ljetovanja. Odmah sam shvatio da je tu nešto drukčije nego u DDR-u, naime nezanemariv broj osoba se kroz naselje kretalo djelomice odjeveno, što je pak izazivalo gunđanje ovih drugih. Naime kod nas je bilo uobičajeno da se na odlaske za doručak, ručak i večeru odlazi odjeven, tome su se zanimljivo skoro svi prilagodili, a i u dućane u nabavu namirnica većina je odlazila odjevena, čak je i na plaži dio gošći, uglavnom naših, bilo u toplesu, što je izazivalo posebna negodovanja.
Pravila međunarodne naturističke federacije ne predviđaju tolika odstupanja od naturističke filozofije, no to je s godinama poslala sve veća pošast i evo, opet se razbuktala na njihovim stranicama rasprava o golom shoppingu.


08:21 | Komentari (15) | Print | ^ |

ponedjeljak, 26.03.2018.

Potpuno nebitna ispovijed



nisam dobro razumio ulogu koja mi je dodijeljena
pa sam očito sve uprskao
živio nepobitno na pogrešan način
prezirao sve što je označavalo duh vremena
čak i silovanja u bibliji nisam shvatio
a nisam prihvatao ni tumačenja onih školovanih za tumačenja.
kad je trebalo herojski ginuti
za zaokružiti to beznačajno bivstovanje
nije mi se svidjela ta ponuđena opcija za domovinu
i da me u borbi likvidiraju jadnici i barabe ništavniji od mene.
revolucije su ugušene prije mojih prvih opijanja,
a i seks mi je bio nešto prirodno
te me nisu rajcale zabrane ni skrivanja.
čak ni psa nisam dopustio da mi kastriraju
potpuno besmisleno preživjeh boravak na zemlji
gušen između srpskih, muslimanskih i hrvatskih svinja
neke opcije izbace pogrešne ljude u pogrešne prostore
da služe za zgražanje normalnim budaletinama
i čekaju smrt koja baš ni ne žuri.


10:46 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 25.03.2018.

Gubitnička rapsodija



Bio u Puli, rezultati loši kao što je očekivano, doduše imam remi s jednim majstorom, a igraču s rejtingom oko 2200 predao partiju misleći da sam u matu, ne vidjevši da imam remi vječnim šahom. S druge strane susreo se i zasjeo s nekada najboljim prijateljem, lijepo smo se ispričali, on koji je nekad za socijalizma bio najveći prozapadnjak od svih nas ima sad stavove bliske mojim. Dok je meni ukraden stan, njemu je korumpirana političko sudačka bagra ukrala kuću, obojici roditeljska naslijeđa. Naravno da smo prešli i ostale teme, kći mu je faca, već duže vrijeme boravila prvo u Njemačkoj, poslije u SAD-u, samo nikako da diplomira, par ispita. I o ratu smo se sve složili, izrazito je skeptičan oko sindikata, nemam ni ja iluzija, no bez njihove pravne zaštite bespomoćni smo prema kapitalističkim govnima.
Najbolji je naravno bio povratak, ponovni susret s ekipom, posebno presretnim psom. Hrana nije bila loša, meni je posebno šmekao doručak.


23:38 | Komentari (5) | Print | ^ |

subota, 24.03.2018.

Šahovska ploča nije okrugla



Ode danas naš Miško, ak sam dobro shvatio, u inozemstvo na maraton, odoh ja u Pulu igrat treću šahovsku ligu kao potpuni outsider na prvoj ploči. Jedino nam vrijeme ide na ruku, bit će izgleda lijep dan, al ne samo nama veteranima. Dogovorio sam susret s komšijom i najboljim frendom jednog dijela mladosti, on eto živi u Puli. Dan lijep, kolači super, sve ostalo naopačke, Jin jutros nije obavio sve nužno, nije svjestan kakav ga dan čeka, i drugarica ima program u muzeju suvremene, moram negladan sad forsirati jelo, jer eto već oko 13 krećemo na put, a psiću treba dati još jednu šansu za razgibavanje do tada. Ta nedjeljna Pula, jednom u godini, je jedini dan kad se budi, a mene nema u blizini.
Jedino me raduje to more u blizini, plaža je neposredno ispod hotela, valjda barem sutra uspijem išetati koji kilometar. Borimo se danas tako u reali nas dvojica starijih blogera, a sad kak će biti, bit će.


10:16 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 23.03.2018.

Precijenjenost koraka



Ne prepoznajem sebe. Prilično mi dosadna Šerbedžijina knjiga iako opisuje svoj izuzetno zanimljiv život. Stvari koje bi donedavno gutao, kako se tko od junaka naše mladosti postavio prema ratu ostavljaju me ravnodušnim. Razgovor s Štulićem kojeg sam volio, i koji je očito autentičan iz 2006. godine ne ostavlja dojam na mene. Već sam napisao da mi se nije dalo sinoć na proslavu 40. godina punka, sad mi je palo na pamet da nisam ni provirio na fejs stranice, jel netko od mnogobrojne ekipe ostavio trag, samo na instagramu je jedan mlađi par ostavio story report od desetak sekundi na pozornici jučerašnjeg nastupa legendi. U stvari osim dnevnih sitnica baš ništa me ne može impresionirati. Osnivač pokreta traži mišljenje i sugestije o reportaži objavljenoj u Globusu, krenem da ću napisati prvo zapažanje što mi je palo na pamet, ubrzo odustajem. Ne želim da me netko slučajno krivo razumije, a nije mi ni bitno želi li me itko više razumjeti.
Prekjučer sam kupio Jinu prilično skupu Bayerovu ogrlicu, koja se prošlu sezonu krpelji i ostale gamadi pokazala kvalitetnom. Odmah u dućanu namjestila mu je, nakon što smo se izljubili, mlada veterinarka kojoj sam nekad bio razrednik. Imao sam pravo na jedan od darova koji ide uz to, izabrao sam pedometar. Ne znam kako radi, ne vidim igdje da se može otvoriti ili puniti baterija, ali radi, za razliku od pametnog sata, besprijekorno. Točno vrijeme, a raskrstio sam s još jednom zabludom, do tržnice je manje od 8000 koraka, i još zanimljivije, niti 5 kilometara, a ja sam to smatrao pristojnom rutom.




