Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
16.12.2024., ponedjeljak
Putujemo...
Hoćemo li malo maštati?
Kad biste ovog trena dobili ponudu da odete u neki grad
bilo gdje u svijetu na neki dan besplatno, gdje biste otišli?
Ja bih u Tokio u vrijeme sakure (sinovljeva fotka) Koji su najljepši gradovi koje ste vidjeli?
Moji su: Lisabon
Oslo
Prag
Stein am Rhein
Čujem neku čudnu buku. Kao da mi neko ulazi kroz
terasu na trećem katu.
Kirurg za drveće, izgleda.
Nije došao na kavu, nego orezuje grane starog i visokog
drveća u mom parku.
Park će biti ljepši.
U najboljoj koncertnoj dvorani u Beogradu, Kolarcu
uživala sam u koncertu Strings & Stars.
"Škola za muzičke talente, sa statusom škole od posebnog
nacionalnog značaja, osnovana je 1973.godine u Ćupriji.
Jedna je od tri takve obrazovne institucije u svetu (pored
Centralne muzičke škole u Moskvi i škole Jehudi Menjuhin
u Londonu). Okuplja najtalentovaniju decu iz Srbije, od 7-18
godina. Gudačkog je smera.
Na koncertima s ovom divnom decom nastupa neki renomirani
mladi solista, ovog puta Vojin Kocić, profesor gitare na
Univerzitetu umetnosti u Cirihu."
Nakon ovakvih večeri osjećate se posebno, uzvišeno,
nadahnuto. Neka ih je što više!
...Izađem ja iz supermarketa i krenem da tražim ključeve
od auta. U džepovima ih nema. Vratim se u prodavnicu,
pa pažljivo pretražim sve police – kod paradajza, krompira
i svuda gde sam stajao, ali ništa ne nađem.
I onda shvatim da sam ih verovatno ostavio u bravi za
paljenje, a auto je lako mogao biti ukraden. Brzo sam
otrčao do parkinga, ali AUTO JE NESTAO!
Pozvao sam policiju, rekao im gde se nalazim, opisao auto,
registarske tablice i sve ostalo. Priznao sam da sam ostavio
ključeve unutra.
Zatim sam obavio najteži poziv... ženi.
– Draga... (glas mi je drhtao). Ostavio sam ključ u brava
za paljenje i ukrali su nam auto!
Usledila je duga tišina... pa je odjednom zaurlala:
– DEBILE! Ja sam te odvezla i ostavila ispred supermarketa,
a onda otišla kod frizera!
Ja, naravno, odmah odahnem i kažem:
– Hvala Bogu! Pa, hoćeš li doći po mene?
Ona ponovo zaurla:
– Ne mogu, idiote! Ja sam u policijskoj stanici
i pokušavam da ih ubedim da nisam ukrala auto!
Jučer smo imali makete brodova u postu, neki su ih
komentirali. Prije mnogo godina dobila sam najvrijedniji
poklon za svoje vjenčanje: maketu broda Bounty, kompletno
ručni rad mog brata 18 meseci, od njegove 13.do
15.godine. Ponosim se njime pola stoljeća,
Završni izlet u "Izletniku" je veselica. Tad se ponešto
obilazi, a onda uz dobro jelo i piće, pjeva i igra.
Jesen u Banatu je šarena i raskošna.
Obišli smo maketu toka Dunava
"Jedinstvena i najveća maketa toka Dunava na svetu nalazi se
u Kovinu, na lokalitetu Grad, na samo kilometar udaljenosti od
centra Kovina. Maketa je izlivena od betona, duga 146 metara
sa vernim prikazom rečnog korita druge po veličini evropske reke".
Nažalost, nema vode, pa utisak nije potpun.
Dopala nam se Sekelji kapija u Skorenovcu
Etno kuća u Skorenovcu
Degustacija vina na imanju u Skorenovcu, a zatim
na Veselici stolovi postavljeni u jesenskom stilu
Društvo veselo
Mira sve slika
Ples je otvoren
Valja se malo razmrdati
Pokazali su nam i narodne igre
Do naredne prilike, živjeli!
)
U organizaciji Društva književnika Beograda u Biblioteci
„Đorđe Jovanović“, u Beogradu predstavljena je knjiga
" AFORISTIKUM 2" književnika Miše Lazara.
O knjizi i autoru govorili su Olivera Šestakov, Vasa Radovanović
i Anka Stanojčić koja je i vodila ovu književnu večer.
Pored autora, Mišine aforizme kazivali su i ostali učesnici
u programu.
Pažljiva publika ponijela je knjige (Aforistikum 1 i 2) u svoje
biblioteke
Nastavljamo šetnju po Kalemegdanu da bismo pogledali
izložbu na otvorenom "Tvrđave i utvrđeni gradovi Srbije".
Dosta sam ih vidjela, kao Vršačku kulu,
Milenijumsku kulu na Gardošu
Manasiju
Ram
Ali sam primijetila da mi neke lijepe tvrđave nedostaju u "Kolekciji"
kao Maglič
Volim ovakve izložbe na otvorenom. Svima su dostupne
u prijatnoj šetnji.
U galeriji je izložba, ali sunce mami da se svo vreme
provede napolju.
Vojni muzej, samo za Eura!
Velike stepenice, lepotice.
Senke se igraju na njima
(nastaviće se)
Napisano je:
"Predstava “Iza Čehova” inspirisana je delima A. P. Čehova,
dramski tekst prati stvaranje ovog velikog pisca, njegove krize
u pisanju, saradnju sa Korš teatrom, njegovu bolest, ljubavni
odnos sa Olgom Kniper, saradnju sa Stanislavskim.
Žanrovski ovu predstavu možemo okarakterisati kao poetski
simbolizam. Glumci su sve vreme prisutni na sceni igrajući
svoje likove, ali i scenografiju, atmosferu pa i Čehovljeve misli.
Scenski pokret je radila profesorka Marina Bukvički, dok je
muziku komponovala profesorka Tehnike glasa Dina Miletić."
Dodala bih: za preporuku! Teatar "Vuk"
Nije lako kreirati novi časopis i osmisliti mu vizuelni
identitet i sadržaj. Sa časopisom "Pobednik" (čija sam
glavna i odgovorna urednica) stigli smo do broja 4.
Broj zastupljenih pisaca je impozantan.
Dio uredništva je vodilo promociju časopisa: urednik za
poeziju Rade Kokić, glavna urednica i urednik za prozu
Zoran Škiljević.
Autorica koja je svojom poezijom otvorila broj, a svojom
slikom uljepšala korice bila je Jadranka Bežanović Sovilj
U prisustvu obitelji, odali smo počast našem preminulom
članu Andrija Vujačić Rastočki, o kome je govorila Olivera
Šestakov. Svi prisutni dobili su po jednu njegovu knjigu
u znak sjećanja. Dio knjiga poklonjen je knjižnici.
Autori su nastupili redom objave u časopisu: Mišel Radović.
Svetlana Joksimović
Dragana Ljuna i još 24 autora.
Počinje rad na broju 5, koji izlazi u veljači.
Na blogu kažemo o sebi mnogo više nego što smo svjesni.
Svojim pisanjem sebe jasno oslikamo. A onda se desi da
nas požele upoznati ili da mi želimo nekog sresti. Tradicija
blog susreta traje skoro koliko i blog. Više puta sam upoznavala
blogerice i blogere. Rijetko mi se dešavalo da me susret
razočara. Češće sam stjecala prijatelje.
U carstvo sladoleda i kolača ušli smo malo ranije. Uskoro se
na vratima pojavio osmijeh zvani j u pratnji
svoje inspiracije, prave ljepotice. Od prvog trena imali smo
utisak da se već dugo poznajemo. Za nas blogere to i važi,
zaista se dugo znamo, a uživo susret to samo dopuni i vizuelnim
impresijama jer smo prošli sve nevere i bonace bloga.
I šta dalje? Ovo je samo prvi susret. Bit će ih još. Sigurna sam.
Povratak ćemo prvi put pokušati drugim putem, dužim
ali bržim.
Tunel Sv.Ilija, pa lijevo na autoput za Zagreb 431 km.
Iza leđa Biokova pratimo obalu
Vjetrenjače nam mašu
Divan pogled na Skradin
Jezdimo u unutrašnjost Hrvatske
Kakva impresivna stijena!
Pauza kod Sokolca
Volim Brinje, nego šta!
Volim vidjeti nadvožnjake za prijelaz divljih životinja
I zvonike usput...
Obilaznica oko Zagreba
Autoputem kroz ravnu Slavoniju
Za put nam je trebalo 11 sati, isto kao kroz Bosnu.
Duže ali ljepše
"SOLANA RAMOVA je osnovana 2011. godine u gradu Makarskoj,
a pilot proizvodnja je pokrenuta 2012. godine u mjestu Krvavica.
Solana Ramova je vjetrosolana - zbog inovativnog sustava bazena,
povećan je utjecaj vjetra na proizvodnju soli.
Solana Ramova u Krvavici se sastoji od 12 proizvodnih jedinica,
svaka od kojih je sastavljena od dva paralelno povezana bazena.
Ukupna površina bazena za kristalizaciju iznosi 144 m2.
Proizvodni ciklus Solane Ramova traje cijelu godinu. Ljetna
kristalizacija je omogućena velikom količinom ugušćene mase,
dobivene tijekom ostatka godine."
Glavni proizvod je solni cvijet. To nije sol nego ukus!
Veoma korisne su kombinacije sa solnim cvijetom, naprimjer
solni cvijet+ lavanda za inhalaciju.
Morsko ulje ima više primjena. Kod psorijaze se pokazalo
odličnim, zatim kod grčeva u nogama.
Glavnozaslužni za solanu je bračni par Darinka i Ivan Šimić.
Prvo počnete da nabavljate solni cvijet od njih, a onda se
prosto sprijateljite. S njima je to lako :)
(Nastavit će se)
Iz Beograda u Makarsku možete stići na više načina.
Naizgled je najbrži avion + bus. Postoji i taksi prevoz
od vrata do vrata, najkomformniji način. A ako želite
svojim kolima, imate bar dvije varijante: preko Bosne
ili autoputem preko Hrvatske, zaobilazno.
Prvi način smo primijenili u odlasku.
Prvo kroz ravnu Slavoniju
Pa sječemo Bosnu, sa nekoliko prelaza rijeke Bosne.
Ručak u Doboju, pa nastavljamo put.
Volim da vidim Kupreško polje
...sa lepom crkvom...
Preko Kupreškog polja uživanje u bojama
I na kraju, nakon 11 sati puta, nagrada. Moja Makarska.
Moje mjesto pored mora.
(Nastavit će se)
Da vidimo šta se nudi na štandovima Smederevske
jeseni na centralnom trgu. Naravno, prvo voće.
Ovo je voćarski kraj. A post je posvećen našem blogeru j.
Suveniri
Ulazimo u tvrđavu
Tu su uređena dvorišta raznih krajeva Srbije
Dolazi do izražaja ljepota ručnih radova
Zar nisu šlag na torti?
Od planinarskog doma na Babinom zubu šetamo
prirodnom stazom vrbovice, s pogledom na uspon
na vrh Midžor...
...uzbrdo-nizbrdo...
...stiže se do Sunčane doline...
i restorana "Plaža" za koji mi samo nije jasno zašto
se tako zove. Plaža u srcu planine?
Ovdje se odmara uz dobru kavu i sok.
A pogled je božanstven!
Sa zadovoljstvom ćemo preći opet na humor. Luki2 je javila da
je preminula Sjena duše, postavila sam post za doajenku
bloga, a pošto je kasnije Luki2 objavila da se radi o grešci, sa
zadovoljstvom ćemo nastaviti s humorom. Sjeni duše želimo dobro zdravlje!
Danas nema humora na ovom blogu. Otišla je jedna od
nas, dugogodišnja blogerica Sjena duše, poetesa
Jadranka Varga. Posljednji post je objavila 2.9.2024.
s naslovom "SRETAN 19. ROĐENDAN OVOM BLOGIĆU
i 22 GODINE KAKO SAM NAŠLA MOJU ŠUŠKICU".
Dala je svoj značajan doprinos uspješnosti blog.hr.
Bez obzira tko se s kim čitao i slagao ili ne, uvijek
je tužno kad blogosferu trajno napusti netko od doajena. Počivala u miru, Sjeno duše, i nastavi živjeti u
svojim stihovima i knjigama! Obitelji sućut!
Na putu ka izvoru Bigara, pored Kalne, nalazi se manastir
Sv.Onufrija Velikog. Udobno je smještan, ušuškan u šumu.
Ikonostas je poseban
Sv. Onufrije Veliki, svetac za koga je malo tko čuo!
Najinteresantnija ikona je "Istjerivanje iz raja" U jednom danu preminuli su dvoje velikih, najljepši osmijeh
kazališne scene Rada Đuričin i frontmen "Riblje čorbe" Bora
Đorđević, legenda rock scene. Neka im Bog podari rajsko
naselje!
Na nekoliko km od Kalne raskošno se obrušava vodopad Bigar,
o kome smo već pričali. Da vidimo kakav je kad ima najmanje
vode
Lijep je i tada
Malo igre iza vodopada nije naodmet, zar ne?
Vodena zavjesa osvježava, a ne goji :)
Hajdemo zatim šumskim putem duž potoka Bigar, do slapova.
Kad nema mora, dobra je i... Banjica. Tako popularno
zovu Rgošku banju kod Knjaževca koja ima povoljne efekte
u smislu smanjenja hipertenzije i djelovanja na zglobove.
Kupanje na samom izvoru uključuje i hidromasažu,
direktno djelovanje mjehurića na tijelo.
Temperatura vode je taman, a inače je bistra i čista.
Zaključak: kad se može, kupati se i ovdje!
Ima jedno seoce na Staroj planini, oko 3 km od Kalne.
Zove se Belevica i pravi je muzej stare gradnje, koja
bi se danas zvala ekološka. Zar nije lijepa ova stara kuća?
