Zoran Oštrić

31.03.2011., četvrtak

Jučer pred "Panoramom": kako su prosvjednici postali nasilnici

U kratkom prikazu za prvi broj mrežnog glasila "Zelena politika", koji će izaći večeras ili sutra (vidi: http://zelenapolitika.info), napisao sam da su ovi antivladini prosvjedi imali dosad tri stadija. Možemo govoriti o nultom, 18. veljače, prvom stadiju 22-26. veljače, te drugom, 28. veljače - i sad mogu dodati: do jučer. Dogodile su se neke bitne promjene.

U ovom trenutku, želim prvenstveno ukazati na dramatični preokret, koji se dogodio jučer navečer pred hotelom "Panorama", ili kako li se već nesuvislo engleski sad zove.

(Jučer sam bio samo na početku prosvjeda - dolje na slici s Perom Kovačevićem - u sedam sati bila je tribina u KIC-u o mogućnostima alternativne ekonomske strategije za Hrvatsku i za svijet, govorila su četiri doktora ekonomije - mora se netko i time baviti...)

Prvi put, grupa prosvjednika našla se u ulozi JAČIH. S druge strane, bili su hadezenjare koji su iz hotela morali izlaziti pod stražom, pod kišom psovki. Većina je gledala u stranu ili pod, slavodobitni komentari su "ha-ha, boje se naroda, sram ih je!", međutim, istina je da su se bojali - potencijalne fizičke prijetnje gomile, koja je bila na dva metra, naguravajući se s policijskim kordonom. Neki su odgovarali, neki su bili izrazito arogantni, ali i to je vrsta reakcije na strah.

To je ono što ja vidim na videima. Oni, koji su u tom trenutku bili jači, prijetili su nasiljem. Policija je radila ono što treba - štitila slabije.

Naravno, velika većina to vidi drugačije. Gledat će isti video i vidjeti sasvim drugi događaj. Stvar je percepcije. Moja pacifistička tankoćutnost nije popularna, znam to. I meni je trebalo mnogo godina, da do toga dođem. (Iako sam zapravo to znao, kad sam imao 11 godina. Vidi moj tekst: Kako sam postao pacifist.)

Kasnije, međutim (ne odmah; prošlo je mislim nekoliko tjedana, možda i dva-tri mjeseca) u mene se nekako uvukla nelagoda. Kriomice, postepeno, nenajavljeno. Nejasna uznemirenost zamijenila je užitak pobjede. Uvukla se u mene, a ne znam kako i otkuda, pomisao da nanositi rane i bol drugim ljudima nije ispravno, bez obzira na povod, čak i u samoobrani. (...)

Facebookovac "Jaca Amsterdam" u svojem izvještaju piše:

u jednom trenutku HDZ-ovci su počeli provocirati (stajali su iza kordona policije)...smijali su nam se, pokazivali srednji prst i uglavnom rugali su se prosvjednicima na razini djece iz vrtića, na što su ljudi naravno popizdili i počeli se derati još glasnije...

Meni to uopće nije "naravno". Ako dozvoliš da te isprovociraju forama djece iz vrtića, spuštaš se na isti nivo.

Ima raznih vrsta hrabrosti. U ovom slučaju - moram reći svoju istinu. pa makar me sutra na prosvjedu svi popljuvali.

Ova grupa prosvjednika nije položila ispit - u trenutku kad su postali jači, postali su nasilnici. O, ne još fizički, na sreću - ali nije nasilje samo fizičko - sve počinje u glavi! I završava.

I sasvim shvatljivo - toga nisu bili svjesni ni jučer, ni danas ujutro u brojnim komentarima na webu - opijeni su novootkrivenom moći. Rijetki su glasovi razuma.

Čuvajmo se zanosa! Čuvajmo se opijenosti vlastitom snagom! Jedan od prisebnih komentatora na facebooku piše: "kako herzig...s jedne strane adezenjare a s druge isti mentalni sklop..."

Ja sam bio u situaciji da me napadaju i ozlijede, bio sam i u situaciji da me kao mirnoga prosvjednika policija od nasilnika štiti.

Dugo godina nisam bio svjestan toga da me se drugi mogu bojati, jer sam ipak mrga od 190 cm i sto kila. Sebe zapravo takvim ne vidim. Morao sam učiti, da kontroliram svoje ponašanje. Često neuspješno.

Ništa dobro od straha ne proizlazi. Strah je mala smrt.

Mržnja razara mrzitelja. (Rekao bih "dušu", ali kao ateist u dušu ne vjerujem. Ali vjerujem u moralni zakon u meni.)

Kako je lako biti nasilan! Dovoljan je trenutak. To dolazi spontano. Kao kad voziš automobil, desetljećima si pažljiv, onda jedan trenutak nepažnje i možeš postati ubojica. Kako je lako pozivati na osvetu kao "pravdu"!

Nenasilje je teško, valja se učiti, valja se kontrolirati. U društvenoj akciji, jedna od ključnih stvari je samodisciplina.

O da, sasvim su mi jasni ti impulsi bijesa i ogorčenja i pozivi na nasilni odgovor! Po prirodi sam kolerik, vrlo strastven. Koliko puta meni dolazi, svakodnevno, da pobjesnim, reagiram "ma treba pobiti svu tu gamad", sve hadezenjare, sve esdepenjare, sve Srbe, sve Hrvate, sve hajdukovce, sve dinamovce, sve žene, sve novinare ili već tko mi je u trenutku digao tlak.

Pacifizam je, naravno, posve nepraktična i neodrživa filozofija. Prije ili kasnije, pojavit će se neki huligan i ukrasti tvoje pikule. (...) Pa ipak, svoje osjećaje više nisam uspijevao promijeniti. Mogućnost da me netko povrijedi izaziva u meni strah; ali mogućnost da ja povrijedim nekog drugog izaziva još veći strah, i mučninu. A ipak, događalo se da ljude povrijedim. Događalo se da budem agresivam prema slabijima.

Crnogorci imaju jednu pouku o čojstvu i junaštvu.
Junaštvo je štititi sebe od drugih.
Čojstvo je štititi druge od sebe.

Mislim da i indijanci imaju sličnu pouku.

Postoje razne vrste hrabrosti. Biti čojstven puno je teže, nego biti junak.

Jedna od latentnih opasnosti, od samog početka prosvjeda 22. veljače, jest da policijski provokatori izazovu nerede i daju policiji povod za STVARNO nasilni odgovor (kao što se dogodilo 28. veljače, ne ovo jučer, to je bila sitnica), što bi onda desnica HDZ-a iskoristila da smijeni kompromitiranu Jacu i uvede čvršću stegu. Ne zavaravajte se, kako gore biti ne može! Toga treba biti svjestan i strogo se držati nenasilnih metoda.

VIDEOI

Sukob policije i prosvjednika

Policija silom privodi prosvjednike

Hapšenje prosvjednika ispred Hotela Panorama

IZVJEŠTAJI

Facebookovac "Jaca Amsterdam" (preneseno na monitor.hr)

Jednom mora biti prvi put – HDZ i prosvjednici oči u oči (na pollitika.com)

Veseli hdz-ovci slavili u hotelu - 13 prosvjednika potrpano u marice

- 13:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.03.2011., srijeda

Treći val građanskoga aktivizma u Hrvata

Društeno gibanje, koje je započelo nizom relativno malih prosvjeda ujesen 2008. (prva prosvjedna šetnja studenata, nekoliko prosvjeda protiv nasilja, "Stegnite vi svoj remen bando lopovska!"), uz studentske blokade fakulteta 2009. i niz drugih zbivanja, ide dalje - ka obnovi ideje i prakse građanskoga aktivizma i autonomnog organiziranja!

Ono što zovemo "civilno društvo", iako je sad možda i taj termin već izlizan i kompromitiran.

Trebaju izniknuti iz svega nove autonomne građanske organizacije, ne formalizirane udruge koje se bore za donacije.

Kako je bilo 1989.-1990, jedan val aktivizma, pa onda 1999. okupljanje u "Glas 99". Istrošilo se kasnije, umorilo, prilagodilo sustavu... Sve se izliže, pa ipak, kako god loše izgledalo, svaki put neka bitna promjena jest izborena.

Za aktivnu demokraciju. Za Petu Republiku. Res-publica, znači "javna stvar". Gdje javnost stalno brine o svojim stvarima. Znajući, da je politika previše ozbiljna stvar, da bi se prepustila političarima. Koji imaju manu, da samo političare, umjesto da razvijaju politike.

Za građanski nadzor nad političarima. "Mi vas promatramo!" Obrnuto do "Velikog brata" (onog izvornog, Orwelovog, ne ove TV lakrdije).

Za Petu Republiku - za izvorno načelo republike, odnosno aktivne demokracije, gdje je društvo res-publica, samoorganizrano - ne samo dobra država i dobri kapitalisti koji brinu o nama!

Često provodimo "revolucije", takva nam je sudba. Kad jedna revolucija ne uspije - tragamo za slijedećom. Možda će njeni plodovi dulje potrajati.

Prva republika: Narodna Republika Hrvatska, 1945.-1974.
Druga: Socijalistička Republika Hrvatska, 1974.-1990.
Treća: Republika Hrvatska, autokraska vlast, 1990.-2000.
Četvrta: Republika Hrvatska, partitokratska vlast, 2000.-?

- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.03.2011., utorak

Prosvjed Sindikata - petak u 18 - s prosvjednom šetnjom!

Sedam sindikata, čiji su voditelji i članovi sudjelovaii u "facebook prosvjedima" (Peripatetički antivladini pokret, PAP-2011), potpisalo je zajednički poziv svim sindikalnim središnjicama u Hrvatskoj na prosvjed, organiziran na način PAP 2011, koji će se održati u petak u 18 sati u Zagrebu. Početak na Trgu bana Jelačića.

JAVNI POZIV

Sindikati potpisnici ovog Poziva pozivaju predsjednike sindikalnih središnjica da osobno sudjeluju, kao i da pozovu na prosvjed predstavnike i članove sindikata, na prosvjednom skupu koji će se 1. travnja u 18 sati održati na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.

