Marketing
Rušiti Vladu - dapače! Ali što onda?
Sutra u 13 sati zakazani su antivladini prosvjedi na Markovom trgu, mjestu posebnim propisom zabranjenom za prosvjednike. Prije pet godina bio sam u Građanskoj inicijativi "Matija Gubec", koja je pokušala prodrijeti na Markov trg i sukobila se s policijskim kordonom. Zatim su u rujnu 2008. jednako na "živi zid" kod Kamenitih vrata naišli novinari. A pred prekršajnim sudom u Zagrebu upravo je u tijeku proces protiv Tomislava Tomaševića (Zelena akcija) i Tea Celakoskog (Pravo na grad), jer su u srpnju prošle godine organizirali prosvjed ispred Gradske skupštine, a to je samo 91 metar od Markovog trga (unutar zakonske zone zabrane od sto metara).
Neki dan bilo ih je samo troje, i nisu bili opasni, pa su i Jaci bili simpatični i pozvala ih na kavu. Inicijator, Ivan Pernar, nije htio doći. Kad vas je manje od 20, ne kršite zakon o javnom okupljanju! Sutra će ih svakako biti više. Nadležni su u dilemi: kako postupiti? Ako opet pošalju policiju da blokira Markov trg - riskiraju izliv revolta, mnogo veći nego što bi bio sam po sebi. Ako ne pošalju - pokazuju slabost. Ne bih bio u njihovoj koži! 
Postoji očita razlika prema nedavnim demonstracijama u arapskim zemljama, a s druge strane i prema onima masovnim protiv Vlade u Grčkoj, Španjolskoj i drugdje.
U Tunisu, Egiptu, Libiji... riječ je o autoritarnim režimama, gdje nema slobodnih izbora i slobode medija. Ovdje, u općoj frustraciji, mediji traže senzacije, pa je troje ljudi, koje su držali transparente, bilo i u Dnevniku.
Ne treba rušiti diktatora. Vlada može podnijeti ostavku, nakon toga predsjednik države raspušta Sabor i raspisuje izbore za novi. Kako stvari stoje - na vlast će doći koalicija predvođena SDP-om. Sada, ili u tijeku slijedećih 12 mjeseci.
Frustracija je međutim osnovni narodni osjećaj, budućoj Vladi već unaprijed ne vjeruju. Ekstremna desnica, glasna ali na sreću još malobrojna, nada se u kaosu uvrebati svoju priliku. Rušiti demokraciju, a ne uspostavljati je.
Osobno, ne mislim da je naročito bitno, hoće li ova Vlada pasti već sada, ili nešto kasnije. Ima, očito, mnogo razloga da podnese ostavku. S druge strane, za prave masovne izlive revolta PMSM još nema šanse.
Mislim da će pravi problemi i pravi društveni i politički konflikti doći tek nakon smjene ove Vlade. Za to se sada treba spremati - u tm smjeru je moj program "Komunikacijska mreža zelene politike". Ništa što kratkoročno može polučiti uspjeh.
Sutra neću doći na prosvjed. Mnogi će doći tek toliko, da vide što će se događati. Nadam se, da do nasilja neće doći.
Nadam se, da će na slijedećim izborima biti u Saboru i nešto novih ljudi, i to ne s radikalne desnice, van dvije vladajuće grupacije. Volio bih da zeleni imaju šanse, ali za sad ništa od toga. (S Ivanom Pernarom sam inače godinu i pol dana bio u istoj stranci, Zelenoj listi, zatim je on radikalno promijenio svoja politička uvjerenja, iako mu blog još uvijek ima "zelenapolitika" u adresi. Ja sam, kako sam pisao, ostao zeleni.) Dakle - Lesarovi laburisti (nadajmo se, da će Lesar dobiti pojačanje!), Kosorov HSLS (njihova ekonomska doktrina mi je odbojna, ali mogli bi unijeti novu kvalitetu), Ladonja, Lista za Rijeku i Akcija mladih u 8. izbornoj jedinici (Cuccurin dobro govori, ali sam je kao tajkun problematičan - dobro bi bilo da prvo mjesto na listi prepusti nekom drugom), možda još poneki nezavisni kojeg vrijedi podržati (Kregar u prvoj izbornoj jedinici, Stipe Petrina u devetoj...).
Treba ne samo rušiti vlast, nego i učiti, kako vladati. Slijedeća vlada, da u njoj budu i sami sveci i nobelovci, sukobit će se s morem problema i nezadovoljstava.
Post je objavljen 21.02.2011. u 23:45 sati.