Zoran Oštrić

28.02.2011., ponedjeljak

Bitan napredak na današnjem prosvjedu

Dok ovo pišem, još ima prosvjednika na zagrebačkim ulicama, iako se većina razišla.

Prije svega želim reći, na osnovu dosadašnjih spoznaja, da su organizitori ovog puta ozbiljnije shvatili svoj posao i ostvarili ono, što sam u jučerašnjem komentaru upozorio:

"Fejsbukovci" (u nedostatku boljeg termina), koji su se okupili oko inicijative Ivana Pernara, pokazali su neiskustvo i naivnost. Bilo je raznih prosvjeda, uključujući i neprijavljene i one gdje se svjesno kršio zakon, ali postojala je organizacija i priprema sudionika, da se ovakve svinjarije izbjegnu. (...) Na fejsbukovcima je sad velika odgovornost pred sutrašnji zakazani legalni i prijavljeni prosved na Cvjetnom trgu.

Čestitam im na tome.

Jedan moj tekst u "Studentskom listu" 1987., reportaža sa studentskog prosvjeda u Novom Sadu, bio je naslovljen "Demonstracija nije zajebancija". To treba shvatiti i tako se i dalje ponašati. To je ozbiljan posao.

Kako mi se čini, treba odati priznanje i policiji, koja je, koliko vidim, postupala profesionalno. Nisu reagirali na provokacije tipa pokazivanja stražnjica - doduše neugodne, i u običnim okolnostima bar prekršajno kažnjive, ali u ovoj situaciji to je dio "performancea", kao kad se Tom Gotovac, onih davnih godina, gol šetao Trgom bana Jelačića.

Prosvjednici su dobro proveli "indijansku" taktiku, koristeći svoju pokretljivost i naglo mijenjajući smjer kretanja. Također, dobro su koristili i strategiju gerile, mobilizirajući usput, "na terenu", nove sudionike.

Do srijede, ima prilike da se taktika usavrši.

Dobro je i to, što su ovoga puta jasno izrečena dva zahtjeva:
1) ostavka Vlade,
2) prijevremeni izbori.

Ralno, ne može se više tražiti na ovakvim prosvjedima! Ova vlada zaista mora otići. Sve ostalo - potom.

Trebat će nam valjana, intenzivna građanska kampanja, slična onoj iz 1999, ali ovog puta bez američkih šest milijuna dolara za udrugaške profesionalce, da se ljude pozove da na izbore izađu, da shvate, da njihov glas, zaista, može promijeniti stvari. Za slobodne smo se izbore borili, zato smo rušili jednopartijski režim.

Vidjeli smo ugrozu demokracije, neprakticiranjem osnovnoga prava, jučer na izborima za mjesne odbore u Šibeniku (nije velika vlast, ali važna za neke ljudima bliske odluke!), gdje je na izbore izašlo manje od četvrtine glasača, i HDZ je dobio 50 posto glasova. "Aktivna demokracija" jedna je od ključnih stvari koje moramo graditi.

Naravno, na pukom činu biranja ne smije se ostati. Politika je preozbiljna stvar, da bismo je prepustili političarima. (I ako opet budem političar - iako sam dosad doživio fijasko - držat ću se toga).

Umjesto udruga i "trećeg sektora", nakon dvadeset godina, treba ponovo graditi društvene pokrete.

Demokracija - participativna, deliberativna, prospektivna. (Kako sam pisao u članku Sedam točaka zelene politike u Hrvatskoj (nacrt) objavljenom u nultom broju glasila "Zelena politika").

Za pad ove Vlade treba se izboriti.

Birati treba promišljeno.

A onda treba graditi. I u hodu učiti.

U tome - uopće nismo osamljeni. Dio smo svjetskoga pokreta, za drugačiji svijet, koji jest moguć. To su prije dvije godine studenti prvi realizirali, uključujući se u svjetski pokret za slobodno i emancipirajuće obrazovanje. Na taj način, a ne ulagivanjem birokratima i špekulantima, gradit ćemo svoj ugled i prepoznatljivost u svijetu.

- 22:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.02.2011., nedjelja

Mi smo odgojili te huligane

Nažalost, dogodilo se ono, čega sam se bojao, kad sam prije pet dana objavio komentar Rušiti Vladu? Dapače! Ali što onda?. Rušilački pohod huligana Radićevom ulicom ostvario je ono što sam pisao nakon prvog sukoba u četvrtak:

Jučerašnji sukob prosvjednika s policijom, koja je štitila prilaze Markovom trgu, koliko pamtim prvi je na kojem su prosvjednici počeli s činima nasilja. Policija je odgovorila pendrecima i suzavcem. Zasad je sve ostalo ograničeno, ali već sutra moglo bi biti mnogo masovnije, s obje strane. To je nevolja s nasiljem, zbog kojeg sam pacifist. Ono ima svoju unutarnju logiku eskalacije. Poput grude snijega, teško ju je zaustaviti kad jednom uzme zamah.

Zabrana prosvjedovanja na Markovom trgu nepravedna je, glupa i možda protuustavna, ali policija mora provoditi zakon. Morali su reagirati, ali pendrečenjem svih koji su se našli na putu i cipelarenjem već bespomoćnih na podu, napravili su još jedak korak dalje u eskalaciji nasilja.

Kontekst svih slijedećih prosvjeda u Hrvatskoj bitno se mijenja. U srpnju, kad nas je 150 uhićeno, obje su se strane ponašale posve drugačije.

On izgrednika su se ogradili organizatori braniteljskog prosvjeda, Bad Blue Boysi, ali i sami "fejsbukovci" (vidi članak na indexu i video na facebooku, od 5:10).

Kako su stvari tekle opisuje forumaš lakota na forum hr. Prenosim to, da dođe do nešto šireg kruga čitatelja, jer to je dvijetisućiti komentar u threadu o prosvjedu, brzo potopljen stotinama novih.

(...) fejsbukovci su se rasuli po trgu i nitko nije znao kad idemo na Markov trg i gdje su ostali fejsbukovci. Pred kraj braniteljskog prosvjeda netko je predložio da napravimo krug oko prosvjeda i pokupimo ostale fejsbukovce i pozovemo narod da nam se pridruži na prosvjedu ispred Markovog trga. Ali hebiga prikrpilo nam se i 500-tinjak navijača možda i više. Kad smo napravili krug već pri dnu Radićeve sam vidio šta se sprema. Navijači su trčali u prve redove maskirani pod kapuljačama i šalovima. (...) Navijači su preuzeli vrh kolone i čim su došli do policijskog kordona krenulo je sranje. Bilo je stvarno brutalno, okolo je bilo par gradilišta i policiju su gađali gromadama. Vrhunac sukpoba je trajao 15-ajstak minuta. Opet mislim da je potez policije bio idiotski. Nalazili smo se na prostoru širokom 6 metara i na nizbrdici i kad je policija krenula potiskivat izgrednike prema dole par puta je nastao val panike i stampedo i prava je sreća da nitko nije poginio! Kad su naposljetku ljudi potisnuti nazad na trg policija je postavila kordon nkod Hypo banke i nastavilo se gađanje bocama i kamenjem. Tad je došlo par branitelja i stalo između navijača i policije. Situacija se onda smirila nakon jedno pola sata. (...)

"Fejsbukovci" (u nedostatku boljeg termina), koji su se okupili oko inicijative Ivana Pernara, pokazali su neiskustvo i naivnost. Bilo je raznih prosvjeda, uključujući i neprijavljene i one gdje se svjesno kršio zakon, ali postojala je organizacija i priprema sudionika, da se ovakve svinjarije izbjegnu. Sjećam se da se uoči početka jednog prosvjeda za Varšavsku pojavila grupa od dvadesetak "navijača" (tj. huligana, koji "navijanje" koriste samo kao izliku za divljanje), ali su ih aktivisti Zelene akcije i Prava na grad nenasilno, ali odlučno izolirali, pa su otišli.

Na fejsbukovcima je sad velika odgovornost pred sutrašnji zakazani legalni i prijavljeni prosved na Cvjetnom trgu.

Kao kao pacifist, pristaša kreativnog mira i aktivnog nenasilja, moram reći i nešto o navodno "mirnom i dostojanstvenom" prosvjedu na Trgu bana Jelačića.

Pojam "dostojanstvo" profanira se olakom upotrebom; a glede "mira": fizičkog nasilja nije bilo, ali nasilje se cijedilo iz govora svih koji su nastupali, kao što se cijedi iz ikonografije Thompsonovih koncerata.

Sasvim sam svjestan da velika većina prisutnih, pa možda i samih govornika, toga nije svjesna. Previše je ljudi oguglalo na govor mržnje.

Zgražajući se nad divljanjem mladih, koji su odrastali u samostalnoj Hrvatskoj, neki se pitaju: "Pa gdje su njihovi roditelji!? Kako su ih to odgojili!?".

Njihovi roditelji, staratelji i odgojitelji - bili su tu. Govorili su. A huligani su činili.

Nije samo tražena ostavka Vlade, prijevremeni izbori i ispunjenje nekih političkih zahtjeva. To je legitimno - prije više od 20 godina, borili smo se za slobodu prosvjeda. Izborili smo se za demokraciju - sustav, u kojem je moguće smijeniti Vladu bez nasilja. Ali nekima to nije dovoljno.

Forumaš Whatever napisao je:

Govori su bili žestoki, puni ružnih riječi za vlast, izdaje, prodaje i ostalo... ali nakon konstatacije stanja koje ionako znamo, Borković je rekao ajmo doma. Jebiga, nekima se nije išlo doma.

Mnogo puta izdajnicima su nazvani ne samo članovi Vlade nego i svi političari, a onda i branitelji iz udruga koje nisu podržale prosvjed - a time implicitno i svatko tko nije "na pravoj strani"; nije trebalo izričito reći: "zna se, što se s izdajicama radi!"

Patetično se spominjala Vjera i Bog, prizivajući teološko opravdanje crno-bijelog esencijalizma: oni koji se bore za Dobro, ne mogu činiti Zlo - a protiv onih na strani Zla, sva su sredstava dopuštena. Portal dragovoljac.com objavio je dan ranije:

Sutra će se pokazati konačno jedinstvo svih domoljuba i svih onih koji su ugroženi u svojim temeljnim ljudskim pravima i plodovima stvorene države Hrvatske. Ovo je vrijeme u kojem se točno zna tko je tko i više nema dilema tko su nam ne protivnici već neprijatelji koji nas žele isporučiti protu -ljudskoj i protu- Božjoj tvorevini EU

Oni koji se tom (bratstvu i) jedinstvu nisu priključili - izdajice su.