S prosvjednog će skupa biti poslana poruka Vladi Republike Hrvatske, „Ostavka! Odmah! Izbori!“. S ovog će se skupa Vladi i opozicijskim strankama uputiti jasne poruke o štetnim posljedicama nastavka privatizacijske pljačke u javnim poduzećima koja upravljaju prirodnim i infrastrukturnim resursima (vode, šume, energetika, telekomunikacije, prometna infrastruktura, poljoprivreda i ribarstvo, zemljište, more i otoci) Republike Hrvatske. Također, sa skupa će biti upozoreno i na pogubne posljedice privatizacije u zdravstvu, obrazovanju, znanosti i socijalnoj skrbi.

Prosvjedna će povorka krenuti s Trga bana Josipa Jelačića te će se sudionici prosvjeda zaustaviti ispred sjedišta najznačajnijih tvrtki koje upravljaju prirodnim i infrastrukturnim resursima Republike Hrvatske.

U nadi da ćete pozitivno odgovoriti na ovaj naš poziv, srdačno Vas pozdravljamo!

NEZAVISNI CESTARSKI SINDIKAT, predsjednik Mijat Stanić
RADNIČKI SINDIKAT HZMO, predsjednica Višnja Stanišić
REPUBLIČKI SINDIKAT RADNIKA HRVATSKE, predsjednik Jadranko Vehar
SINDIKAT HRVATSKIH ZAŠTITARA I ČUVARA, predsjednik Milan Marić
SINDIKAT ZAPOSL. U HRV. ŠKOLSTVU PREPOROD, predsjednik Željko Stipić
SINDIKAT ZAPOSLENIKA U SOCIJALNOJ SKRBI, predsjednica Jadranka Ivezić
SINDIKAT ZDRAVSTAVA I SOCIJALNE SKRBI, predsjednica Spomenka Abveršek

POSLATO NA:

HRVATSKA UDRUGA SINDIKATA
Ozrenu Matijaševiću, predsjedniku
MATICA SINDIKATA JAVNIH SLUŽBI
Vilimu Ribiću, predsjedniku
NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI
Krešimiru Severu, predsjedniku
SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE
Mladenu Novoselu, predsjedniku
UDRUGA RADNIČKIH SINDIKATA
Damiru Jak

- 16:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.03.2011., petak

O samozvanim vođama i vodećim idejama prosvjeda

Jedan od ključnih problema Peripatetičkog antivladinog prosvjeda (PAP 2011) jest ekipa desničara koji se agresivno nameće na čelu kolone, iako ih mediji uglavnom ignoriraju. Među njima je istaknuta ličnost Dean Golubić, predsjednik stranke "Nacionalni demokrati". Stranke toga imena u Europi su poznate kao sljedbenici nekadašnjih "nacionalnih socijalista" (nacista) i stalno su na rubu zabrane. Oni se, iako marginalni, uspijevaju nemetnjuti čistom bezobraštinom,. jer su druge grupacije (lijeve, liberalne, konzervativne) pomirljive, ne guraju se i međusobno su nepovezane.

Golubić i njegova ekipa okupili su se od početka, instrumentalizirajući Ivana Pernara, kojeg su događaji brzo prerasli. Osobito je važna pretpostavka, PMSM vrlo vjerojatna, da je bivši HDZ-ovac Golubić cijelo vrijeme na "vezi" s HDZ-ovom desnicom, konkretno Tomislavom Karamarkom (s kojim je i profesionalno povezan). HDZ još od "pacificiranja" HSP-a 1992. (kad je Anto Đapić smijenio Dobroslava Paragu) drži većinu radikalno desnih grupacija "na kratkom lancu" i koristi ih kad mu zatreba.

Tu je naravno i poveznica s ekipom "branitelja" (uglavnom ljudi kojima, s jedne strane, također prijete optužnice, a s druge, boje se za svoje povlastice, i na sličan način monopoliziraju govor u ime većine branitelja), koja za15. travnja najavljuje veliko zajedničko gledanje izricanja presude Gotovini, Čermaku i Markaču na video-zidu na Jelačić placu. (Čak na plakatu najavljuju oslobađajuću presudu - realno, to je teško zamislivo - po svim najavama, bit će osuđujuća s visokim kaznama).

To je ekipa čija je platforma kulminirala 6. ožujka, kad sam frustirano reagirao komentarom Dernek ekstremne desnice.

Kad su ovi prosvjedi počeli, moj prvi komentar je bio skeptičan, Bitna borba za vlast ipak se vodi unutar HDZ-a. Ta se bitka i dalje odigrava, HDZ je i dalje najbitniji, iako se u slijedećim mjesecima to može i promijeniti.

Tu je ekipa velikih kapitalista (prvenstveno bankara, trgovaca i uvoznika - proizvodnja i izvoz su manje utjecajni), koji traže osobu privlačnu masama koju bi isturili kao vođu. Najnovija "zvijezda", koju guraju, iskorištavajući čak i ove prosvjede, je Željko Rohatinski (a kandidati koji su još uvijek "u igri" Milan Bandić i Nadan Vidošević; vidi moj tekst iz prosinca 2009. Kapitalisti su odbacili stranke i traže novog lidera).

To je "liberalna" struja, kojoj se kao zastupnik nudi HSLS, Niz napisa Velimira Sriće u "Obzoru" artikulira tu ideologiju; nasuprot zloj državi i lijenim radnicima, spas je u poduzetnicima - pogotovo onim velikim, kojima treba dati sve mogućnosti za neometano poslovanje, na štetu radničkih prava i zaštite prirode. HSLS pušta "probne balone" najavama da bi Rohatinski mogao biti nositelj svih njihovih lista. Oni su međutim zasad još sitni igrač i moćnici bi mogli izabrati i neku drugu varijantu.

HDZ je još uvijek mnogo bitniji, jer kontrolira resurse države, od koje kapitalisti ipak i dalje uvelike ovise (vidi vrlo dobru analizu Nikole Bajte: "Grupni kapital"). Preko razgranatih klijentelističkih mreža (krakovi "hobotnice") to će uvelike sačuvati, još godinama, i kad izgubi izbore.

Demokracija je pravo biranja diktatora

Nasuprot slabostima partitokracije - neka vrst "demokracije s vođom", plebiscitarne demokracije, gdje narod, umjesto strankama, predaje vlast vođi. Obnavlja se prastari sukob liberala i demokrata, Savez desničara i "liberala" je moguć: neka vrsta "trijumvirata" Ivice Todorića, Željka Rohatinskog i Tomislava Karamarka.

Nasuprot jednima i drugima, stoje neagresivne, marginalne lijeve grupe (vidi moj tekst Tri nade za budučnost ljevice), uglavnom mladih jer stariji "salonski ljevičari" i "udrugaši" ovako ili onako su u sustav inkorporirani (često i sami to priznaju), koji su u ovim prosvjedima učinili vidljvom i popularnom parolu "direktna demokracija".

Kao apsolutni sustav direktna demokracija nije operativno izvediva, a osim toga ljevičari PMSM moraju izvući pouke iz dosadašnjih pokušaja da se "formalna, buržuaska" posredna demokracija odbaci u ime neke "narodne", od "Sovjetskog saveza" do Libijske džamahirije.

Zato zastupam koncepciju sudioničke (participativne) demokracije (Basisdemokratie, grassroots democracy), koja sintetizira posredne i direktne oblike odlučivanja, kako uostalom predviđa i prvi članak Ustava Republike Hrvatske.

To je u ovim uvjetima marginalno, utopijski, patetično, bez socijalnog uporišta (nema solidarnosti u "bazi", što spominjem i u svojem jučerašnjem zapisu Novinari u štrajku - iskažimo solidarnost. Većina ljudi se i dalje više pouzda u razne "kumove" nego u horizontalnu solidarnost - problem "mentaliteta"). Vidi moj tekst Treba li se odreći demokracije i ranije. Slijedim ovdje paradokson (kovanica od "paradoks" i "aksiom"): "Ja sam za vladavinu većine, čak i ako je većina protiv".

To je jedna od ključnih stvari koja PMSM mora ostati konstanta u ovom peripatetičkom antivladinom pokretu (PAP 2011) I daljim djelatnostima ("follow-up"): širenje pojma demokracije, a ne sužavanje; aktivnna demokracija i demokratska aktivnost. To znači i poruku građanima da se moraju više angažirati a ne samo slati zahtjeve državi. Ono što treba slijediti jest pluralistička djelatnost udruženih građana u društvenim pokretima, u "civilnome društvu" koje tek istinski treba stvoriti (sadašnja sitacija iskazana je efektnim naslovm knjige Srđana Dvornika "Akteri bez društva"), a ne forsiranje nekog homogenog "naroda"; u to treba uključiti i jačanje sindikalnog pokreta.

Nedostatak lidera, hekoherentnost, konfuzija - ono što uvaženi politolozi u današnjem "Jutarnjem list", s pravom, ističu kao slabost PAP 2011 - ozbiljan je taktičan nedostatak. Ali strateški, može biti prednost. Ako valjano provedemo "tranziciju" ka post-prosvjednom razdoblju.

Takvi bi društveni pokreti i njihove organizacije (za razliku od usistemljenih "udruga") mogli, možda, s vremenom stvoriti dovoljnu "protumoć" da se nametnu kao relevantni kritičar, korektiv i uvaženi pregovarač ("socijalni partner") političkim i ekonomskim moćnicima. Liberalna "dioba vlasti" bez aktivnih građana nije dovoljna: uvijek će atrofirati u neku vrstu oligarhije i dovesti do blokade društvenih energija. Sada imamo tu nesretnu politokraciju: dominaciju profesionalnih političara iz "aparata", koji, neminovno, boraveći u razrijeđenom zraku "viših sfera" gube kontakt i ne kuže više što to "oni dolje" žele. (Upećatljiv primjer je prezrivi nastup Mirele Holy prema prosvjednicima, izvorno bliske društvenim "alternativcima", koja je u članku na zamirzine neuobičajeno otvoreno rekla da govori s položaja "hegemonije". Njezina osobitost ostala je samo stil oblačenja i šminkanja.)