14:40 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 22.03.2018.

Proslave i borbe



Lijep sunčan dan, no poučen jučerašnjim vjetrom i posljedicama za stabilnost desni i zuba ne skidam kapuljaču s glave. Obrijao sam glavu za subotu i nedjelju, ratnički image za šah u Puli. Iako sam politički kontra Merkerice svi joj priznajemo da je barem natjerala nacističku bagru, prvo u Njemačkoj, pa širom Europe, da izmili iz rupa i nacrta se na ulicama, predugo je trajala idila. Zanimljivo, barem koliko ja primjećujem, što su bogatije udane i bjesnije aute voze, to su i dame konzervativnije i netolerantnije, poput muževa koji logično brane svoje privilegirane pozicije i usput se relaksiraju po narodnjačkim i streaptease klubovima.
Ipak velim danas na Korzu, pomoć mogu savjetima, al red je da mlađi odrađuju ove nove bitke, ako se boje desničarskih prdonja moje generacije, onda nisu zaslužili nikakvu budućnost.



Rijeka slavi 40 godina punka, Paraf su zasvirali nedugo nakon Clasha. Još prije desetak dana sam pozvan na današnju akademiju, čini mi se da mi se neće dati, iako će biti poslije odlična besplatna svirka, Valter i ekipa, a doć će i moje nekadašnje društvo. Nekako mi sad već više znače moje šetnje s psom.



13:19 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 21.03.2018.

Zamjenski život



Prvo su nam servirali zamjenske lijekove, oke, organizam se na sve privikne, sad djeluju valjda bolje od pravih. Došlo vrijeme pa si ne mogu prečesto priuštiti jeger, ma oke, nije ni Waldgirgl loš, sad se događaju zanimljive stvari, kako ga rijetko trošim, odvikao se valjda organizam, sad od originala osjetim mamurluk i zaboli glava. Jutros me bura propuhala, bole desni, uho, zub, nemam zamjensku glavu. Umjesto normalnog sata imam pametni, svako malo zatrokira, ne možeš se nikako u njega uzdati. Najbolji limun koji sam dobio ove godine koštao je pet kuna kilogram, bivša učenica probrala od onog što je gazda zbog ružnoće svrstao za otpad. Dani sve čudniji, sve zamjensko osim ovih profulanih dana, protraćen original života.
p.s.
Grah je rutinski nenadmašan.


14:51 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 20.03.2018.

Mi s dna ljestvice



Zima, samo što snijeg ne padne na prvi dan proljeća, a Jinu izvadismo jučer dva krpelja, manje više uspješno. Beštije preživile zimu, beštije sve prežive. Požurio s momčinom jutros kupiti ogrlicu Foresto, nevjerojatno, nema, naručeno, treba doći, mislim nije neočekivano, samo konstatiram.
Radim popodne, odšetao do grada, u biblioteci uzeo Šerbedžijinu "Poslije kiše", zanimljivo, nemam neko mišljenje o njemu ni kao glumcu ni kao angažiranom djelatniku, svidio mi se jednom za šankom opatijske birtije, ja sam bio na drugom kraju, nešto je odlično glasno konstatirao, a i na tržnici sam vidio da kupuje kod jedne od mojih teta, na predstavi na Brijunima mnogo mi je bolja bila njegova Lucija. Najmlađa kći mu je išla ovdje u gimnaziju, ako se ne varam drugarica je rekla da je zanimljiva. Sad ću valjda konačno i ja imati mišljenje o onom koga obožavaju ili mrze.
Okinuo par fotki, ja zadovoljan, posebno tim jednim kaputićem, drugarica se isto jučer farbala, tu nisam baš zadovoljan fotkom, fotić razmažen teško podnosi velike temperaturne razlike vani i unutra, previše vremena mu treba za stabilizirati se, tako mi i vani propao jedan snimak koji je trebao biti baš wow. Uglavnom drugarica je trebala biti zeleno ljubičasta, zelena je potpuno uspjela.
Sreo na Korzu i jednog šahista, ovaj vikend nam se igra liga u Puli, kažem da bih po rejtingu na prvoj ploči sve partije trebao uvjerljivo izgubiti, no po teoriji vjerojatnoće i neće biti baš tako, smije se, ak budeš igrao ludo kako znaš, nudiće ti opet majstori poput Mažurana sami remi, tko bi riskirao poniženje izgubiti od nekog s toliko niskim rejtingom...


10:55 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 19.03.2018.

