Marketing
O patalogiji politike i mogućnosti zaliječenja (1)
Posjetite i stavite u svoje favorite blog "Zelena politika" na wordpress.com! Uskoro i mrežno sjedište zelenapolitika.info!
Od 1999. godine, triput sam sudjelovao u osnivanju zelene stranke. Jednom sam kasnije sam otišao, druga dva puta su me iz stranke, koju sam stvarao, isključili. Posljednji put, u Zelenoj listi, bilo je vrlo prljavo. Sve vrste podlosti. Patalogija borbi za moć, na mikro nivou, ali načelno ista kao između barba Luke i agenta Sove.
Treba reći: to se dosad završavalo puno lošije za stranke, nego za mene. Prve dvije više ne postoje - rasule su se. Treća je izgubila više od pola snage (jer su izbačeni ili sami otišli i mnogi drugi) te će slijediti dalji raskoli. Ova karikatura, koja je ostala, već počinje shvaćati da su iključili sebe, a ne druge.
Glede mene - trenutno mi je stranaka dosta. Ali ne i zelene politike. Kako sam pisao u uvodniku nultoga broja Glasila za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika": Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti. Ne igrati se više u pješčaniku.
Povampirena volja za moć u krugu oko supredsjednice stranke Vlaste Toth, koja je ipak u prošlosti i mnogo dobrih stvari učinila. Politički profiteri (da ne kažem nešto gore) bez minimuma zelenog legitimiteta, koji su se uvukli u stranku u Sisku (Vidi moj izvještaj Zelena lista u Sisku: groteksna prevara, dokument u pdf-u. Također, moj članak Zelena (g)lista i dalje ruje, objavljen u Alert magazinu br. 16.) Izgrađena mreža klijentelizma i korupcije.
Mnogo je puta odigrana ta igra. Od doba Uruka i Jerihona, u cijelome svijetu. Muškarci i žene, koji su u početku radili nešto nesebično, sukladno proklamiranim idealima, bivaju korumpirani novcem i položajima. Često - sami sebe korumpiraju.
Navika da mora postojati Veliki Šef (a ne skromni voditelj tima). Moć korumpira možda i više nego novac. Netko postane opsjednut/a time da mora biti "Broj Jedan", a onda je prvi zadatak očistiti svakoga tko ga/ju može ugroziti. Okuplja poslušnike i gradi klijentelističku mrežu zavisnosti.
Oni koji nisu tome podlegli zbunjeni su, ne shvaćaju što se događa; ne razumiju da se vode zakulisne igre, da su se bitni odnosi i težnje promijenili. Pa onda neki od njih, razočarani, prolaze kroz teške unutarnje potrese, i sami se radikalno mijenjaju - ćestno, ne na bolje. Viđao sam to puno puta u ovih 25 godina javnoga djelovanja. Pratio sam npr. HDZ i HSLS 1989., od prve ideje o osnivanju. Tada sam gledao; kasnije sam proživio to isto. U oba slučaja sam učio.
Slično se događalo i događa se u mnogo manjih stranaka i pokreta. Na desnici, razni "pravaši", Hrvatski blok idr.. Pa "Alijansa za pravnu državu", Akcija socijaldemokrata, Istarski demokratski forum... Netko bi mogao doktorirati socijalnu psihologiju ili tako nešto, istražujući zakonitosti te igre na mikro-primjerima, gdje je lakše vidjeti osnovni obrazac. U velikim strankama, više je razina hijerarhije, ali je igra ista, kao što je nogomet ista igra na svjetskom prvenstvu i u seoskoj ligi.
Nastavak ovog teksta objavit ću sutra.
Post je objavljen 18.02.2011. u 23:59 sati.