Hrvatska živi u takvoj blokadi već 40 godina. Realisti prihvaćaju, da je to eto tako i tako će i ostati. Ja ne mogu sebi pomoći: unatoč svim očitim činjenicama, gajim vjeru da je konačno došlo vrijeme da se nešto istinski promjeni. Gledao sam kako dolaze i prolaze generacije vatrenih pa onda razočaranih i akomodiranih revolucionara, ali eto polažem nadu u generacije što su tek stupile na društvenu scenu (vidi moj tekst povodom prve studentske blokade fakulteta travnja 2009.: Da, revolucija je počela!). Ostario jesam, pameti došao nisam. nono

- 12:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.03.2011., četvrtak

Novinari u štrajku - iskažimo solidarnost

11-03-23- Prosvjednici pred Večernjakom 2

Novinari Večernjeg lista ponovo su u štrajku, zbog odbijanja uprave da potpiše kolektivni ugovor i najavljenog ukidanja raznih prava zaposlenika. Prije godinu i pol, kad su prvi put štrajkali, objavio sam komentar: Novinari i metalci: jedan svijet - jedna borba!. Tada je bio aktualan i štrajk radnika splitske Željezare.

Uz stalno srozavanje kvalitete medija za koje su novinari najmanje krivi, novinari su kao radnici podvrgnuti bezdušnom iskorištavanju: npr. godinama rade kao honorarci, bez radnog odnosa a sa svim dužnostima kao stalno zaposleni. (...) Ne radi se samo o metalskim radnicima - i ne radi se samo o novinarima. Riječ je o obrani interesa i prava svakoga, tko živi od svoga rada; svakog pripadnika radničke klase, svakog proletera.

Uprava je angažirala zaštitare, a kao štrajkolomce nastoji koristiti vanjske suradnike - koji su, kako sam tada pisao, u osobito nepovoljnom položaju. Načelo "podijeli pa vladaj", bilo je staro već kad su ga Rimljani preuzeli.

Svi ti honorarci angažirani su protuzakonito. Otvara se pitanje kako je moguće da unatoč navodnim kaznama koje je Večernjem listu izrekla inspekcija rada, ti isti ljudi i dalje godinama rade kao honorarci bez ugovora o radu

U navedenom članku, spomenuo sam jedan uspješni "štrajk solidarnosti" u Sloveniji. U Hrvatskoj, društveno tkivo je i dalje gotovo uništeno. Građani i radnici apele na solidarnost uglavnom i dalje doživljavaju kao nešto s nedjeljne mise: zgodno zvuči, ali nema veze sa "stvarnim" životom. Većina se i dalje više pouzda u nekog svog "kuma" koji će im pomoći "odozgo", nego u "horizontalnu" solidarnost. (Vidi moje članke: Živimo u kapitalizmu. Istinskom, kumovskom i Ekonomija kapanja: zašto zapravo ne želimo kraj korupcije. )

Zato je važno da novinari iskazuju solidarnost, te da drugi, koliko god inače na medije bili opravdano ljudi, iskazuju solidarnost s novinarima. Sindikat novinara Hrvatske pozvao je na jednodnevni štrajk solidarnosti 25. ožujka. Koliki će biti odaziv - vidjet ćemo. Štrajkačima su izrazili podršku svjetska i europska federacija novinara (IFJ i EFJ), a također i sudionici jučerašnjeg peripatetičkog antivladinog prosvjeda.

Istoga dana (petak, 25. ožujka) održat će se prosvjedna povorka. Okupljanje sudionika je u 11:00 ispred Novinarskog doma u Zagrebu, zatim povorka kreće pločnikom Savske ceste prema Večernjem listu u Slavonskoj aveniji (što se mene tiče, bilo bi bolje ići kolnikom).

Na HTV-u još ne štrajkaju, iako bi imali razloga.

Ponovno podsjećamo hrvatsku javnost da većinu zaposlenih na HRT-u još čine osobe koje znaju i žele od HRT-a stvoriti istinski javni servis. To potvrđuje i činjenica da je do danas više od 180 programskih ljudi potpisalo javnu „Inicijativu za povratak ugleda HRT-u“, koja se i dalje potpisuje. No posljednje zakonske promjene i netransparentno činovničko upravljanje HRT-om doveli su takvu većinu u težak i podređeni položaj.

A evo i nešto naizlged posve različito:

Promocija knjige "Bijela knjiga - Kronika prijetnji i napada na novinare 1990 - 2011", publikacije Zbora istraživačkih novinara Hrvatske održati će se u utorak, 29. ožujka, u 17.30 sati u Velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva, Perkovčeva 2, Zagreb.

- 03:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.03.2011., srijeda

Župnik osuđen zbog širenja mržnje

Donesena je presuda u slučaju protiv kastavskog župnika Franje Jurčevića koji je objavio tekst putem bloga (koji su prenijeli i pojedini mediji) u kojem je podržao nasilje ekstremističkih skupina na beogradskim ulicama za vrijeme „Parade Ponosa“ i napisao kako je ono što se u Beogradu događalo "dokaz da moralne nakaze i psihopati sve više ovladavaju sredstvima javnog priopćavanja, ulicama, ustanovama, gradovima". (...)

Župnik je dalje osporavao pravo na javno okupljanje LGBT osoba, te osim što je dao podršku nasilnicima iz Beograda otvoreno je poticao na nasilje iz mržnje u Hrvatskoj riječima: "Bravo za normalne Beograđane! Tako bi trebali postupati i normalni Zagrepčani kada ovi bolesnici okupiraju javne puteve i javne površine". (...)

Zbog svega navedenog Lezbijska grupa Kontra podnijela je kaznenu prijavu protiv g. Franje Jurčevića zbog poticanja na nasilje i mržnju utemeljenu na seksualnoj orijentaciji, opisanog kaznenim djelom rasne i druge diskriminacije. Nakon toga Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je optužni prijedlog protiv g. Jurčevića zbog kaznenog djela rasne i druge diskriminacije. (...)

Općinski sud u Rijeci proglasio je Franju Jurčevića krivim jer je u cilju širenja mržnje i omalovažavanja po osnovu spolne orijentacije, javno iznio i pronio zamisli o podčinjenosti po osnovi spolnog opredjeljenja, čime je počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – rasnom i drugom diskriminacijom, opisano i kažnjivo po čl. 174. st. 3. Kaznenog zakona, te je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca s rokom kušnje od jedne godine.

Skenirana presuda objavljena je na www.kastav-crkva.com.

- 16:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.03.2011., nedjelja

Hrvatski vodotoci su u katastrofalnom stanju

Cjelovit medijima udruge za istraživanje i popularizaciju znanosti "Baobab" povodom Međunarodnog dana voda pogledajte na mrežnom sjedištu "Zelena politika".

Hrvatske rijeke i potoci su u katastrofalnom stanju!

(...) Razlog tome je prije svega zastarjelo gospodarenje vodama. Hrvatske vode i nadležno Ministarstvo vodnog gospodarstva skrivaju moderne znanstvene spoznaje i građane „ucjenjuju“ poplavama koje zapravo regulacije uvelike uzrokuju. (...) mnogi nezavisni stručnjaci tvrde da je nepotrebna regulacija rijeka van naselja i industrije samo paravan za opravdavanje računa „za slivne vode“. Ne samo to, regulacija stvara velike štete, ne samo po izuzetnu prirodnu baštinu već i za gospodarstvo i nadasve poljoprivredu i šumarstvo. (...) EU je s druge strane Okvirnom direktivom o vodama uvela moderan pristup gospodarenja vodama na jeftin i okolišno prihvatljiv način. Čuvaju se još očuvane rijeke, a one devastirane se vraćaju u prirodno stanje. (...)

Goran Šafarek, dipl.ing.
Dr. sc. Olga Jovanović

- 19:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.03.2011., petak

Zelena politika - osnovna informacija o programu

KOMAZ

Komunikacijska mreža zelene politike

OSNOVNA INFORMACIJA O PROGRAMU

Program Komunikacijska mreža zelene politike (KOMAZ) pokrenut je u veljači 2011..

Svrha:
Pratiti, analizirati i poticati djelatnosti progresivnih društvenih pokreta, kritičke teorije društva i zelene političke opcije.

Vizija:
Ekološki, društveno i privredno održiva globalna zajednica.

Misija:
Informirati – educirati – inspirirati.

Osnovni pojmovi

• Zeleno nije samo "zaštita okoliša", niti samo "održivi razvoj". Načelo održivosti obuhvaća tri komponente: ekološku, društvenu i privrednu. Zelena platforma povezuje četiri stuba: ekološku mudrost, socijalnu pravdu, sudioničku demokraciju i nenasilje.
• Politika nije (samo) ono, čime se bave političke stranke, niti (samo) borba za moć. Biti političan izvorno znači baviti se onim, što je od interesa za „polis“: lokalnu zajednicu, grad, naciju, planetu.
• Komunikacija je krvotok, koji gradi zajedništvo. Bez povezanosti, nema održivosti.
• Mreža je fleksibilna, pluralistička organizacija sposobna da uči, prilagođava se i napreduje.

Način djelovanja

Djelovati nestranački i nad-stranački, pozivajući i potičući na suradnju sve pojedince, grupe i organizacije, koje mogu pridonijeti našoj svrsi i misiji. Optimalno spajati široku participaciju suradnika i profesionalne uređivačke kriterije.
Spajati viziju, teoriju i praksu, istraživanje i akciju, etiku i pragmatiku. Ne misliti samo o onome što jest, nego i o onome što može i treba biti. Ne samo o onome što činimo, nego i o onome što jesmo i što trebamo biti.
• Vizija, koja nadahnjuje.
• Teorija, koja je kritička i angažirana.
• Praksa, zasnovana na viziji i teoriji.
Misliti globalno, uz prilagodbu lokalnim prilikama. Djelovati lokalno, imajući u vidu da svaka nacija i svaki pojedinac ima udio u globalnim problemima – i globalnim rješenjima.