Opravdano ogorčenje zbog neprihvatljivih "dokaza" u slučaju Purda zloupotrebljava se, implicitno za "službu Zlu" optužujući i sve suce, hrvatske i međunarodne, koji su neke hrvatske vojnike i časnike osudiili za dokazane zločine.

Kao da činjenica, da je netko počinio časna djela znači da nije moguće da je počinio i neka sramna.

Napadnuti su Srbi, napadnusti su "komunisti", napadnuti su političari, napadnuti su "nelojalni" branitelji, napadnuta je Europska unija, napadnuti su suci, napadnuti su svi nebranitelji.., Svi su oni krivi za koješta a branitelji (i to oni "jedinstveni") načelno ne mogu biti krivi ni za što.

Složena društvena stvarnost rigidno je reducirana kao borba Dobra i Zla. Tako se začinju masovna nasilja.

Nasilje u Radićevoj istina je govora na Trgu. To su naša djeca. Priča o mladima priča je o starima.

- 16:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #

25.02.2011., petak

Bitna borba za vlast ipak se trenutno vodi unutar HDZ-a

Postavljen je sajt zelenapolitika.info. Posjetite ga, stavite u svoje favorite, pretplatite se, pomognite donacijom!

Po mom sudu, koliko sam pratio i sudjelovao u političkih zbivanjima proteklih godina, novi pomaci u hrvatskoj politici započeli su ujesen 2008. godine. Iako maleni i zaboravljeni, meni se simbolično značajni čine tadašnji prosvjedi protiv nasilja. Na jednom takvom prosvjedu okupili su se i novinari (spriječeni policijskim kordonom da odu na Markov trg). Dobro je bio organiziran i prosvjed studenata, s povorkom kroz grad. (Ima toga na mom blogu iz onoga doba, sad moram brzo završiti pa nemam vremena stavljati linkove).

Jučerašnji sukob prosvjednika s policijom, koja je štitila prilaze Markovom trgu, koliko pamtim prvi je na kojem su prosvjednici počeli s činima nasilja. Policija je odgovorila pendrecima i suzavcem. Zasad je sve ostalo ograničeno, ali već sutra moglo bi biti mnogo masovnije, s obje strane.

To je nevolja s nasiljem, zbog kojeg sam pacifist. Ono ima svoju unutarnju logiku eksalacije. Poput grude snijega, teško ju je zaustaviti kad jednom uzme zamah.

Nažalost, ništa neočekivano ni neobično.

Imamo sad nekoliko prosvjeda koji se odigravaju paralelno, razne vrste nezadovoljstva radom Vlade i vladajućih. Ni oporba među prosvjednicima ne uživa veliko povjerenje.

Jedan od problema je nejasnoća, što točno prosvjednici zahtijevaju? ONi su antivladini, ali u medijima su ih neki nazvali i "antirežimskim".

Ovaj režim je međutim demokratski, imamo slobodne izbore, na kojima se skoro svatko može kandidirati, imamo i slobode okupljanja, govora itd.. Nikako savršene, ali golema je razlika prema situaicji prdije 25 godina, kad sam ja počeo biti javno aktivan, kad toga nije bilo.

U autoritarnim državama, gdje nema demokratskih izbora itd., prosvjedi mogu iznuditi promjenu režima, u pravcu demokratizacije. Ovjde - što bi značilo "mijenjati režim"? Postoje zaista grupe ekstremne desniced, frustrirane što ih velika većina hrvatskog naroda odbacuje, koje se nadaju nešto uloviti u mutnom. Povesti narod u svjetlu budućnost, bez izbora, jer Hrvati pokazuju sklonost da biraju pogrešno.

Ne mislim da oni imaju neke šanse, ali mogu pokušati. Još više - mogu biti manipulriani pravim igračima iz sjene. Godine 1999., organizirani plaćeni huligani u službi neofašizma napali su miran skup u Zagrebu na Dan pobjede nad fašizmom, a policija je mirno gledala. Nije nemoguće da se slične stvari ponove.

Što se tiče same vlasti, dva su moguća neposredna scenarija.

Prvi je, da Jadranka Kosor i njena vlada podnese ostavku, a njeni proitvnici u HDZ-u (desnica) hitro preuzmu sve konce u svoje ruke. Na način, kako se to dogodilo prije godinu i pol, kad je otišao Ivo. Poslušna većina u Saboru imenuje Karamarka, Jarnjaka ili nekog trećeg za novog predjsednika Vlade. Nova vlada napravi nagli zaokret nadesno u svojem diskursu i politici, potičući histeriju protiv Srba, Europe, komunjara... s ciljem ,da mobilizira glasove desnice i tako osigura pobjedu na izborima.

Radikalna desnica van HDZ-a tada može biti instrumentalizirana onako, kako je bilo i u Tuđmanovo doba. Organizirani huligani mogli bi napadati ne samo grupe marginalaca kao 1999. (iako je tada među napadnutima bio i čovjek, koji je samo osam mjeseci kasnije postao predsjednik države)., nego i predizborne skupove SDP-a.

Nerealno? Puhanje ha hladno? "Koga su ujedale zmije, boji se i guštera"? Možda. Ali nikako nije nemoguće.

Mislim da se SDP boji ovakvog scenarija, pa zato oklijeva. Međutim, pitanje je, ne bi li trebali biti svjesni da u politici nekad treba i riskirati? Djeluju mlako, umjesto da trepte od želje da dođu na vlast.

Drugi scenarij može biti da Jaedranka da ostavku, ali dođe i do raskola u HDZ i blokade rada Sabora. Tada predsjednik države raspušta Sabor i raspisuje nove izbore. Na kojima bi pak sigurno pobijedila Kukuriku koalicija.

A nevolja je, da je posve jasno kako će slijedeća vlast biti u gadnoj gabuli.

HDZ se tada nađe u ssoporbi i počne čistiti svoje redove, možda na isti način kako je gore navedeno, s jačanjem desnice i čišćenjem redova, Kao što je to bilo kad je Sanader obračunao s Pašalićem, samo u obrnutom političkom smjeru. I zatim žestoki napadi na novu vladu.

Ja ostajem revolucionar. Ova vlada mora otići.

Ali, u nasilju ne želim sudjelovati, a valjda se s 50+ godina od mene neće ni tražiti, da preskačem barikade.

Kako izači iz dreka? Nadam se, da će se situacija promijeniti utoliko, što će na vlast doći ljudi otvoreniji prema novim idejama. Recimo, onima "zelene politike", bez obzira koja bila stranka. Nadam se, da bi moje vizije i programi mogli imati utjecaja na iduću Vladu. Ili onu iza nje.

Želim doći na vlast. Ako ne osobno, onda preko svojih ideja.

- 12:32 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.02.2011., srijeda

Protiv fašizma - uvijek i svuda

Prenosim sa mrežnog sjedišta Udruge mladih antifašista grada Zagreba.

Udruga mladih antifašista grada Zagreba, u trenutku kada jadnici i maloumnici svoje frustracije izbacuju napadajući spomenike borcima za slobodu, izražava punu podršku drugovima u Mostaru koji su ironičnim pitanjima u otvorenom pismu tražili od političkih elita u svojem gradu da kažu u čijem interesu radi ološ po ulicima. Ne treba sumnjati da u državi u kojoj je narod doveden na rub gladi, koji se sustavno pljačka, a čiji ekonomski pokazatelji zvuče gotovo nevjerovatno, huškačke ideje i održavanje trenutačnog stanja odgovara onima koji će pljačkati dok god će postojati i najmanja prilika za to.

Kada bi „gospoda“ na čelu Mostara htjela reći tko je odgovor na postavljena pitanja prst bi trebali okrenuti prema sebi. Naravno da njima i onima čije interese brane podjele među ljudima najviše odgovaraju, a izmanipulirana ološ koja napada simbole ideje slobode, odnosno ono što je od njih ostalo, radi uz njihovo tiho odobravanje i u njihovu korist vjerovatno to niti ne shvaćajući, misleći da rade jako „pametne“ stvari. Vjerujemo da će drugovi u Mostaru naći sredstvo koje će te priglupe reakcionare natjerati da dobro razmisle prije nego što sljedeći put namjeravaju izaći iz svojih domova, a mi, solidarizirajući se sa njihovom borbom svjesni da niti nas u Hrvatskoj ne zaobilaze slične stvari, prenosimo njihovo otvoreno pismo u cijelosti.

OTVORENO PISMO GRADSKIM I KANTONALNIM VLASTIMA

Serija incidenata koje izazivaju ekstremno desničarske i neonacističke grupe u Mostaru se nastavlja. Ovaj put na meti je bio spomenik poginulim građanima Mostara i borcima Armije BiH u Liska parku u Mostaru, koji je prije dva dana išaran kukastim krstovima.
Prije deset dana je uništeno ili oštećeno dvadesetak ploča sa imenima poginulih antifašistista na Partizanskom spomen groblju. Spomenik fontana kod Doma zdravlja na Bulevaru, spomen ploča obješenim rodoljubima i mnogi drugi antifašistički spomenici u gradu su u istom ili sličnom stanju. Skoro svi ćirilični natpisi imena mjesta i gradova na saobraćajnim znakovima od Mostara prema jugu su prešarani, dok su grad i okolica doslovno zatrpani fašističkim simbolima, porukama mržnje i pozivima na nasilje.
Ono što i najpovršniji posmatrač može primjetiti je da se tu radi o nacionalistički motiviranom, kontinuiranom, organizovanom djelovanju ekstremne desnice, koje se pojačava i smanjuje po potrebi (u mjesecima koji su prethodili izborima, u vrijeme pregovora oko formiranja vlasti...). Nameću se pitanja:
Ko su ti koji naručuju, pomažu, usmjeravaju i zataškavaju djelovanje neofašističkih ekstrema? Kome odgovaraju međunacionalni incidenti, tenzije i kao posljedica zbijanje etničkih redova? Ko insistira na podijeljenom obrazovanju?
Ko je uveo autora rasnih zakona NDH Milu Budaka u nastavni plan i program, nazvao pola nekadašnje Šantićeve ulice po njemu i na taj način ga rehabilitovao?
Čime su komadant Crne legije Jure Francetić i ministri u ustaškoj vladi Vokić i Lorković zaslužili da ulice u Mostaru nose njihova imena?
Gospodo, molimo da se izjasnite po navedenim pitanjima i ponudite građanima Mostara odgovore.