A bunar pored nje, sa ledenohladnom vodom
Danas bismo je zvali vikendicom, ali to je nečija
roditeljska kuća i kuća uspomena.
Poneko se baš oduševi kućom i okućnicom Kakve kuće volite?
Wikipedija kaže: "Ćele-kula je spomenik iz Prvog srpskog
ustanka koji je u znak odmazde tadašnja Turska vlast u Srbiji
izgradila od lobanja poginulih srpskih ratnika u bici na Čegru.
Nalazi se na 4 km od centra Niša, na putu ka Niškoj Banji.
Svrstana je u spomenike kulture od izuzetnog značaja za
Republiku Srbiju i danas predstavlja muzejski objekat."
Originalno je bila sastavljena od 952 lobanje. Jezivo
je i ovo što je ostalo.
"Kula je sazidana u periodu od juna do jeseni 1809. godine,
na nekadašnjem ulazu u Niš sa carigradske strane, koji se
danas nalazi u središtu naselja Trošarina. Sačinjena je od
četiri potporna zida (širine oko 4,5 m i debljine 0,5 m) koja
su se naslanjala jedan na drugi čineći šuplju, zakrovljenu
formu čija je prvobitna visina iznosila 5 metara. U nju su
uzidane 952 lobanje poginulih ustanika, poslagane u
simetrične redove. Iako su Turci zabranjivali Srbima da
odnose lobanje sa njenih zidina, mnoge glave su krišom
skidane i sahranjivane u okolnim grobljima."
Kamo sreće kad bismo od prošlosti učili, da rata više ne bude.
A svuda oko nas - rat.
Na kraju pešterskog izleta pauzu smo imali na Zlatiboru.
Prošetali smo oko zlatiborskog jezera, koje je dobilo
vodoskoke.
Osladili se zlatiborskim kupom.
Pa kući... ovo putovanje je završeno.
Možda ste ih vi češće viđali, ali meni je prvi put.
Već nekoliko dana na mojoj terasi u zelenilu se skriva
bogomoljka.
Kad sam primijetila odbačenu kukuljicu, vidjela sam da je
dobila krila.
Pošto se hrani insektima, smatrat ću je korisnim gostom.
Dok čeka, ima sklopljene prednje nožice, kao da moli.
Bjeloglavi sup je vrsta orla lešinara, čistač prirode
impozantne veličine, raspona krila do 3 metra, prosječne
težine 8-9 kg.
Krajem januara ili početkom februara ženka nosi samo
jedno jaje i na njemu leže oba roditelja osam sedmica
u nepristupačnim gnijezdima na krečnjačkim liticama.
Izlegli mladunac oko 4 mjeseca ostaje u gnijezdu i u
augustu ima prvi let.
Prije 20 godina ovdje je bilo samo 7 jedinki bjeloglavog supa.
Od 1994. radi Fond za zaštitu ptica grabljivica i otvorena su
hranilišta na koja se kontunirano iznose tijela uginulih životinja.
Danas u kanjonu Uvca živi oko 600 jedinki bjeloglavog supa,
a vidi se 100 gnjezdećih parova. Tako je kolonija ove
jedinstvene ptice postala najveća na Balkanu.
Uživanje je vidjeti ove moćne ptice kako elegantno klize
na termalima, bez lepeta krila.
Spuštamo se autobusom na Akmačiće, na Sjeničko jezero
Čekaju nas dva spojena katamarana koje voze dva
rendžera.
Vozimo se tri sata duž jezera, dugog 25 km.
Odličan ručak na katamatarnu, predjelo s heljdopitom pa
sočna junetina ispod sača. Hladno piće.
U našu čast lete dva velika jata beloglavih supova,
o kojima će još biti riječi.
Jedna grupa se penje u Ledenu pećinu, dostupnu samo
s jezera
U gnijezdu na litici vidjeli smo i čuli mladunca s krilom preko
stijene, pored kojeg mirno stoji mama (tata?), a mladunac
se izgleda plaši prvi put poletiti. sto
(nastavlja se)
Jutra u Sjenici su hladna i maglovita
Prvi put autobusom se vozimo na Molitvu jer je put
asfaltiran.
Na Molitvi nas čeka Bajro Muhović, vlasnik vidikovca.
Ne naplaćuje pogled s vidikovca.
Žurno na vidikovac, jer "tek na vrhu vidiš svrhu"
Vodostaj je nizak, najniži dosad, pa se vidi bijeli rub oko
meandara.
Meandar srca je naš omiljeni, tu se svi moramo da
slikamo.
S vidikovca ni na nebu ni na zemlji
bolje se vidi
Još jedan pogled na ovu ljepotu
Ponijet ću odličan med i sir i slikati se sa onima koji ih
prave: Bajro i Nafija.
Stižemo u Leskovu, gdje se uvijek na Sv.Iliju održava čuveni
vašar Aliđun gdje se dolazi iz okolnih sela, ali i ostatka
zemlje i inozemstva. Sprema se oluja, nadamo se da ćemo
ipak nešto vidjeti.
Ovdje se buduće mlade i mladoženje pokazuju i odmjeravaju,
dogovaraju se poslovi i ugovaraju brakovi.
Ovo je nekada bio način da se ljudi uopće sretnu i spoje, jer su
raštrkani stočari po pola godine živjeli u osami, a ostatak u malim
selima. Zato je vašar bio prilika da se jednom godišnje okupe
mještani šireg područja i pokažu tko su i čime raspolažu.
I dan danas će stočar okititi kćerku dukatima, u vrijednosti od 10000
ili čak 100000 evra, čime će pokazati okupljenom narodu iz kakve
porodice ona dolazi, a potencijalnom udvaraču što eventualno
nosi u miraz. Ako bude htio da se uhvati pored nje u kolo, morat će
i sam da doda nešto novca, svako kolo se plaća.
Uživamo u pogledu na gizdave ljepotice koje vode kolo,
sa niskama dukata do koljena.
A onda je Sv.ilija pokazao svoje lice. Grmljavina i pljusak
i sabor se začas raščistio...
(nastavlja se)
Po 11.put krećem na Pešter, u koji sam zaljubljena od 2012.
Njegova magija me neodoljivo poziva svake godine.
Ukrcavamo se u terenska vozila i krećemo na fotosafari po
Pešteru, koji je ogromno prostranstvo, nikad isto.
Specijalni rezervat prirode Peštersko polje kao i cijela
Pešterska visoravan zbog svoje specifične klime važi
kao jedan od najizraženijih polova hladnoće u Srbiji.
Ovdje je u Karajukića Bunarima 26.1.2006. izmjereno -39 C,
što predstavlja apsolutno najnižu temperaturu zraka
ikad zabiljeleženu u Srbiji.
Posebnu vrijednost Pešterskog polja predstavljaju očuvani
ruralni građevinski objekti, seoske ekonomije, bunari, pojila,
pravljeni na tradicionalni način i od prirodnih materijala iz
ovih krajeva.
Nasred Pešterskog polja Adnan nam priča o posebnostima
ovog zaštićenog rezervata prirode.
Zlato na Olimpijadi san je svakog sportiste i svake zemlje.
Taj san je jučer ostvario Novak Đoković, najbolji teniser svijeta.
Bravo, Nole! Učinio si mnoge sretnima!
(slike su s neta, nažalost nisam jučer bila u Parizu!
Donedavno je tvrđava Fetislam u Kladovu bila ruševno
leglo zmija. Nakon decenija zapuštenosti, ova tvrđava je
renovirana u prethodne tri godine, zahvaljujući sredstvima
Europske unije, Njemačke i Vlade Srbije i svečano otvorena
na Dan grada Kladova 26. aprila.2023.
Sagradili su je Turci Osmanlije prije 500 godina i nazvali je Fetislam
(Feht-ul-islam) ili „bedem" ili „kapija islama". Uđimo!
Obnovljena je i sad je ponos grada.
Pogodna je kao kulisa za umjetničku fotografiju
Prava je ljepotica
Da, ovo je Dunav. Moćna rijeka, druga po dužini u Evropi.
Spaja deset država.
Na granici s Rumunijom zadivljuje hidroelektrana Đerdap.
Dvaput sam je iznutra obišla, impozantna je.
Najuži je Dunav u Malom Kazanu
Šta sve pamte ove moćne vode...
Siv, zelen, plav...uvijek je Dunav
I uvijek traži oprez ova Dunavska magistrala. Lako se preijleće
preko ivice puta pravo u Dunav...
A ako to sve prođemo, sladoled u Donjem Milanovcu opušta...
Bogovinska pećina nalazi se u blizini Zaječara, u jugoistočnom
podnožju Kučajskih planina.
Posjetila sam je s maturantima zaječarske gimnazije,
čiji sam gost bila na proslavi 57-godišnjice mature.
Jedna je od najdužih pećina u tom dijelu zemlje. Ukupna
dužina pećinskih kanala iznosi 5020 m. Dužina uređenog
dijela pećine iznosi 550 m, a površina 2201 m˛.
"Pećinska reka koja protiče kroz pećinu, donosi sitan pesak i sitan
šljunak, koji su poreklom od paleozojskih škriljaca, od kojih je
izgrađen sliv Bogovinske reke, koja ponire na kontaktu sa
krečnjacima, a pri velikim vodama teče površinskim koritom."
Sa 35 stepeni ušli smo u osvježenje od 12 stupnjeva. Prija
Kad biste birali miss jezera koje ste vidjeli, vozili se
po njima, plivali - koje biste birali?
Moj broj 1 = Ohridsko jezero
Broj 2: Bodensee
Broj 3: Skadarsko jezero
Broj 4: Jezero Bayer
Broj 5: Ribničko jezero
Broj 6: Crveno jezero
Broj 7: Biogradsko jezero A koje su vaše miss jezera?
Grliško jezero je umjetno akumulaciono jezero u
istočnoj Srbiji, na teritoriji grada Zaječara.
Grliško jezero se nalazi u dolini između naselja Grlišta i Leskovca
i udaljeno je oko 20 kilometara od gradskog naselja Zaječar.
Nastalo je 1989. godine pregrađivanjem Grliške rijeke na 4,5 km
uzvodno od ušća Grliške rijeke u Beli Timok. Reka je pregrađena
branom visokom 30 metara.
Donedavno nisam ni znala za ovo jezero.
Vrijedi se vratiti ovde...
Kad biste birali miss planina koje ste vidjeli, peli se
ili bar vozili po njima, koje biste birali?
Moj broj 1 = Biokovo, koje me čuvalo u djetinjstvu
Broj 2: Stara planina, koja me čuva sada
Broj 3: Kajmakčalan, gdje sam učila pravu povijest
Broj 4: Golija, planina najslađih malina
Broj 5: Zlatibor, zlatnih livada
Broj 6: Zlatar, još sačuvan
Broj 7:Plešivica, sa lijepim sjećanjima A koje su vaše miss planina?
Ne mora baš na 45 kao danas!
Midžor (2169 m) je najviši vrh Stare planine u Srbiji, također i najviši
vrh uže Srbije. Ne vidi se na ovoj slici. Planinarka samo snima
prilaz vrhu.
Nalazi se na granici Srbije i Bugarske. Ima nekoliko pravaca
za uspon, a jedan od najčešćih je iz Sunčane doline. Pratimo
planinare koji će se uspeti za 3 sata od ovog mjesta.
Krajolici su čarobni, vrbovica je u punom cvatu.
Konjic je grad i središte istoimene općine na krajnjem sjeveru
planinske Hercegovine, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine,
u kotlini s obje strane rijeke Neretve i oko ušća Neretvine pritoke
Trešanice.
Stari most u Konjicu na rijeci Neretvi smatra se tačkom gdje se
Hercegovina spaja sa Bosnom.
Podignut je 1682. godine. Most je izgrađen od kamena i ima šest
lukova.
Spada u red najljepših mostova iz Osmanskog perioda u Bosni
i Hercegovini, zajedno sa mostarskim Starim mostom, trebinjskim
Arslanagić mostom i mostom Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu.
Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Ponosna sam što sam vidjela sve te mostove, ovaj je bio posljednji
u nizu.
Most je srušen 3. marta 1945, na dan oslobođenja Konjica. Minirali
su ga njemački nacisti pri povlačenju.U periodu 2006-2009. godine
obavljeni su radovi na rekonstrukciji mosta, uz pomoć Vlade Republike
Turske i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Most u potpunosti
odgovara mostu iz XVII stoljeća.
Viseći most na Jablaničkom jezeru u mjestu Ostrožac
je 80-tih godina prošlog stoljeća sagradila JNA, te preko
Jablaničkog jezera povezala Jablanicu, Konjic i Fojnicu.
Ovaj ljepotan podsjeća na Golden Gate.
Moje djetinjstvo su Metković i Sućuraj, pa poslije Makarska.
Prisjetit ću se mog kruga djetinjstva u Metkoviću.
Ovdje smo stanovali
Pređimo Neretvu
Stižemo na kej gdje sam se igrala
Ne vjerujem sebi da sam se ovdje kupala, iako neplivač
Onomad su drugačije bile slike za uspomenu...
Park u kome sam se igrala
Stepenice na Predolac, bogate sjećanjima
Eto, nakon mnogo godina prvi put sam obišla krug svog
djetinjstva u Metkoviću.
Primila sam mnogo toplih izraza sućuti, povodom tragičnog
odlaska mog voljenog brata. Izdvojila sam jedno pisamce
koje plijeni svojom toplinom:
Draga Anko,
primi našu neograničnu bol i tugu, za naglo izgubljenog Brata,
Prijatelja i nadasve dobrog Čovjeka.
Ma baš sam se pitao gdje je, kako ga nema u posljednje vrime,
niz Franjevački put, a di bi se uglavnom i sretali.
2001~ ve,kad sam izgubio posao,Tvoj brat Nikola me povezao
sa svijetom i vratio me među svit. Hvala mu od srca, šta mi je
umanjio tegobe izoliranosti i otuđenja!