Projekti u okviru programa

1. Mrežno glasilo za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika". Nulti broj izašao je sredinom veljače 2011., a prvi broj izlazi 30. ožujka. Izlazit će svake druge srijede na četiri do osam stranica formata A4.
2. Mrežno sjedište (web site) www.zelenapolitika.info. Vijesti, analize, forum i drugi sadržaji.
3. Seminar kritičke teorije prirode i društva. Predavanja, tribine, okrugli stolovi, webinari.
4. Časopis "Politička ekologija". Izlazak prvog broja predviđamo u listopadu 2011..

Financiranje

Održivost projekta počiva na disperziji izvora financiranja. Strateški nam je cilj malim osobnim donacijama pokrivati osnovne troškove, čime se osigurava nezavisnost u slijeđenju vlastite svrhe, vizije i misije. Institucionalnim donacijama, subvencijama i drugim izvorima prihoda pokrivati širenje djelatnosti.

Donaciju možete uplatiti na transakcijiski račun:

2484008-1500180446
IBAN HR6924840081500180446

Kontakti i poveznice

Mrežno sjedište: http://www.zelenapolitika.info
Elektronska pošta: zelenapolitika@gmail.com

Voditelj programa: Zoran Oštrić
voditelj marketinga: Aleksandar Andrić
Grafički urednik i web master: David Karakaš

Letak
Nulti broj glasila „Zelena politika“
Prezentacija „Green New Deal“

- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.03.2011., četvrtak

Paljenje zastava EU: ne kršiti zakon iz zajebancije!

Paljenje zastava na prosvjedu 2. ožujka bio je čin građanskoga prkosa.. Po svoj prilici onaj, koji je palio zastavu EU nije bio svjestan da krši članak 186 kaznenoga zakona.
Koji glasi, citiram u cjelosti

Povreda ugleda strane države i međunarodne organizacije

Članak 186.
(1) Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju stranu državu, njezinu zastavu, grb, himnu, poglavara ili diplomatskog predstavnika u drugoj državi,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Ujedinjene narode, Međunarodni crveni križ ili drugu priznatu međ unarodnu organizaciju ili njihove najviše predstavnike.
(3) Pokretanje kaznenog postupka poduzima se na temelju odobrenja Državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji takvo odobrenje može dati nakon pribavljenog pristanka države, međunarodne organizacije ili osobe protiv koje je počinjeno kazneno djelo.

Policija je podnijela prijavu, ali to ne znači da će biti pokrenut postupak. Postoje još dvije instance, prema stavku 3: Europska unija mora dati pristanak da se pokrene kazneni postupak, a zatim Državni odvjetnik daje odobrenje.

Čini mi se vrlo vjerojatnim da EU neće inzistirati na pokretanju postupka, pa se ništa dramatično neće događati.

Ako se postupak ipak pokrene, mladiću treba pravna pomoć, a ne ekcesi na ulicama. Ako bude potrebno, treba vidjeti ima li odvjetnika, naći nekoga tko će ga braniti, eventualno skupiti novac za odvjetnika itsl.. Ali to još nije aktulano.

Sama zakonska o zaštiti ugleda stranih država i međunarodnih organizacija meni se čini razumna. Ne znam kako je u svijetu, ali vjerujem da većina država ima slične zakone, štiteći time i hrvatsku zastavu.

Čak i ako mislite da tu odredbu treba ukinuti, dok je na snazi, ona vrijedi. Prije 22 godine zalagali smo se za pravnu državu, odnosno vladavinu prava.

Katkad se iz moralnih razloga može namjerno kršiti zakon koji smatramo nepravednim, to je građanski neposluh. Ali vjerujem da to ovdje nije slučaj, da momak nije bio svjestan da krši zakon.

Ako bi se to međutim ponovilo, i to organizirano, policija bi opet podnijela prijave protiv počinitelja. I oni bi se našli u težem položaju, jer ne bi mogli tvrditi da nisu bili svjesni.

Cijela priča s prosvjedima za rušenje vlade otišla bi u nekom desetom smjeru. To nikome ne treba. Ovi nisu prosvjedi protiv Europske unije.

- 02:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.03.2011., utorak

Dvije tribine o Zagrebu i "Zelena politika"

Na sajtu programa "Komunikacijska mreža zelene politike" (KOMAZ), http://www.zelenapolitika.info, postavljeni su pojedinačno svi tekstovi iz nultoga broja glasila "Zelena politika", tako da se mogu čitati on-line i komentirati. Pogledajte ovdje. Nulti broj kao pdf dokument možete čitati i skinuti ovdje.

Na sajtu objavljujemo razne zanimljive informacije i tekstove. Tako možete pročitati najavu Dvije tribine o Zagrebačkom urbanizmu, koje se održavaju u srijedu 16. ožujka u Zelenoj akciji te u petak 18. ožujka u KIC-u.

Prvi broj Mrežnog glasila za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" izlazi u srijedu, 30. ožujka.

Program KOMAZ, u kojem sudjeluje desetak suradnika, financirat će se iz raznih izvora. Strateški nam je cilj minimalne troškove pokriti od malih donacija građana, tako da osiguramo punu nezavisnost u odlučivanju. Posjetite naš sajt, pratite naše djelatnosti, pa ako vam se svidi, pomozite skromnom uplatom! Zasad se to može učiniti preko žiro računa (pogledajte ovdje). Održavat ćemo neka javna zbivanja na kojima će se donacija moći uplatiti u gotovini (uz potvrdu), a nadamo se da će biti moguće i postaviti softver za on-line uplate.

- 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2011., ponedjeljak

Vriskom protiv nasilja: prva obavijest - pomozite donacijom!

Pisao sam nedavno o tome, kako smatram da su nekim manjim prosvjedima ujesen 2008. započela nova društvena gibanja, koja su sada dovela do osobitog peripatetičkog antivladinog pokreta (PAP-2011). Tada je bilo nekoliko prosvjeda protiv nasilja, motiviranih ubojstvom Luke Ritza, napadom na Dušana Miljuša idr.. Također je u to doba bila prva prosvjedna povorka studenata, naznaka "vručeg proljeća" blokade fakulteta, te prosvjedno okupljanje "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!".

Mlada Istranka Sonja Knežević Aisha bila je sudionica tih zbivanja. Prenosim sada poziv na koncert protiv nasilja, ovog puta sa zanimljivom, drugačijom varijantom, primjerenoj, možda, senzibilitetu mladih. Nasilju se treba i dalje protiviti, što je bila značajna tema mojih komentarara povodom aktualnog Peripatetičkog antivladinog pokreta.

Tekst je prenesen s facebook grupe "Vriskom protiv nasilja" - koncerti protiv nasilja u RH

Projekt „Vriskom protiv nasilja!“ zamišljen je kao niz koncerata predviđenih za 22.04.2011. godine koji će se održati u Puli, Zagrebu, Jaski, Novoj gradišci, Ivanić gradu, Koprivnici i Osijeku. Nositelj projekta je udruga „VRISAK“ iz Pule. Cilj projekta „Vriskom protiv nasilja“ jest kroz što veći broj istovremenih koncerata u različitim gradovima, skrenuti pozornost te educirati građane o problematici nasilja među mladima,modusima i kanalima suprotnim od suhoparnog dociranja i monologa – koncertima.

Projekt je osmišljen s ciljem dugoročnog osvještavanja nužnosti pacifizma, tolerancije i poštivanja različitosti te će se u sklopu projekta provoditi peticija s ciljem izmjene zakona o maloljetnim delikventima. Središnja aktivnost koncertne manifestacije biti će „Minuta Vriska“ koja će simbolički zamjeniti minutu šutnje te će svi glazbenici i svi posjetitelji biti pozvani da zajedno, u sjećanje na sve žrtve nasilja, dignu svoj glas protiv nasilja i vrište punu minutu. Tom simboličkom akcijom zamišljeno je da „cijela“ Hrvatska vrišti zajedno protiv nasilja.

Svaka pomoć, svaka konstruktivna kritika i svaki prijedlog i više su nego dobrodošli.

Budući da nemamo financijsku podlogu molim sve ljude dobre volje da nam pomognu simboličnim uplatama za pokrivanje troškova koncerta. Također pozivamo zainteresirane tiskare da nam budu sponzori kao i ostale firme.

Broj žiro računa Hrvatske Poštanske Banke na koje se mogu vršiti uplate sa naznakom „humanitarno“:

2390001-3100127826

Marko Jurić, Josip Klasnić, Luka Marinac, Nika Deković, Luka Ritz, Akleksandar Abramov, Miroslav Tunjić kao i mnogi više nisu među nama. Pomozite nam, pridružite nam se i ne dozvolite da svojom šutnjom, na popis žrtava potpišete ime nekoga koga ste poznavali. Nasilje među mladima i vaš je problem.

Srdačno zahvaljujem,

Sanja Knežević Aisha

- 22:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.03.2011., četvrtak

Za prosvjede bez mržnje, nasilja i manipulacije!

Tekst letka koji je bio dijeljen sudionicima prosvjeda u utorak, a bit će i danas.

Vratimo građanima njihove prosvjede!

Građanke i građani!

Želimo nenasilne građanske prosvjede bez političke manipulacije. Želimo iskazivanje volje građana bez nametanja govora mržnje i pozivanja na nasilje. Želimo mirne prosvjede kojima ćemo poslati poruku Vladi, vratite nam demokraciju i raspišite izbore!

Također, pokažimo jedni drugima da nismo usamljeni u svojem nezadovoljstvu i da samo zajedno možemo utjecati na političke odluke. Nakon slijedećih izbora, želimo našu snagu koristiti i dalje kako se politika ne bi ponovo odstranila od građana. Želimo sudjelovati u izgradnji ovoga društva, želimo uključivanje građana u donošenje političkih odluka, od najniže do najviše razine. Želimo demokraciju sa sudjelovanjem građana, a ne diktat političara.