Sva ta moja ponavljanja



Vjerojatno se post sa sličnim ilustracijama više puta otvarao. To znači da sam dobro i da još izdržavam u okolici mahnitih luđaka, koji filozofiraju o nekoj izmišljenoj rodnoj ideologiji, lupetaju o svemu i svačemu il nebitnom il nepostojećem, koji eto imaju moć, pa ne znam jel tko od tih hrastovaca nije po ministarstvima, i meni draga, svojevremeno najzadrtija desnokršćanska blogerica, je tamo, ovi novi popularniji nisu joj ni do gležnja. Postoje vremena kad samo treba stati na loptu i čekati pogodnu priliku, izmisliti neki biljar poput Böllovog junaka svaki dan u određeno vrijeme, ignorirati mahnite razgoropađene galamdžije i najvažnije, čuvati svog psa, jer evo javljaju se mudraci koji tvrde da nikakvog trovanja nigdje nije bilo, e sad, ako je duhovno potrovan puk povjerovao da se u toj famoznoj carigradskoj konvenciji radi o nekoj baba rogi bliskoj rodnoj ideologiji, povjerovat će i sve drugo što mu se servira, evo na blogu već teze da se kod Adrijana Mola radi o pedofiliji...


11:48 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 18.03.2018.

Kulturna degeneracija?

Prije pet šest godina je kod nas prošao prilično neprimjećeno žestoki obračun na međunarodnoj feminističkoj sceni između mladih angažirano lijevih feministica među kojima su bile i moje berlinske frendice i ikona feminističkog pokreta koje su praktično smatrale neprihvatljivim ikakvu eksploataciju golih tijela u javnosti, doduše usput ispravno kritizirajući ispraznost kulture big brothera i sličnog. Moje ekipa je dotad nedodirljivim ikonama tog pokreta, sad već prilično ostarjelim, predbacila bez pardona argumentaciju podudarnu onoj konzervativno klerikalnoj tradicionalno ženomrzačkih krugova. One odbacuju samo jasni seksizam i pokušavaju razumjeti i analizirati tradicionalno "muške" poglede na seksualnost i voditi dijalog o toj tematici. Tako Julia Schramm, koju poznajem i o kojoj sam više puta pisao, u novoj knjizi dvosmislenog naslova "To mora da je ljubav" istresa sve moguće vulgarno seksističke komentare na twitteru i u mailovima, kojima je mlada ženska javna osoba bila ovih godina izložena, te racionalizira i ponekad ironično komentira. Treća njena knjiga, sve tri se dobro prodaju.
S druge strane piratski pokret, kojem smo nekad oboje pripadali, ponaša se u preostalim oazama, poput umirućeg konja, žestoko udara sve oko sebe. U Pragu bi, da se tipično za pirate, uoči uspjeha nisu počeli žestoko raslojavati, tamo bi dakle uvjerljivo dobili izbore, a i ovako ih ima puno u parlamentu, naravno međusobno nesuglasnih. U Amsterdamu se približavaju izbori, tamošnji pirati su se odlučili na neobičan način boriti za zaštitu privatne sfere parolom i eksplicitnim prikazom na mreži njihovog leadera "mi nemamo što sakriti" (ali dalje ruke od naših mailova, prisluškivanja telefona, praćenja kamerama na svakom koraku, javnosti zdravstvenih podataka, pa čak i podataka o sadržaju smeća kojeg bacamo). Na plakatima šef ipak ima navlaku oko svog organa), u prvom su planu i dobro figuriraju.



Ja sam pak uvijek zastupao stav, moguće da su nekom lijepa i muška naga tijela, al onda mi je draže da se zadovolji i većinska publika, kao nedavno na jednoj reklami naturističkog središta:


11:52 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 17.03.2018.

Pohvala ribi



Jučer smo imali puno obveza, pa smo odlučili ručati najbrže moguće, bez puno premišljanja. Naravno izbor je bio što drugo nego ćevapi, ali svi stolovi vani su upili vode od neprekidne kiše, a unutra naš prijatelj nema pristup. Predložio sam restoran "Girica" u neposrednoj blizini, tamo su ljubimci i unutra dobrodošli, naravno pristojni poput mog. Uzeli smo bakalar na gulaš i sardelice koje su mamile svojom svježinom, sve skupa 64 kune, i Jin je bio oduševljen, a on od ribe priznaje samo najbolje i besprijekorno svježe.
Poslije idem obnoviti kućnu zalihu pijače, mislim si kako glupi kišni dan, ništa za snimiti na blog, i onda se prilika "naslika" u sekundi, inače to je jedini trgovački lanac gdje zaštitari, primjetio sam,budno nadziru zabranu fotkanja, pa zato tamo obično i fotkam, jednom me jedan presreo da sam nešto stavio u torbu pa sam mu pokazao fotić i demonstrirao predzadnju sliku, da se vidi da ništa nije snimano.


09:43 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 16.03.2018.