Budi ponosna Anko, šta si Ga imala!
Svi smo Dušo a i sve u prolazu.
Branka i N.Ivo
Ponosna sam što sam ga imala, a ovakva pisma tješe
i daju snagu u najtužnijim danima. Hvala, Ivo!
Hvala svima koji su mi pokazali koliko su voljeli mog brata.
Na sprovod nije došao samo tko nije mogao hodati...
Nastavljam nedavne priče, koje nisam stigla objaviti
prije tužnog puta u Makarsku.
U selu Rudinje kod Temske proslavljena je slava manastira
Sv.Trojice, Duhovski ponedeljak. Svi su se mještani okupili
oko crkve Sv.Trojice.
Pop služi liturgiju ispred crkve, a domaćin slave donosi kolač
koji se lomi sa domaćinom naredne godine.
Slijedi posluženje za sve prisutne
A onda jasno, harmonika i kontrabas u rukama
vještih svirača i kolo na travi
Sokobanja, gradić pod Ozrenom je pravi odmor za pluća.
Tu se prodiše u bogatom zelenilu
Ima ponešto i da se vidi
A bogami, i osladi
Za šetnju pravo mjesto.
Putem me zovu polja suncokreta
Približavam se i uživam u ljepoti.
Pčele kažu da nektara ima dovoljno!
Da li i vi pogrešno mislite da se suncokreti cijelog
dana okreću prema suncu?
Ujutro su okrenuti suncu, a popodne ne mare za njega.
Lijepo je vidjeti i poljsko cvijeće
Tematska večer je označila kraj sezone u Društvu književnika
Beograda.
Večer smo započeli predajom naših knjiga sekretarki
Sekcije za umjetnost Srpskog lekarskog društva. Oko
šest godina pomažemo formiranje biblioteka namijenjenih
pacijentima u bolnicama i banjama.
Nakon što sam dobila ružu, nastavili smo s našim izborom
poezije i proze.
Kad ode netko drag, otkine se dio naše duše.
Zbogom, dragi moj Zdravko!
Bio si divan i nesebičan prijatelj otkad znam za sebe.
Nedostajat ćeš svima, meni baš mnogo.
Slobodna Dalmacija je napisala: "Nisu sve ni centarfori,
treneri, predsjednici, nogometaši velikani i rezerve. Veličinu
kluba čine i "mali igrači", sitni, naoko nevidljivi kotači koji se
trude da sve teče kao podmazano... Jedan od takvih neimara
hajdukologije bio je i Zdravko Lovreta, višegodišnji povjerenik
Hajduka u Beogradu.
U doba kad su se koplja lomila na Terazijama, u "kući fudbala"
u onoj ligi, bili su važni Luka Dereta i Zdravko Lovreta, kao
osobe od najvećeg povjerenja Tita Kirigina i Hajdukove
tadašnje vrhuške koja je prsimice išla u rat s ostalima u
kancelarijama i na skalinama famozne kuće na Terazijama...
E, umro nam je Zdravko Lovreta, gospodin hajdukovac
porijeklom iz Makarske koji je većinu života proveo u
Beogradu, gdje je i preminuo. Radi se, rekosmo, o bivšem
povjereniku Hajduka iz Beograda, koji je okupljao
hajdukovce oko sebe, a našli smo na internetu i da je bio
organizator i "Bile noći" u Beogradu 1976. godine, kad je
Hajduk slavio 65. godišnjicu. Dan poslije Hajdukova rođendana,
na Valentinovo, u Beogradu su se slavile bile boje uz tada
eminentne zabavljače."
Ponekad se oprobam i na drugim jezicima. Tako je u
antologiji "A Safe&Brave Space" u SAD objavljena
jedna moja pjesma. Spisak autora je naveden
abecednim redom.
Živi danas
Ne troši nove suze na stare tuge,
zaboravi ih, čemu te žalosti,
Dok oni misle na neke druge,
tebe čekaju dani puni radosti.
Imaš samo danas, juče je prošlo,
vratit‘ se takvo nikad više neće.
Za tebe lepše jutro je došlo
i dan prepun neke nove sreće.
Neka sve tužno tek pouka bude
da se takvo ne ponovi više!
Upoznaćeš danas neke nove ljude
da se tvoja knjiga s radošću piše.
Live today
Don't waste new tears on old sorrows,
forget them, why are you sad,
While they think of some others,
days full of joy await you.
You only have today, yesterday is gone,
it will never come back like that again.
A better morning has come for you
and a day full of some new happiness.
Let everything sad be a lesson
so that it doesn't happen again!
You will meet some new people today
that your book is written with joy.
Planina Kosmaj i njena okolina važi za oblast na koju se dolazi kako
bi se opustili i uživali. Možete otići do mjesta Nemenikuće na sjeveru
Kosmaja. Tu treba obići crkvu Svetih apostola Petra i Pavla.
U dvorištu crkve se nalazi i čuvena Kleopatrina česma. Tužna
priča govori da je 1855. godine, ovdje prenoćilo tijelo u ranoj
mladosti preminule ćerke kneza Aleksandra i kneginje Perside
Karađorđević - kneginje Kleopatre. Mlade djevojke iz sela i okoline
su tokom noći izatkale pokrov za njeno tijelo. Knez je bio toliko
ganut ovim činom da je naredio da se sazida najljepša česma
u okolini u znak zahvalnosti. Naredne, 1856. godine sazidana je
Kleopatrina česma, a ljudi iz cijele Srbije dolaze po vodu jer
pomaže kod određenih zdravstvenih problema.
U crkvi se nalazi i pjesma “Što se bore misli moje” koju je
knez Mihailo Obrenović napisao Kleopatri Karađorđević.
U porti je vrlo svečano i oko Petrovdana (12. jul) kada se tu
održava manifestacija „Dani Milovana Vidakovića”.
I stigli smo do promocije časopisa "Pobednik" broj 3.
Kao glavna i odgovorna urednica, imala sam baš mnogo
posla oko njega.
Promociju je vodilo uredništvo, pomagali su mi Sladjana
Belko i Zoran Škiljević.
Prisutni pisci čitali su svoje pjesme, priče, putopise,
intervjue, drame... svega toga ima u broju.
Zastupljena sam s pjesmom prevedenom na finski jezik
i odlomkom iz romana "Čekam te na strani deset".
Pa, na put do sljedećeg broja!
Vrelo Mlave je turistička atrakcija Homolja. Nalazi se u samoj
Žagubici, ispod sjevernih obronaka planine Beljanice, na
nadmorskoj visini od 314 metara.
Predstavlja malo jezero odakle izvire rijeka Mlava.
Vrelo Mlave ima nekih 30-tak metara u promjeru, a voda,
uslijed velike dubine ima tamnozelenu boju.
Ronilačke ekipe spustile su se do dubine od oko 74 metara,
ali nisu dospjeli do dna vrela, tako da je dubina ovog jezerceta
i danas nepoznata.
Ovdje se uživa u čistom zraku, bistroj izvorskoj vodi,
a bogami i dobroj gastronomskoj ponudi.
Spomenik Kosmajskom partizanskom odredu se nalazi
na Malom visu, jednom od tri vrha planine Kosmaj.
Spomenik je izgrađen 1971. godine i posvećen je Kosmajskom
partizanskom odredu, koji je u toku Narodnooslobodilačkog rata
od 1941. do 1944. godine dejstvovao na ovom terenu.
Nalazi se u selu Koraćica, u opštini Mladenovac i monumentalnih
je dimenzija — osnova spomenika iznosi 18, a visina 30 metara.
Autori spomenika su vajar Vojin Stojić i arhitekta Gradimir Medaković.
Spuštamo se do restorana “Kod Nade i Tome”, u hladu drveća,
sjedimo u lijepom separeu i ručamo odličnu janjetinu.
Manastir Svetog Nikolaja - Pavlovac nalazi se u kosmajskom
selu Koraćici.
Podignut je po naredbi despota Stefana Lazarevića,
čiji se pečat vidi na zidu.
Manastir su 1417.godine izgradili učenici Rada Borovića
(Rada neimara) koji je bio despotov dvorski arhitekta.
"U Pavlovcu je patrijarh Arsenije Crnojević služio jednu od
poslednjih liturgija pred prelazak sa narodom u Ugarsku 1690.
godine. Dobio je ime po selu Pavlovci. u čijem ataru se
nalazio do 1690. godine kada su i selo i Manastir uništeni
od strane turske vojske. Obnavljan je nekoliko puta."
Vrijeme je za šetnju Topčiderom
Volim njegov mir
Volite li drvo taksodijum?
Ivko čita o njemu
Divim se i divljem kestenu
Lijepa je i crna jova
Sjajna je za pentranje
Kakav je čamoliki hrast?
Ovakav
Potočić vijuga parkom
Na kraju, divim se prelijepoj Žetelici
"Predstavlja boginju zemljoradnje Cereru u prirodnoj veličini,
u stavu kontraposta sa snopom žita u rukama. Rad je bečkog
vajara Fidelisa Kimela i izlivena je u Beču."
A ni svadbarska slika nije naodmet
Nastavljamo u manastir Tresije, pravoslavni muški manastir .
Nalazi se na Kosmaju, blizu današnjeg puta Sopot - Mladenovac,
Manastir je osnovan 1309. godine i u vreme kralja Dragutina.
Posvećen je svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu.
Naziv Tresije je dobio po potoku koji izvire pored manastira.
Manastir je rušen i obnavljan više puta.
Carske dveri ikonostasa bile su otvorene za Uskrs.
Tada možete pogledati u oltar.
Zelenilo i planinski vijenci gdje god pogledamo.
Prvo ćemo vidjeti vodopad Bigar. Nismo tu sami, očigledno.
Nećemo sad na skijanje
Odmorimo oči na zelenom
Prelijepa planina, zaista.
Da vidimo što ćemo vidjeti
Odlične pješačke staze
Odmor na vidikovcu Sunčana dolina
Točno ispod Babinog zuba
Miriše bagrem
A kad se umorimo, na ručak svraćamo u jedno od etno sela,
"Anđela" u selu Vrtovac
Odlično se sve slaže uz buket poljskog cvijeća
Čorba
Sarma, pasulj
Dosta skitanja, može i neki kolač, zar ne? Predlažem
londonere, londonske štangle.
Pjenasto umutiti 250 g maslaca sa 125 g šećera, dodati 6 žumanjaka,
pa koru 1 limuna (ili Kotanyl koricu) i 300 g brašna. Sipati u pleh sa
papirom za pečenje 30×40 cm
Tijesto tanko premazati sa 2 kašike džema od kajsija.
Peći na 170 stupnjeva 15 minuta.
Izvaditi tijesto i premazati šamom, posuti sjeckanim orasima
i dopeći na 150 stupnjeva 30 minuta, od polovine prekriveno folijom
Šam: Umutiti 6 bjelanjaka sa sokom pola limuna i 150 g
šećera, pa dodati 150 g mljevenih oraha. Može se dodati vanilin
šećer s limunom.
Manastir Rakovac je smješten na obroncima Fruške gore
Uđimo kroz kitnjastu ogradu
Pa kroz staru drvenu kapiju
Pred crkvom, nekoliko stabala limuna s rodom svjedoče
o domaćinskoj njezi
Uđimo u crkvu, ikonostas vrijedi vidjeti
Hoćemo li dalje?
Norveški istoričar Knut Flovik Thoresen objavio je
svoju novu knjigu, o logorašima u Norveškoj 1942-1945.
«De dřde pĺ Blodveien»
Sprema se druga promocija za sutra.
S mojom dozvolom, unio je dio teksta iz moje knjige
"Zbog tebe tata" i moje fotografije. Suvišno je reći
koliko je to značajno. Radi se na prevodu na naš
jezik u našoj izdavačkoj kući.
Jedva čekam da dobijem moj primjerak knjige. Direktor muzeja
u Rognanu (lijevo) dobio ju je od autora (desno) na promociji.
Ljetos ostavljena moja knjiga na spomeniku u Rognanu
pregurala je zimu.
Na djedovom grobu bijele ruže. Hvala od srca, Dejane!
Pozorište na Terazijama je meni jedno od omiljenih.
Neke predstave sam gledala po sedam puta, kao
"Mamma mia" i "Cigani lete u nebo".
Mjuzikl VEČE MJUZIKLA NA TERAZIJAMA, u režiji
Darijana Mihajlovića, jeste retrospektiva najboljih numera
iz bezbrojnih mjuzikala koje smo gledali na ovoj sceni.
Malo je reći da smo uživali
Sve je to slatko kao sezonska torta sa sladoledom u
meni ( i ne samo meni) dragoj "Gelateria"
Jedan od simbola Subotice, Plava fontana, građena je po
projektima arhitekata iz Budimpešte, Marcela Komora i Dežea
Jakaba.
Smleštena u neposrednoj blizini Gradske kuće, ona je posljednjih
godina neizostavan dio na fotografijama mladenaca i drugih
raznih javnih slavlja i svečanosti.
Izrađena je od Žolnai keramike, proizvedene u Pečuju, kao
i sva ukrasna keramika i crijepovi secesijskih građevina u gradu.
Fontana je postala glavno odmorište ljudima i golubovima
i oaza svježine u sparnim ljetnim danima.
Izlet nastavljamo u obližnji park prirode Ludaš (lud=guska,
guščje jezero)
“Rezervat Ludaško jezero obuhvata samo jezero i obalu uz
naselja Ludaš/Šupljak, Hajdukovo i Nosa.
Pored očuvanih prirodnih vrijednosti (brojne vrste biljaka, insekata,
riba i ptica, tipične za barsko-močvarne ekosisteme), ima i očuvane
kulturne vrijednosti"
"Lepota pejsaža jezera sa visokim tršćacima je posebna
vrednost ovog Rezervata.”