Pozivajmo sugrađanke i sugrađane na miran i dostojanstven prosvjed. Ne prihvaćajmo govor mržnje i poziv na nasilje kojima pojedinci i grupe žele manipulirati nama, i kojima politički manipulatori žele jeftine glasove za sebe. Mi smo jači od njih, ovo je naš grad i naša država. Zajedno ćemo pobijediti, bez nas nema ni politike. Oni trebaju nas, ne mi njih.

Izbori sad! Građanski pokret!

Solidarnost! Ne nasilju!

Da brizi za svakog čovjeka i opće dobro!

- 16:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2011., utorak

Prosvjedi i zelena politika

Prenosim sa mrežnog sjedišta zelenapolitika.info.

Prosvjedi na kojima se traži ostavka Vlade i raspisivanje novih izbora tresu Hrvatsku posljednja dva tjedna.

Neke može zbuniti, što u adresi bloga inicijatora Ivana Pernara stoji "zelenapolitika" (http://zelenapolitika.wordpress.com). Kad je taj blog otvorio, Pernar je bio član stranke Zelena lista. Nakon toga u stranci je došlo do raskola. Stranka je izgubila polovicu podružnica i aktivnih članova. O tome pogledajte tekstove O patologiji politike i mogućnosti zalijećenja - prvi i drugi dio.

Nakon toga, na jednom sastanku u studenome, Pernar je objavio da više ne podržava zeleni svjetonazor, te da će osnovati svoju stranku "Savez za promjene". Promijenio je ime svojeg bloga, ali ne i adresu. Tako smo mi, osmišljavajući program KOMAZ, postavili blog na adresi http://zelpol.wordpress.com, a zatim isti sadržaj prenijeli i na sajt http://zelenapolitika.info.

Pernar je prihvatio i promovira politički svjetonazor, koji se u bitnim točkama razlikuje od onoga, što zastupaju zeleni i kojeg zastupaju sudionici programa KOMAZ. Povodom prosvjednog pokreta, pokretač i voditelj KOMAZ-a Zoran Oštrić je na svom osobnom blogu objavio niz komentara i analiza (prvi 21. veljače), u kojima zastupa nenasilje, participativnu demokraciju i druga načela zelene politike. To je "teorija u akciji" - kako smo proklamirali u načelima djelovanja KOMAZ-a:

Vizija, koja nadahnjuje
Teorija, koja je kritička i angažirana
Praksa, zasnovana u viziji i teoriji

(...) Prosvjede podupiremo i pozivamo građane, da im se pridruže. Što je veći broj sudionika, to je manja opasnost da ekstremen desničarske grupe, huligani ili ubačeni provokatori izazovu nasilje.

Prvi broj Mrežnog glasila za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" izaći će 23. ožujka. U njemu će biti obrađeni i ovi događaji. Pozivamo sve zainteresirane za suradnju i potporu da se jave!

Program KOMAZ (Komunikacijska mreža zelene politike) financirat će se donacijama. Strateški je cilj pokriti minimalne troškove malim osobnim donacijama, tako da se osigura puna programska nezavisnost. Ako možete i želite pomoći, pogledajte opis programa i broj tekućeg računa ovdje.

- 09:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.03.2011., ponedjeljak

Ne postoji simetrija između ekstremne desnice i radikalne ljevice

SVI NA ULICE!

Kapitalizam - ne hvala

Muči me danas prehlada, boli glava, ali želim napisati nešto, što smatram važnim u kontekstu Prosvjednog antivladinog pokreta 2011 (PAP-2011).

Upadljivo je prisustvo ekstremne desnice, koja pokušava preuzeti kontrolu nad cijelim pokretom. S druge strane, veliki transparneti čine svima uočljivo sudjelovanje nekoliko radikalnih lijevih grupa.

Za učene, ali površne analitičare, neodoljiv je izazov da ih izjednače, mudrujući kako u situaciji političke nestabilnosti inače marginalne ekstremne grupe ljevice i desnice traže svoju šansu.

Međutim, među njima postiji bitna razlika. Gledano povijesno, iako su komunisti (boljševici, lenjinisti) i fašisti primjenjivali slične metode i izgradili, nažalost, slične sustave (totalitarizam), idejne razlike su dalekosežne. O tome sam svojedobno pisao u članku O bitnoj razlici komunizma i fašizma.

Komunističke partije nazivale su sustave koje su gradile "narodnim demokracijama"; fašisti su međutim izričito odbacivali demokraciju kao sustav koji prikriva "plutokraciju" i izraz je zapadnjačke dekadencije. (...)
Koliko god bili različiti, komunizam i liberalna demokracija dijele zajedničko porijeklo u idealima zapadnih revolucija koje su srušile feudalno društvo: engleske, američke i francuske. Francuska revolucija, nasuprot društvu baziranom na nejednakosti po rođenju, ističe vrednote: "Sloboda, jednakost, bratstvo". (...) Fašizam se međutim pojavljuje kao pokret, koji potpuno negira vrednote francuske revolucije. Kakva sloboda - sve treba biti podređeno jedinstvu nacije! (...) Kako komunisti, tako i zapadni demokrati, imali su problema s raznim kontroverzama u svojoj teoriji i svojoj praksi. Pluralistička demokracija ima međutim tu prednost, da se može prilagođavati i reformirati. (...) Fašizam je proklamirao ukidanje demokracije, i točno je to i ostvario. Komunizam je proklamirao više demokracije (što će donijeti i više općeg blagostanja), ali ne samo da to nije ostvario, nego je zaostajanje za zapadom bilo sve veće.

Iz ove bitne razlike u osnovana, u proteklim desetljećima razvila se i bitna razlika u mentalitetu mlađih radikalnih ljevičara. Oni inzistiraju na osobnoj autonomiji i pravu na različitost (a ne homogenosti Klase), sudjeluju na Gay Prideu (nekadašnji skojevci smatrali su pedere odvratnim buržuaskim dekadentima), inzistiraju na nehijerarhijskoj, mrežnoj strukturi odnosa (a ne partijskoj disciplini), razvijaju nenasilne metode djelovanja (iako većinom nisu načelni pacifisti), pričaju o harmoniji s prirodom (a ne o rastu industrije).

Čak i kad se izražavaju istim jezikom u kritici kapitalizma kao što su to činili ljevičari moje i starijih generacija, mentalitet je bitno drugačiji. Bliži su "djeci cvijeća" iz 60-ih nego skojevcima iz 50-ih. Oni žele više demokracije, bolje forme demokracije, ali neće ponavljati greške svojih prethodnika. One prave, "tvrde" ljevice Komunističke internacionale danas praktički više nema. Bitno je transformirana.

Nasuprot tome, današnja radikalna desnica sličnija je nažalost po mentalitetu fašističkim uzorima, uključivo ustašku varijantu (iako je za očekivati da će se pametniji među njima od ustaša ograditi - oni su najzad pokazali poražavajuću nesposobnost). Tu se pomalja onaj fašistički svjetonazor, o kojem sam pisao jučer.

Zato PMSM analitičari zbivanja moraju imati na umu da nema simetrije. Zato smatram, da ima osnova govoriti o desnim ekstremistima, a na ljevici samo o radikalima (oni koji izvlače "radikalne", korijenite zaključke, dok se umjereniji socijaldemokrati, laburisti, socijalisti pa i većina zelenih zadovoljavaju nekom vrstom kompromisa).

Danas u mnogim zemljama Europe ekstremna desnica jača, ali je izolirana jer su iz krvavog iskustva s fašizmom i konzervativci izvukli pouku, pa imamo u praksi neku vrstu "narodnog fronta" za njihovo suzbijanje (u čemu su ipak ljevica i zeleni najodlučniji).

Osobno, mogu za sebe reći da sam radikalni teoretičar, ali umjereni političar. Mislim npr. da je kapitalistički sustav dugoročno osuđen na propast zbog inherentnih nestabilnosti, ali kako nema jasne globalne alternative, a pokušaji radikalnog razlaza sa starim doveli su u praksi do nazadovanja u odnosu na socijaldemokratski projekt koji je transformirao kapitalizam u razvijenim zemljama, u praktičnoj politici zastupam umjerene strategije (porez na financijske transakcije, neo-keynezijanske i post-keynezijanske politike nasuprot neoliberalnim).

- 20:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.03.2011., nedjelja

Današnji prosvjedi - dernek estremne desnice

Naknadno.
19:55 Hmmm, izgleda da sam ipak podcijenio broj ljudi koji će doći, i njihovu kolektivnu pamet da marginaliziraju ekstremnu desnicu! Cool! :)
A u Dnevniku - 15 minuta o prosvjedima! I govore ono, što ja pišem već danima - ne da su to neartikulirana jadničad, nego da jasno znaju koje dvije stvari žele. Svaka čast Šprajcu!
Ono međutim o uvodnim govorima - stoji. To je sad ozbiljan problem.
Ponedjeljak, 6:30 Kako je već više stotina ljudi ovaj tekst pročitalo, neću mijenjati naslov i dalji tekst, iako sam već nakon sat vremena bio zaključio, da sam sa zaključcima prenaglio. Neka ostane, kao dokument, uz gore dodanu ogradu.

Stvar je završena. Bilo je zanimljivo dok je trajalo, ali ova serija prosvjeda prošla je svoj zenit. Govore u prvih pola sata prosvjeda malo ljudi sluša (možda polovica onih koji se okupe na Cvjetnom, a mnogi dolaze kasnije baš zato, da ih ne moraju slušati), ali oni faktički artikuliraju poruku. Mogli smo vidjeti kako od početne jednostavnog poziva, koji je mogao ujediniti bijesne građane, za ostavku Vlade i prijevremene izbore, kao kvasac raste ekstremno desna politička ideologizacija,

U petak su desničari preuzeli prvi dio skupa, ali su govori Dinka Burića i Pere Kovaćevića još bili suvisli, u okvirima koje velika većina prisutnih mogla prihvatiti (kao i lijevih Dragutina Lesara i Damira Kajina u srijedu). Zatim su čelo kolone preuzeli desničari, ali nisu mogli posve njome upravljati.