ANTIFA Mostar
Mostar 22.02.2011. godine

- 14:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.02.2011., ponedjeljak

Rušiti Vladu - dapače! Ali što onda?

Sutra u 13 sati zakazani su antivladini prosvjedi na Markovom trgu, mjestu posebnim propisom zabranjenom za prosvjednike. Prije pet godina bio sam u Građanskoj inicijativi "Matija Gubec", koja je pokušala prodrijeti na Markov trg i sukobila se s policijskim kordonom. Zatim su u rujnu 2008. jednako na "živi zid" kod Kamenitih vrata naišli novinari. A pred prekršajnim sudom u Zagrebu upravo je u tijeku proces protiv Tomislava Tomaševića (Zelena akcija) i Tea Celakoskog (Pravo na grad), jer su u srpnju prošle godine organizirali prosvjed ispred Gradske skupštine, a to je samo 91 metar od Markovog trga (unutar zakonske zone zabrane od sto metara).

Neki dan bilo ih je samo troje, i nisu bili opasni, pa su i Jaci bili simpatični i pozvala ih na kavu. Inicijator, Ivan Pernar, nije htio doći. Kad vas je manje od 20, ne kršite zakon o javnom okupljanju! Sutra će ih svakako biti više. Nadležni su u dilemi: kako postupiti? Ako opet pošalju policiju da blokira Markov trg - riskiraju izliv revolta, mnogo veći nego što bi bio sam po sebi. Ako ne pošalju - pokazuju slabost. Ne bih bio u njihovoj koži! greedy

Postoji očita razlika prema nedavnim demonstracijama u arapskim zemljama, a s druge strane i prema onima masovnim protiv Vlade u Grčkoj, Španjolskoj i drugdje.

U Tunisu, Egiptu, Libiji... riječ je o autoritarnim režimama, gdje nema slobodnih izbora i slobode medija. Ovdje, u općoj frustraciji, mediji traže senzacije, pa je troje ljudi, koje su držali transparente, bilo i u Dnevniku.

Ne treba rušiti diktatora. Vlada može podnijeti ostavku, nakon toga predsjednik države raspušta Sabor i raspisuje izbore za novi. Kako stvari stoje - na vlast će doći koalicija predvođena SDP-om. Sada, ili u tijeku slijedećih 12 mjeseci.

Frustracija je međutim osnovni narodni osjećaj, budućoj Vladi već unaprijed ne vjeruju. Ekstremna desnica, glasna ali na sreću još malobrojna, nada se u kaosu uvrebati svoju priliku. Rušiti demokraciju, a ne uspostavljati je.

Osobno, ne mislim da je naročito bitno, hoće li ova Vlada pasti već sada, ili nešto kasnije. Ima, očito, mnogo razloga da podnese ostavku. S druge strane, za prave masovne izlive revolta PMSM još nema šanse.

Mislim da će pravi problemi i pravi društveni i politički konflikti doći tek nakon smjene ove Vlade. Za to se sada treba spremati - u tm smjeru je moj program "Komunikacijska mreža zelene politike". Ništa što kratkoročno može polučiti uspjeh.

Sutra neću doći na prosvjed. Mnogi će doći tek toliko, da vide što će se događati. Nadam se, da do nasilja neće doći.

Nadam se, da će na slijedećim izborima biti u Saboru i nešto novih ljudi, i to ne s radikalne desnice, van dvije vladajuće grupacije. Volio bih da zeleni imaju šanse, ali za sad ništa od toga. (S Ivanom Pernarom sam inače godinu i pol dana bio u istoj stranci, Zelenoj listi, zatim je on radikalno promijenio svoja politička uvjerenja, iako mu blog još uvijek ima "zelenapolitika" u adresi. Ja sam, kako sam pisao, ostao zeleni.) Dakle - Lesarovi laburisti (nadajmo se, da će Lesar dobiti pojačanje!), Kosorov HSLS (njihova ekonomska doktrina mi je odbojna, ali mogli bi unijeti novu kvalitetu), Ladonja, Lista za Rijeku i Akcija mladih u 8. izbornoj jedinici (Cuccurin dobro govori, ali sam je kao tajkun problematičan - dobro bi bilo da prvo mjesto na listi prepusti nekom drugom), možda još poneki nezavisni kojeg vrijedi podržati (Kregar u prvoj izbornoj jedinici, Stipe Petrina u devetoj...).

Treba ne samo rušiti vlast, nego i učiti, kako vladati. Slijedeća vlada, da u njoj budu i sami sveci i nobelovci, sukobit će se s morem problema i nezadovoljstava.

- 23:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.02.2011., nedjelja

Novosti iz europske politike - čitajte i podržite!

Jučer i danas objavljena su dva nova teksta na blogu Zelena politika na wordpress.com. Pratite taj blog i stavite ga u svoje favorite! Tijekom ožujka, postavit ćemo i mrežno sjedište, te pripremiti prvi redovni broj glasila "Zelena politika". Nulti broj kao pdf dokument možete pogledati na scribd.com.

Porez na financijske transakcije - jedna od ključnih tema za reguliranje svjetske privrede. Također, jedna od ključnih stavki "Green New Deala". Od toga i budućnost Hrvatske vitalno ovisi, ali imamo mi pametnijeg posla, tko će se time bavit... :(

Građani i europski parlamentarci za porez na financijske transakcije

Zeleni pozdravljaju izvješće o napretku Hrvatske prema Europskoj uniji, ali upozoravaju na nezavršene poslove u reformi pravosuđa, borbi protiv korupcije i sankcioniranju ratnih zločina.

Zeleni u Europskom parlamentu o Hrvatskoj

(O ovom posljednjem: iskreno, izvješće je suhoparno, rutinsko. Moramo shvatiti, čak i za zelene koji načelno simpatiziraju male nacije i siromahe, Hrvatska je daleko dolje na listi prioriteta. Neće posvetiti puno vremena udubljivanju u naše probleme. Za pažnju, kod njih i kod svih drugih političkih grupacija, moramo se sami izboriti.)

Blog, sajt i glasilo dio su programa "Komunikacijska mreža zelene politike". Program će se financirati donacijama i subvencijama, s usmjerenjem na male, osobne donacije, te izbjegavanje institucionalnih donatora iz države i privrede. Letak o programu možete pogledati ovdje.

Svi sadržaji besplatni su za sve, koji ih žele koristiti. A ako vam se sviđaju i želite pridonijeti, možete uplatiti donaciju, koliko želite i možete, na tekući raćun udruge "Zajednica Humanitas" (izdvojeni konto), broj 2484008-1500180446.

- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.02.2011., subota

O patalogiji politike i mogućnosti zaliječenja (2)

Ovo je drugi, završni dio jučer započetog članka.

Većina ljudi skromni su, ne žele se nametati, Na vodeće položaje probiju se oni, koji vole biti na vodećim položajima. U početku mogu biti pošteni i truditi se na radu za ideale, za opće dobro isl, ali - vlast kvari; s vremenom, postane samosvrha i važnija od svega. A uvijek će naći beskičmenjake, koji će im služiti, prodavati se za sitnice.

Ako vidiš da ne možeš pobijediti - promijeni pravila. To jest moguće i mora biti učinjeno. Ne zbog neke marginalne strančice. Nego zbog Hrvatske, i zbog planeta Zemlja. (Problem postoji svuda, kod nas je izraženiji nego u većini drugih zemalja.)

Artur Clarke u jednom SF-romanu piše o izborima u 23. stoljeću: konačno se shvatilo da se pri izboru na političke položaje prvo moraju eliminirati oni, koji žude biti na položaju. Pa je predsjednica SAD neka profesorica matematike, kojoj su naredili da to mora biti, pa ako bude dobra, skratit će joj mandat. Ona obavlja svoje dužnosti iz osjećaja dužnosti, a žudi vratiti se u miran sveučilišni život.

Ne može se ljude učiniti svecima. Taština i ambicija uvijek su prisutne. Legitimne su i treba ih uzeti u obzir. Ali nije nužno, da proždru sve ostalo,

Da se vratim na Zelenu listu: uza svu svoju pamet i iskustvo, tek prije dve i pol godine počeo sam bivati svjestan što se zbiva oko mene - one podzemne igre, koje sam spomenuo. Prije sam neke stvari osjećao, ali ih nisam vidio, pa sam bio frustriran i padao u depresiju.

A ja nisam altruist. Drugi sam tip ličnosti, koja se upušta u politiku. Ne privlači me moć; dapače, mislim da je dosadna. Ja sam "ideolog": uživam baviti se idejama, kreativan sam i u tom svijetu živim. Volim vidjet, da mojim idejama na druge utječem.

NIsam skroman. Dapače, vrlo sam tašt. Taština je stožer moje osobnosti, ali ne ambicija. NIsam altruist. Pomažem drugima ne zato, jer sam svetac koji zanemaruje svoje interese, nego zato, i onda, kad je to u skladu s mojim idejama.

theory between

Ideja su važne. Dnevni pragmatizam ima svoje prednosti, ali stvara probleme ("eksterne troškove"), koji se na dulji rok gomilaju. I birači od stranaka traže, da imaju ideje - iako možda ni sami toga nisu svjesni.

Politička stranka mora nuditi i kretati od nekog sustava ideja, ideologije, idejnog jezgra, da bi na dulji rok napredovala.

Ne mora naravno ideologija biti kruta, dogmatična, totalitarna. Uvijek je moramo u praksi propitivati. Svaki skup ideja oslikava svijet manje ili više osiromašeno, pa ga se u svakodnevlju ne treba držati "kao pijan plota".

AlI tvoj sustav političkih ideja je također sidro, da se sagledavaju vizije, a da one ne budu puko eskapističko maštanje. Uže, koje povezuje ono što jest i predodžbu o onome, što treba biti.