"Ludaško jezero bilo je regionalno poznato po bogatoj fauni ptica
već u prošlom veku. Danas je važan lokalitet za odmor i ishranu
na istočnom migracionom putu ptica. Redovno migraciono
istraživanje (stanica za prstenovanje) se organizuje od 1985. godine.
Jezero je uvedeno na spisak Ramsarskih područja 1977. godine
(močvarna područja od svetskog značaja)."
Prošetali smo preko „Kireš“ – istočna staza u pratnji vodiča –
čuvara zaštićenog područja, uz obilazak podolskih goveda.
Baš je ljupko malo podolsko tele
Obišli smo vodele bivole.
Vidjeli stari đeram
U maju ćemo doći da vidimo močvarne orhideje, koje tada cvjetaju.
U Zemunu se nalazi jedna lijepa crkva, Nikolajevska. Građena je
u baroknom stilu, kao jednobrodna građevina sa dvospratnim
zvonikom. Njen zvonik dominira pogledom na Zemun
Uđimo!
Kako raskošan ikonostas! Smatra se najznamenitijim i najljepšim
baroknim ikonostasom srpske umjetnosti 18. veka, iz 1761. godine.
,
Djelo je istaknutog rezbara Aksentija Markovića.
Carske dveri su posebno kitnjaste
Moći
"Početkom 30-tih godina XX veka umesto starih prozora s
rešetkama od kovanog gvožđa ugrađeni su vitraži s likovima
svetaca prema predlošcima slikara Milenka Đurića u poznatoj
somborskoj radionici porodice Stanišić."
Dunav je jedina velika europska rijeka koja teče od zapada prema
istoku. Nakon puta od 2850 km rijeka se ulijeva u Crno more u
području delte Dunava (4 300 km˛) u Rumunjskoj i Ukrajini. Za razliku
od ostalih rijeka, dužina Dunava mjeri se od ušća do izvora, a
polaznom tačkom smatra se svjetionik u Sulini na Crnom moru.
Vladimir i Nevena stoje na reljefu na dva grada kroz koje
Dunav protječe
U gradiću Donaueschingen izvire dogovoreni izvor Dunava
Donauquelle.To je mala pritoka rijeke Brigach.
Ova fontana je Donauquelle, izvorčić Dunava.
Skulptura iznad fontane je djelo kipara Adolfa Heera
i prikazuje Majku Baar koja svojim kćerima pokazuje put
‘’mladog Dunava’’. Put dugačak 2840 kilometara…
Donautempel, hram na mjestu gdje se izvorčić Donauquelle
uliva u rijeku Brigach.
Svi znamo da Dunav, druga po dužini rijeka Europe (poslije
Volge) nastaje spajanjem rijeka Breg i Brigach koje izviru
u rađaoni rijeka, Schwarzwald-u. Spajanje se dešava
oko 1500 m od dvorskog parka u Donaueschingen, i zove se
Donauursprung.
Rheinfall (Rainfal) je najveći vodopad u Europi i nalazi se
u Švicarskoj na teritoriji općine Neuhausen am Rheinfall
u kantonu Schafhausen (desna obala) i Laufen-Uhwiesen
u kantonu Zürich (lijeva obala).
Prišli smo mu kroz biletarnicu
pa kroz dvorac Laufen.
I onda počinje čarolija prirode: vodopadi Rajne.
Kako im se približavaju brodići, nije mi jasno, jer ih silina
vode odbacuje unazad.
Vodopadi su široki 150 metara i visoki 23 metra. Zimi je prosječan
protok vode 250 m3/s, a ljeti 600 m3/s (21,000 cu ft/s). Ovog puta
bilo je mnogo više vode nego prošle godine, kad sam prvi put
vidjela ove vodopade.
Silazite preko nekoliko vidikovaca skoro do samog vodopada.
Iako baš niste planirali, tuširanje vam je obavezno.
Za one koji ne znaju, prijevod imena grada Stein am Rhein
je kamen na Rajni. Nakon dela Bodenskog jezera Untersee
Rajna odlučuje da dalje teče sama baš na tom mjestu, a kad
se gleda s visine, staro jezgro grada liči na poluotok na rijeci.
Ja sam prosto zaljubljena u taj divni grad.
Sve su fasade ukrašene makar ukrštenim gredama,
a većina je oslikana.
Evo medene željezničke postaje za djecu
Najmlađi se mogu provozati vlakićem
Spustimo se u luku na Rajni
Nevena čeka ...
Pa će hraniti labudove, patke, ribe...
Doviđenja, puslice od grada!
U dvorac Hohenklingen u Švajcarskoj penjemo se padinama
obraslim vinkom. Ovu priču posvećujem Dijani, ona zna razlog.
Kroz sve otvore na tvrđavi-dvorcu puca predivan pogled,
ovaj na gradić Stein am Rehin i Alpe u daljini.
Da uđemo? Mogli bismo.
Oduševljena sam ovim bajkovitim gradićem. Pogledajte tu
ljepotu od kamena na Rajni- Stein am Rhein sa Alpima u
pozadini.
Lijevo vidite Untersee iz kojeg Rajna dalje teče sama
Ako vam nije stao dah, ne osjećate više ljepotu
Ne možete se nagledati!
Kafa u Adi safari, pa dalje
Guske plove jezercetom
Kajaci plove jezerom
Čeka nas "Nautičar", mjesto dobre ribe.
Riblja čorba je odlična
A smuđ govori sto jezika, uz odlično bijelo vino, chardonnay.
Pa, do sljedeće šetnje!
U Zemunu ne smijete propustiti da se ne popnete
na Gardoš.
A njime dominira Milenijumska kula
Zar nije ljepotica?
"Kula Gardoš jedna je od četiri Milenijumske kule, koje su Ugarske
vlasti izgradile na sve četiri strane sveta, u najudaljenijim gradovima
kraljevstva u sklopu proslave hiljadugodišnjice doseljavanja Mađara
u Panoniju. Kula visoka 36 metara izgrađena je na najjužnijoj tački
kraljevstva, u Zemunu, u gradu Beogradu, 1896. godine, na uzvišenju
Gardoš, na temeljima drevne zemunske tvrđave Taurunum iz 9. veka
koje se kao važna odbrambena tačka vekovima izdizala iznad desne
obale Dunava."
Sasvim običan dan. Vrijeme nije za dalju šetnju, pa ćemo
posjetiti naš Beo centar.
Možemo i veliku krovnu terasu
Biram rižoto s gamborima
Veselim se festivalu sira, prošle godine je bio odličan.
Došli su proizvođači sira iz regiona. Nema čega nema.
Najbogatiji je štand manastira Sukovo, odakle ću ponijeti
sve potrebno za moju kuću.
Uz iće ide i piće, naravno. A i pčelarski proizvodi.
Moj stariji sin je kao inženjer njemačke firme
službeno u Kini i u slobodnom danu je posjetio
stari grad Zhouzhuang u oblasti Šangaj.
Ne pitajte me kako se izgovara :)
Fotografije su njegove lične. Rado bih ovo sve vidjela... A vi?
Jučer mi je Demetra napisala komentar:
"Jako volim kaskadne vodopade pa i najmanje jer su nekako
kao život malo tiho pa glasnije."
I obećala sam joj post za nju, s kaskadnim vodopadima.
Najveći u Njemačkoj je Triberger wasserfalle
Najljepši koji sam vidjela u Švicarskoj je Reinfalle.
U Srbiji najljepši je Tupavica, vodopad na Staroj planini
Vodopadi Rosomačke rijeke na Staroj planini
Rijeka Vrelo ili Godina
U Hrvatskoj fasciniraju Rastoke
Zatim vodopadi Kravice
Danas ste vidjeli neke vodopade iz moje kolekcije,
da Demetri uljepšam dan. Ima li još neka želja?
Približili smo se Staroj planini, krovu Balkana, u hladnom
februarskom danu.
Uvijek joj se obradujem. Još je očuvana, nisu je pretvorili
u mondene ski centre. Još njome vlada priroda.
Visibabe se promaljaju gdje nema snijega
Odmara pogled na mali manastir Sv.Ilije na Crnom vrhu
Hoćete li se upisati u ski školu?
Evo polaznika škole, sa ski trakom
Bolji skijaši voze se žičarom do vrha i spuštaju niz odličnu
stazu. Snijega nema previše, ali je dovoljno za sada.
Nakon dva dana pada novi i prekriva sve.
Evo pravca još bolje ski staze, Konjarnik. Mi ćemo
ipak u Kalnu.
Jeste li raspoloženi za obilazak Muzeja grada Novog Sada?
Prvo ćemo videti postavku posvećenu Milevi Marić Einstein
A onda se posvetiti eksponatima u muzeju.
Meni je najzanimljviji monoksil, čamac napravljen od jednog
drveta, izvađen iz mulja Dunava nakon poplave.
Treba znati očuvati ovakav eksponat
Detaljno je prikazana Petrovaradinska bitka 1716.godine, u
kojoj je Eugen Savojski potukao Osmanlije na Petrovaradinu.
Vikendom često Lastavica zamjenjuje Eura,
dok se on odmara.
Dok sam vodio ljubav sa svojom ženom non stop sam
razmišljao i u sebi ponavljao ime svoje ljubavnice.
Da se ne bih zeznuo i na glas izgovorio njeno ime dok sam
u krevetu sa ženom, odem i kupim mačku i nazovem je
ljubavničinim imenom.
Sutradan žena dolazi kući, donosi malog maltezera i reče mi
da će ga zvati "Marko".
Sedim, pušim, razmišljam...
"Kultura i identitet srpskog naroda povezani su neraskidivim
vezama sa Topolom, kao prestonim mestom "oca Srbije"
kako Njegoš naziva Karađorđa, vođu Prvog srpskog ustanka.
Prostorno kulturno-istorijska celina, Karađorđev grad,
mesto je u kome je ponikla dinastija Karađorđević i kao
takva predstavlja jedinstveni nacionalni simbol Srbije".
"Iako je konak sagrađen kao glavna dvorska zgrada, ona u
sebi sadrži elemente narodnog graditeljstva i kao takva prikazuje
autentičnu sliku nekadašnje srpske arhitekture. U konaku je stalna
postavka vožda Karađorđa, sa izloženim eksponatima iz njegovog
života, u ambijentu u kome je vožd živeo i radio."
"Kao svojevrstan istorijski spomenik, Karađorđev konak je
dokaz burnih dešavanja tokom XIX I XX veka, kada je ovaj
kraj bio bure baruta buna i ustanaka."
Mala vinarija VRT osnovana je 2011. Vinogradi se nalaze
na pjeskovitom terenu Bragovi na sjeveru Bačke, u Riđici.
U vinariji u Somboru organiziraju se degustacije po svim
propisima.
Izletnici su kušali Muscat giallo, Sauvignon blanc i
Pinot griggio. Svatko je ponio što mu se najviše dopalo.
Izabrala sam zlatni muskat.
Gradski muzej Sombor je veoma bogat, pa su izletnici
krenuli u potragu za muzejskim blagom.
Od magije do farmacije samo je korak
Bolje da ne vidite čega sve ovdje ima. Magija!
Ovo mi je bliže
Popnimo se do neolita
Drugim dijelom muzeja smo već prošetali, sjećate se?
Bezdan, "vodeno naselje", nalazi se 23 km od Sombora,
na lijevoj obali Dunava u tromeđi Hrvatske, Mađarske i Srbije.
Hladno je i lijepo. Muzet batinske bitke se renovira
pa ga nismo obilazili.
Preko Dunava gledamo hrvatsku obalu.
Lijepo je i mirno. Doći ćemo ponovo, da na miru obiđemo.
Treba imati osjećaj za vijest, za nešto neobičajeno, što se
ne dešava i ne viđa svaki dan. Kad sam na Facebook
objavila fotografije kupanja na Adi na minus dva, novinarka
"Politike" je promptno reagirala i pitala može li preuzeti
vijest. I odmah je u prvom izdanju izišla priča, u kojoj sam
potpisana kao autor fotografije. Svaka čast, Julijana!
"Na vrhu Malog Oplenca,na nadmorskoj visini od 347 metara,
uzdiže se Crkva svetog Đorđa i Mauzolej kraljevske porodice
Karađorđević, bela petokupolna građevina, prefinjenih oblika
i materijala, građena u kombinaciji srpsko -vizantijskog stila,
a po projektu arhitekte Koste J. Jovanovića, u periodu od
1910. do 1930. godine. Znalački ukomponovani u ambijent
oplenačkog brda, monumentalne spoljašnosti i sa precizno
odabranim mestom gde su podignuti, sa bogatstvom filigranske
ornamentike i savršenog mozaika, crkva na Oplencu i mauzolej
dinastije Karađorđević predstavljaju biser kulturno – istorijskog
nasleđa Topole i Oplenca."
"Crkva je zadužbina kralja Petra I Karađorđevića, unuka vožda
Karađorđa." Ktitorska kompozicija to prikazuje.
"Na zidovima oplenačkog hrama, na jednom mestu, sabrana
su najlepša dela zidnog slikarstva srpske srednjovekovne
umetnosti. Mozaičke kompozicije, njih 725, rađene su po ugledu
na najlepše freske iz preko 60 srednjovekovnih manastira i crkava
sa prostora Srbije i Makedonije. "
"U naosu hrama, prostorom dominira polijelej – centralno
rasvetno telo, namenski rađeno za Oplenac. Liven je od sakupljenog
pobedničkog oružija sa Kajmakčalana u obliku krune srednjovekovnih
srpskih vladara koja je svojim unutrašnjim delom okrenuta naopako
– simbolično, u znak žalosti za izgubljenim carstvom na Kosovu
1389. godine. "
"U dva sarkofaga od venčačkog mermera, na dva počasna
mesta u južnoj i severnoj pevnici, na gornjem prostoru crkve
počivaju rodonačelnik dinastije – vožd Prvog srpskog ustanka
Đorđe Petrović – Karađorđe (1762-1817)"
..." i njegov unuk, ktitor hrama, kralj Petar I Karađorđević
(1844-1921)."