Sa zrncem života



Završni račni tač posta je u najmanju ruku neprihvatljiv.
ta nismo ovdje pobogu da bi živjeli ili umirali stvarni život, zar ne, ili ... (Grunf 15.03.2018. 20:44)


Dobro zapažanje u komentarima jučerašnjeg posta, o izbjegavanju nedaća realnog, tkz. stvarnog života na blogu. Opisuje se uglavnom pozitiva, duhovno uzdizanje, humor, iznose se obično nedodirljivi politički stavovi, voli se ili čezne u najplemenitijem smislu, spremaju se najšarenija jela, te kolači koji obično ne uspiju, al eto na blogu su objavljeni rijetko uspjeli primjeri, objavljuju se fotke najzanimljivijih i egzotičnih putovanja.
Ja sam svih ovih 14 godina ubacivao u postove i svakidašnje nedaće, nekad bih provocirao i s eksplicitnim seksom i na druge načine provocirao konzervativni mainstream. Nikad nisam bio iskren poput naših Andrea, jer sam vrlo jasno shvatio da u publici ima i dosta čitalačkih svinja, koje se ipak zadnjih godina drže umjereno nevidljivima, hvala im. Iskrenost života koji se gasi hrani lešinare, a ti pak nikom ne trebaju, koliko god samouvjereni bili.
Mislim da bih na osnovu blog postova od 2004. na ovamo mogao rekonstruirati stvarni dnevnik svih ovih godina do 2018. i da ne bi bio dosadan, koliko ponekad blog jest. Opisivanje stvarnosti mi je stvarno pomoglo recimo 2013. kad sam se našao u naizgled nemogućoj situaciji, javilo mi se mailom više mahom čitateljki, s nevjerojatno korisnim idejama, npr. ako su šefovi neke službe korumpirani u tvojoj županiji, ti se možeš direktno obratiti državnoj službi, to mi nikad ne bi onda palo na pamet.
S druge strane jako dugo me terorizirao jedan bloger, tadašnji favorit uredništva i često na naslovnici. Nikako mi nisu bili jasni njegovi pravi motivi. Na kraju se uspostavilo da je motiv bio ljudski, odveć ljudski, često puta sam onda kao sindikalist boravio u Zagrebu i dva puta sam se našao s njegovom djevojkom blogericom, i ona je slučajno jedan dan otkrila njegov virtualni identitet, on je pod tim nickom prestao pisati, ja nisam širio dalje, jer su mi zbilja ovi konflikti novijeg kova sve dosadniji.

p.s.

Najvažniji događaj jučerašnjeg dana je meni ipak Jinovo šišanje, pogodio sam koje će mu mjesto u stanu opet postati jedno od omiljenih.



09:32 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 15.03.2018.

Čizme



Opet jako stresan dan, najprije mi je sinoć otišao okvir od naočala rađenih u Rijeci, poslije sam još jedne napravio u Berlinu, znači situacija nije bila ono stani pani, al ajde, planirao sam jutros to prvo riješiti jer radim kasno popodne, ali... Pas svoju ćud ima tako da sam se tek oko deset uputio u grad.
U optici "Vid" u starom gradu radi gazdarica, pozdravljamo se kao stari prijatelji, nije veliki problem, ispale su neke vide, čekam dok ona to napravi, na kraju sve perfektno, naočale leže ko nekad na licu, besplatno, iako prošao rok, dodaje mi i novu krpicu za čišćenje. Časkamo malo, traži nešto na mobitelu, priča kako je prihvatila prijateljstvo na fejsu nekog mog prezimenjaka misleći da se radi o meni, kažem da ćemo to ispraviti, i ispravljeno je, optiku još jednom preporučujem, imao sam post o njoj.
Veseo odlazim do tržnice osmišljavati ručak za svog psa i sebe, drugarica mlada umirovljenica je već treći dan na cjelodnevnom međunarodnom seminaru u sklopu projekta "Rijeka, europska prijestolnica kulture". Nalijećem na zanimljivost za oči, atraktivne čizme, fotić me naravno zeza, on je odavno za mirovinu, al durat će još, mora, ilustrirat će zanimljiv outfit.
Razmišljam o učenici koja se slično odjevala, uznemirile su me na njenoj fejs stanici prije dva dana poruke kao, ti si borac, dobit ćeš i ovu bitku i tako to, često sam je navodio kao svoj najveći razrednički uspjeh, dobio sam je kao ponavljačicu s sedam negativnih ocjena, potpuno neprilagođenu, završila je pak školu odličnim uspjehom, držala mi je na zadnjoj sjednici oproštajni govor, neke profesorice su plakale. Znala je doći u školu na sat razrednika onako kako joj paše, a onda se presvlačiti za drugu nastavu. Poslije završila faks i radila u poznatom klubu, mislim kao fitness trener.
Otišao sam doma i prvo sam išao na fejs, riješiti za prijateljstvo sa svojom optičarkom, tamo vidim da sam dodan u novu chat grupu, čitam, bivši razred iz svih djelova Europe, svi šokirani, Kolegica im je je mrtva, razmišljam, pa prije godinu dvije su slavili 15 godina mature, rak je bio u pitanju. Gledam njen profil, nitko ne bi rekao, a i do prekjučer je komentirala dobre želje i zezala se.


15:19 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 14.03.2018.

