Naknadno.
19:55 Hmmm, izgleda da sam ipak podcijenio broj ljudi koji će doći, i njihovu kolektivnu pamet da marginaliziraju ekstremnu desnicu! Cool! :)
A u Dnevniku - 15 minuta o prosvjedima! I govore ono, što ja pišem već danima - ne da su to neartikulirana jadničad, nego da jasno znaju koje dvije stvari žele. Svaka čast Šprajcu!
Ono međutim o uvodnim govorima - stoji. To je sad ozbiljan problem.
Ponedjeljak, 6:30 Kako je već više stotina ljudi ovaj tekst pročitalo, neću mijenjati naslov i dalji tekst, iako sam već nakon sat vremena bio zaključio, da sam sa zaključcima prenaglio. Neka ostane, kao dokument, uz gore dodanu ogradu.
Stvar je završena. Bilo je zanimljivo dok je trajalo, ali ova serija prosvjeda prošla je svoj zenit. Govore u prvih pola sata prosvjeda malo ljudi sluša (možda polovica onih koji se okupe na Cvjetnom, a mnogi dolaze kasnije baš zato, da ih ne moraju slušati), ali oni faktički artikuliraju poruku. Mogli smo vidjeti kako od početne jednostavnog poziva, koji je mogao ujediniti bijesne građane, za ostavku Vlade i prijevremene izbore, kao kvasac raste ekstremno desna politička ideologizacija,
U petak su desničari preuzeli prvi dio skupa, ali su govori Dinka Burića i Pere Kovaćevića još bili suvisli, u okvirima koje velika većina prisutnih mogla prihvatiti (kao i lijevih Dragutina Lesara i Damira Kajina u srijedu). Zatim su čelo kolone preuzeli desničari, ali nisu mogli posve njome upravljati.
Danas je bio otvoreni dernek ekstremne desnice, bez ustručavanja. Nekoliko ozbiljnih i nekoliko ridikula, koji se međutim odlično uklapaju u izranjajući obrazac.
Pernar se na početku požalio kako su protiv njega oni koji bi nas vratili u komunizam. Rekao je da će odstupiti ako to narod želi, i kad je postavio pitanje žele li okupljeni da on ostane, nekoliko desetaka sljedbenika zagalamilo je u njegovu korist. Koristatirao je kako je očito narod za njega i obećao: "Nikad vas neću napustiti". I to je bio, navodno, demokratski posupak, dapače "direktna demokracija"!
Mitingaška "demokracija". Kako sam u drugoj polovici 1980-ih imao prilike promatrati kako su odlično bila organizirana "spontana događanja naroda" po Srbiji, ovo je bila trećerazredna provincijska predstava.
U govorima Pernara i nekoliko drugih govornika izneseni su bitni elementi jednog fašističkog programa, iako još ne sustavno izloženi.
--> Kult vođe ("Nikad vas neću napustiti", odnosno "Nikad me se nećete riješiti"),
--> Poziv na nasilje (Pernar: "HDZ neće otići mirnim putem"),
--> Šovinizam ("Petar Preradović bio je jedini Srbin kojem se moglo vjerovati"),
--> Demonizacija protivnika ("Ne želimo promjene, želimo transformaciju, da demone zamijene ljudska bića").
--> Izjednačavanje kapitalizma i komunizma, uz obvezne masone i usput četnike (nisam čuo za Židove), kao arhineprijatelja koji žele uništiti našu državu, kulturu i tradicije.
--> Apsolutizacija ideološke dogme ("Prepoznat ćete njihove ljude vrlo jednostavno: njihov je svatko, tko nije za nacionalizaciju banaka")
--> Svetost nacionalne države
--> Poziv na preuzimanje ključnih institucija mimo izbora (prije izbora, treba staviti pod "narodnu" kontrolu HTV, sve "nezavisne" medije i banke)
Nakon toga, vodstvo kolone su preuzeli Dean Golubić (osnivač stranke "Nacionalni demokrati" - stranke pod tim imenom postoje u više europsih zemalja, nekad su se zvale "nacional-socijalisti", nacisti) te Natko Kovačević i drugi iz "Križnoga puta", iza kojeg stoje sumnjivi za ratne zločine. Ta je pak estremna desnica kontrolirana od desne struje HDZ-a. Pogledajte moj tekst od 25. veljače Bitna borba za vlast ipak se trenutno vodi unutar HDZ-a/.
Normalni ljudi tu više nemaju što tražiti. Problem je u tome, da bi pokušajsubzijanja ekstremnih desničara, koji su mala manjina ali dobro organizirani, mogao dovesti do fizičkog sukoba.
Treba upozoriti javnost na to, u što su se prosvjedi pretvoriii, odvratiti građane od dolaska, te pustiti da odumru (uz eventualne incidente, koje bi Pernar i ljudi oko njega mogli izazvati, u korist HDZ-ovske desnice da brani "red i mir"). Nisam ni prvi ni jedini koji je došao do ovog zaključka, pa je sigurno da se više neće okupiti toliko ljudi kao u petak.
Po mišljenju Željka Peratovića, Pernar je policijski provokator od početka (sjetite se kako je stvar počela time, da je njegov prosvjed na Markovom trgu s još dvoje ljudi bio plasiran u Dnevniku HTV). Ja sam, na osnovu mojeg iskustva s njim u posljednje dvije godine, sklon mišljenju da je iskren u svojim ideološkim opsesijama i egomaniji. Šteta. Propustio je priliku zbog narcisoidnosti. Ljudi oko njega njima manipuliraju, a on misli, da manipulira drugima.
Ne mislim da u svemu tome postoji ozbiljna opasnost. HDZ ekstremnu desnicu i dalje čvrsto kontrolira. Pernar će se iznenaditi kad shvati, da može prikupiti samo koju desetinu pravih sljedbenika - pitanje je da li će okupiti potrebnih stotinu za osnutak svoje najavljene stranke. Još malo podjela na ekstremnoj desnici ne škodi. Na žalost, moramo biti svjesni da može biti još gore od onoga, što imamo danas. Na sreću, hrvatski mentalitet njene parole, zasad, i dalje velikom većinom odbacuje.
Ništa osobito nije se desilo ova dva tjedna, ali se neka nova, dodatna, pozitivna energija možda ipak probudila i možda će se održati i kreativno, a ne destruktivno, artikulirati. Vraćamo se uobičajenim poslovima za rušenje ove vlade i stvaranje pretpostavki, da ona slijedeća bude bolja, i da svi mi budemo bolji (jer, na kraju uvijek nekako ispada, imamo onakvu vladu kakvu zaslužujemo - vidi npr.: Zašto zapravo ne želimo kraj korupcije). To je mukotrpan rad, dnevna proza naših soba, umjesto ulične poetike.
Post je objavljen 06.03.2011. u 19:00 sati.