Ja sam u ideologiji zadrt, ali sam u politici fleksibilan. Nema recepta, gdje je granica između toga da se razumno prilagodiš, i toga da se prodaš. NIti između toga da zadovoljiš svoju taštinu, i da sve podrediš svojoj ambiciji. Zato politika i jest posebna vještina, nesvodljiva na teoriju.

Ljudi su proturječni. Neki ljudi, unatoč svemu, iako su tašti i ambiciozni, ipak istovremeno nešto rade i za ideale, za opće dobro, za pomoć drugima.

Kad su kretale političke stranke u Hrvatskoj, godine 1989., govorilo se o idejnim konceptima liberalizma, socijalne demokracije, demokršćanstva, nacionalizma. Ubrzo se s tom gnjavažom prestalo. Sve stranke postale su eklektične u idejama, posve uronjene u dnevno političarenje. Ideologije su proglašene staromodnim. Svi su prihvatili onu kombinaciju ideja, koja je tog trenutka u svijetu vladala (neoliberalizam u ekonomiji, protektivna a ne razvojna demokracija, kombinacija individualističkog liberalizma i umjerenog konzervativizma).

Već dvadeset godina, kad spomenem tu svoju sklonost idejama i usustavljanju ideja (ideologijama), objašnjavaju mi, uz ironičan smješak, kako je to prazno laprdanje, jer politika nije i ne treba biti ništa drugo, nego dnevno laviranje, pragmatizam i demagogija, a stranački programi su niz šupljih fraza i dobrih želja - nitko to ozbiljno ne shvaća.

Imamo "zelene" koji ne bi znaii reći koja su četiri "stupa" zelene politike, "liberale" koji su zapravo čisti konzervativci, "socijaldemokrate" koji se ne usude izustiti riječ "radnik", "pravaše", koji se preneraze kad im kažeš kako je Ante Starčević slavio Veliku Francesku Revoluciju i mrzio popove.

Oni pak, koji na seminarima i okruglim stolovima o idejama, konceptima i vizijama mudruju, uvelike rezignirano prihvaćaju, da ih "oni gore" neće slušati. Odnosi moći i trenutni kratkoročni interesi moćnih uvijek će presuditi.

Gdje smo sada svi zajedno, nakon dvadeset godina "razboritog pragmatizma"? Koliko birači vjeruju svim strankama zajedno, svim političarima zajedno? Na kratke staze - funkcinira. Na dulji rok - nazaduju stranke, nazaduje politika, gubi se legitimitet, nazaduje država, nakupljaju se frustracije.

Govorim o razlici između taktike i strategije. Kao šahist, koristim tu metaforu borbi. Šahist amater, koji ima iskustva i dobro računa poteze ali nema obrazovanja o načelima igre, uvijek se pita koji je najbolji slijedeći potez. I možda nijednom neće napraviti očitu grešku, ali će nakon 20 poteza protiv majstora najednom shvatiti da je izgubljen. Jer, majstor uvijek osmišljava dugoročnu strategiju.

Nakon dvadeset godina slijepog posrtanja, pod vodstvom dobrih taktičara a bez ikakve strategije (prvih deset godina imali smo na čelu anakronog ideologa, čije su ideje bile samo maska za hapanje), okruženi smo ruševinama nekadašnjih nada. "Nismo se za ovo borili": slušao sam to kao mladić, slušaju to opet mladići od moje generacije.

Loša vijest jest, da smo na dnu. Dobra vijest glasi da se s poda ne može pasti.

- 21:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.02.2011., petak

O patalogiji politike i mogućnosti zaliječenja (1)

Posjetite i stavite u svoje favorite blog "Zelena politika" na wordpress.com! Uskoro i mrežno sjedište zelenapolitika.info!

Slika je iz Novog lista, 18. siječnja 2011. Luka Bebić brani Vladimira Šeksa od himbenih objeda nekih jalnuških diletanata i prodanih duša

Slika je iz Novog lista, 18. siječnja 2011. Luka Bebić brani Vladimira Šeksa od himbenih objeda nekih jalnuških diletanata i prodanih duša

Od 1999. godine, triput sam sudjelovao u osnivanju zelene stranke. Jednom sam kasnije sam otišao, druga dva puta su me iz stranke, koju sam stvarao, isključili. Posljednji put, u Zelenoj listi, bilo je vrlo prljavo. Sve vrste podlosti. Patalogija borbi za moć, na mikro nivou, ali načelno ista kao između barba Luke i agenta Sove.

Treba reći: to se dosad završavalo puno lošije za stranke, nego za mene. Prve dvije više ne postoje - rasule su se. Treća je izgubila više od pola snage (jer su izbačeni ili sami otišli i mnogi drugi) te će slijediti dalji raskoli. Ova karikatura, koja je ostala, već počinje shvaćati da su iključili sebe, a ne druge.

Glede mene - trenutno mi je stranaka dosta. Ali ne i zelene politike. Kako sam pisao u uvodniku nultoga broja Glasila za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika": Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti. Ne igrati se više u pješčaniku.

Povampirena volja za moć u krugu oko supredsjednice stranke Vlaste Toth, koja je ipak u prošlosti i mnogo dobrih stvari učinila. Politički profiteri (da ne kažem nešto gore) bez minimuma zelenog legitimiteta, koji su se uvukli u stranku u Sisku (Vidi moj izvještaj Zelena lista u Sisku: groteksna prevara, dokument u pdf-u. Također, moj članak Zelena (g)lista i dalje ruje, objavljen u Alert magazinu br. 16.) Izgrađena mreža klijentelizma i korupcije.

Mnogo je puta odigrana ta igra. Od doba Uruka i Jerihona, u cijelome svijetu. Muškarci i žene, koji su u početku radili nešto nesebično, sukladno proklamiranim idealima, bivaju korumpirani novcem i položajima. Često - sami sebe korumpiraju.

Navika da mora postojati Veliki Šef (a ne skromni voditelj tima). Moć korumpira možda i više nego novac. Netko postane opsjednut/a time da mora biti "Broj Jedan", a onda je prvi zadatak očistiti svakoga tko ga/ju može ugroziti. Okuplja poslušnike i gradi klijentelističku mrežu zavisnosti.

Oni koji nisu tome podlegli zbunjeni su, ne shvaćaju što se događa; ne razumiju da se vode zakulisne igre, da su se bitni odnosi i težnje promijenili. Pa onda neki od njih, razočarani, prolaze kroz teške unutarnje potrese, i sami se radikalno mijenjaju - ćestno, ne na bolje. Viđao sam to puno puta u ovih 25 godina javnoga djelovanja. Pratio sam npr. HDZ i HSLS 1989., od prve ideje o osnivanju. Tada sam gledao; kasnije sam proživio to isto. U oba slučaja sam učio.

Slično se događalo i događa se u mnogo manjih stranaka i pokreta. Na desnici, razni "pravaši", Hrvatski blok idr.. Pa "Alijansa za pravnu državu", Akcija socijaldemokrata, Istarski demokratski forum... Netko bi mogao doktorirati socijalnu psihologiju ili tako nešto, istražujući zakonitosti te igre na mikro-primjerima, gdje je lakše vidjeti osnovni obrazac. U velikim strankama, više je razina hijerarhije, ali je igra ista, kao što je nogomet ista igra na svjetskom prvenstvu i u seoskoj ligi.

Nastavak ovog teksta objavit ću sutra.

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.02.2011., četvrtak

Lijevo i desno protiv EU

Posjetite i stavite u svoje favorite blog "Zelena politika" na wordpress.com! Uskoro i mrežno sjedište zelenapolitika.info!

Grci protiv EU

Protiv ulaska u Europsku uniju u Hrvatskoj uglavnom javno govori desnica. Nedavno je HSP službeno iznio "euroskeptički" stav. Znatan dio javnosti nepovjerljiv je prema EU, pa to može biti pametna taktika u predizbornoj kampanji.

Čitao sam međutim, proteklih nekoliko dana, tematski blog u ljevičarskom "Zarezu", 16 stranica pod zajedničkim naslovom "S onu stranu Schengena : Europska unija - politička ekonomija i demokracija". Niz autorica i autora obrađuju razne aspekte današnjeg ustrojstva i tendencija u Europskoj uniji, te utjecaja ulaska na Hrvatsku (brodogradnja, poljoprivreda). Zajedno, daju zaookruženu lijevu euroskeptičku poziciju.

Često se spominje kako podjela na lijevo i desno gubi smisao. Ali ona je ovdje vidljiva u bitno različitom usmjerenju argumentacije (kao što je uostalom vidljiva i u lijevim i desnim argumentima "za").

Autori u "Zarezu" opisuju aktualno ustrojstvo EU i kao bitnu zamjerku iznose nedovoljno demokratičnosti. Tijelo koje biraju birači, Europski parlament, ima marginalnu ulogu, dok ona bitna (Europska komisija, Viječe ministara, plus administracija) imenuju vlade. Građani nemaju utjecaja, dok su s druge strane otvorena utjecaju raznih lobističkih grupa - u Brislu ih ima oko 15.000. Normalno, najviše utjecaja imaju najjači. "Eurpska komisija često djeluje isključivo u interesu stvaranja profita velikim korporacijama", piše Jelena Miloš. "Europaks centalna banka je neovisna o politici i izvršnoj vlasti (no zato podčinjena interesima kapitala)", piše Mate Kapović.

Jedan moj prijatelj na facebooku duhovito je poentirao: "Europsku uniju ne bi primili u Europsku uniju zbog manjka demokracije." smijeh

Desničarima više smeta sama ideja ujedinjenja, pri čemu neka nad-nacionalna tijela zadobivaju neka prava suverenih država. Oni ne žele više demokracije u EU, jer bi to značio gradnju nekakvog "demosa", naroda, koji je multi-nacionalan. Način argumentacije bitno je drugačiji nego kod ljevičara.

Osobno, mislim da pristup mora biti diferenciran. Uvijek je bilo nekih vrsta moći nad pojedinom nacijom, pogotovom malom. Unutar svake nacije, uvijek su postojali konflikti. NIz ključnih konflikata ne zaustavlja se na nacionalnim granicama. Treba gledati svaki pojedini slučaj, bez predrasuda.