Moja ukazanja



Koliko su sjećanja pouzdana spominjao sam već na blogu, kad je jedan ratnik, u lokalnoj birtiji, pričao koliko su svi bili ponosni na moju ratnu ulogu, bio je to učenik škole na kojoj sam prije rata predavao, no njemu ne. Ironizirao sam, s pravom ponosni, kad me drugi u polupijanom štimungu pokušao navesti na ratne priče, odbrusio sam, o tome se ne priča.
Pozvan sam jučer na tribinu povodom četrdesetogodišnjice punka, odnosno prvog zvaničnog nastupa neponovljivog benda Paraf u Rijeci,mislim na prvu postavu. Usput je rečeno, da bi bilo dobro da se pojavimo svi koji smo onda bili u glavnim ulogama. Ja jesam bio oduševljen prvim albumom riječkog benda, na užas mojeg tadašnjeg pravovjernog teškorokaškog društva, propagirao ga i bio ignoriran, ali negdje u dalekoj Bosni. Naravno da sam, čim sam stigao u Rijeku sredinom osamdesetih, upao u progresivno, pa i punkersko društvo.
Još mi se iks puta događalo da me se ubacuje u neke nevjerojatne priče, uglavnom pozitivne, pa ih ni negiram, uostalom što ja znam tko sam i što sam sve bio.


19:50 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 13.03.2018.

Local area



Život nam postaje sve više definiran kompjutorskim rječnikom, dolazi do nečeg protiv čega sam se na početku principjelno borio,sve većeg zatvaranja i grupiranja ljudi, i to, poput konspiracije 19. stoljeća, na nedostupnim druženjima u stvarnom i virtualnom svijetu. Kad su osnivali piratsku stranku u Njemačkoj, bili su otvoreni do daske. Svaka sjednica je prenošena, bar u Berlinu, na internetskoj stranici, stranka je onda u Berlinu postigla nevjerojatan uspjeh, nisu imali dovoljno članova kandidata da bi popunili broj mjesta u parlamentu koliko su po postotku dobili. Ta otvorenost je stranku koštala glave, neprijatelj je naravno uočio opasnost i infiltrirao svoje ljude u vodstvo pokreta, pokret je postao nevjerodostojan, budući da nije imao ideoloških predznaka, nisu se mogla i negirati sranja koja su neki vodeći članovi iznosili, ta je priča bila i kod nas, stranka kod nas za razliku od Njemačke više ne postoji, ukinulo je vodstvo, no stranice od početka drže aktivni članovi i na fejsu su tu.
Kad je uništen piratski pokret u Berlinu, poraženi dio pokreta je osnovao tkz. Progressive Plattform, progresivnu platformu s idejom da postane međunarodna, ali su imali zanimljiva pravila učlanjenja, prihvaćaš osnovna pravila, najsporniji za neke ispao bezuvjetni feminizam i moraju za tebe garantirati tri člana, u lokalnoj areji, ako se netko suprotstavi tvom primanju, primanje se odgađa, dok taj netko ne popriča s tvojim garantima. Meni je to bilo prihvatljivo, prijavio sam se i ostao do kraja jedini hrvatski član te organizacije, vrlo aktivne oko internetske međučlanske rasprave oko glavnih ideoloških rasprava i glasanja oko dalekosežnih odluka. Organizacija se raspala nakon što su svi bitni njemački članovi ušli u vodstva parlamentarnih stranaka, no mail lista još postoji.
Čak važnije od politike su mi neke, u vrijeme ofanzive primitivizma na portalima i blogovima, te još gore, u stvarnom životu, druge internetske slobode. Moje erotske stranice se npr. zatvaraju, odnosno u "local area" mogu samo članovi, i to je dobro tako. Za članove su svaki dan besplatno osvježene, a popravilima korištenja garantira mi se da ću ostati anoniman.
Inače u razgovoru s bivšim djelatnikom jednog hotela potvrđeno mi je kako hoteli u brdima unutrašnjosti, mogu biti rentabilni, to su stvarne jacuzzi local aree vladajućih, uglavnom muškaraca.


18:30 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 12.03.2018.

Zametena voda



Kao što sam već pisao, znamo napuniti vikendom auto kanisterima i pravac Gorski kotar, tamo šumskim putem do izvora, poslije malo prošetamo i to je to. Jednostavno tu vodu Jin pije znatno više nego onu iz špine ili kupovnu, koje praktično ignorira, i bez obzira što je moj pokojni otac stručnjak tvrdio da ne može biti naročite kvalitete, mi to ignoriramo. Razmišljali smo samo prije izleta jel bilo dovoljno toplih dana za eventualno odleđenje. Prvo šok kod kuće koju je bolesni otac praktično poklonio lešinarima, jedva da se vide vrh vrata, nepristupačna. Naravno skretanje prema šumi pod potpunom blokadom, predaleko je da bi netko odvažan počeo prtiti put. Ni na čudom preostalom našem terenu ništa bolje, tu su ipak tragovi neke životinje, pretpostavljamo medvjeda. Šator koji smo ostavili se po prvi put ne vidi. Put prema kamenolomu je ipak djelomice očišćen pa smo otpješačili, barem napraviti par fotki.
p.s.
Ne moram niti navoditi da post pišem knap prije odlaska na posao, popodne posjećujem blogove...


10:49 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 11.03.2018.