"U kripti, na pločama od dečanskog oniksa, nalaze se imena
još trojice vladara – kneza Aleksandra Karađorđevića, sina
Karađorđevog, koji je Srbijom vladao od 1842. do 1858.,
kralja Aleksandra I Karađorđevića, ubijenog prilikom zvanične
posete Francuskoj u Marseju, 1934. godine i kralja Petra II. "
"U tišini oplenačkog hrama svoj večiti spokoj našlo je pet vladara
dinastije Karađorđević i 24 člana najuže porodice. "
"Jedna od najsnažnijih karakteristika hrama kao građevine je
njena unutrašnja dekoracija, rađena u mozaiku koji se prostire
na površini od 3.570 m2. Specijalna vrsta mozaičke
staklene paste rađena je u Muranu kod Venecije (Italija), dok je
mozaik u kompozicije slagan u Nemačkoj."
"Neverovatnih 15.000 nijansi boja i pozlata četrnaest i dvadeset
karatnog zlata na preko 40 miliona mozaičkih kockica, Mauzolej
na Oplencu svrstavaju među prvih nekoliko u svetu po površini
i po tehnici kojom je mozaik rađen."
Gdje prošetati nakon korone? Po sniježnoj Adi,
na minus dva. Jezero nije zaleđeno.
Odmaraju se bašte na jezeru. Snijeg je prekrio
stolice i ukrasne jastuke.
A u svemu tome, njih trojica. Dvojica u ledenoj vodi mirno
sjede s podignutim rukama. Treći se skida i priključuje.
Kasnije prvi izlazi. Toplo obučeni, odlaze sva trojica
čilo, bez tragova smrzavanja.
Kao da im je bilo toplo? Vjerujem da vježbaju za plivanje
za časni krst 19.januara, na Bogojavljenje.
Dan prije korone posjetila sam Petrovu kuću.
"Kada su započeli radovi na izgradnji Oplenačke crkve,
zapadno od nje, sazidana je crkvena kuća, namenjena
parohu crkve. Postavljena je kao privremena zgrada.
Imala je šest prostorija, u kojima je trebalo da stanuju
graditelji crkve. U nju se, međutim, prvi uselio kralj Petar,
kako bi mogao da nadgleda radove na crkvi. Zato je i
prozvana Petrova kuća. Stari kralj je sedeo u svojoj stolici
ispred kuće i vredno beležio sve šta je rađeno".
Kralj je stanovao u kući, uz kraće prekide, sve do jeseni
1915. godine, kada je sa vojskom otpočeo povlačenje iz
otadžbine preko Albanije do Soluna. U ovoj kući mu je
regent Aleksandar, tokom 1914. i 1915. godine, dolazeći
iz glavnog štaba smeštenog u Kragujevcu, podnosio
izveštaje i planove o vojnim operacijama.
Sam kralj Petar govorio je da je voleo da boravi u ovoj kući
i da se ispred nje pruža divan pogled na njegov rodni kraj
i njegovu zadužbinu.
Petrova kuća danas je muzej-galerija sa tematskim
postavkama vezanim za dinastiju Karađorđević.
Prije dvije sedmice prvi put sam vidjela nutrije, u Smederevu,
na dunavskom keju. Velike i dobro uhranjene, grickale
su travke ili se samo sunčale. U boji okoline, ne primjećuju
se najbolje.
Šta kaže Wikipedia?
Nutrija (lat. Myocastor coypus), vrsta je glodara. Naziv
„nutrija“ se koristi u naučnoj, stručnoj i drugoj literaturi
širom planete Zemlje, a potiče od naziva, koji su joj dali
španski konkistadori, kada su otkrili ovu vrstu glodara.
S obzirom na to da se ponašao slično vidri, dali su mu
naziv „nutrija“, kako se na španskom jeziku naziva vidra
Vrsta prirodno nastanjuje teritorije Južne Amerike.
U Evropu je dospela početkom XX veka, prvo kao gajena
vrsta na farmama, a zatim se nekim slučajem našla u
prirodi i od tada ima širok areal rasprostranjenosti. "
"U Srbiji je prvi put zabeležena 70-ih godina prošlog veka. Danas
se može naći u Podunavlju (Srem i Banat), na ušću Velike
Morave, Mlave i Peka u Dunav, a sporadično i duž Tise.
Ova vrsta se smatra invazivnom i predstavlja potencijalnu
opasnost po autohtone vrste, kao i po čoveka, jer je vektor
raznih uzročnika bolesti: leptospiroze, salmoneloze,
pasteroloze, botulizma itd."
Sa zakašnjenjem zbog štrajka poštara,
polijeću čestitke za Novu 2024. i Božić.
Ručna i osobna izrada.
Neka onima kojima su namijenjene odnesu
moje najljepše želje
Eulogija maslini je poetski razgovor između Masline i Čovjeka kojeg
je u stilu antičke grčke drame napisao književnik, akademik i poeta
Luko Paljetak.
Povodom obilježavanja Svjetskog dana masline, 26. studenog 2023,
Rodna maslinada organizirala je generalnu probu uprizorenja
Eulogije maslini u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu.
U predstavi učestvuju glumci Monika Vuco (Maslina) i Pere Eranović
(Maslinar), te kor kojeg čine: Ivana Andrašek Perković,
Đuro Andrašek Perković, Vesna Čanić, Zoran Gudelj, Ivana Katunarić
Gaj, Ratko Kovačević i Tihomir Lasić
Vikendom često Lastavica zamjenjuje Eura,
dok se on odmara.
Prije nekoliko dana sam sa mužem otišla u grad zbog kupovine,
razgledali smo robu, kupovali hranu i sitnice. Kad smo izašli
iz jedne prodavnice, zatekli smo policajca koji je pisao prijavu
za pogrešno parkiranje.
Prišla sam mu i rekla: “Zar ne bi mogli imati više poštovanja
prema starijima? Ovo prvi put vidim, mi smo penzioneri, zašto
kažnjavate ljude kad nemaju da plate?”
Policajac nas nije udostojio pogleda i nastavio mirno da piše
prijavu. Onda sam mu rekla da je “V... govno”.
Na to je podigao pogled, oštro me pogledao i nastavio da piše
još jednu prijavu, ovaj put za izlizane gume.
Onda mu je moj muž rekao da je “najobičnija ped*rčina”.
Policajac je mirno popunio drugu prijavu, zakačio ispod brisača
i nastavio sa pisanjem treće.
Potrajalo je to dobrih petnaestak minuta. Što je on više pisao,
to smo ga mi više vređali. Ali u stvari, gledajući sa našeg
stanovišta, nema nikakvog veze sa nama i nije nas mnogo
pogađalo. Naime, mi smo u grad došli autobusom.
Eto, vidite, otkad smo u penziji, pokušavamo malo da se
razonodimo i zabavimo. To nam je veoma važno u ovim
godinama!
Potopiti 1 kg bijelog graha tetovca preko noći.
Sutradan ocijediti, naliti vodom i prokuhati do vrenja. Odliti vodu
i naliti toplom vodom. Dodati vegetu i papar. Kuhati oko 1,5 sat
do mekog, ali da se ne raspukne. Pred kraj dodati sol. Ocijediti
višak vode.
Na 2 dl ulja propržiti 1 kg kapule izrezane na rezance,
nasuti dosta slatke mljevene aleve paprike.
U nauljeni pleh sipati sloj graha, preliti uljem,
pa sloj kapule, opet ulje, pa grah.
Odozgo nauljiti, posuti alevom paprikom i staviti dva lista lovora
i sjeckana tri češnja bijelog luka.
Peći u pećnici na 220 stupnjeva 1 sat. Služiti toplo ili hladno.
Ovo je moja kreacija sa adekvatnim imenom Dalmatinski kamenčići
Obariti, oljuštiti i ispeći (na 150 stupnjeva oko pola sata)
300 g bajama. Ohladiti i krupnije samliti. Skuhati
sirup od 250 g šećera i 5 kašika vode, dodati 100 g
čokolade za kuhanje i 100 g maslaca.
Kad se rastopi, skloniti s vatre i dodati 100 g mljevenog
petit beurre keksa, zatim samljevene bajame.
Malo prohladiti, formirati kamenčiće rukom i stavljati u 50
papirnatih košarica.
Ima večeri kad se osjećate kao u bajci - uvijek kad ste
u Kolarcu, u najboljoj koncertnoj dvorani u Beogradu.
A kad nastupaju mlade zvijezde, osjećate se povlašćenim.
Koncert "String and stars" pomogle su ambasade Španjolske
i Belgije, a nastupila je mlada pijanistkinja Nour Ayadi
uz pratnju Gudačkog Orkestra za muzičke talente
iz Ćuprije. Toliko ljepote i talenta teško je vidjeti i čuti
u jednoj večeri!
Premijerno je izvedena kompozicija "Kao u Bajci" Maje
Le Ru Obradović.
U mojoj foto grupi VIDETI LEPOTU zadala sam temu
NAJLJEPŠE FOTOGRAFIJE IZ VAŠE ARHIVE.
Bilo je baš teško izabrati naslovnicu, kombinirala sam
dvije prelijepe fotografije mojih fotografa.
A šta bih od svojih izabrala? Naravno, nemoguća misija.
Za danas, možda tri fotografije?
Ne radi se o nekoj šampionki na dvije noge, nego o šampionu
među pitama, kojoj tepam: šampinjonka.
Ova se pita jako brzo pojede, kad je iznesete na stol.
A nije ništa teško.
Uzmete pakovanje tankih kora za pitu, 500 g šampinjona,
tri struka poriluka (ili kapule, tko ne voli praziluk).
Isprižite sjeckan luk.
Dodate očišćene, oprane i sjeckane šampinjone
Prodinstate, dodate sol, papar, origano.
Na kore stavite sloj fila na kraj i sredinu, pa urolate.
Pečete na 200 stupnjeva 25 minuta. Poprskate vodom
poslije pečenja.
Jedite u slast!
Dan bez padavina vrijedilo je iskoristiti za dužu vožnju.
Jug zove
Razvedrava se
Jesen na Staroj planini izgleda ovako
Na vrhovima ima nedavno palog prvog snijega
I samuje poneko drvo... čeka proljeće.
U časopisu "Pobednik" objavljen je odlomak iz moje novele
"Zbog tebe tata".
A onda smo krenuli da tražimo nadgrobnu ploču s dedinim
imenom. Desetak velikih ploča s desne strane spomenika
nisu imale traženo ime. Ni one pozadi spomenika, sa natpisima
iz kojih vojvođanskih sela su tu pristizali logoraši. Ostao je
levi niz. Počeli smo traganje od ograde prema spomeniku.
Stotine imena zauvek usnulih u beloj grobnici… Po petnaestak
imena na svakoj ploči, a nigde mog dede. Kad smo pronašli
traženu ploču, treću levo od spomenika, Dejan i ja smo
istovremeno tiho rekli:„Evo ga!”
Klekla sam na ploču kao moja tetka pre mnogo godina i
spustila bele ruže na travu. Na zagasito crnoj kamenoj podlozi
isklesano je 16 imena sjajnim crnim kamenim slovima. Peto je
bilo NIKOLA SUVAJDZIĆ. Šesnaest nevinih žrtava zauvek
spava u beloj grobnici ispod hladne ploče.
„Sad znam zašto sam živela!” rekla sam kroz suze.
Dejan me je diskretno fotografisao i zatim ostavio samu.
Osećao je da ovaj istorijski trenutak moram da proživim sama.
Klečim i dugo prstima ocrtavam jedno po jedno slovo dedinog
imena. Zbunjuju me oprečni osećaji. Srećna sam što sam
ispunila zavet, tužna zbog mučeničkog kraja mog dede i ponosna
na njega što je, iako protiv svoje volje, ugradio sebe u budućnost
ove prelepe zemlje. Osećam da me je Nikolin duh vodio
celim putem iznad polarnog kruga, brinuo o meni i pomoću
svog izaslanika, Dejana, doveo me dovde.
Čim se Dejan udaljio, preda mnom se ukazao lik Nikole
Suvajdžića, lepog muškarca pedesetih godina, u elegantnom
kaputu i sa beretkom, isti kao na staroj slici iz Pakraca.
Nije me iznenadio ni uplašio. Moje srce ga je očekivalo.
Sa blagim osmehom ispod urednih brčića, kleknuo je na
drugu stranu ploče, prema meni.
Kad putujete negdje u nepoznato, konsultirate li Google Maps?
Na mnogim destinacijama naći ćete moje fotografije. Želim vam
da se pomoću njih lakše snađete na tim destinacijama.
Upravo su mi saopćili da sam
Google Local Guides
Level 6 Local Guide!
You’re unstoppable on Google Maps!
Congratulations, you've reached Level 6! Your contributions on
Google Maps have earned you at least 1500 points.
Imate li vinsku viziju? Nemate? Onda trebate svratiti
na Beogradski sajam na manifestraciju "Vinska vizija" -
otvoreni Balkan.
Istovremeno se održava u nekoliko hala, a sudjeluju
zemlje Balkana i susjedne zemlje Europe.
.
Uzmete čašu na revers ili kupite i krenete. Gdje god vam se
neko vino dopadne, možete malo kušati. Poželjno je
da bude neki zalogaj uz vino, inače nemate pravi ukus vina,
a i ne možete probati mnogo. Počinjem sa vinarijom "Jović"
iz Timočke krajine, koja ima odlična vina.
Onda ću redom pogledati koje znam, a koje ne.
Na kraju navraćam u bogato snabdjevenu vinsku
prodavnicu. Nema šta nema...
U institutu za kardiovaskularne bolesti Dedinje održan je
Prvi internacionalni simpozijum POST KOVID SINDROM
I SINDROM KRONIČNOG UMORA.
Nakon pozdravnih govora skupu su se obratili i predstavnice
Udruženja pacijenata sa sindromom hroničnog umora
iz Srbije, Hrvatske i Slovenije. Veoma jasno su svima
stavile na znanje koliko je veliki problem o kome će se
govoriti.
