ponedjeljak, 05.03.2018.

Stari dečki



U sklopu projekta "Rijeka, europska prijestolnica kulture 2020" je jučer izvedena još jedna hvalevrijedna manifestacija, glumci iz predstave "Gorski divovi", mislim da se tako zove, su u restaurantu "Fiume" na gradskoj tržnici kuhali besplatno za građanstvo i poslije temeljito kako čujem, oprali posuđe. Glumci predstavnici nacionalnih manjina pripremali su nacionalne specijalitete uz asistenciju jedne vrhunske kuharice, bilo je tu slovenske, albanske, njemačke i ne znam više čije kuhinje. Nas troje smo naravno zakasnili, stigli smo kad je sve bilo gotovo, te smo poslije ipak završili na ćevapima pod iznenađujuće blagotvornim nedjeljnim suncem, danas već imamo nemilosrdnu kišu.
Ipak veliko prijatno iznenađenje, između uglavnom mlađim gostima, oni valjda preko interneta jedini i prate te programe, ugledao sam, nakon par desetljeća, frenda Šabota. Postoje zbilja neki ljudi koji jedva da se fizički mijenjaju, mada, recimo pošteno, i on je mene od prve prepoznao i iscerio se. Kod njega je dosta toga isto, radio je svašta, sad ponovo nezaposlen. Šabo je bio i, bez konkurencije od samih početaka, daleko najoriginalniji bloger na ovom servisu, vodio je blog budalacobanin, uglavnom dok je živio i radio u Nigeriji i jako ga tišti što su mu nestale sve ilustracije, kako kaže posebno animacije, dao si je tu truda, tekstove isto originalne ima sačuvane. Meni je pomogla stranica archive.org, na njoj mi posebno drago što su uz postove s ovdje nestalim fotkama sačuvani i nekadašnji dizajni, ali eto, čini mi se da on ni tu nije imao sreće, barem mu se na mobitelu ilustracije nisu otvarale.
Razmišljam kako je relativno puno od mog tad nešto mlađeg društva s ulice zadržalo neprilagođenost, pao mi je prvi na pamet Vučko u barcelonskom skvotu koji ipak preko godine iznajmljuje riječki stan, ni on ne stari, ali cijena za to "forever young" je vjerojatno visoka. Sjetio sam se naravno i njihovih bivših cura i ljubavnica iz vremena naših druženja, uglavnoj su udane s djecom, znam po fejsu.
Dok je drugarica lovila zadnje trgovce po tržnici, Jin i ja smo se uputili u kazališni park, i koga ću tamo prvog ugledati, nekog i od mene znatno starijeg, legendarnog profesora doktora u suknji Marijana Vejvodu. On doduše radi na fakultetu, no barem modno se nikad nije prilagodio uštogljenoj sredini.
10:38 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.