Evo pogledajte sukob oko namjere vlade da promijeni Zakon o vodama i otvori prostor za privatizaciju. (Borislav Škegro, savjetnik vlade, otvoreno je priznao da je upravo to cilj; već dovoljno, da se bude protiv!) Izatoga stoje neki lobiji u Hrvatskoj, i van svake sumnje, neki ekonomski interesi izvana prema Hrvatskoj. Kao sam istakao u prekjučer napisanom tekstu na blogu "Zelena politika" na wordpress.com, u ovom slučaju nad-nacionalno zakonodavstvo EU, Okvirna direktiva o vodama, ide u korist interesa zaštite resursa.

Što naravno ne znači, da su društvene borbe izlišne. Uvijek se zakoni mogu kojekako tumačiti i zaobilaziti. Te naravno ne znači da i u drugim slučajevima moramo biti oduševljeni onime, što "traži Europa".

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.02.2011., utorak

Gospodarenje vodama: uspjeh zaštitara

Posjetite i stavite u svoje favorite blog "Zelena politika" na wordpress.com! Uskoro i mrežno sjedište zelenapolitika.info!

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor jučer je u radio emisiji najavila povlačenje iz saborske procedure prijedloga izmjena Zakona o vodama i Zakona o financijranju vodnoga gospodarstva, kojima se otvarao prostor za privatizaciju jednog od najdragocjenijih hrvatskih prirodnih resursa.. Tu je odluku donijela nakon konzultacija, između ostalih, sa sisačkim biskuom Vladom Košićem.

Otvoreno prosvjedno pismo predsjednici Vlade prije nekoliko dana su uputili zajednički Zelena akcija, Franjevački svjetovni red i Franjevački institut za kulturu mira. U njemu se između ostaloga kaže:

Izmjene zakona su prvenstveno usmjerene prema promjeni pravnog statusa Hrvatskih voda iz javne ustanove u javno poduzeće što je po našem mišljenju prvi korak k privatizaciji Hrvatskih voda. Time bi u konačnici hrvatski građani izgubili kontrolu nad poduzećem koje upravlja našim vodnim resursima. (...) osim Latvije, sve države članice EU imaju institucije za upravljanje vodama u statusu javne ustanove, a ne javnog poduzeća. (...) Podsjećamo kako su izmjene navedenih zakona odbačene na matičnom Saborskom odboru za regionalni razvoj, šumarstvo i vodno gospodarstvo te na Nacionalnom vijeću za vode još u studenom 2010. (...) Smatramo da je potrebno reformirati Hrvatske vode i u vidu unutarnjeg ustroja i u vidu praksi reguliranja rijeka koje odudaraju od najnovijih preporuka Europske unije, no ovo je put prema gubitku kontrole nad Hrvatskim vodama, a time i nad vodom kao resursom. Oštro se protivimo privatizaciji svih institucija i poduzeća koja upravljaju prirodnim resursima jer se tim resursima treba održivo upravljati radi dugoročnog javnog interesa

Crkva se nije prvi put javila o ovom spornom pitanju. Komisija "Iustitia et Pax" u rujnu 2009. prosvjedovala je protiv tada predloženih promjena Zakona o vodama. Tada nije bilo uspjeha. Zakon o vodama postao je važno političko pitanje još u socijalističkom razdoblju. Prvi Zakon o vodama Socijalističke republike Hrvatske donesen je 1984,, slijedećih godina je više puta mijenjan i u veljači 1990. utvrđen je pročišćeni tekst. Već u prosincu 1990. Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donosi novi Zakon o vodama, Zatim, uz više dopuna i izmjena, novi Zakon o vodama donesen je 1995., pa 2009. godine.

O sporovima o načinu upravljanja vodama pogledajte više tekstova na blogu udruge "Baobab". Lokalna samouprava i okolišne udruge, zahvaljujući pomoći susjedne Mađarske, postigle su nedavno važni uspjeh, kad je Vlada pristala prihvatiti proglašenje cijelog toka Mure i Drave regionalnim parkom prirode.

Voda je važno strateško pitanje, ali i ekonomsko. Tu se lome mnogi interesi moćnih lobija. Slični sukobi kao u Hrvatskoj oko Drave događaju se u cijelom podunavskom slivu. Od bitnog su značaja za reguliranje te problematike Okvirna direktiva EU o vodama te Plan o upravljanju bazenom rijeke Dunav, koji su sve podunavske zemlje potpisale u veljači 2010.. Plan preferira dugoročni interes zaštite voda, prirode i biološke raznolikosti. (Za više informacija: mrežno sjedište Međunarodne komisije za zaštitu Dunava.)

Prije nekoliko dana predsjednica Vlade izazvala je opći podsmjeh zabranjujući da se naručuje flaširana voda s raznim okusima. No osnovno je pitanje: a čemu zapravo flaširana voda, kad Zagreb još uvijek (pitanje dokad) ima sreću, da je voda iz slavine dobra za piće? Flaširana, tisuću je puta skuplja. Tu postoji potencijalno opasni ekonomski interes. Postoji smišljena i dugoročna marketinška strategija, da nas uvjere kako je dobro piti vodu iz boce, a ne vodovoda ili hidrofora.

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.02.2011., ponedjeljak

Krv stoljećima teče, a mržnja buja...

(...) Nemojte me svetit' - neka budem zadnji

Prenosim ovdje, uz manje preinake, dijelove dva moja reagiranja uz jedan dnevnik na kolaborativnom blogu pollitika.com.

Tako su sudili 1945. (i 1941.)

Stvarno bih volio, da nađemo put ka pomirenju..

Nema sumnje da su vršene masovne egzekucije pri kraju rata i nekoliko mjeseci nakon toga, u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. (To su post-ratne masovne egzekucije, kasnije slijedi teror jednog totalitarnog režima.) Žrtve su bili zarobljenici raznih vojski (ustaše i domobrani, slovenski domobranci, srpski četnici, a također i pripadnici njemačke vojske i drugi), te stvarni i potencijali politički protivnici.

Sve bitno o tome, kako sam bio mnogo puta pisao, bilo je izneseno u člancima, feljtonima i knjigama, objavljenim 1990.-1991.. Nikakvih bitno novih spoznaja otad nema. Slovenci su čak napravili, naporom historijske struke, poimenični popis svih žrtava rata iz Slovenije, što u Hrvatskoj nikad nije učinjeno - jedan od razloga, koji mi se očito nameće, jest da se ostavi prostora za vječne manipulacije s brojem; drugi, da se može tema povremeno podgrijati da bi se optužilo "komunjare". Postoji i treći razlog, koji treba uzeti u obzir: puko profiterstvo, metoda žute štampe.

Jesu li pak neke konkretne osobe, danas žive, za to krive, treba na sudu dokazati. Kako sam prije pisao o tome - upitno je, može li se to, ne kršeći današnje kriterije sudske procedure. "Narodnim sudovima" odnosno "Prijekim sudovima" iz 1945. ili 1941. to naravno ne bi bio problem. Za povijest i politiku naravno nije bitno kakvu su ulogu igrali osobno Josip Manolić, Šime Balen ili netko drugi, slučajno još živ. (Nema sumnje da je Tito osobno kontrolirao zbivanja - nije bitno da li je ono svjedočenje Jefte Šašića o tome, koje iznosi Pero Simić, točno. Svakako jest postojala naredba za masovne egzekucije u svibnju, a onda je početkom kolovoza naredio, da se s time prestane.)

Nažalost, postoji još jedan važan čimbenik: onima koji oko ove teme galame i nameću je kao neku presudnu političku temu, velikom većinom zapravo nije stalo do istine. Dva su motiva: Prvo, politička elita HDZ-a manipulira nalazeći emotivno nabijene teme da zaokupi narod igrama i da ne misli na krug. Drugo je kampanja ekstremne desnice da se osudi antifašizam i rehabilitira fašizam, osobito ustaštvo. Što god loše mogli reći o postupcima komunista u prošlosti, današnji ljevičari u Hrvatskoj ne posežu za nasiljem, dok desničari to čine. (Također, o partizanima možemo reći loših stvari, ali i dobrih; a o ustašama, objektivno, ništa dobro.) S takvima se naravno pomiriti ne može (dok se prvo sami ne primire).

Postoji gruba manipulacija drugima; ali postoji i manipulacija samim sobom. Previše ljudi (ne većina, ali često se nametnu u razgovorima u manjim grupama i u široj javnosti), čim se ove teme spominju, počinju jarosno izražavati svoje negativne emocije, nepristupačni komunikaciji.

Volio bih da istinski razgovaramo o pomirenju, ali ne znam kako. Pojam "raz-govor" pretpostavlja, za početak, da jedni druge slušamo, i barem minimalno se u stajalište Drugoga uživimo.

To je problem: slike u glavi, koje pobuđuju žestoke strasti, koje se nametnu i blokiraju mogućnost drugih viđenja, a time i "multiperspektivnost" i dija-log ("dijeljenje logosa", tj. "komunikacija", stvaranje zajedništva). Mnogi ljudi, na svim stranama, ne mogu potisnuti slike o onome što su im pričali djedovi, a i ja imam problema da me ne zarobi i ne otjera u jarost slika onih ustaša (sami sebe su takvima nazivali) koji su me više puta napali i ozlijedili (ne dakle nešto što su mi pričali i ne nešto prije pola stoljeća).

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.02.2011., nedjelja

Vizije, načela i praktična politika

Prenosim Proslov iz nultog broja Elektronskog glasila za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" (vidi jučerašnji tekst).

Promocija nultoga broja održat će se u ponedjeljak, 14. veljače u 17:00 u prostorijama mjesne samouprave "Donji grad", Trg hrvatskih velikana 2, 1. kat, u suradnji s udrugom "Moj grad Zagreb", u okviru Radionice kritičke teorije prirode i društva.

Postavili smo i blog "Zelena politika" na wordpress.com, na kojem će biti objavljivane razne informacije o projektu i vezanim djelatnostima. Tako, ako ste zainteresirani, spremite si tu poveznicu u favorite! Bit će, vjerujem, prije izlaska prvog redovnog broja (predviđeno u ožujku) postavljeno i mrežno sjedište (web site), s forumom i drugim sadržajima.

Nulti broj, kao pdf dokument, dostupan je na scribd.com.

Fotografije iz broja su na facebooku.