Danas je bio otvoreni dernek ekstremne desnice, bez ustručavanja. Nekoliko ozbiljnih i nekoliko ridikula, koji se međutim odlično uklapaju u izranjajući obrazac.

Pernar se na početku požalio kako su protiv njega oni koji bi nas vratili u komunizam. Rekao je da će odstupiti ako to narod želi, i kad je postavio pitanje žele li okupljeni da on ostane, nekoliko desetaka sljedbenika zagalamilo je u njegovu korist. Koristatirao je kako je očito narod za njega i obećao: "Nikad vas neću napustiti". I to je bio, navodno, demokratski posupak, dapače "direktna demokracija"!

Mitingaška "demokracija". Kako sam u drugoj polovici 1980-ih imao prilike promatrati kako su odlično bila organizirana "spontana događanja naroda" po Srbiji, ovo je bila trećerazredna provincijska predstava.

U govorima Pernara i nekoliko drugih govornika izneseni su bitni elementi jednog fašističkog programa, iako još ne sustavno izloženi.
--> Kult vođe ("Nikad vas neću napustiti", odnosno "Nikad me se nećete riješiti"),
--> Poziv na nasilje (Pernar: "HDZ neće otići mirnim putem"),
--> Šovinizam ("Petar Preradović bio je jedini Srbin kojem se moglo vjerovati"),
--> Demonizacija protivnika ("Ne želimo promjene, želimo transformaciju, da demone zamijene ljudska bića").
--> Izjednačavanje kapitalizma i komunizma, uz obvezne masone i usput četnike (nisam čuo za Židove), kao arhineprijatelja koji žele uništiti našu državu, kulturu i tradicije.
--> Apsolutizacija ideološke dogme ("Prepoznat ćete njihove ljude vrlo jednostavno: njihov je svatko, tko nije za nacionalizaciju banaka")
--> Svetost nacionalne države
--> Poziv na preuzimanje ključnih institucija mimo izbora (prije izbora, treba staviti pod "narodnu" kontrolu HTV, sve "nezavisne" medije i banke)

Nakon toga, vodstvo kolone su preuzeli Dean Golubić (osnivač stranke "Nacionalni demokrati" - stranke pod tim imenom postoje u više europsih zemalja, nekad su se zvale "nacional-socijalisti", nacisti) te Natko Kovačević i drugi iz "Križnoga puta", iza kojeg stoje sumnjivi za ratne zločine. Ta je pak estremna desnica kontrolirana od desne struje HDZ-a. Pogledajte moj tekst od 25. veljače Bitna borba za vlast ipak se trenutno vodi unutar HDZ-a/.

Normalni ljudi tu više nemaju što tražiti. Problem je u tome, da bi pokušajsubzijanja ekstremnih desničara, koji su mala manjina ali dobro organizirani, mogao dovesti do fizičkog sukoba.

Treba upozoriti javnost na to, u što su se prosvjedi pretvoriii, odvratiti građane od dolaska, te pustiti da odumru (uz eventualne incidente, koje bi Pernar i ljudi oko njega mogli izazvati, u korist HDZ-ovske desnice da brani "red i mir"). Nisam ni prvi ni jedini koji je došao do ovog zaključka, pa je sigurno da se više neće okupiti toliko ljudi kao u petak.

Po mišljenju Željka Peratovića, Pernar je policijski provokator od početka (sjetite se kako je stvar počela time, da je njegov prosvjed na Markovom trgu s još dvoje ljudi bio plasiran u Dnevniku HTV). Ja sam, na osnovu mojeg iskustva s njim u posljednje dvije godine, sklon mišljenju da je iskren u svojim ideološkim opsesijama i egomaniji. Šteta. Propustio je priliku zbog narcisoidnosti. Ljudi oko njega njima manipuliraju, a on misli, da manipulira drugima.

Ne mislim da u svemu tome postoji ozbiljna opasnost. HDZ ekstremnu desnicu i dalje čvrsto kontrolira. Pernar će se iznenaditi kad shvati, da može prikupiti samo koju desetinu pravih sljedbenika - pitanje je da li će okupiti potrebnih stotinu za osnutak svoje najavljene stranke. Još malo podjela na ekstremnoj desnici ne škodi. Na žalost, moramo biti svjesni da može biti još gore od onoga, što imamo danas. Na sreću, hrvatski mentalitet njene parole, zasad, i dalje velikom većinom odbacuje.

Ništa osobito nije se desilo ova dva tjedna, ali se neka nova, dodatna, pozitivna energija možda ipak probudila i možda će se održati i kreativno, a ne destruktivno, artikulirati. Vraćamo se uobičajenim poslovima za rušenje ove vlade i stvaranje pretpostavki, da ona slijedeća bude bolja, i da svi mi budemo bolji (jer, na kraju uvijek nekako ispada, imamo onakvu vladu kakvu zaslužujemo - vidi npr.: Zašto zapravo ne želimo kraj korupcije). To je mukotrpan rad, dnevna proza naših soba, umjesto ulične poetike.

- 19:00 - Komentari (20) - Isprintaj - #

Neposredna demokracija na prosvjedu?

Kontroverzni inicijator Prosvjednog antivladinog pokreta (PAP 2011.) Ivan Pernar objavio je jučer navečer na svom blogu:

Optužuju me da se namećem kao vođa i da me dio prosvjednika ne podržava. Zbog toga sam odlučio da na idućem prosvjedu u nedjelju u 4 dođu svi prosvjednici za i protiv mene i da odluče da li žele da ja nastavim organizirati prosvjede ili ne.

Ne želim više trpiti napade medija i dijela javnosti. Znam da sam započeo prosvjede koji će vjerojatno dovesti do rušenja ove vlasti i samim time sam sretan i zadovoljan. Sva ova organizacija i trud kojeg sam ulagao meni uzimaju mnogo vremena i želim nastaviti sa organizacijom prosvjeda jedino ako ljudi to žele. U suprotnom ću se povući.

Dakle u nedjelju 4 sata, ljudi će imati priliku za direktnu demokraciju, odnosno za jasan izbor da li žele da ja ovo nastavim voditi ili ne. Molim sve medije da ovo objave. Puno hvala svima koji su sudjelovali na prosvjedima i u zajedničkom cilju da srušimo ovu nakaradnu vlast.

Pernar nije objasnio kako taj izbor namjerava provesti. Neobično je da najava nije objavljena na središnjem mjestu okupljanja, facebook grupi "Veliki prosvjed za rušenje vlade".

Sama ideja djeluje neozbiljno. Način na koji je iznesena, podsjeća na kapric djeteta koje se duri jer ga svi ne vole. Inicijator prosvjeda morao bi shvatiti da je to neminovno, te se donekle povući u pozadinu, odnosno podijeliti odgovornost. Ovako samo provocira raskol, koji nije nužan.

Pernar je nametanjem svoje osobe i svojih političkih ideja iritirao mnoge sudionike prosvjeda. Facebook stranica "Svi koji misle da je Ivan Pernar budala" lajkana je više od 3.500 puta, a stranica "Ivan Pernar" 2000 puta. Autor stranice tvrdi da jest za prosvjede, ali ne na čelu s osobom koja je "kvazi borac za hrvatski narod koji potiče nasilne pobune i za nacionalizaciju banaka je (!?), a usput bi htio doc na vlast".

U govorima na prosvjedima u petak u Zagrebu i u subotu u Osijeku Pernar je napao one koji su za "socijalizam" i "srp i čekić", iako su nemali dio prosvjednika ljevičari.

Jedna od kontroverzi su nasilne metode, koje je većina prosvjednika, nakon sukoba s policijom prošle subote, konsenzualno odbacila. Pernar je u videu, postavljenom na youtube, spominjao bacanje molotovljevih koktela i druge nasilne činove kao opravdane, bar u nekim okolnostima. U izvještaju iz Osijeka piše kako je predlagao proboj policijskog kordona ispred sjedišta HDZ-a, tvrdeći da to nije nasilje. Kritičaru koji upozorava da bi tada policija reagirala odgovara "Omjer prosvjednika i policajaca je bio takav da bi policija mogla samo gledati"

Jedan od Pernarovih poklonika piše u komentaru uz navedenu najavu:

što misli dali mor da će pjevanjem srušit vladu ili davanjem maslinovih grančica policiji. briga šeksa i jacu što se tamo neki tipovi oglašavaju indijanskim zavijanjem. ima snimak na youtubeu kad je poslije skupa 26.2 jedan prosvjednik rekao tim mirotvorcima da svoje parole mogu zabit sebi u guzicu. jedini pravi otpor u dosadašnjim prosvjedima su pružili bad blue boysi, ivan pernar i ona grupa koja je javno zapalila zastave

Jedan od kritičara odgovara Pernaru:

Ti si prošlo svršeno vrijeme. Nisi bio svjestan šta se pokrenulo i kako time upravljati. Potpuno nespreman čisto kao slobodni strijelac nisi moga dva puta zaredom reć ljudima različite poruke. (...) Traženje zastave je očiti čin očajnika koji kuži da nema potporu i sad se koristi najplićim ljudskim porivima, a to je agresija.

Još 23. veljače, Krunoslav Funtak je na portalu forumzg.com objavio "Otvoreno pismo podrške i savjeta Ivanu Pernaru". Između ostaloga je pisao:

Ne smiješ u prvi plan stavljati program nacionalizacije banaka jer će te ljudi krivo shvatiti. (...) Nikako, baš nikako ne smiješ pričati o bilokakvoj ideji suradnje sa HDSSBom. (...) Jako bitno je da ne ostaviš dojam da ove prosvjede želiš završiti tako da napokon dođemo do Banskih dvora pa onda izvučemo premijerku i ministre i sudimo im na ulici. (...) Trenutno si sam sebi najveći neprijatelj. (...) Ideje i ciljevi prije svega, Ivan Pernar poslije svega.

Nažalost, ova kritika očito nije prihvaćena. Iako mu pripadaju velike zasluge kao inicijatoru, Pernar je na putu da sve prokocka stavljajući sebe ispred ideja i ciljeva.

