Dok ovo pišem, još ima prosvjednika na zagrebačkim ulicama, iako se većina razišla.
Prije svega želim reći, na osnovu dosadašnjih spoznaja, da su organizitori ovog puta ozbiljnije shvatili svoj posao i ostvarili ono, što sam u jučerašnjem komentaru upozorio:
"Fejsbukovci" (u nedostatku boljeg termina), koji su se okupili oko inicijative Ivana Pernara, pokazali su neiskustvo i naivnost. Bilo je raznih prosvjeda, uključujući i neprijavljene i one gdje se svjesno kršio zakon, ali postojala je organizacija i priprema sudionika, da se ovakve svinjarije izbjegnu. (...) Na fejsbukovcima je sad velika odgovornost pred sutrašnji zakazani legalni i prijavljeni prosved na Cvjetnom trgu.
Čestitam im na tome.
Jedan moj tekst u "Studentskom listu" 1987., reportaža sa studentskog prosvjeda u Novom Sadu, bio je naslovljen "Demonstracija nije zajebancija". To treba shvatiti i tako se i dalje ponašati. To je ozbiljan posao.
Kako mi se čini, treba odati priznanje i policiji, koja je, koliko vidim, postupala profesionalno. Nisu reagirali na provokacije tipa pokazivanja stražnjica - doduše neugodne, i u običnim okolnostima bar prekršajno kažnjive, ali u ovoj situaciji to je dio "performancea", kao kad se Tom Gotovac, onih davnih godina, gol šetao Trgom bana Jelačića.
Prosvjednici su dobro proveli "indijansku" taktiku, koristeći svoju pokretljivost i naglo mijenjajući smjer kretanja. Također, dobro su koristili i strategiju gerile, mobilizirajući usput, "na terenu", nove sudionike.
Do srijede, ima prilike da se taktika usavrši.
Dobro je i to, što su ovoga puta jasno izrečena dva zahtjeva:
1) ostavka Vlade,
2) prijevremeni izbori.
Ralno, ne može se više tražiti na ovakvim prosvjedima! Ova vlada zaista mora otići. Sve ostalo - potom.
Trebat će nam valjana, intenzivna građanska kampanja, slična onoj iz 1999, ali ovog puta bez američkih šest milijuna dolara za udrugaške profesionalce, da se ljude pozove da na izbore izađu, da shvate, da njihov glas, zaista, može promijeniti stvari. Za slobodne smo se izbore borili, zato smo rušili jednopartijski režim.
Vidjeli smo ugrozu demokracije, neprakticiranjem osnovnoga prava, jučer na izborima za mjesne odbore u Šibeniku (nije velika vlast, ali važna za neke ljudima bliske odluke!), gdje je na izbore izašlo manje od četvrtine glasača, i HDZ je dobio 50 posto glasova. "Aktivna demokracija" jedna je od ključnih stvari koje moramo graditi.
Naravno, na pukom činu biranja ne smije se ostati. Politika je preozbiljna stvar, da bismo je prepustili političarima. (I ako opet budem političar - iako sam dosad doživio fijasko - držat ću se toga).
Umjesto udruga i "trećeg sektora", nakon dvadeset godina, treba ponovo graditi društvene pokrete.
Demokracija - participativna, deliberativna, prospektivna. (Kako sam pisao u članku Sedam točaka zelene politike u Hrvatskoj (nacrt) objavljenom u nultom broju glasila "Zelena politika").
Za pad ove Vlade treba se izboriti.
Birati treba promišljeno.
A onda treba graditi. I u hodu učiti.
U tome - uopće nismo osamljeni. Dio smo svjetskoga pokreta, za drugačiji svijet, koji jest moguć. To su prije dvije godine studenti prvi realizirali, uključujući se u svjetski pokret za slobodno i emancipirajuće obrazovanje. Na taj način, a ne ulagivanjem birokratima i špekulantima, gradit ćemo svoj ugled i prepoznatljivost u svijetu.