Proslov

Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti.
Kad smo preopterećeni dnevnom praksom, treba naći vremena za teoriju. Teorija bez prakse je jalova – praksa bez teorije je slijepa.
Uvijek obnavljati svijest o svojim vrednotama, načelima, vizijama. Ne misliti samo o onome što činimo, nego i o onome, što jesmo.
Zeleni nude svoje vizije i načela, kao osnovu za praktične politike. Globalno, regionalno i lokalno. Na osnovu ekološke mudrosti, participativne demokracije, nenasija i socijalne pravde.
Nude osnovu za novi dogovor i strategiju. Za našu domovinu Hrvatsku. Za naš dom: planet Zemlja.
Komunikacijska mreža "Zelena politika“ pratit će i poticati djelatnosti progresivnih društvenih pokreta, kritičke teorije društva i zelene političke opcije. Oni se bave bitnim problemima od pojedinca do planete, te pridonose rješenjima.
Želimo informirati – educirati – inspirirati.
Glasilo "Zelena politika" i časopis "Politička ekologija" nastojat će prepoznati, prenijeti i razvijati ono najbolje, što svjetski zeleni pokret promišlja i nudi. U ovom trenutku stožerna koncepcija je Green New Deal (Zeleni novi dogovor/podjela).
Djelovat ćemo nestranački i nad-stranački, pozivajući i potičući na suradnju sve pojedince, grupe i organizacije, koje mogu pridonijeti osnovnoj zamisli. Pratit ćemo djelatnosti stranaka, udruga, neformalnih grupa, građanskih inicijativa i pojedinaca. Šaljite nam informacije, prijedloge, kritike. Želimo optimalno spojiti široku participaciju suradnika i profesionalne uređivačke kriterije.
Mislimo globalno, ali uz prilagodbu lokalnim prilikama. Djelujemo lokalno, ali imajući u vidu da svaka nacija i svaki pojedinac ima udio u globalnim problemima – i globalnim rješenjima.
Ovo je nulti, ogledni broj glasila „Zelena politika“. Početak redovnog izlaženja predviđen je u ožujku. Izlazit će svaka dva tjedna, na četiri ili više stranica formata A4.
Finansirat će se isključivo donacijama. Svaki prilog je dragocjen. To je „ekonomija darivanja“: sadržaj je dostupan svima, a ako vam se svidi i imate koju kunu viška, možete pomoći! Izdavač je udruga „Zajednica Humanitas“, a za ovaj program postoji izdvojeni konto na tekućem računu.
Uz ovo glasilo, planiramo i časopis „Politička ekologija“, koji će izlaziti dvaput godišnje.

- 16:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.02.2011., subota

Zelena politika - novi dogovor za Hrvatsku

Izašao je nulti, ogledni broj Elektronskog glasila za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika".
Glasilo je političko, usmjereno na vizije, strategije i politike vezane uz globalnu ekonomiju, zaštitu okoliša, ljudska prava i druge teme kojima se zeleni bave.
Glasilo je nestranačko i nadstranačko, namjenjeno i otvoreno svima, koji bi u obrađenim temama i iznesenim tezama mogli naći nešto zanimljivo - strankama, udrugama, stručnjacima, novinarima, aktivistima...

Promocija nultoga broja održat će se u ponedjeljak, 14. veljače u 17:00 u prostorijama mjesne samouprave "Donji grad", Trg hrvatskih velikana 2, 1. kat, u suradnji s udrugom "Moj grad Zagreb", u okviru Radionice kritičke teorije prirode i društva.

Početak redovnog izlaženja predviđen je za ožujak. Bit će postavljeno mrežno sjedište (web site), a predviđeni su i izlaženje časopisa "Politička ekologija" i druge prateće aktivnosti.

Glasilo će biti besplatno, a izdržavat će se donacijama, pa će svi, kojima se svidi, moći uplatiti svoj prilog (u skladu s načelima besplatne ponude na netu - mutualistička ekonomija međusobnog darivanja).

Iz sadržaja nultog broja:
- Zeleni kao politička opcija
- Novo okupljanje za ekologiju i jednakost (Španjolska)
- Kairski grad smeća: živjeti od krpeža
- Sedam točaka zelene politike u Hrvatskoj
- Nužnost poreza na financijske transakcije
- Zelene stranke u Hrvatskoj

Možete ga skinuti ovdje (scribd.com)

Zoran Oštrić
glavni urednik
http://zelpol.wordpress.com (u izradi)

- 18:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kako "zauzeti stav"?

Moje kritičke riječi o ljudima koji su opsjednuti traženjem JUOSP (Jednostavnih univerzalnih Odgovora na Sva Pitanja), izazvala su razne reakcije. Između ostaloga, jednoj blogerici, koju inače cijenim, učinilo mi se da to vodi do toga da se ne može donijeti odluka, pa se skapa kao Buridanovn magarac. A posebno - da se time blokira voljnost za društvenu akciju. Pisala je :

treba zauzeti stav, odrediti cilj i naprijed!

Naravno, da treba. Pa bar je moj blog pun stavova o svemu i svačemu! njami

Međutim - stavovi se ne zauzimaju na juriš. Izgine ti vojska. Nego pažljiva opsada, odlična logistika, špijunaža i propaganda. Najbolja pobjeda je ona bez borbe (Sun Tzu). party

- 00:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.02.2011., petak

Imamo regionalni park!

Prenosim Priopćenje za medije udruge "Baobab", uz čestitke njima, udruzi "Senjar" iz Donje Dubrave i drugima, koji su godinama vodili napornu kampanju protiv profiterskih interesa da se ovo ostvari!

Priopćenje povodom osnivanja Regionalnog parka Mura-Drava

Čast nam je izvijestiti Vas da je Vlada RH jučerašnjom uredbom osnovala Regionalni park Mura-Drava. Time je nakon tri godine rada konačno nagrađen trud mnogih stručnjaka, znanstvenika i građana niz Dravu u pet županija.

Nadamo se da je ovaj korak put prema održivom gospodarenju vodama sukladno modernoj europskoj praksi zasnivanoj na znanstvenim spoznajama.

Napominjemo, regionalni park neće ograničavati prevladavajući javni interes RH vezan uz gospodarske i druge djelatnosti i radnje. Regionalni park će potaknuti razvoj turizma, ekološke poljoprivrede te mnoge druge elemente održivog gospodarskog razvoja.

Pozivamo Vladu RH da što prije stavi potpis i na rezervat biosfere UNESCO-a! Podsjećamo, samo Hrvatska od pet zemalja (Slovenija, Mađarska, Austrija, Srbija i Hrvatska) nije podržava ovaj iznimno značajan projekt.

Proglašenje Parka u uskoj je vezi s povlačenjem Mađara s ušća Mure i Drave, odnosno vraćanjem toka Mure u svoj prvobitno korito. Mađari su naime srušili pero koje je skretalo Muru na malo ušće Drave. Time prestaje svaka potreba za hrvatskim reguliranjem cijelog područja.

Goran Šafarek, Dipl.ing.
dr.sc. Olga Jovanović

--------------------------------
Udruga Baobab
Trg kralja Krešimira 10
48000 Koprivnica
098/835 648
http://udrugabaobab.blog.hr/

- 12:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.02.2011., srijeda

Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti

Tijekom 1985. godine, upoznavajući se s djelovanjeme zelenih stranaka u Europi a posebno Njemačkoj, odlučio sam da je to politička opcija, koju podržavam. Do danas, uz sva krivudanja i spoticanja, ostao sam tome vjeran; iako sam pokušavao otresti se.

Od 1999. godine, pokušavam raditi na organiziranju zelene stranke u Hrvatskoj. S malo uspjeha. Triput sam bio u ekipi, koja je "odozdo" osnivala stranku. Iz prve sam istupio i ona se nakon nekog vremena ugasila, iz druge su me isključili i ona se nakon nekog vremena ugasila, treća je postigla više uspjeha ali je pučistička grupa nelegalno preuzela vlast i pretvorila stranku u karikaturu koja više nije ni za što relevantna. (O tome nedavno moj tekst Zelena (g)lista i dalje ruje, objavljen i u Alert Magazinu br. 16. Pogledajte i izvještaj Zelena lista u Sisku - groteksna prevara. )

Svakako imam dio krivice za ove neuspjehe, ali praksa pokazuje da ni bez mene nisu napravili više. Svi su izgledi da će se na predstojećim saborskim izborima pojaviti barem tri međusobno sukobljene zelene stranke. Same neće učiniti ništa, a moguća je prodaja "zelenog" imena nekoj većoj stranci (pa bi i SDP i HDZ mogli imati svoje "zelene").

Dvadeset godina svi me uvjeravaju kako je politika čista pragamtika i kako se nikakvom teorijom ne treba baviti. I gdje su danas sve stranke u Hrvata? Ima li neka viziju? Ima li neka uvjerljivost? Može li pružiti istinsku nadu i potaknuti društveni angažman? Teorija bez prakse je nemoćna, ali je praksa bez teorije slijepa. Volio bih vidjeti demokršćane koji se stvarno trude promisliti što to znači biti kršćanin u politici, pravaše koji stvarno čitaju Antu Starčevića itd..

Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti. Svijet potresaju duboke, isprepletene krize - ali ima i nade, ima ideja i ima akcija, koje daju barem mogućnost, da izbjegemo katastorfalni kraj ove civilizacije. Drugačiji svijet jest moguć, iako nije garantirano da će biti bolji.

Hrvatsku potresaju duboke, isprepletene krize - ali dominira depresija, beznađe, nemoćni bijes, isprazno blebetanje.

Izbori kako budu, ali treba napraviti korak unatrag i graditi zelenu politiku. Da ne gradimo ponovo na živome pijesku.

Pratiti čime se uspješniji zeleni u svijetu bave, i to kod nas primijeniti, prilagoditi - i dalje razvijati, jer mi moramo biti ravni najboljima. A bave se stvarima, koje kod nas uopće nisu predmet javnog interesa. Bave se vitalnim problemima svijeta i svojih nacija, predlažu rješenja i imaju nekih uspjeha.

Zato sam pokrenuo projekte "Radionica kritičke teorije prirode i društva" (vidi prezentaciju Green New Deal) i "Zelena politika - glasilo za privredu, društvo i ekologiju". Nulti, pokusni broj glasila pojavit će se ovih dana.