- 10:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.03.2011., subota

Prosvjedni pokret na raspuću

Danas se prosvjedni pokret za smjenu vlade i nove izbore prvi put ozbiljno razlio van Zagreba. Strateški je važno, da prosvjeda bude na što više mjesta. Ali to stvara i novu odgovornost za sve sudionike.

Inicijatora svih zbivanja, Ivana Pernara, izviždali su i izgurali u Osijeku. Iako to možda ima samo lokalni značaj (neprihvaćanje vođe iz Zagreba u autonomaškoj Slavoniji), moglo bi imati i znatno širi. I u Zagrebu je među sudionicima pokreta od srijede vidljivo šve veće nezadovoljstvo eskapadama inicijatora.

Neki ljudi namjerno dolaze na Cvjetni kasnije, ili se pridružuju povorci kad ona krene ulicama, zato da ne moraju slušati lošu predstavu.

Neukusne pjesmice primjerene su birtijama, a ne kultnom mjestu urbane kulture, kakav je Cvjetni trg.

Narodni tribun nikako si ne smije dopustiti "japajakanje", a kamoli da svoj položaj na pozornici koristi za to, da obračunava s dijelom sudionika pokreta. On ima potpuno pravo agitirati protiv "socijalizma", ali neka to ostavi za predizbornu kampanju. Još manje je prihvatljivo da svoju taštinu, povrijeđenu u Zagrebu, liječi u Osijeku.

Od vitalnog je značaja, da je prosvjedni pokret od ponedjeljka, na licu mjesta uspostavljenim konsenzusom, odlučio za nenasilne metode, podsjećajući povremeno skandiranjem "Mir-ni pro-svjed!".

Bacanje preko barikada je individualni čin prkosa, koji više nije prihvatljiv, kad predvodiš tisuće.

Nikakvo pozivanje na nasilje nije prihvatljivo, iz tri razloga:
1) nasilje je samo po sebi moralno neprihvatljivo, osim u direktnoj obrani od fizičkog napada,
2) policija je jača i nema ju smisla provocirati,
3) velika većina ljudi nasilja se gnuša i time se samo pomaže najsurovijim snagama ovoga ražima, da uvedu "red i mir".

Dva zahtjeva - ostavka vlade i novi izbori odmah - i nenasilje - to je sve, oko čega se svi prosvjednici mogu složiti. I to je dovoljno. Pustimo sada mudrace iz 19. stoljeća da se na Katedrali hrvatskoga duha žale, kako nismo "artikulirani"! Korak po korak. Glavno je jednom krenuti.

Ja, svakako, dajem svoj prilog artikulaciji za program slijedeće vlade, i one poslije nje. Ne mora se svako s time složiti - to je stvar diskusija u institucijama deliberativne demokracije.

- 20:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Na Dalekovidnici ne vide što im je pred nosom

AAAAARRRRRRRRGGGGGHHHHHHH!
Gledao sam prvih 15 minuta emisije "Peti dan" i u posljednjih 40 godina drugi ili treći put poželio od muke razbiti televizor! Kako laprdaju ti matorci - osim Makovića donekle!!!! Deca, ne vjerujte nikome iznad 30!

Letica: "Ja bio 1968. u Bratislavi i pokrenuo tamo revoluciju!" Ja ovo, ja ono. Navodno se i na fajsebuku druži s prosvjednicima i sociološkom metodom "proučavanje sa sudjelovanjem" pokušava dokučiti što da deca hoće.

A Igor Zidić je dokučio da su ti klinci spavaju do pet popodne, pa su onda čili i vedri i zezaju sirote iznemogle policijce koji moraju raditi noćnu.

Prave Zvjezdane staze, jedna od onih epizoda kad se nađu u nekom paralelnom svemiru.

Nikad nisam gledao "Peti dan", a sada znam i zašto. :(((

- 00:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.03.2011., petak

Napad bojom na HDZ- priopćenje "Radničke borbe" i komentar

Večernji list jutros javlja:

Stranačke prostorije vladajuće stranke ponovno su se našle na udaru. Naime, ulazna vrata sjedišta HDZ-a u Zagrebu i Karlovcu danas su osvanula zalivena crvena bojom. Nepoznata osoba ili više njih crvenom je bojom zalila ulaz u prostorije HDZ-a u središtu Karlovca, ploču s natpisom stranke, a zaliveni su i okolni stakleni prostori na kojima se nalaze slike lokalnih stranačkih dužnosnika.

Nepoznati "umjetnik" svoj trag je ostavio i u središnjici HDZ-a u Zagrebu, na Trgu žrtava fašizma. Pretpostavlja se da su se incidenti dogodili tijekom noći ili u ranim jutarnjim satima jer je boja još uvijek svježa.

Nakon što je obavljen očevid, čistačice su krenule u čišćenje.
.

Večernji još nema informaciju o tome kakva je poruka. Možda nisu dobili e-mail, koji je noćas u 03:40 poslan na razne adrese, s adrese radnicka_borba@yahoo.com. Prenosim ga u cjelosti.

Gesta napada bojom na prostorije HDZ-a, organizacije najodgovornije za katastrofalno ekonomsko i socijalno stanje i tragičan položaj u kojemu se nalaze radnici i nezaposleni, predstavlja simboličan doprinos masovnoj pobuni koja potresa cijelu zemlju.

Želja je stotina tisuća radnika, nezaposlenih, studenata i umirovljenika da HDZ zauvijek postane prošlost i da njegovi čelnici pred narodom odgovaraju za sve zločine koje su počinili. Svima koji su potlačeni i socijalno ugroženi sve je jasnije da takozvana bijedna „oporba“ na čelu s SDP-om ne predstavlja nikakvu alternativu, već se sa HDZ-om nalazi u najčvršćem, jedva prikrivenom savezu. Prijevremeni izbori stoga nisu nikakvo rješenje, promijenit će se samo imena, a pljačka će se nastaviti.

U ovakvoj situaciji jedinu stvarnu oporbu predstavljaju stotine tisuća nezadovoljnih radnika i ostalih koji su socijalno ugroženi. Njima nisu potrebni niti vođe, niti samoprozvani lideri koji će nastojati iskoristiti narodnu pobunu za svoj osobni politički probitak.

Neprijatelji nisu samo oni na vlasti i njihovi politički prijatelji, već i svi oni koji izrabljuju radnike, ne isplaćuju plaće i potkradaju poduzeća i državu. Radnici, vrijeme je i za vašu pobunu, uđite u štrajkove i preuzmite tvornice, a profitere i tajkune pošaljite gdje im je mjesto – u zatvore! Neka sva vlast prijeđe u ruke naroda!

Pozivamo sve koji su nezadovoljni da svoj stav prema ovoj zločinačkoj organizaciji zvanoj HDZ pokažu napadima bojom, jajima i sprejevima na njihove prostorije, u svakom gradu, mjestu i selu. Neka vas ne grize savjest zbog svježe oličenih zidova, stepenica i novih vrata – njihove prostorije su ionako uređene novcem kojega su od vas ukrali!

Srušimo Vladu, riješimo se lažne oporbe, sva vlast u ruke naroda!

Osobno međutim, moram reći da ovakve metode ne podupirem. Pojedinačni simbolički akti, kao uništavanje zastave prekjučer, šalju snažnu poruku. Dalji gestovi bijesa nisu potrebni. Iako je to još uvijek simbolička gesta (materijalna šteta nije velika), nosi u sebi opasnost od dalje eskalacije, koja može prerasti u nasilje.

Ne mislim isto tako da parala "sva vlast u ruke naroda" može imati neki realitet. Narod ne može svu vlast vršiti neposredno, neki posrednici naprosto moraju posotojati, a slobodni izbori, uz građanske slobode koje uz njih idu, najbolja su metoda da se predstavnici izaberu. Ima svojih mana, ali nema boljeg.

Međutim, ova posredna demokracija mora biti prećena razvojem oblika direktne demokracije, Danas imamo veliki demokratski deficit u Hrvatskoj. Građani i građanke moraju imati mnogo više prilika da sudjeluju u pripremi, donošenju i provođenju odluka nego danas, putem referenduma, mjesne i lokalne samouprave, javnih rasprava itd.

Današnji vrlo ograničeni oblik demokracije, gdje je moć kanalizirana kroz stranačke hijerarhije (partitokracija) i koncentrirana u predstavničkim i izvršnim tijelima, treba razvijati dalje, ka oblicima sudioničke (participativne) i delibetativne demokracije.

A građani i građanke moraju biti poticani, i moraju zahtijevati i koristiti mogućnosti sudjelovanja. Važno je to, između ostaloga, da se suzbije prijetnja za derogiranje demokracije u još lošiji oblik (gdje, recimo, biramo jednog vođu, koji onda vlada namještenim prebiscitima) ili čak njeno ukidanje; postoje snage u Hrvatskoj, koje to priželjkuju.

Neka to bude nova demokratska revolucija, 21 godinu nakon rušenja jednostranačja!

Inače, Radnička borba je članica Četvrte internacionale.

- 08:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.03.2011., četvrtak

O paljenju zastava SDP-a i EU-a

Shvatljivo je da su pristaše SDP-a najednom zatečeni, čak i uvrijeđeni. Oni predstavljaju, po anketama, trećinu stanovništva i to treba uvažiti.

Osobno nisam bio tamo kad su skinuli SDP-ov zastavu i zastavu EU (otišao sam 15-ak minuta ranije, zbog umora), ali ne bih bio protiv.

Jedan od najboljih razloga za simbolički čin paljenja zastave (ozbiljna šteta nije nanesena) iskazao je retroaktivno Zoran Milanović u Dnevniku 3, rekavši da eto njemu nije jasno što se događa.

Kažem "iskazao", jer zaista, vođama SDP-a naprosto nije jasno što se događa. I to je problem.

Neki politolog, a takvih u stranci ima dovoljno, mogao bi predsjedniku stranke objasniti, da su ljudi duboko razoračani u sve političke stranke i sve političke vođe, To se zove "anomija". Nema svrhe vrijeđati se zbog toga.

