Kaže meni jučer bivša učenica, blago Vama, Vi ste uvijek barem imali novaca. Nasmijalo me, odakle ti ta ideja, veli ona, vidim ja što se nosi, kako nastupa, uvijek galantan kao danas (pitao sam je jel za pijaču). Davno,možda je to bila i njena generacija, pridjeve smo vježbali tako da bismo dodijelili broj pridjeva, koliko njih ima, i onda je svatko svakom dodijelio pridjev, koji ga najbolje označava, psihološki prilično zanimljivo. Osim preporučenih dodao sam i pridjev "reich"- bogat. Netko je rekao, ajmo sad o profesorima, ja prihvatio igru i uvjerljivo najbogatiji je, po mišljenju učenika, ispao jedan od vjerojatno najsiromašnijih profesora, koji je pak uvijek dolazio u odijelu, uglavnom jedno te istom. Na listi nije bilo onih koje su dolazile džipovima i limuzinama.
Zanimljivo bi bilo, kad bih bio novčano bogat, bih li poput nekih desničara ovdje, imao razumijevanja i relativizirao do cinizma sve slabosti ovog navodno demokratskog sustava. Sigurno se ne bih mailom nadmudrivao s cinicima iz elektroprivrede, jer znam načine kako kvalitetno provesti vrijeme.