Jutros paralelno čitam stare intervjue s Burgessom, komentiram kod Done na blogu, diskutiram o subverzivnosti na instagramu, Burgess baš spominje da je kao i anarhizam svojstven mladima i nezrelima, te prilično potcjenjuje inteligenciju Bakunjina i Kropotkina u usporedbi s Marxom. Jako puno površnosti, no zanimljiva mi teza da ljudi u stvari mogu birati između slobode i sreće i da je teško da to može zajedno egzistirati, teza je toliko suluda da je moguće da u njoj ima nešto istine, to bi objasnilo pokornost današnjih robova. Razmišljam i o jednoobraznosti, daleko od svake subverzivnosti, objava mladih na instagramu, i kako baš i nema potrebe učiti ih o zaštiti na društvenim mrežama, samocenzura savršeno radi, za razliku od starijih, prilažem jedan majstorski selfie nešto "starije garde" od jutros, koji je poslužio kao povod o diskusiji na spomenutu temu.
Na jedan način su mladi ipak bedasto naivni, ako ne znaju nešto napraviti, misle da to ne ide, npr. skinuti fotku s instagrama, kao ni na blogu nikakve zaštite ne vrijede, uvijek postoji barem dva načina.