Izmjene zakona su prvenstveno usmjerene prema promjeni pravnog statusa Hrvatskih voda iz javne ustanove u javno poduzeće što je po našem mišljenju prvi korak k privatizaciji Hrvatskih voda. Time bi u konačnici hrvatski građani izgubili kontrolu nad poduzećem koje upravlja našim vodnim resursima. (...) osim Latvije, sve države članice EU imaju institucije za upravljanje vodama u statusu javne ustanove, a ne javnog poduzeća. (...) Podsjećamo kako su izmjene navedenih zakona odbačene na matičnom Saborskom odboru za regionalni razvoj, šumarstvo i vodno gospodarstvo te na Nacionalnom vijeću za vode još u studenom 2010. (...) Smatramo da je potrebno reformirati Hrvatske vode i u vidu unutarnjeg ustroja i u vidu praksi reguliranja rijeka koje odudaraju od najnovijih preporuka Europske unije, no ovo je put prema gubitku kontrole nad Hrvatskim vodama, a time i nad vodom kao resursom. Oštro se protivimo privatizaciji svih institucija i poduzeća koja upravljaju prirodnim resursima jer se tim resursima treba održivo upravljati radi dugoročnog javnog interesa
Crkva se nije prvi put javila o ovom spornom pitanju. Komisija "Iustitia et Pax" u rujnu 2009. prosvjedovala je protiv tada predloženih promjena Zakona o vodama. Tada nije bilo uspjeha. Zakon o vodama postao je važno političko pitanje još u socijalističkom razdoblju. Prvi Zakon o vodama Socijalističke republike Hrvatske donesen je 1984,, slijedećih godina je više puta mijenjan i u veljači 1990. utvrđen je pročišćeni tekst. Već u prosincu 1990. Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donosi novi Zakon o vodama, Zatim, uz više dopuna i izmjena, novi Zakon o vodama donesen je 1995., pa 2009. godine.
Voda je važno strateško pitanje, ali i ekonomsko. Tu se lome mnogi interesi moćnih lobija. Slični sukobi kao u Hrvatskoj oko Drave događaju se u cijelom podunavskom slivu. Od bitnog su značaja za reguliranje te problematike Okvirna direktiva EU o vodama te Plan o upravljanju bazenom rijeke Dunav, koji su sve podunavske zemlje potpisale u veljači 2010.. Plan preferira dugoročni interes zaštite voda, prirode i biološke raznolikosti. (Za više informacija: mrežno sjedište Međunarodne komisije za zaštitu Dunava.)
Prije nekoliko dana predsjednica Vlade izazvala je opći podsmjeh zabranjujući da se naručuje flaširana voda s raznim okusima. No osnovno je pitanje: a čemu zapravo flaširana voda, kad Zagreb još uvijek (pitanje dokad) ima sreću, da je voda iz slavine dobra za piće? Flaširana, tisuću je puta skuplja. Tu postoji potencijalno opasni ekonomski interes. Postoji smišljena i dugoročna marketinška strategija, da nas uvjere kako je dobro piti vodu iz boce, a ne vodovoda ili hidrofora.