Sindrom hroničnog umora postojao je i prije covida,
pokrenut stresom, virusima ili bakterijama. Ni tada ni
sada pacijenti ne dolaze lako do dijagnoze i terapije.
Covid je sve iskomplicirao još više. U mnogim svjetskim
studijama nakon covida se još dugo, godinu, dvije ili tri
provlači post kovid sindrom, sindrom kroničnog umora
koji se sada naziva i mijalgični encefalomijelitis, ME/CFS.
Šifra 93.3
Zašto long covid imaju češće žene, još ne znamo. U njemu
se često primijeti novonastala hipertenzija.
Liječe se uzroci koji se otkriju, a ima ih mnogo.
U testiranju je imunološki i antivirusni lek Ampligen
(Rintatolimod), sa dobrim početnim rezultatima.
Mogu li se malo hvaliti?
Moja foto grupa na FB traje već skoro pet godina.
Rijetko objavljujem svoje fotografije u njoj, dajem šansu
drugima da se istaknu. Ali onda objavim u drugim
foto grupama i skoro svakodnevno sam u nekoj
nagradnoj kombinaciji.
Ova je fotografija dio kolažne naslovnice
Nagrađen moj kolaž, detalji iz starih gradova Europe
Dio naslovnice
Nagrađena neobična fotografija
Uspomena na Lisabon...
Pa, idemo dalje :)
U Google maps sam vodič i obavještavaju me:
"Your photo is helping in a big way.
Congrats! Your post just reached a new milestone. It’s now
been viewed over 20,000 times, helping lots of people get
the information they need."
Specifična i po arhitekturi i po slikarstvu: Bogorodičina crkva
u Donjoj Kamenici dugo vremena privlači pažnju naučnika
i istraživača, pa ipak, do danas se ne zna točno da li pripada
trinaestom ili četrnaestom stoljeću.
Nalazi istraživača Živojina Andrejića govore sljedeće – "Ktitor
obnove crkve i živopisanja je gospodin Belaur – Bela Uroš,
brat despota i budućeg cara Mihajla III Šišmana", a što se tiče
datovanja ovaj istraživač dodaje "Specifična arhitektura Svete
Bogorodice u Donjoj Kamenici sa dve kule jasno je svrstava
u raški stil crkava s kraja 12. i početka 13. veka."
Relativno je malih dimenzija, ali veoma zanimljive arhitekture
čijim se skladnim proporcijama stvara utisak monumentalnosti
Otvorimo prelijepa vrata stare crkve
Živopis Bogorodičine crkve je različite tematike i nosi odlike
Renesanse Paleologa, karakteristične za to doba. Ktitorske
kompozicije su prikazane u crkvenom naosu.
Ciklusi scena iz života Svetog Nikole i Svete Petke su naslikani
u kulama zvonarama i na spratu narteksa,
...dok je njegovo prizemlje ukrašeno freskama vladara i
svetih ratnika koji naporedo zagrljeni jašu
Kad iziđete, imate osećaj da napuštate jedinstveni svijet.
Nema više čovjeka koji me je zadužio do neba, koji mi je pružio
znanje i 16 godina mojoj ekipi nefrologa i meni širom otvarao
vrata najkvalitetnijeg "Nephrologisches Seminar" u Heidelbergu.
Profesor Eberhard Ritz pridružio se anđelima.
(crtež Ljiljane Lambić)
Profesore Ritz, za Vama tuguje srpska nefrologija, a uz mene
posebno Ljilja Lambic, Nataša Mitrović, Nadežda Stanković i
Mirjana Mirković.
Velika Vam hvala i slava Vam, profesore Eberhard Ritz!
Jedan od najboljih pjesnika u Društvu književnika Beograda,
Ljubomir Vujović, imao je svoju autorsko večer pod nazivom
"Brevilokvij večnoj lepoti".
Kao moderatorica, vodila sam večer i u uvodu rekla, između
ostalog:
"Milivoje Trnavac kaže: U do sada objavljenim knjigama poezije,
Ljubomir O. Vujović (1952) skrenuo je pažnju na sebe kao pesnik
nade i uskrsnuća. Priznanja na brojnim književnim manifestacijama
i Prva nagrada za najlepšu ljubavnu pesmu 2014 upravo su
potvrda da je reč o stvaraocu koji se oglašava poezijom visokog
književno-estetskog dometa."
"Biva u životu svih da se – kad prođu mladalačke čežnje, snovi,
dodiri i sjedinjavanja – na ono što je bilo lepo i lepota, gleda iz
daljine i sa saznanjem da ljubiti večno samo pesma može.
Pa ipak, ljubav je večna jer svet lepotom pamte samo reči ljubavi.
Zar se onoj koja muškarcu bude životna saputnica, za predivnu
stvarnost koju mu daje, dok je budi, ne može (a zar i ne bi trebalo)
reći: „Da, zbog tebe, mila, ja postojim“? "
Književnik Miša Lazar je dao detaljan osvrt na stvaralaštvo
Ljubomira Vujovića
Ljilja Lambić je nadahnutim interpretacijama Ljubomirovih
pjesama dala večeri neophodan začin.
A koju bih pjesmu izabrala? Samo jednu od mnogih prelijepih.
KAKO DA TI VRATIM SNOVE
Kako da ti vratim snove kada tugom plinu
Sa raspeća bića moga kaplju bol i suze
I nebo bih privukao zvezde da ti sinu
Ali prikovaše me reči potamnele muze
Kako snove da ti vratim kad su upleteni
U zagrljaju žudnom sa godinama sedim
Probudila si nežnosti zaspale u seni
Pred opjnim cvetovima izgubljeno bledim
Kako da ti vratim snove kad mi pesma crni
Ja ni sebe ne razumem dok besano ležim
Zar da kradem plavoj ptici ili nežnoj srni
Anđele beli, zar ne vidiš da od tebe bežim
Kako snove da ti vratim kada mene želiš
Dok nevinom lepotom kroz krvotok mi bridiš
Svaki delić misli moje osmesima beliš
Kako da ti vratim snove
Kad ja nisam onaj što misliš da vidiš
Vodopad Bigar se nalazi na Staroj planini, na oko 5 km
od sela Kalna, pored puta Knjaževac-Pirot.
Najveći slap od 35 metara, odnosno vodopad Bigar, se
nalazi na mjestu gdje se dolina Bigra sučeljava sa
dolinom Stanjinske reke. U okolini vodopada uređen je
mali parking i postavljene su klupe kraj bistre, ledene i
čiste vode, koja može i da se pije iz vira ispod vodopada.
Vodopad Bigar je akumulativnog porijekla i njegovi odsjeci
su nastali taloženjem bigra. Voda se preliva preko lakog,
rupičastog kamena, bigra, po kojem je vodopad i dobio naziv.
Iznad vodopada, sakrivena u gustom rastinju, nalaze se
mala krečnjačka jezerca neobične plavo-zelene boje.
Do njih se može doći kada se od vodopada pješice krene
uzvodno uređenom pješačkom i biciklističkom stazom ili
ako se ispred vodopada “Bigar” skrene lijevo na zemljani
put prema manastiru Svetog Onufrija (XV stoljeće).
Na mjestu koje narod ovog kraja zove „ludo vrelo“, ispod
kaskadnih jezera, nekada je žito mljelo dvanaest vodenica.
Bigar je pravi dragulj turističke ponude Stare planine.
A ovo je njegov izvor. Vratit ću se na proljeće kad vodopadi
budu bogatiji vodom.
Knjaževac (do 1859. godine Gurgusovac) je gradsko naselje
i sjedište istoimene općine u Zaječarskom okrugu u Srbiji.
Drevne civilizacije koje su boravile na tim prostorima su bili
Tračani i Dačani. Za vrijeme Rimljana grad se zvao Timacum Minus.
Zbog brojnih mostova preko rijeka zovu ga i "srpska Venecija".
Kroz Knjaževac protječu Svrljiški Timok i Trgoviški Timok, rječice
koje krivudaju kroz grad, spajaju se i od njih nastaje Beli Timok.
Spadam u drugu generaciju nefrologa dijalizne generacije,
jer je nefrologija s dijalizom mlada grana interne medicine.
Uvijek mi je zanimljivo čuti što se promijenilo od naših
početaka i koliko smo napredovali.
Zaputila sam se u Novi Sad na nefrološku sekciju.
Govorit će se o načinima kontinuirane zamene
funkcije bubrega, koji su potrebni uglavnom u jedinicama
intenzivne njege i zahtijevaju prisnu suradnju nefrologa,
anesteziologa, intenzivista, kardiologa itd.
Teme su bile sjajno odabrane i izložene, a u punoj sali
tražila se stolica više.
Za sve ove godine mnogo smo napredovali. Ovakvo liječenje
jeste veoma skupo, ali u povelikom broju spašava živote.
Gordana Rusinkov Marković je umjetnica širokog raspona.
Kao pjesnikinja je objavila tri zbirke poezije i ušla u nekoliko
antologija. Kao slikarka, predstavila nam je svoju 12.
samostalnu izložbu slika.
Izložbu je otvorila Aleksandra Kekić Đokić u lijepom prostoru
biblioteke "Branko Miljković".
Istoričarka umjetnosti Jelena Gajić je dala lijep stručni prikaz
njenog dosadašnjeg puta u slikarstvu.
Osnivač "Instituta Belko" Sladjana Belko kazivala je
Gordaninu poeziju. Institut je dodijelio Gordani priznanje
Balkanski juvelir za 2022.godinu, za slikarstvo.
A svi zajedno uživali smo u ljepoti Gordanine palete duše.
U publici su se našli brojni pisci, Gordanine kolege iz
Društva književnika Beograda, i drugi ljubitelji slikarstva.
Ima jedno mjesto gdje se vrijedi vratiti: Ramska tvrđava
Turska se potrudila da se tvrđava obnovi
Slikovita srednjovjekovna Ramska tvrđava sagrađena je 1483. godine
po nalogu sultana Bajazita II – djeda Sulejmana Veličanstvenog
Iz ovog perioda potječe legenda, po kojoj je sultan Bajazit II, obilazeći
svoje vojnike, zastao da se odmori na brežuljku sa koga se pružao
lijep pogled na Dunav i suprotnu ugarsku stranu. Sjedeći tako na
prostirci – ihramu (kako glasi turski naziv za prostirku za molitve), on je zaspao.
Kada se probudio osjećao se kao preporođen. Poslije je naredio da se
na mjestu njegovog ihrama sagradi tvrđava, koja je po ihramu i dobila ime.
Odavde puca pogled na Dunav i ušće Nere u Dunav
Dijelovi tvrđave su originalni i očuvani, a veći dio je obnovljen.
Dolje je skela kojom se prelazi na banatsku stranu
U Društvu književnika Beograda predstavili smo novu
knjigu poezije Dragoslava Bate Babića iz Prijepolja
"Ručak na oblacima".
Evo naslovne pjesme.
RUČAK NA OBLACIMA
Nemoj gurati rukom obalu
Survaće se stene niz obraze
I ručak na oblacima
Postaće stvaran
I školjka u oku
Oživeće
Nemoj gurati
Snove iz jutra
Ostaćeš sama
Dok ručaš neslane
krajičke munje
I zalivaš vinom
Masline
Nemoj gurati rukom vetar
Oživeće mi u oku školjka
Zavrteće mi se u glavi
I prestaću da se igram
Sa tvojim vlažnim uvojcima
A nedavno je dobio nagradu za pesmu sličnog imena:
Ručak u oblacima
Oprosti što sam
Zakazao ručak
U oblacima
I što nam je vetar
Jedina muzika
A oblaci mekani
Beli jastuci
Oprosti što kasne otkucaji
I što smo na pragu
Da se sretnemo
Sa snovima
Nekad ćemo
Baš ovde
Napraviti dom
Sa velikim prozorima
Koji će se otvarati
Dodirom tvojih usana
Znaš li šta se to događa
Sa snovima
Zaputili smo se u jedinstvenu solanu, solanu Ramova.
Nalazi se u Krvavici pored Makarske.
Solana Ramova je prva vjetrosolana u svijetu, specijalizirana
za proizvodnju solnog cvijeta i morskog ulja
Posebnim bazenima je produžen period kristalizacije i
povećana kontrola nad kvalitetom kristala.
Patent potpisuje Ivan Šimić
Solni cvijet kristalizira u posebnim uvjetima i intervalima na
površini salamure s manjim udjelom natrijeva klorida u korist
cjelovite palete minerala mora. Posebnost ovakvog načina
kristalizacije omogućuju minerali magnezija koji su u
višestrukim količinama u odnosu na običnu morsku sol.
Solni cvijet sadrži dovoljne količine prirodnog joda i nije
tretiran s industrijskim aditivima. Mekoća kristala ga čini
prepoznatljivim i blagotvornim kod priprave jela u kuhinji
i dosoljavanju. Povećan udio magnezija, kalija i kalcija
doprinosi normalnoj funkciji organizma i sveopćem zdravlju!
Tekući minerali mora, ili tzv. morsko ulje, dobiveno na potpuno
prirodan način na solani. Bogato magnezijem, kalijem
i kalcijem doprinosi količini istih u tijelu!
Paleta proizvoda solane Ramova doprinosi našem
zdravlju. Koristim ih deset godina i nemam ih namjeru
mijenjati! Blago koje Hrvatska treba više cijeniti.
Medicina je zvanično izjavila da nikad neću biti majka.
I bilo bi tako da nisam mijenjala ginekologe sve dok
nisam našla pravog, koji mi je rekao: „Vrijeme nam ne
znači ništa, deset godina nam ne znači ništa, uspjet ćemo!”
Zvao se Vladimir Mladenović i radio je u domu zdravlja.
Pratio je svoju jasnu viziju mog desetogodišnjeg liječenja
i primjenjivao kod mene sve najnovije što bi se spoznalo
u ginekologiji. Svo to vrijeme ja sam jednostavno znala da
ću uspjeti i svom sinu sam odmah dala ime Vladimir, po
mom doktoru, a ako bude kćer, san u danu nastanka
djeteta odredio je ime Jasmina.