Pokušati, za promjenu, povezivati a ne raskoljavati - produbljivati a ne zatrpavati. Ako to pomogne i nekoj ozbiljnoj organizaciji za izbore - tim bolje.

- 16:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.02.2011., utorak

Čuvajte se jednostavnih odgovora!

U diskusiji o događajima u Egiptu i drugim arapskim zemljama, okolo na netu a posebno na pollitika.com uz moj prekjučerašnji članak Tunis i Egipat: narod protiv diktatora i protiv globalnog imperija, primjećujem da mnogi s visoka iskazuju ono, što sam označio kraticom JUOSP: Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sva Pitanja. Omiljena teza ovdje je: "Ma jasno je, da iza svega stoje Ameri!" Sve drugo su, eto, zanemarivi detalji.

To je jedna omiljena varijanta "teorije zavjere", vezana uz fascinaciju onima, koji su u svijetu najmoćniji i njihovim tajnim službama. Kao da imati najviše moći ujedno znači imati apsolutnu moć, te kao da su moćne obavještajne službe nepogrešive, upravljajući svima drugima i nameći im svoju volju direktno ili indirektno, kao da su lutke na koncu.

Povijest nas zapravo uči, od starog Egipta do nedavne prošlosti, da oni najmoćniji često rade grube greške i ne uspijevaju vladati događajima. U povijesti postoji samo relativna nadmoć, a ona se može i izgubiti.

Neki nas sada podučavaju kako smo blesavi, kako se "sve zna". Jedan nadobudni kaže, kako je njemu dovoljno znati da je Mohamed El Baradei, kojeg u nekim kombinacijama spominju kao predsjednika prelazne vlade ako Mubarak padne, "plaćen od Amera"! Čak i da jeste, postoji nekoliko skokova neopravdanog zaključivanja.

To su oni "strašno pametni". Mi ograničenih sposobnosti, eto, moramo se truditi jer nam nije dovoljno znati jednu ili nekoliko činjenica.Ja sam to usporedio sa šahom: netko baci pogled na kompliciranu poziciju i kaže "Ma sve je jasno: pobijedit će onaj, koji da mat!" A majstori se eto bez veze muče o ko dosadnih detalja.

Fenomen JUOSP rezultat je intelektualne lijenosti: želja da se sve svede na jedan jednostavni čimbenik, da se ne mora mučiti oko brojnih činjenica i raznolikih analiza.

To je dobro za birtije i forume, može biti dobro i za populističku političku kampanju, ali nije korisno, ako zaista želite razumjeti što se zbiva, a pogotovo, ako zaista želite svojoj obitelji, svojoj domovini ili svojoj planeti pomoći.

Slon je neusporedivo moćniji od mrava, ali i mravi mogu prosperirati.

- 23:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.02.2011., ponedjeljak

Kairski grad smeća: živjeti od krpeža

Ovo je nastavak mojeg jučerašnjeg djevnika. Nakon predavanja Srećka Horvata, provjerio sam neke podatke i dodato neka pojašnjenja i poveznice. Članak će biti objavljen u nultom broju glasila "ZELENA POLITIKA - elektronsko glasilo za privredu, društvo i ekologiju".

Revolucije i pobune u Tunisu, Egiptu i drugim arapskim zemljama iskaz su dubokih promjena, kroz koji ta društva prolaze. U bliskoj budućnosti, povjesničari će ih možda nazvati "četvrti val demokratizacije".

U Tunisu i Egiptu postoje zelene stranke. ESZ je priopćenjem od 2. veljače pozdravila hrabrost Egipćana i podržala zahtjeve za promjenom političkog režima. „Europska unija mora radikalno i brzo promijeniti svoju strategiju prema mediteranskom području“, kaže se u priopćenju. „EU ubuduće mora jasno govoriti o netoleranciji za diktature i dati jaču podršku demokratskoj opoziciji.“

Golema većina analiza usmjerena je na "visoku politiku", nacionalnu i međunarodnu. Gledajući izdaleka, previđaju se "sitni" detalji, koji definiraju živote milijuna. O jednom takvom detalju govorio je Srećko Horvat u predavanju "Grad smeća ili zašto Mubarak mora pasti", održanom u Zelenoj akciji u Zagrebu, 2. veljače. Srećko i Ivana Biočina posjetili su Egipat prije mjesec dana. Jedan dio predavanja bio je o zajednici Zabbaleen u Kairu.

Riječ "zabbal" u arapskom znači "skupljač smeća". Tim se poslom u Egiptu bavi 60 do 70.000 ljudi, većinom su koptskih kršćani. Oko 20 do 30.000 živi u Kairu, u naselju podno brda Mokhatam, gdje je u kamenu isklesana velika crkva. Iz cijelog Kaira, muškarci na biciklima, kolicima i magarčićima dovoze smeće u svoju četvrt, koja je doslovno zatrpana smećem. Za nas užasan prizor, ali stanovi su im relativno uredni i za egipatske prilike pristojno zarađuju. Žene i djeca otpad sortiraju i pripremaju za recikliranje. Tijekom stotinu godina, razvili su vještinu i metode.

"Krpež! To je slast. To je, istina, večita borba i zamorno nadmudrivanje sa moćnim, nevidljivim neprijateljem. Tu, gde druge žene popuštaju i predaju se toj svemoćnoj sili koja sve troši i tanji na vama i koja prati svaki ljudski život i svaki pokret, tu za Gospođicu tek počinje prava borba." (Ivo Andrić: "Gospođica")

Cijela četvrt je velika radionica, koriste brojne tehnologije recikliranja, prerađujući dnevno oko 3000 tona. Imaju i neke skupe strojeve, vjerojatno dobivene iz Kine, u koju izvoze dio proizvoda. U tim primitivnim uvjetima, ostvaruju zaprepašćujući postotak od 80 posto recikliranja; Europska unija planira 50 posto za 2020. godinu. Veliki značaj u zatvaranju ciklusa imale su svinje, koje su prehranjivali organskim otpadom.

Slijede dva razloga zašto Mubarak mora pasti. Umjesto da zapad uči od njih, gradske vlasti su 2003. sklopile ugovor od 50 milijuna dolara s tri zapadne korporacije za zbrinjavanje smeća. Pokazalo se da u velikom djelu grada ne mogu obaviti posao, jer kamioni ne mogu ući u uličice. To ne smeta vlastima da svim stanovnicima, pa i samim zabbaleenima, svakog mjeseca uz račun za struju naplaćuju i odvoz smeća. To je, u praksi, za narod, „privatizacija“, „deregulacija“, otvaranje prema svijetu, razvoj biznisa.

Nastojeći uništiti konkurenciju, Mubarak je 2009. godine dao zaklati 300.000 svinja. Pokolj su izvršili vojnici. Povod je bila opasnost od svinjske gripe, iako od nje nitko u Egiptu nije bio obolio. Kasnije je Mubarak priznao da je povod bio lažan, ali je ustvrdio da je to na dobrobit koptskih kršćana, zbog higijene.

Na dolje navedenim poveznicama, možete pružiti ne samo političku, nego i ekonomsku pomoć zabbaleenima.

Poveznice

Narod protiv diktatora i protiv globalnog imperija (s dodatnim poveznicama)

Deny Cohn-Bendit u EP o situaciji u Egiptu i Tunisu (video, na francuskom)

Facebook grupa "Solidarnost s egipatskim narodom"

Zabbaleen Trust

Association for Protection of Environment Cairo.

- 19:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.02.2011., nedjelja

Tunis i Egipat: narod protiv diktatora i protiv globalnog imperija

Revolucionarnim događajima u Tunisu slijedili su slični potresi širom arapskoga svijeta. Epicentar je sada postao Egipat. Arapski svijet u burnom je previranju, a to nije počelo jučer.

Triput sam posjetio Tunis u razdoblju između 1992. i 2000. godine. Mogao sam uočiti kao se zemlja mijenja. Pod autoritarnim režimom tadašnjeg predsjednika, događao se proces modernizacije i sekularizacije. Moje su simpatije naravno s narodom. Jedna Ne pada mi napamet praviti se pametan i pokušati nešto analizirati i predviđati. Kako kaže Srećko Horvat dolje - svaka je zemlja drugačija.

Svi imamo svoje živote i ne možemo pratiti sve što se zbiva, čak i kad je veliko. Evo i ja tek sada nalazim vremena, da nešto o tome napišem. Ali barem minimum solidarnost vrijedi pokazati. Posjetite facebook stranicu Solidarnost s egipatskim narodom, pregledajte novosti, priključite se.

Povod za ovaj tekst mi je predavanje, koje su u prostoru Zelene akcije u Zagrebu u srijedu 2. veljače održali Srećko Horvat i Ivana Biočina, pod naslovom "Grad smeća ili zašto Mubarak mora pasti". Oni su prije samo mjesec dana posjetili Egipat. Preko skypea, Srećko se spojio sa svojim prijateljem u Kairu i mogli smo direktno slušati njegov izvještaj. Ovdje prenosim prvi dio svojih bilješki iz Horvatovog govora i telefonskog razgovora. Drugi dio, o "Gradu smeća", prikazat ću za koji dan, nadam se već sutra, te ću uvrstiti u Elektronsko glasilo "Zelena politika", čiji nulti, ogledni broj upravo završavam. Dodajmo, da su 28. siječnja Inicijativa "Solidarnost s egipatskim narodom" i Centar za mirovne studije održali prosvjed ispred Ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu, gdje je također govorio Horvat.

Evo još nekoliko važnih poveznica.

Osudimo egipatski režim (na h-alter.org)

Solidarnost s egipatskim narodom (facebook grupa)

Srećko Horvat: Mubarakovi posljednji trzaji (30. siječnja)

Tariq Ali: Egipat neće biti novi Iran

Pokret 6. travnja

Slijede bilješke s Horvatovog predavanja, uz ponešto mojih naknadnih razjašnjenja. Naravno, ja odgovaram za to da li sam točno uhvatio i zabilježio. Svoju opasku o "naivnosti" Horvat je pojasnio u svojoj kolumni u Večernjaku jučer, pod naslovom "Foucault u Kairu".

