Sunce se pojavilo, odradio četvrtak pred vikend rano jutros, tako se već da. Saznao iz prve ruke nešto o uglednom meni antipatičnom fakultetskom profesoru, žestokom konzervativcu, saznao stvari koje idu sve prije nego s konzervativnim svjetonazorom. Meni se zbilja počinje činiti da smo mi vječni anarhisti jedini moralni u cijelom društvu, no eto, i mene stalno prozivaju takvi zagovornici tradicionalnih vrijednosti. Kod nas je sve naopačke, toliko socijaldemokrata koji ne razumiju zašto bi trebali brinuti za radno ovisno stanovništvo.
Pratiteljkama mog bloga želim sretan dan žena, inače nikom uživo ne čestitam, osim ako kao jutros kolegica stane ispred mene, kaže sretan mi osmi mart i podmetne obraz. Kolegica iz pokreta koja ima 16 godišnjeg sina mu održala bukvicu, jer je tražio novac za osmomartovski dan, pažljiv se treba biti svaki dan, on kaže, al ja sam samo htio curi kupiti jedan cvijet, nakon tog dobiva i za dva moguća buketa.
Sad jurim iskoristiti dan, blogove posjećujem kad se sunce povuče...