Rodila sam sina, carskim rezom u posljednji čas, umalo da
odemo netragom tog dana i dijete i ja. Kad smo stigli iz
bolnice, suprug je rekao da ide kod kume po ime djeteta.
„Ime se zna 11 godina”, rekla sam mirno.
„Mora kuma da odredi!” odgovorio je tvrdoglavo suprug i
otišao kod kume, koja je odlično znala istorijat mog liječenja.
Vratio se s papirićem.
„Kuma je dala 10 imena, da izaberemo!”
Pogledala sam papir, među imenima nije bilo Vladimira.
Poderala sam ga.
„Šta to radiš? zabezeknuo se suprug.
„Ovo dijete se rodilo samo zahvaljujući pameti Vladimira
Mladenovića i zvat će se Vladimir. Da li je jasno?”
Moj sin ponosno nosi ime Vladimir i zna po kome ga je dobio.
Statistika bloga: Broj postova bez slike: 2895 (100%).
Svi moji postovi imaju bar jednu sliku :) :)
Znam ove destinacije. Do vodopada se mora džipom.
Nemam džip. Onda ćemo do Slavinja.
Posjetit ćemo vrlo atraktivan lokalitet Rosomački lonci,
zvano takođe i Slavinjsko grlo, a nalazi se u klisuri
Rosomačke rijeke. Šetnja do njega počinje u centru
sela Slavinje, gdje ostavljate kola.
Put je dobro označen
Sasvim je nestvaran prizor koji nalazite na kraju
dvadesetominutne šetnje.
Zašto grlo? Zašto lonci? Kad ugledate cilj pješačenja,
razumjet ćete. Grlo planine liči na kameni lonac u kome
vri Rosomačka rijeka.
Vrijedilo je ovo vidjeti, zar ne?
(nastavit će se)
Nakon što sam napustila Rognan, sa žaljenjem, prenoćit
ću u Bodo (Budo). To je velika luka u Saltskom fjordu.
Potpuno razoren 1940, obnavljan je iz temelja
Sunce će na spavanje, pa mogu i ja... Sutra me čeka dugi
dan putovanja. Let Budo-Oslo, pet sati na aerodromu Oslo,
pa let Oslo-Beograd. Norveške priče su završene, svih 10.
Malo se odmorite, pa slijede istočne priče, koje su se
već desile, a onda vrlo južne, moje... tek će se desiti.
Do viđenja i do pisanja, kako s kim!
Rognan je gradić i administrativni centar općine Saltdal u oblasti
Nordland. Smješten je u najdubljem dijelu fjorda Skjerstad, koji se
zove Saltdalfjord.
Po legendi, davno su Vikinzi nazvali Rognan= "sigurno mjesto"
Po novijim pričama, zove se po drvetu rognan,
sitnih crvenih plodova.
Ovdje pruga prati evropski put E6. Obje su gradili logoraši...
Prošetat ćemo uz rijeku Saltdal, nakon što se upoznamo
s pravilima pecanja.
Oduševljava me vrbovica u cvatu
Maja mi pokazuje koliki je viseći most
Nizak je vodostaj. U proljeće se pored ove nabujale rijeke
ne može šetati
Muzej krvavog puta je dosta posjećen dio Rognana.
Knjigu ostavljam kao eksponat u njemu.
Etno postavka oko muzeja je prelijepa. Ne zna se koja je drvena
kuća interesantnija.
Ima jedno mjesto u Oslu na kom se čuvaju sjećanja
na savezničke muke u II svjetskom ratu. Zove se
Aleja Vestre Gravlund.
"Memorijal Vestre Gravlund je najveće groblje u Norveškoj
i nalazi se na površini od 243 hektara. Polovina površine
groblja je aleja i meomorija Saveznika udruženih protivu
fašizma 1941-1945. Tu su spomen obeležja Amerike,
Britanskog Komonvelta, kanadsko, holandsko, dansko,
švedsko, norveško i sovjetsko (rusko) obeležje blizu
jugoslovenskog na istoku ove velike i veoma uređene
aleje II Svetskog rata.
"Spomenik posvećen našim internircima je blizu ulaza
sa istočne strane memorijalnog centra.
Spomenik srpskim logorašima (nisu svi bili partizani!)
otkrio je kralj norveški kralj Olaf 25 novembra 1976. godine.
Spomenik je kao i što vidite bez ideoloških obeležja,
autora čuvenog norveškog skulptora Nilsa Osa."
Prošle godine nisam uspjela da dođem ovdje. Nisam
ni znala kako. Sad me paroh dovezao.
Preko 13000 ruskih logoraša ostalo je da počiva u
norveškoj zemlji.
Naši preminuli ne leže ovdje, nego na grobljima
Botn, Muholt i više manjih. Govorit ćemo o Botnu.
U ovoj velikoj aleji mučenika i heroja sahranjeni su
u blizini i norveških zaslužni građani, među njima i
veliki dramski pisac svjetskog glasa, Henrik Ibzen.
Nakon posjete Aleji, ugostio me otac Aleksandar
Zeljković u Hramu Vasilija Ostroškog u Oslu.
Na zidovima se mogu vidjeti i križevi u logorima
Korgen i Usen
Zatim Krvavi križ na putu E6 u Rognanu
(nastavit će se)
Knjiga "Zbog tebe tata" otputovala je sa mnom u Norvešku
da bude uručena gdje je potrebno. Svi koji su bili uključeni
u ostvarivanje mog zavjeta i pomogli informacijama ili na
drugi način, dobijaju knjigu.
U Ambasadi Republike Srbije primio me amdasador Dragan
Petrović i primio knjigu. Uzvratio mi je važnom knjigom na
temu logora u Norveškoj, "Varden". Predloženo je da se
knjiga prevede na norveški jezik, kako bi pomogla u
razumijevanju i čuvanju sjećanja na logoraše u Norveškoj.
Prijemu je prisustvovao paroh, otac Aleksandar Zeljković.
Upoznala sam dalju rodbinu, Suvajdžiće koji žive
u blizini Osla, a koji su pomogli informacijama
da prošle godine uspijem da ostvarim zavjet. Zato im
pripada knjiga.
U Rognanu knjigu sam predala istoričaru Ulf Bakke
i dobila monografiju zauzvrat, uz razmenu informacija.
U Rognanu knjigu sam ostavila Muzeju krvavog puta,
koji ima važnu ulogu u čuvanju sećanja.
I konačno, knjiga je ostala na spomeniku na groblju
interniraca u Botnu, s posvetom mom dedi Nikoli
i njegovim sapatnicima. To je bio glavni dio misije
ove knjige.
Njegov ponos je Opera.
"Preko puta Centralne železničke stanice na obali zaliva, je i najmodernija
zgrada Norveške opere, grandiozni beli objekat u kombinaciji sa staklom,
najsavremenije kulturne gradnje, nalik na brod. Fantastično arhitektonsko
rešenje, gde svaki „radoznalac“ može da šeta po njenom krovu!
I Galeb je stigao u Operu
S njenog krova shvatamo koliko Norvežani polažu na
modernu arhitekturu i ponose se njome.
A na ovoj plaži odmah pored Opere kupaju se
građani Osla
Možda biste htjeli vidjeti kraljevski dvorac?
Prošetat ćemo.
Dok se oluja nadvija nad gradom, polećem sa aerodroma
Nikola Tesla.
Zemlja kojoj se divim, čije prirodne ljepote maksimalno
cijenim i za koju sam vezana čvrstim emotivnim vezama,
zove se Norveška. I evo me ponovo, da knjigu
"Zbog tebe tata"odnesem svima koji treba da je imaju.
Evo me na aerodromu Oslo Gardemoen.
Odatle ću vozom u Oslo.
U istom sam hotelu, "Citybox", do koga se može stići pješice
sa stanice, Prinsens gate 6.
Doručak u lijepom restoranu Spor av Nord (peron na sjeveru?).
Losos je obavezan.
Kiša je vladala prvim danom, neke željezničke linije u prekidu
zbog nevremena.
Između dvije kiše šetam do Opere, jednog od simbola Osla.
Penjem se na kose krovove Opere s odličnim pogledom na Oslo.
Sa vrha se vidi i muzej Munch
Praktični norveški suveniri se kupuju u Way Nor.
(kao Nor Way). Nema čega nema...
Ako pređete preko planine Galićice, vidjet ćete dva jezera
skoro u jednom pogledu. Ohridsko jezero na 695 m
nadmorske vidine, podijeljeno između Makedonije i Albanije.
Izgleda kao more, zar ne?
Zar niste želeli da vidite Prespansko jezero? Višlje je od
Ohridskog, na 853 m nadmorske visine
Sastoji se od jezera Velika Prespa (273 km˛, 853 metra nv)
i Mala Prespa (47 km˛, 857 metara nv). Veliku Prespu
dijele Makedonija,. Albanija i Grčka, dok je Mala Prespa u Grčkoj
i malim delom u Albaniji. Jezera su smještena na južnoj strani
Prespanske kotline između planine Galičice i planine Baba.
Tražila sam dio koji sam upoznala sa Izletnikom.
Pretor na Prespanskom jezeru. Nažalost, voda opada,
Prespa poklanja vodu Ohridu, i trska osvaja plaže.
Nalazim restoran na plaži "Galaxy" u kojem smo dva puta
uživali sa Izletnikom. Poluprazan, nažalost...
Uštipci i makedonska salata bit će današnji izbor. Makedonci
prvo serviraju salatu, tek da se zna.
Ima jedno složno selo na padinama planine Jablanice,
koje čuva izvore pitke vode i složno se brani od svih
vanjskih utjecaja koje im ne odgovara. Vevčani.
Naselje Vevčani je smješteno u krajnje zapadnom delu
Republike Makedonije, na svega 6 km od državne
granice sa Albanijom. Od najbližeg grada, Struge,
naselje je udaljeno 12 km sjeverozapadno.
Iz ovog naselja kao suvenir ponećete vevčanski pasoš
Na sve strane žubori voda
Ovdje ću se sresti s dragim ljudima
Idealno mjesto za ručak je tradicionalni restoran "Kutmičevica"
iznad Vevčana
Ako živi želite da stignete u raj, otiđite na izvore
Crnog Drima, pored manastira Sv. Naum.
Nemojte ih brkati sa Ohridskim jezerom. Crni Drim
se rađa iz stotina malih izvora (dobrim dijelom od
Prespanskog jezera)...
Tako formira ledeno jezero, temperature 10-12 stupnjeva
Silovito utječe u Ohridsko jezero i prolazi kroz jezero
bez mnogo miješanja sa jezerskom vodom. Istječe
u Strugi i nastavlja dalje put da se spoji s Belim
Drimom.
Niste bili na Ohridu ako niste zaplovili ovim rajem.
Za fotografe ovo je Eldorado
Čamci na vesla plove kroz nacionalni park.
Možete se iskrcati pored stare crkvice, obići je i nastaviti
plovidbu.
Vraćate se do čuna nasred jezera
A po završetku vožnje, osvježit ćete se u restoranu Ostrovo,
na ostrvu usred jezera koje tvore izvori
(nastavit će se)
Svi koji provedu neko vreme na Ohridaskom jezeru, dođu
do Sv. Nauma, vrlo blizu granice s Albanijom. Parkirate se
na ulazu i prošetate.
Evo podataka za orijentaciju
Plaža je odlična i posjećena.
Prolazite pored izvora Crnog Drima, o kojima ćemo posebno
govoriti.
Posjetit ćemo crkvicu Sv. Petke s ljekovitim izvorom.
Zatim ćete se popeti do prelijepog manastira Sv.Naum, iz 10.stoljeća.
Manastir je osnovao sam Sveti Naum 905 godine, a
oko 910. godine u njemu je i sahranjen. Grob - mermerni
sarkofag svetog Nauma se nalazi u desnom krilu .
Ručat ćete u restoranu Ostrovo, dijelu nacionalnog parka
Galičica.
Ovdje možete dobiti unikatnu ohridsku pastrmku, rozikaste boje
mesa. Njen ukus je božanstven.
(nastavit će se)
Prelazimo granicu i ulazimo u Srbiju, klisurom rijeke Lim
pa Mileševke
U Prijepolju ćemo popiti kafu s našim odličnim pjesnikom
Dragoslavom Batom Babićem uz njegovu novu knjigu
Obilazimo prelijepi manastir Mileševa,
Mileševa čuva jednu od najvrijednijih fresaka svijeta,
Belog anđela. "Beli anđeo je deo kompozicije Mironosice na
Hristovom grobu iz crkve Vaznesenja Hristovog manastira
Mileševe i spada u najpoznatije freske Srbije, ali se ubraja
i u velike domete evropskog slikarstva. Smatra se jednim
od najlepših radova srpske i evropske umetnosti srednjeg veka".
Pored njega huči brza Mileševka
U restoranu Kanjon ručamo mantije
U povratku pozdravlja nas manastir Mileševa
Zatim padine Zlatara...
Pa Nova Varoš
Uvac nas prati zelenilom vode i branom Kokin brod
Bližimo se Beogradu. Ova serija priča je završena.
Ujutro ćemo poraniti prema Ostrogu, najvećoj kršćanskoj
svetinji.
Manastir Ostrog je muški manastir Srpske pravoslavne crkve
smješten uz skoro vertikalnu liticu, visoko na planini
Ostroška greda u Crnoj Gori. Posvećen je Svetom Vasiliju
Ostroškom. Sastoji se od Gornjeg i Donjeg manastira.
Zaustavljamo se kod Donjeg manastira, odakle se
mnogi penju do Gornjeg manastira Ostrog.
Prođimo kroz aleju do Donjeg manastira
I evo Donjeg manastira Ostrog
Gornji manastir se sastoji od crkve, isposnice s moćima
Sv. Vasilija i konaka, sve ugrađeno u stijenu.
