Prošao najnaporniji radni dan u ovoj godini, sjednice bez učenika. Uvijek se sjetim Sloterdijka da o učenicima ne treba razgovarati, nego s učenicima, no dobro je i ovako, uvijek otkriješ zloću nekog novog kolege i oduševe te kolege za koje si i znao da su vrhunski.
Meditirao sinoć o čekanjima, stalno neki vrag u životu čekamo i to nas čekanje potpuno zaokupira. Dočekao sam uskrsni odmor, sad ga treba samo osmisliti, eto malo privida slobode. Čuo o novim svježim mjerama koje će se uvesti u školski sustav, ovi majstori su zbilja izgleda spremni za zabijanje čavala u sanduk, i ti slove kao liberalna ekipa, za razliku od onih konzervativnih svinja koje svima nama rokću za vratom.