Dosad se međutim razočaranje izražavalo više kao rezignacija nego kao revolt.

Legitimitet čitavog političkog poretka je ugrožen, i to je problem, s kojim će se slijedeća vlada (koja god da bude - možda Milanovićeva, a možda i Karamarkova) morati nositi.

Zoranu Milanoviću to naprosto nije jasno - iskreno, mislim da je to naprosto zato jer je navikao biti dio politokracije, u jednom drugom svijetu, i ne shvaća što se "u bazi" zbiva. I navikao je dosadne teoretičare ne slušati.

Sustav u kojem pametni političari među sobom rješavaju stvari, a narod zadivljeno gleda i šuti pa svake četiri godine izlazi na izbore i onda opet gleda i šuti i slijedeće četiri godine ovčice su u torovima a indijanci u rezervatima, rigidno je shvaćanje demokracije koje jačanjem revolta može dovesti od ugrožavanja same demokracije (stalno imate okolo po interentu vapljenja za jakom vođom). Desnica će neminovno rasti i SDP će se uskoro naći suočen sa mnogo jačim neprijateljem.

Treba ozbiljno shvatiti, recimo barem SOCIJALNU demokraciju.

Ponuditi novu demokratsku revoluciju, ka aktivnoj demokraciji, participativnoj, ne samo predstavničkoj.

Ja sam inače euroskeptik, ali nisam eurofob. Skepticizam ne znači da si obavezno protiv. (Evo npr. ja sam vrlo skeptičan prema mogućoj budućoj kukuriku-vladi, ali sam za nju.) S obzirom na odvratni bezobrazluk gospodina Swobode (a još je socijaldemokrat!), iskreno, zastavu EU i osobno bih, u ovom trenutku, skinuo i spalio. Iako sam se prije početka prosvjeda o tome sporio s grupom koja je nosila anti-eu zastavu. Ja sam načelno za europsku federaciju - za Europu ljudi a ne kapitala - vidi moj tekst "lijevo i desno protiv EU" - ali u konkretnim uvjetima, možda i ne.

Poruka jest demokracija, i SDP i EU birokracija moraju biti spremne nešto progutati i na svoj račun.

- 22:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.03.2011., srijeda

Vratih se sa prosvjeda...

Tri sata hoda okolo, pfu, a meni skoro 54... :(( Sreo sam dosta poznatih, naravno.. Došao sam prije šest, ostao do 20:45, onda sam na Jelačić placu sjeo na tramvaj. Ostalo je još više stotina ljudi. Od nas starijih ipak se ne može više očekivati!

Koliko je točno ljudi ukupno bilo ne mogu procijeniti, ali znam da smo išli Vukovarskom i zauzeli je u cijeloj širini, a bilo je dosta ljudi i ispred i iza mene.

Vidio sam kad su skinuli zastavu s zgrade gradske organizacije HDZ-a u Gundulićevoj. Skandiranje "Pali, pali zastavu!". Kasnije su skinuli i zastavu SDP-a. Prije smo prolazeli kraj zgrade gradskog poglavarstva i Bandiću poručili što ga spada.

Inače, sve je prolazilo vrlo mirno. Policija je sad bila pametnija, nisu trčali okolo za nama, samo su čuvali neke ključne točke. Povukli su se iz Radićeve na Kamenita vrata, molili se valjda svetom Mihovilu. :) I branili središnjicu HDZ-a. Kako čujem zadnjem vijesti, imaju problema s obranom Ravnica. :)

Ovu vladu treba srušiti i stoga pozivam sve, da podrđe i sudjeluju u daljim prosvjedima!

- 22:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Da, treba doći na prosvjed!

Da, danas ću doći na prosvjed. Kako sam pisao jučer, to je neka vrsta osobne moralne obaveze. Pozivam i druge!

Treba nastaviti putem kojim se krenulo u ponedjeljak. Važno je izolirati huligane i provokatore, te fokusirati se na dva zahtjeva
1) ostavka Vlade,
2) prijevremeni izbori.
Ne zaboraviti ovo drugo - da ne bi na brzinu Karamarko postao premijer! Dalje se u ovom trenutku ne može ići. Korak po korak.

Postalo je ozbiljno: Vrijeme da se Jadranka Kosor zabrine zbog prosvjednika

Tko je sada huligan? Kako su prosvjednici promijenili taktiku

Dragutin Lesar: Srijeda, Cvjetni!

Zelena stranka : Svi na prosvjed!

Mate Kapović: Je li Zagreb postao Magreb?

Učenici Pomorske škole prosvjedovali protiv premijerke

- 10:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.03.2011., utorak

Trebam li doći sutra na prosvjed?

Dosad nisam sudjelovao, zbog ograda i dilema, koje sam iznio u svojem prvom komentaru o tome prije tjedan dana: Rušiti Vladu - dapače! Ali što onda?. Ono čega sam se plašio kulminiralo je u subotu, o čemu sam pisao u nedjelju: Mi smo odgojili te huligane.

Sada, da li da se priključim, kako organizatori "facebook revolucije" pozivaju, jer jučer ih je ipak, na početku, bilo tek nekoliko stotina - mnogi su se "u hodu" pridruživali - potrebno je sada, da bi se inicijativa zadržala, broj povećati?

S jedne strane - to je neka vrst moralne obveze, s obzirom da su se sudionici u ponedjeljak ponašali, kao da su čitali ono, što sam pisao u nedjelju i doslovno prihvatili i provodili. Neki vjerojatno jesu, jer je bilo 2000 hitova na mom blogu (koji objavljujem, lukovo, na dva mjesta! sretan

) u manje od 24 sata, plus na pollitika.com, plus ga je prenio monitor.hr, plus facebook.

(Međutim, koliko sam mogao razabrati, nije bilo fiksnih vođa jučer, niti neke čvrste organizacije - "u hodu", doslovno i figurativno, zajednički su se donosile i provodile odluke - jedna vrsta participativne demokracije na djelu. Iako očito o tome nije postojala unaprijed svijesna koncepcija i namjera, čini mi se radi u bitnom o istom procesu, koji sam istakao u komentaru o blokadi fakulteta u svibnju 2009. Studentski plenum kao "kolektivni intelektualac".)

Za taj tekst sam puno sati rada uložio, surfajući okolo, čitajući stotine komentara, gledajući videoe, razgovarajući s ljudima... i sjedeći "u fotelji" (zapravo, starom uredskom stolcu) i razmišljajući. Posao, u kojem se dugo uvježbavam!

S druge strane, iz iste činjenice možda se može izvući i suprutni zaključak: netko mora sjediti sa strane (ili "promatrati odozgo", da sagleda cijelu sliku), razmišljati i davati savjete; koliko god možda to zvučalo elitistički i umišljeno, kako mi je već i zamjereno - da sebi uzimam ulogu "arbitra". To jest točno. (U teorijima pacifizma i nenasilne akcije, stara dilema između moraliziranja i činjenja.) Ja nisam dobar operativac. Nedavno sam pisao o tome. Može se reći da sam u nekom smislu riječi moralist.

Tašt sam ali ne i ambiciozan, uopće nemam želju biti vođa (što je želja koju recimo ima Ivan Pernar, to sam vidio ubrzo nakon što sam ga upoznao - travnja 2009., na hodniku Filozofskoga fakulteta za vrijeme studentske blokade, a zatim u Zelenoj listi). Imam želju biti prosvjetitelj, savjetnik i učitelj. Zato sad radim na programu Komunikacijska mreža zelene politike (i slijedećih dana morat ću se opet više posvetiti tom poduzetničkom poduhvatu, koji zahtijeva pun angažman, kako to biva kad nešto novo pokrećeš.)

Volim isticati da sam po načinu razmišljanja strateg, a znam se izgubiti u taktičkim detaljima. Iako sam na masu prosvjeda sudjelovao od 1985., oduvijek sam po stremljenjima bio teoretičar.

Tako sam i u jučerašnjem dnevniku Bitan napredak na današnjem prosvjedu, pisanom dok su se najupornijiji prosvjednici još kretali gradom, do zaključnog susreta s policijom u Maksimirskoj, razmišljao o stateškim zadacima za dalje. Postoji široko slaganje da nije dovoljno samo da jedna garnitura na vlasti zamijeni drugu - oporba ne uživa veliko povjerenje. Treba nam bolja vlast i bolja oporba. Bolji politički predstavnici, ali i bolji birači!

Da sam se izmorio jurnjavom po gradu (ipak su mi skoro 54 godine, a kondicije baš i nemam!), ne bih mogao to napisati.

Treba promišljati koncepcije demokracije, jer postoji snažna tendencija, čemu se sad nada radikalna desnica, da se kaže kako nam treba manje demokracije, kako nam treba jak vođa. Evo što sam pisao u studenome 2009.:

ljudi izlaze na izbore i biraju vođu, kojem daju mandat da dalje donosi sve odluke; oni se dalje ne moraju zamarati - samo slušaju što im se kaže. (...) Naravno, takav oblik lako može degenirati u potpunu autokraciju i diktaturu. Mnogim se ljudima može, sa sasvim racionalnim razlozima, učiniti da je takav oblik vladanja poželjan (...) U nekim posebnim situacijama, kad je potrebna osobita hitnost, slično je odlučivanje neizbježno. Međutim, na dulji rok, kompleksni društveni problemi se ne mogu autoritarnim metodama rješavati. Potrebno je, da ljudi sudjeluju, da se grade metode kolektivnog odlučivanja. (...) Pred nama u Hrvatskoj je, upravo sada i u slijedećoj godini, dilema: hoće li nam se nametnuti suženje demokracije, od danas nezadovoljavajućeg oblika partitokracije, ka "demokraciji s vođom", ili ćemo pak nastojati na širenju demokracije?

Treba praktičarima, operativcima, ponuditi bolje teorije, nego što danas postoje. Dakako, uvijek će neki reći da nam teorije ne trebaju; ja se ne slažem.

- 14:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31