Prijestolnica Praputnjak



Redoviti pratioci ovog bloga su već svjedočili programima na Cresu i u Lovranu u sklopu projekta "27 susjedstava", sve pak dio programa "Rijeka-prijestolnica kulture 2020". Priča koju su pripremili predstavnici susjedstva Praputnjak mi je najzanimljivija do sad. Počelo je na lokaciji Takala, dobila je ime po tome što su tu nekad odozgor spuštali (takali) trupce do mora. Domaćini su nas upoznali s prezidima na kojima se uzgajala vinova loza, to su u stvari, kako sam shvatio, suhozidi, a tko ne zna što su suhozidi očito nije s razumijevanjem pratio blog nedostajućeg blogera Neverina. Sorta loze se zvala belina, a od nje se posebnim postupkom proizvodila svjetski čuvena "Bakarska vodica". Puno toga je tu sporno, po domaćinima su to praputnjački, a ne bakarski prezidi. Meni je zanimljiva priča bila i kako se nekad osiguravala voda u tkz. lokvama na vodonepropusnom terenu, te polemika, kad su građeni prvi bunari, kod potresa i sličnih elementarnih nepogoda beton se nije pokazao superioran lokvama.
Bila je zanimljiva i usporedba kako se u sličnim strmim područjima rade vinogradi u Švicarskoj.
Jin i ja nismo predugo slušali, imali smo i svoju šetnju. Zanimljivo je bilo i pratiti, koliko je malo posjetitelja zbog kišice bilo u prvom dijelu izuzetno zanimljivog programa. Mislim da mi jedini, uz dvije cure i profesionalce, pratimo sve. Ako bi projekt saživio putovalo bi se i u inozemstvo, e onda vjerojatno na scenu, kao na predstavljanju u Berlinu, stupaju plaćenici poput cirkusanta Jurkotića, vidio sam na videu to izuzetno neukusno predstavljanje, tobože vrlo duhovitog imitatora, u Berlinu. Za predstavnike stranih gradova, uglavnom studente je organizirano zanimljivo vođenje Praputnjakom, i s njima je drugarica prošla sav put od početka do kraja.
Na kraju je velika dvorana doma kulture bila dupkom puna, na ogromnom parkiralištu se nije moglo naći slobodnog mjesta od "sudionika projekta". Mi smo se odrekli pučke fešte i zasluženog, valjda pečenog odojka, i gladni se uputili u Rijeku.



10:02 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 10.03.2018.

Mrači se



Eto nagledasmo se sunca, nema ga više, u sutrašnjem postu ga ne očekujte, osim ako iznimno stavim nešto iz arhive, neku golotinju, jednostavno me ponekad veseli živcirati puritance.
Raspoloženje nam je malo srezala registracija auta, spremili smo svotu za registrirati ga i natankati benzin, na kraju je jedva bilo za prvo, svake godine neki dodatni namet više.
Izgladnili smo dok smo to riješili, predloženi ćevapi, barem da se neki blogeri mogu izrugivati izboru.
Čitam Carvera, on mi je nekad bio dosadan pa sam ga preskočio, on ni sad nije pretjerano zanimljiv, ali je preslika stvarnog života, ovog ružnog i nepravedno nasađenog, kakvog ga kao mladac nikad nisam osjećao.
Noćas sam imao noćne more. Prije toga me probudilo kad je pas izuzetno ljutito počeo lajati i režati na nešto u mraku, to se inače ne događa, jedva sam ga smirio.
Nismo više potpuno cool, dolazi vrijeme strepnje, jučer mi stigla za doplatu i članarina gradske knjižnice.
Drugi put u kratkom vremenu pomogao zaposlenju mladih, kaže bivša učenica sada uspješna poslovna žena, jedini uvjet znanje njemačkog jezika i moja preporuka, odmah se starta.


11:28 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 09.03.2018.

Bez valjane poante



Na prekrasan dan jučer nastavilo se prekrasno jutro danas, mada ih stalno nešto pokušava pokvariti, te dane, no dok je sunca odoljeva se. Jučer odlučili nakon tržnice u obližnji restoran, ovaj put prepun, no dva mjesta i mjesto pod stolom za Jina smo našli. Oni imaju odlične jeftine kobasice, izgleda da je to lagano postao problem. Drugarica naručila rižoto, ja kobasice, konobar odmah, nema kobasica. Šutnja, ja kažem, budući da nema ni svinjskog pečenja, samo teleće, da ja nemam alternativu. Kaže konobar, pogledat će za svaki slučaj, što ako ipak nema, drugarica veli, onda idemo dalje. Naravno bilo je, s odličnim krumpirom za 22 kune.
Zatim smo odlučili ipak u Metro u nabavu pijače i bombona Negro za auto, još uvijek je daleko najjeftinije no i oni su nešto počeli mutini, uobičajene dvije cijene za malo- i veleprodaju, kad na računu treća, naravno naknadno smo vidjeli, ne sumnjam da trgovci imaju objašnjenje. Prošli mjesec sam se dopisivao s Elektroprimorjem, zamijenjeno i brojilo, sad strepimo, novi račun još nije stigao, čujemo da su promijenili pravila i da je za nas, koje su sad za promjenu svrstali u velike potrošače strašno poskupljenje.
Od Metroa prekrasan pogled na brda sa snijegom, bilježim. Jutros Korzo okupan suncem, isto kratko dokumentarno bilježim.
Sad prekidam i jurim van, drugarica je na razgovoru oko registracije auta, Jin je nervozan, valja ga preuzeti, čitam vas poslije.


12:34 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 08.03.2018.

