Redoviti pratioci ovog bloga su već svjedočili programima na Cresu i u Lovranu u sklopu projekta "27 susjedstava", sve pak dio programa "Rijeka-prijestolnica kulture 2020". Priča koju su pripremili predstavnici susjedstva Praputnjak mi je najzanimljivija do sad. Počelo je na lokaciji Takala, dobila je ime po tome što su tu nekad odozgor spuštali (takali) trupce do mora. Domaćini su nas upoznali s prezidima na kojima se uzgajala vinova loza, to su u stvari, kako sam shvatio, suhozidi, a tko ne zna što su suhozidi očito nije s razumijevanjem pratio blog nedostajućeg blogera Neverina. Sorta loze se zvala belina, a od nje se posebnim postupkom proizvodila svjetski čuvena "Bakarska vodica". Puno toga je tu sporno, po domaćinima su to praputnjački, a ne bakarski prezidi. Meni je zanimljiva priča bila i kako se nekad osiguravala voda u tkz. lokvama na vodonepropusnom terenu, te polemika, kad su građeni prvi bunari, kod potresa i sličnih elementarnih nepogoda beton se nije pokazao superioran lokvama.
Bila je zanimljiva i usporedba kako se u sličnim strmim područjima rade vinogradi u Švicarskoj.
Jin i ja nismo predugo slušali, imali smo i svoju šetnju. Zanimljivo je bilo i pratiti, koliko je malo posjetitelja zbog kišice bilo u prvom dijelu izuzetno zanimljivog programa. Mislim da mi jedini, uz dvije cure i profesionalce, pratimo sve. Ako bi projekt saživio putovalo bi se i u inozemstvo, e onda vjerojatno na scenu, kao na predstavljanju u Berlinu, stupaju plaćenici poput cirkusanta Jurkotića, vidio sam na videu to izuzetno neukusno predstavljanje, tobože vrlo duhovitog imitatora, u Berlinu. Za predstavnike stranih gradova, uglavnom studente je organizirano zanimljivo vođenje Praputnjakom, i s njima je drugarica prošla sav put od početka do kraja.
Na kraju je velika dvorana doma kulture bila dupkom puna, na ogromnom parkiralištu se nije moglo naći slobodnog mjesta od "sudionika projekta". Mi smo se odrekli pučke fešte i zasluženog, valjda pečenog odojka, i gladni se uputili u Rijeku.