Posjetite i stavite u svoje favorite blog "Zelena politika" na wordpress.com! Uskoro i mrežno sjedište zelenapolitika.info!
Protiv ulaska u Europsku uniju u Hrvatskoj uglavnom javno govori desnica. Nedavno je HSP službeno iznio "euroskeptički" stav. Znatan dio javnosti nepovjerljiv je prema EU, pa to može biti pametna taktika u predizbornoj kampanji.
Čitao sam međutim, proteklih nekoliko dana, tematski blog u ljevičarskom "Zarezu", 16 stranica pod zajedničkim naslovom "S onu stranu Schengena : Europska unija - politička ekonomija i demokracija". Niz autorica i autora obrađuju razne aspekte današnjeg ustrojstva i tendencija u Europskoj uniji, te utjecaja ulaska na Hrvatsku (brodogradnja, poljoprivreda). Zajedno, daju zaookruženu lijevu euroskeptičku poziciju.
Često se spominje kako podjela na lijevo i desno gubi smisao. Ali ona je ovdje vidljiva u bitno različitom usmjerenju argumentacije (kao što je uostalom vidljiva i u lijevim i desnim argumentima "za").
Autori u "Zarezu" opisuju aktualno ustrojstvo EU i kao bitnu zamjerku iznose nedovoljno demokratičnosti. Tijelo koje biraju birači, Europski parlament, ima marginalnu ulogu, dok ona bitna (Europska komisija, Viječe ministara, plus administracija) imenuju vlade. Građani nemaju utjecaja, dok su s druge strane otvorena utjecaju raznih lobističkih grupa - u Brislu ih ima oko 15.000. Normalno, najviše utjecaja imaju najjači. "Eurpska komisija često djeluje isključivo u interesu stvaranja profita velikim korporacijama", piše Jelena Miloš. "Europaks centalna banka je neovisna o politici i izvršnoj vlasti (no zato podčinjena interesima kapitala)", piše Mate Kapović.
Jedan moj prijatelj na facebooku duhovito je poentirao: "Europsku uniju ne bi primili u Europsku uniju zbog manjka demokracije."
Desničarima više smeta sama ideja ujedinjenja, pri čemu neka nad-nacionalna tijela zadobivaju neka prava suverenih država. Oni ne žele više demokracije u EU, jer bi to značio gradnju nekakvog "demosa", naroda, koji je multi-nacionalan. Način argumentacije bitno je drugačiji nego kod ljevičara.
Osobno, mislim da pristup mora biti diferenciran. Uvijek je bilo nekih vrsta moći nad pojedinom nacijom, pogotovom malom. Unutar svake nacije, uvijek su postojali konflikti. NIz ključnih konflikata ne zaustavlja se na nacionalnim granicama. Treba gledati svaki pojedini slučaj, bez predrasuda.
Evo pogledajte sukob oko namjere vlade da promijeni Zakon o vodama i otvori prostor za privatizaciju. (Borislav Škegro, savjetnik vlade, otvoreno je priznao da je upravo to cilj; već dovoljno, da se bude protiv!) Izatoga stoje neki lobiji u Hrvatskoj, i van svake sumnje, neki ekonomski interesi izvana prema Hrvatskoj. Kao sam istakao u prekjučer napisanom tekstu na blogu "Zelena politika" na wordpress.com, u ovom slučaju nad-nacionalno zakonodavstvo EU, Okvirna direktiva o vodama, ide u korist interesa zaštite resursa.
Što naravno ne znači, da su društvene borbe izlišne. Uvijek se zakoni mogu kojekako tumačiti i zaobilaziti. Te naravno ne znači da i u drugim slučajevima moramo biti oduševljeni onime, što "traži Europa".
Post je objavljen 17.02.2011. u 23:59 sati.