Sunce je demokratično



Sunce se pojavilo, odradio četvrtak pred vikend rano jutros, tako se već da. Saznao iz prve ruke nešto o uglednom meni antipatičnom fakultetskom profesoru, žestokom konzervativcu, saznao stvari koje idu sve prije nego s konzervativnim svjetonazorom. Meni se zbilja počinje činiti da smo mi vječni anarhisti jedini moralni u cijelom društvu, no eto, i mene stalno prozivaju takvi zagovornici tradicionalnih vrijednosti. Kod nas je sve naopačke, toliko socijaldemokrata koji ne razumiju zašto bi trebali brinuti za radno ovisno stanovništvo.
Pratiteljkama mog bloga želim sretan dan žena, inače nikom uživo ne čestitam, osim ako kao jutros kolegica stane ispred mene, kaže sretan mi osmi mart i podmetne obraz. Kolegica iz pokreta koja ima 16 godišnjeg sina mu održala bukvicu, jer je tražio novac za osmomartovski dan, pažljiv se treba biti svaki dan, on kaže, al ja sam samo htio curi kupiti jedan cvijet, nakon tog dobiva i za dva moguća buketa.
Sad jurim iskoristiti dan, blogove posjećujem kad se sunce povuče...


12:11 | Komentari (12) | Print | ^ |

srijeda, 07.03.2018.

Imati nešto



Kaže meni jučer bivša učenica, blago Vama, Vi ste uvijek barem imali novaca. Nasmijalo me, odakle ti ta ideja, veli ona, vidim ja što se nosi, kako nastupa, uvijek galantan kao danas (pitao sam je jel za pijaču). Davno,možda je to bila i njena generacija, pridjeve smo vježbali tako da bismo dodijelili broj pridjeva, koliko njih ima, i onda je svatko svakom dodijelio pridjev, koji ga najbolje označava, psihološki prilično zanimljivo. Osim preporučenih dodao sam i pridjev "reich"- bogat. Netko je rekao, ajmo sad o profesorima, ja prihvatio igru i uvjerljivo najbogatiji je, po mišljenju učenika, ispao jedan od vjerojatno najsiromašnijih profesora, koji je pak uvijek dolazio u odijelu, uglavnom jedno te istom. Na listi nije bilo onih koje su dolazile džipovima i limuzinama.
Zanimljivo bi bilo, kad bih bio novčano bogat, bih li poput nekih desničara ovdje, imao razumijevanja i relativizirao do cinizma sve slabosti ovog navodno demokratskog sustava. Sigurno se ne bih mailom nadmudrivao s cinicima iz elektroprivrede, jer znam načine kako kvalitetno provesti vrijeme.


10:05 | Komentari (13) | Print | ^ |

utorak, 06.03.2018.

Rabljeni utorak



Jako težak kišosipeći dan, posljedično ni pas ni ja nismo dobro. Zanimljivo, kad u dućan rabljene rube stigne nešto marke poput desiguala nastane gužva, ti uglavnom siromašniji članovi društva, kapitalistički gubitnici očito imaju prosječno bolji ukus od vladajućeg sloja. Trgovkinja u dućanu naspram kazališta zanimljivije je odjevena od pola elite s Korza. Svejedno ne fotkam jer mi se ne da, moram ipak nešto imati, pa uperim aparat preko ceste, cura ispod znakovitog natpisa, očekivano sve ispada mutno.
Popodne radim, imam i najtežu grupu dva sata, zaboravio sam napuniti i pametnjakovića od sata.


12:01 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 05.03.2018.

Stari dečki



U sklopu projekta "Rijeka, europska prijestolnica kulture 2020" je jučer izvedena još jedna hvalevrijedna manifestacija, glumci iz predstave "Gorski divovi", mislim da se tako zove, su u restaurantu "Fiume" na gradskoj tržnici kuhali besplatno za građanstvo i poslije temeljito kako čujem, oprali posuđe. Glumci predstavnici nacionalnih manjina pripremali su nacionalne specijalitete uz asistenciju jedne vrhunske kuharice, bilo je tu slovenske, albanske, njemačke i ne znam više čije kuhinje. Nas troje smo naravno zakasnili, stigli smo kad je sve bilo gotovo, te smo poslije ipak završili na ćevapima pod iznenađujuće blagotvornim nedjeljnim suncem, danas već imamo nemilosrdnu kišu.
Ipak veliko prijatno iznenađenje, između uglavnom mlađim gostima, oni valjda preko interneta jedini i prate te programe, ugledao sam, nakon par desetljeća, frenda Šabota. Postoje zbilja neki ljudi koji jedva da se fizički mijenjaju, mada, recimo pošteno, i on je mene od prve prepoznao i iscerio se. Kod njega je dosta toga isto, radio je svašta, sad ponovo nezaposlen. Šabo je bio i, bez konkurencije od samih početaka, daleko najoriginalniji bloger na ovom servisu, vodio je blog budalacobanin, uglavnom dok je živio i radio u Nigeriji i jako ga tišti što su mu nestale sve ilustracije, kako kaže posebno animacije, dao si je tu truda, tekstove isto originalne ima sačuvane. Meni je pomogla stranica archive.org, na njoj mi posebno drago što su uz postove s ovdje nestalim fotkama sačuvani i nekadašnji dizajni, ali eto, čini mi se da on ni tu nije imao sreće, barem mu se na mobitelu ilustracije nisu otvarale.
Razmišljam kako je relativno puno od mog tad nešto mlađeg društva s ulice zadržalo neprilagođenost, pao mi je prvi na pamet Vučko u barcelonskom skvotu koji ipak preko godine iznajmljuje riječki stan, ni on ne stari, ali cijena za to "forever young" je vjerojatno visoka. Sjetio sam se naravno i njihovih bivših cura i ljubavnica iz vremena naših druženja, uglavnoj su udane s djecom, znam po fejsu.
Dok je drugarica lovila zadnje trgovce po tržnici, Jin i ja smo se uputili u kazališni park, i koga ću tamo prvog ugledati, nekog i od mene znatno starijeg, legendarnog profesora doktora u suknji Marijana Vejvodu. On doduše radi na fakultetu, no barem modno se nikad nije prilagodio uštogljenoj sredini.