Revolucionarna zbivanja u arapskim zemljama od početka ove godine navode na želju da se sve svede na zajednički nazivnik. U tome međutim treba biti oprezan, jer svaka zemlja ima svoje specifičnosti. Prije mjesec dana bio sam u Egiptu i mogao sam steći određeni uvid u to što se događa. Upravo su bili održavani izbori, svi vođe opozicije bili su u zatvoru. Vidjeli smo kako policija premlaćuje nekog starca, takve su scene bile obične.

Medijski prikazi prikazuju kao da je revolt u Egiptu izbio posve iznenadno, bez najave i pripreme. U stvarnosti, ovo što se sada događa dugo se pripremalo. Prvi veliki protest, koji je prekršio zabranu javnih okupljanja koja je već desetljećima na snazi (Zakon o izvanrednom stanju na snazi od 1967.), organiziran je 2000. godine, u znak podrške "Drugoj intifadi" u Palestini. Tri godine kasnije, dogodili su se prosvjedi protiv intervencije u Iraku.

Tijekom 2004. i 2005. godine događa se niz prosveda, iz koji se rađa pokret Kefaja (Dosta!), koalicija koja zahtjeva političke slobode, ostavku Mubarataka i spriječavanje da njegov sin bude proglašen nasljednikom.
U slijedeće tri godine, 2006.-2008., organiziran je niz štrajkova, praćenih javnim prosvjedima. Najveći se dogodio 6. travnja 2008. u radničkom gradu El Mabela, gdje se cijeli grad pridružio radnicima. Tada su inicijativu preuzeli pretežno mladi ljudi, koji se masovno služe facebookom i twiterom za koordinaciju djelovanja. Tako je nastao "Pokret 4. travnja".

Djelovanje ta dva pokreta pripremilo je današnje masovne prosvjede. Tijekom 2008. i 2009. organizirano je 800 štrajkova. Važni su bili prosvjedi na kojima se tražilo oslobađanje političkih zarobljenika, koji su sada svi pobjegli iz zatvora.

Ovi pokreti nastoje minimalizirati nasilje i nerede, te spriječiti kriminal. Narod se od početka prosvjeda 25. siječnja samoorganizirao za spriječavanje nasilja i pljačke. Kod nekih osoba, koje su izazivale najviše nereda, kad su ih uhvatili i pretresli nađeni su dokumenti da pripadaju policiji. To je stara taktika ubačenih provokatora. Mubarakovi ljudi započeli su nasilje na ulicama 2. veljače, napadajući prosvjednike.

Dok samoorganizirani narod i prosvjedni pokreti imaju svoje jednostavne zahtjeve, kod političara i političkih analitičara u svijetu javlja se opći strah neće li se ponoviti Iran 1979.. Tada je masovni prosjved srušio okrutnu diktaturu šaha Reze Pahlavija, koju su podržavale SAD, a na vlast su došli radikalni islamisti. Zbog toga stručnjaci i vlade oklijevaju dati podršiku egipatskom narodu. Oni kojima su puna usta demokracije, oklijevaju poduprijeti demokratske procese i obaranje diktatorskih režima u islmskim zemljama, jer bi harod na izborima možda glasovao pogrešno.

U slučaju Egipta, međutim, valja reći da organizacija Muslimanska braća danas nije tako radikalna kao što je nekada bila. Ona čak nije na popisu terorističkih organizacija CIA-e. Oni su se javili 26. siječnja i rekli da nisu oni pokrenuli prosvjede, te su javno dali podršku političkom lidrer Mohamedu El Baradeiu, u svijetu poznatom bivšem šefu Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), On zastupa neku vrstu socijaldemokracije Trećeg puta. Ako dođe do rušenja Mubaraka, moguća je prelazna koalicijska vlada Muslimanske braće i El Baradeia.

Sami Amerikanci zakuhali su stvar, podržavajući diktatorski režim zbog svog strateškog interesa, kao što su činili i u Iranu od 1953., kad je bila srušena demokratski izabrana reformska vlada Mohameda Mosadeka. SAD su snažno podržale Anvara El Sadata u sklapanju mira s Izraelom 1978., te otada daju Egiptu dvije milijarde dolara pomoći godišnje, od čega 80% ide za vojsku.

Nasuprot strahovima od moguće pobjede ekstremista u budućnosti, danas bi nam trebala "naivnost" u smilu Michaela Foucoulta, koji je nakon rušenja šaha 1979. posjetio Iran i pisao dopise za Corriere della Sera, hvaleći islamsku revoluciju i revolt masa protiv globalne hegemonije.

Nasuprot analitičarima koji su usmjereni na visoku politiku i svuda traže organizirane snage koje su u pozadini, ovo što se događa zaista jest prvenstveno spontana pobuna naroda protiv režima. Čuju se razne spekulacije, čak i El Baradeia sumnjiče da je američki igrač jer sudjeluje u nekim projektima koje financiraju zaklade Georga Sorosa i Bila Gatesa. Ali u vrijeme kad su SAD pripremale napad na Irak i uporno inzistirale da Sadam Husein ima oružje masonog uništenja, El Baradei, kao predsjednik IAEA koja je slala istraživačke timove u Irak, bio je glas razuma.

TELEFONSKI RAZGOVOR S ČOVJEKOM IZ EGIPTA.

Četiri dana nisam spavao. Emocije ljudi su snažne. Često se boje i žele stabilnost. Raste kriminal, ljudi se samoorganiziraju da ga suzbiju. A državna televizija i dalje neumorno emitira propagandu. To je pranje mozga. Danas nakon više dana opet možemo koristiti internet, ali ne možemo slati SMS poruke. Vlada nam šalje SMS poruke da nas obeshrabri. Nikakvim medijima ne može se vjerovati, ne vjerujte nikome o tome što se stvarno događa.

Ljudi se organiraju po susjedstvima, organiziraju kontrolne točke i kao i policija presreću i pretražuju prolaznike. Ljudi stoje s batinama, noževima, improviziraju barikade, čuvaju svoj kvart od kriminalaca, napadaju ljude za koje sumnjaju da su kriminalci ili policijski agenti. U ulici od 200 metara ima 15 kontrolnih točaka. Ljude u susjedsvima spaja osjećaj solidarnosti, ali takvih susjedstava ima mnogo. Stalno se čuju pucnjevi. Kriminalci koriste priliku.

Režim je mobilizirao svoje pristaše i započeo pravi građanski rat. Ovo može trajatati još jako dugo ako vlada odluči potpuno uništiti zemlju prije nego ode. A morat će otići. Mubarak je jučer održao vrlo emotivan govor na televiziji, obećao je koncesije, ali su zatim njegovi pristaše započeli brutalne napade na prosvjednike.

Što kad Mubarak padne? Svi se boje kaosa. Poželjne su postepene promjene, ali on mora otići. Neki kažu da vlada treba dobiti šansu da započne promjene, drugi kažu da će voditi istu politiku ćim se prosvjednici povuku. Ljudi koji demonstriraju na ulicama ne vjeruju vladi, ali su skeptični i prema svim političkim pokretima, i prema El Baradeiu i prema Muslimanskoj braći. Nadam se da će iz svega ovoga izaći neki novi politički pokret, nova snaga.

- 23:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.02.2011., utorak

Ostavka!

Nije moja stranka, ali mi je dovoljno bliska, pa prenosim poziv za uključenje u akciju. Otiđite na mrežno sjedište Hrvatskih laburista za puni tekst i druge informacije! Slikice sam ja dodao, iz arhive, s važnih prosvjeda studenata i građana, gdje su se tražile ostavke. Bez uspjeha, ali stvari se ipak mijenjaju.

Živio drug Mito

"Temeljem mojih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, svojom voljom i bez ikakvih pritisaka ZAHTIJEVAM da podnesete ostavku, jer ste u sedam godina vladanja Hrvatsku doveli do bankrota, radnike pretvorili u roblje, nezaposlene učinili očajnima, umirovljenike pretvorili u sirotinju i sve nas odveli u dužničko ropstvo." - ovim pismom pokrećemo do sada najveću akciju kojom svim građankama i građanima dajemo mogućnost da izraze nezadovoljstvo stanjem u državi i pokrenu željene društvene promjene.

ZAŠTO?

SEDAM GRIJEHOVA ZBOG KOJIH OVA VLADA MORA ODSTUPITI

Za grijehe koje je ova vlast u sedam godina počinila prvo mišlju, potom riječju a najviše djelom i propustom, ne bi bila dovoljna podeblja knjiga, a kamoli ovo pismo. Zato ćemo vas, koji živite od svojeg (minulog) rada ili bezuspješno tražite posao, podsjetiti na “samo” sedam glavnih grijehova zbog kojih vlast mora odstupiti. (...)

- 07:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Zoran Oštrić

SADRŽAJ BLOGA

Poveznice (linkovi)

Svjetonazorska načela

28.02.2011., ponedjeljak

Bitan napredak na današnjem prosvjedu

27.02.2011., nedjelja

Mi smo odgojili te huligane

25.02.2011., petak

Bitna borba za vlast ipak se trenutno vodi unutar HDZ-a

23.02.2011., srijeda

Protiv fašizma - uvijek i svuda

21.02.2011., ponedjeljak

Rušiti Vladu - dapače! Ali što onda?

20.02.2011., nedjelja

Novosti iz europske politike - čitajte i podržite!

19.02.2011., subota

O patalogiji politike i mogućnosti zaliječenja (2)

18.02.2011., petak

O patalogiji politike i mogućnosti zaliječenja (1)

17.02.2011., četvrtak

Lijevo i desno protiv EU

15.02.2011., utorak

Gospodarenje vodama: uspjeh zaštitara

14.02.2011., ponedjeljak

Krv stoljećima teče, a mržnja buja...

13.02.2011., nedjelja

Vizije, načela i praktična politika

12.02.2011., subota

Zelena politika - novi dogovor za Hrvatsku

Kako "zauzeti stav"?

11.02.2011., petak

Imamo regionalni park!

09.02.2011., srijeda

Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti

08.02.2011., utorak

Čuvajte se jednostavnih odgovora!

07.02.2011., ponedjeljak

Kairski grad smeća: živjeti od krpeža

06.02.2011., nedjelja

Tunis i Egipat: narod protiv diktatora i protiv globalnog imperija

01.02.2011., utorak

Ostavka!