Marketing
Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti
Tijekom 1985. godine, upoznavajući se s djelovanjeme zelenih stranaka u Europi a posebno Njemačkoj, odlučio sam da je to politička opcija, koju podržavam. Do danas, uz sva krivudanja i spoticanja, ostao sam tome vjeran; iako sam pokušavao otresti se.
Od 1999. godine, pokušavam raditi na organiziranju zelene stranke u Hrvatskoj. S malo uspjeha. Triput sam bio u ekipi, koja je "odozdo" osnivala stranku. Iz prve sam istupio i ona se nakon nekog vremena ugasila, iz druge su me isključili i ona se nakon nekog vremena ugasila, treća je postigla više uspjeha ali je pučistička grupa nelegalno preuzela vlast i pretvorila stranku u karikaturu koja više nije ni za što relevantna. (O tome nedavno moj tekst Zelena (g)lista i dalje ruje, objavljen i u Alert Magazinu br. 16. Pogledajte i izvještaj Zelena lista u Sisku - groteksna prevara. )
Svakako imam dio krivice za ove neuspjehe, ali praksa pokazuje da ni bez mene nisu napravili više. Svi su izgledi da će se na predstojećim saborskim izborima pojaviti barem tri međusobno sukobljene zelene stranke. Same neće učiniti ništa, a moguća je prodaja "zelenog" imena nekoj većoj stranci (pa bi i SDP i HDZ mogli imati svoje "zelene").
Dvadeset godina svi me uvjeravaju kako je politika čista pragamtika i kako se nikakvom teorijom ne treba baviti. I gdje su danas sve stranke u Hrvata? Ima li neka viziju? Ima li neka uvjerljivost? Može li pružiti istinsku nadu i potaknuti društveni angažman? Teorija bez prakse je nemoćna, ali je praksa bez teorije slijepa. Volio bih vidjeti demokršćane koji se stvarno trude promisliti što to znači biti kršćanin u politici, pravaše koji stvarno čitaju Antu Starčevića itd..
Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti. Svijet potresaju duboke, isprepletene krize - ali ima i nade, ima ideja i ima akcija, koje daju barem mogućnost, da izbjegemo katastorfalni kraj ove civilizacije. Drugačiji svijet jest moguć, iako nije garantirano da će biti bolji.
Hrvatsku potresaju duboke, isprepletene krize - ali dominira depresija, beznađe, nemoćni bijes, isprazno blebetanje.
Izbori kako budu, ali treba napraviti korak unatrag i graditi zelenu politiku. Da ne gradimo ponovo na živome pijesku.
Pratiti čime se uspješniji zeleni u svijetu bave, i to kod nas primijeniti, prilagoditi - i dalje razvijati, jer mi moramo biti ravni najboljima. A bave se stvarima, koje kod nas uopće nisu predmet javnog interesa. Bave se vitalnim problemima svijeta i svojih nacija, predlažu rješenja i imaju nekih uspjeha.
Zato sam pokrenuo projekte "Radionica kritičke teorije prirode i društva" (vidi prezentaciju Green New Deal) i "Zelena politika - glasilo za privredu, društvo i ekologiju". Nulti, pokusni broj glasila pojavit će se ovih dana.
Pokušati, za promjenu, povezivati a ne raskoljavati - produbljivati a ne zatrpavati. Ako to pomogne i nekoj ozbiljnoj organizaciji za izbore - tim bolje.
Post je objavljen 09.02.2011. u 16:44 sati.