10:38 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 04.03.2018.

Vaso bez brašna



Među najbolje stvari izmišljene u bivšem u sustavu spadala je Vasina torta. Žalimo one koji je probali nisu. Izratovali smo eto demokraciju, moja mama, sad u dobrim sjećanjima, je nastavila praviti za slavlja, al da bude politički korektno, smislili smo internu foru, da se radi o Franjinoj torti. E sad, drugarica, otkako je banda zaštićena sustavom otjerala u prisilnu prijevremenu mirovinu, dostiže kulinarske vrhove. Intrigiralo me, koji je to kolač jučer, inače van svih kategorija, kaže, pa praktično, Vaso bez brašna. Post sam inače mogao mirno nazvati i nedjeljnom idilom, evo i sunce se pojavilo.


11:29 | Komentari (16) | Print | ^ |

subota, 03.03.2018.

Beskišni intermeco



Barem je kiša malo stala. Odšetao sam do biblioteke bez ideje što čitati, kad tamo, jedan Bukowski kojeg nisam čitao. Čovjek više objavljuje mrtav nego kad je bio živ. Odlično, ima dosta neobjavljenih pjesama i zapisa, a ono, možeš ga uvijek čitati, iako je vidljivo da neke stvari nisu bile predviđene za objavljivanje, nije on bio poput mene, koji objavljujem sve što mi padne na pamet, najčešće ni ne pročitam drugi put. Ovi iz muzeja suvremene umjetnosti zanimljivo razbacali citate po gradu, dobra ideja, danas mi ovo Gotovčevo upalo u oči, ustvari najprije "đav(a)o", jasno da je to hrvatska riječ no primjetio sam da je dosta istisnuta iz upotrebe, vrag je u modi, đavolja posla. Zahvaljujući tom razmišljanju na kraju sam pročitao i sasvim dobar i zanimljiv citat.
Iako sam Jina u gradu i fotkao u obleki, na kraju sam popustio i navečer smo obojica dobro pokisli, on bez odjeće, gospodin je po danu odbio obaviti veliku nuždu u obleki, al dobro, popustio je po najvećem pljusku, nema veze što sad i ja lijepo kišem.
Na teveu djeca nešto štreberski govore o zrelosti.
Knjiga inače nosi naslov "Užici prokletih".


13:47 | Komentari (12) | Print | ^ |

petak, 02.03.2018.

Jutarnje filozofiranje



Jutros paralelno čitam stare intervjue s Burgessom, komentiram kod Done na blogu, diskutiram o subverzivnosti na instagramu, Burgess baš spominje da je kao i anarhizam svojstven mladima i nezrelima, te prilično potcjenjuje inteligenciju Bakunjina i Kropotkina u usporedbi s Marxom. Jako puno površnosti, no zanimljiva mi teza da ljudi u stvari mogu birati između slobode i sreće i da je teško da to može zajedno egzistirati, teza je toliko suluda da je moguće da u njoj ima nešto istine, to bi objasnilo pokornost današnjih robova. Razmišljam i o jednoobraznosti, daleko od svake subverzivnosti, objava mladih na instagramu, i kako baš i nema potrebe učiti ih o zaštiti na društvenim mrežama, samocenzura savršeno radi, za razliku od starijih, prilažem jedan majstorski selfie nešto "starije garde" od jutros, koji je poslužio kao povod o diskusiji na spomenutu temu.
Na jedan način su mladi ipak bedasto naivni, ako ne znaju nešto napraviti, misle da to ne ide, npr. skinuti fotku s instagrama, kao ni na blogu nikakve zaštite ne vrijede, uvijek postoji barem dva načina.


12:32 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 01.03.2018.

Zdenko Jelčić, umjetnik u gostima



Evo posredovanjem naše Dinaje sam se našao s jednim od posljednjih bardova hrvatske glumačke scene, na prvu mi tu još pada Kvrgić na pamet, Zdenkom Jelčićem. Zanimljiv razgovor bez stanke oko sat vremena.
U Rijeci pada inače mokri snijeg tako da sam valjda po prvi put zadnjih godina u grad otišao autobusom. Ni jedan ni drugi nismo kasnili tako da smo u kafić ušli jedan iza drugoga. U Rijeci se snima nastavak serije "Novine".
U sat vremena smo sve prošli, od švicarskih iskustava, europskih prijestolnica, nekadašnjem Parizu i današnjem Berlinu, naravno nije preskočen ni nekadašnji Dubrovnik i njegov izgnanik Slaven Tolj, sadašnji direktor izvrsnog muzeja suvremene umjetnosti, te voditelj projekta "Rijeka, europska prijestonica kulture".
Ispričao mi je zanimljive i poneke izuzetno dirljive anegdote s izvođenja svoje monodrame, s kojom nažalost još nije bio u Rijeci, no baš rekoh, u Rijeci je otkako je Tolj tu svašta moguće, ako funkcionira prvoklasni jazz u muzeju...
Jedan od onih razgovora, kao da se oduvijek znate.
p.s.
I zanimljivo, o našoj blogerici priča sve najbolje ;)


13:38 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.