Sveti Vasilije Ostroški je veliki čudotvorac čija su čudotvorna
djela poznata i izvan granica Srpske Pravoslavne Crkve.
Njegovo sveto tijelo u cjelosti počiva u ostroškoj isposnici,
već više od trista godina.
Bijeli anđeo čuva isposnicu
Oko crkve su konaci i zajedno čine objekat skladno
sjedinjenim sa prirodnim ambijentom.
Iz stijene raste vitalna loza ispod koje se upokojio
Sv.Vasilije. Gdje loza nalazi zemlju?
Iz manastira puca pogled na dolinu sa Donjim
manastirom
Nakon Bara, zaputit ćemo se tunelom u crnogorsko
kršno zaleđe kroz tunel Sozina i izbiti na Skadarsko jezero.
Neka to bude rođendanski izlet, iako se desio još u junu.
Prelijepo je.
Brodice na jezeru čekaju turiste
A nas čeka restoran s pogledom
...i skadarski krap (divlji šaran), bez masti, kao savršeni
ručak. Riblja čorba mu prethodi.
Perast, to je pogled na ostrva Sv. Đorđe i Gospa od Škrpjela
To je kameni grad bokeljskih pomoraca.
Ostavljate auto izvan grada, platite 15 E, pa vas vozić
ili otvoreni kombi doveze do blizine vašeg smještaja
i dalje teglite stvari uz milion kamenih stepenica
Kad smo prošli granicu i zašli u brda Crne Gore,
izbili smo i na krov Boke. Između rascvalih žuka
diči se Herceg Novi.
Boka Kotorska je najveći zaliv Jadranskog mora (87 km).
Duboko je zašla pod litice Lovćena i Orjena kao da ih je
razmakla snagom vode.
Kroz špalir oleandera putujemo oko cele Boke kotorske.
I palme su se postrojile u počasni kordon
Trajekt Kamenari-Lepetani, koji skraćuje obilaznicu
Boke.
Plavetnilo očarava.
Čamci se ljuljuškaju uz obalu
Promiču mjestašca
I evo nas do Perasta, sa divnim pogledom na otoke
Sv. Đorđe i Gospa od Škrpjela
(nastavit će se)
Smještamo se u hotel "Jazina" u izletištu i kupalištu,
u vrelom danu u debelom hladu
U staro Trebinje smo ušli kroz Južnu kapiju, mimoilazeći
se sa folklornim umjetnicima
Trebinje, grad u Republici Srpskoj, na krajnjem jugu
Hercegovine u podnožju planine Leotar.
Varošica platana kroz koju žubori rijeka Trebišnjica.
Hotel Platani u centru Starog grada je prepoznatljiv
simbol grada.
Vode ovdje ima, i pored ljutog hercegovačkog krša
Dok sjedimo pod platanima, pored nas defiluju folkloraši
iz desetak država.
Poljaci su bili veseli i poslije razigrani
Bokelji se razigrali
Jovan Dučić volio je je svoje kako on kaže “milo Trebinje”,
sanjao i pisao o njemu, otud se danas u Muzeju Hercegovine
čuva njegova zbirka pjesama, pisama. Počiva na brdu
iznad Trebinja u manastiru Hercegovačka Gračanica.
Tu spava vječni san veliki pjesnik.
Odavde puca najljepši pogled na Trebinje i Arslanagića
most
A taj prelijepi most je ukras i ponos Trebinja
Obići ćemo još i stari manastir Tvrdoš, čuven po
odličnim vinima.
(nastavit će se)
Pišem od svoje sedme godine. Blogerska "karijera" duga
16 godina samo je rezultat potrebe za pisanjem. A kad
se napisano na blogu ukoriči, dobijemo knjigu. Dosad ih
ima sedam. U toku je ispunjavanje poetskog i proznog
foldera, odvojeno, pa ćemo vidjeti za dalje...
Volite li sa skupljate uspomene s putovanja?
Drage suvenire? Male darove dragih ljudi?
Ovo je najlepša kolekcija za koju znam. Pripada
mojoj kumi i sa svakog putovanja nastojim da
doprinesem njenoj izložbi.
Pre mnogo godina neka mi je rođaka rekla da putuje u najlepši
grad Evrope, Lisabon, Smatrala sam da Ceca preteruje. Baš
najlepši, pored Barselone, Istanbula, Pariza… Preteruje.
Onda me je put naneo u Lisabon, na kongres. Iako smo bili
smešteni daleko od centra grada, brzo smo se snašli i u slobodno
vreme kolega i ja smo obilazili grad i dostupni deo okoline,
Cascais naprimer. Utisci su bili nezaboravni. Pa me je drugi
kongres nakon tri godine opet doveo, sad već bliže centru, na
pravo mesto gde se treba smestiti u ovom čarobnom gradu,
iznad trga Marquis de Pombal. Sa uživanjem sam vodila kolege
na mesta koja sam zapamtila, pa opet u Cascais na Atlantiku.
Srce mi je ostalo zarobljeno u kamenoj čipkastoj beloj kuli Torre
de Belem.
I obećala sam sebi, vratiću se. Kako god znam i umem. Prijateljica
mi reče, moram joj pokazati Lisabon, ona nije bila. A zašto da ne?
Sama sam organizovala avio linije, nije teško, a upamtila sam gde
se treba smestiti pa da nam Lisabon bude na dlanu. U blizini su
autobusi za razgledanje koji funkcionišu kao da smo u Švajcarskoj,
a ne Portugalu. Idu kad je napisano, stanice su odlično obeležene,
iziđete gde hoćete, razgledate tu destinaciju i sačekate sledeći bus.
Idealno. I tek pri trećem dolasku puta shvatila sam nešto što nigde
nije pisalo. Lisabon se obilazi drugačije. Ne odozgo, nego odozgo.
Morate se popeti na vrh Alfame, do dvorca Sao Jorge, i odatle
pogledati Lisabon i deltu reke Tejo. Kad se rašire bezbrojni prsti
moćne reke i na svakom vidite grad, osećate da ste na vrhu sveta.
Most Vasco da Gama gubi se negde u daljini, ko bi mu znao kraj
kad je dug preko 12 kilometara. Sam grad je savršeno dijagonalom
presečen na dva dela. Nakon zemljotresa 1755.godine Marquis de
Pombal je obnovio donji grad, Baišu (Baixa) i uredio sistem paralelnih
ulica od reke Tejo do glavne avenije, Avenide de Liberdade, koja
završava na kružnom trgu Marquis de Pombal, a onda se penje uz
park Eduarda VII do vidikovca. Sa jedne strane dijagonale je stari
centar Alfama a s druge Bairro Alto. Pogled na savršene crvene
krovove Lisabona, na odlično urađenu kaldrmu na portugalski način
sa ornamentima- kalšadu, oduzima dah. Bila sam sama, prijateljica
se odmarala, i ja sam natenane uživala u panorami koja se ne da opisati.
„I opet si se vratila?“ čula sam topli glas. Nisam verovala koga čujem
i vidim. Moju staru platonsku ljubav, Oriona, koji nikad ne odlazi dvaput
na isto mesto i ne razume zašto se ja vraćam omiljenim mestima.
„Svojoj ljubavi, naravno“, nasmejala sam se.
„A ja sam mislio da sam ja tvoja ljubav“, takmičio se u širini osmeha.
„Ti su kategoriji muškaraca, a Lisabon u kategoriji gradova“, nisam se
dala zbuniti. Nas dvoje smo godinama imali naš tajni kod i kud god
bismo putovali, samo bismo napisali da ćemo se nalaziti na toj i toj
strani knjige Patrizia Schulz “1000 places to see before you die“.
Dotad nam se putanje nisu poklopile. Ali ako planete dovoljno uporno
obleću Sunce, jednom će se sudariti… i evo nas tu.
„Ti poznaješ Lisabon kao svoj džep. Hoćeš li da mi budeš vodič?“
„Sa posebnim zadovoljstvom.“
„Šta predlažeš za početak?“
„Obići ćemo dvorac, a zatim se spiralno spuštati kroz Alfamu do reke.
Usput ćemo ručati u nekom tipičnom restoranu, ribu, naravno. Ako
može, uz fado. Na obali Tejo moramo odšetati do Torre de Belem.
Tu možeš da me zarobiš“.
„Zar nisam već?“
„Nisi, čim smo došli odvojeno :)“
Moj plan je ostvaren do detalja, pa nastavljen svim onim što mu još
nisam predložila. Iste večeri smo slušali fado u čuvenom restoranu
„A Severa“, posvećenom prvoj pevačici fada, Maria Severa (pre nje
samo su muškarci pevali fado). A šta se dalje događalo, moram
malo ostaviti i vašoj mašti. Nema smisla da se ulenji :) Mašta, naravno.
Priča o ergeli „Ljubičevo“ počela je potragom kneginje Ljubice
za prebivalištem udaljenim od grada, najpogodnijem za njenog
sina Milana, koji je bio malokrvan i često bolestan. Godine 1858.
na desnoj obali Velike Morave nastala je jedna od najvećih
ostavština kneza Miloša Srbiji, iz perioda vladavine, a poseban
značaj za požarevački kraj ima upravo ergela „Ljubičevo“.
„Ergela Ljubičevo“ je jedina državna ergela u Srbiji.
Kompleks ergele „Ljubičevo“ posjeduje oko 320 hektara
zemljišta, padoke, manjež i štale…
Ovo je obdanište, ždrebice s mladima
Uređene su parkovske površine, pješačke staze i
postavljena nova rasvjeta…
Vikendom je Lastavica zadužena za humor,
dok Euro odmara.
Ovaj post je urađen na stari način prije tri mjeseca,
objavljen je, ali blog ne dozvoljava komentare.
Šta bi se desilo kada bi Crnogorcima svijetlile oči?
- Beograd bi iz aviona izgledao k ' o Pariz
Kako Crnogorac piše epitaf svojoj ženi?
- "Ođe leži moja žena, a ja u miru počivam kod kuće."
Slike vam neće dočarati baš mnogo, ali pokušajmo.
Koncert tradicionalne srpske i ruske pjesme nazvan je
"Iz Beograda s ljubavlju".
Do sada nisam ni znala za vokalni ansambl "Dankina
brojanica". Postoji tri godine, vodi ga Danka Stojiljković,
dama izuzetne energije, vokal i dirigent.
"Večernji zvon" zvučao je divno, zvonko.
Pjesmu "Božurovi" predvodila je Zorana Pavić
Završna pesma "Ovo je Srbija" podigla je salu na noge
Bilo je još zanimljivih eksponata na izložbi genija
Leonarda da Vinčija na Kalemegdanu. Svi rade!
Pomenimo još neke. Nastavak je posvećen dražeN ;)
Mehanika
Anemometar i higrometar
Merdevine
Mašina za rezbarenje
Lučni most
Reflektor
Vertikalni kuglični ležaj
I još dama s hermelinom... Kopija, naravno.
Vikendom je Lastavica zadužena za humor,
dok Euro odmara.
Model za novopečenu elitu
Objekat je pod video nadzorom
Retka slika autobusa koji pije vodu.
Prilazi Djetic djevojci:
- Tako lijepo lice... takva figura...
te tajanstvene oci... zanosan pogled....
seksi glas... poljubac k'a u bajci...
no dosta je bilo o meni,
kako si mi ti, jadna?
Celi život imam višak kilograma.
Smršala bi ja ali gde posle da smestim
moje veliko srce i dušu?
U hotelu na Žabljaku kelner donosi gostu viski.
- Molim vas, donesite mi i led.
- Led?! Oli i sličuge da ti donesem?
-Šta ti najviše smeta kod nje?
-Pa uglavnom njen muž!
Pitali Crnogorca da li zna da svira violinu, a on kaže:
- Nijesam probâ, al ' znam sigurno
SMEDEREVSKU TVRĐAVU, kao upravno, vojno, privredno,
kulturno i crkveno sjedište srpske Despotovine, podigao je Despot
Đurađ Branković, sestrić despota Stefana Lazarevića.
Sagrađena je u periodu od 1428-1439 godine.
Svojim položajem na ušću reke Jezave u Dunav zauzima površinu
od približno 11 hektara, ima oblik nepravilnog trokuta i sastoji se
iz dva dijela - Velikog grada i Malog grada.
Tvrđava je stradala u eksploziji 5.juna 1941, čemu je posvećen
ovaj spomenik.
Započeo je 6.kongres nefrologa Srbije, u hotelu Crown
plaza.
Sve je spremno za početak. I mi.
Mnogo dragih ljudi koje dugo nismo vidjele...
Moje drage mlađe kolege iz kolektiva
Na svečanom otvaranju važne zvanice
Predsjednica kongresa doc.dr Mirjana Laušević
Svečanost upotpunjava zbor studenata medicine. Stojimo
dok pjevaju himnu Srbije.
Počasni gost konresa je prof. dr Vesna Garović, koja je
na Mayo klinici u USA postigla sve što nefrolog može
postići. Njeno plenarno predavanje bilo je izuzetno dobro.
Vikendom je Lastavica zadužena za humor,
dok Euro odmara.
Koje su bile posljednje Isusove riječi koje je uputio Crnogorcima?
- Ne radite ništa dok se ne vratim!
Došao Crnogorac u kafanu i od konobarice naručuje:
- Curo, donesi mi kafu slatku ka' ti a jaku ka' ja.
Konobarica mu donese kafu i Crnogorac je proba, namršti se i kaže:
- Curo, da se nijesi malo precijenila?
Event by Sladjana Belko
Guarnerius Centar Lepih Umetnosti
Promocija nove knjige dr Anke Stanojčić u izdanju
Instituta Belko.
Kako se kosovski zavet ispunjava na sjeveru Europe.
Da li je težak i dalek put od Suvaja do Rognana?
Jesu li bijele ruže natopljene suzama predaka?
Sve ovo doživjet ćete putujući s Ankom, uz sjetne zvuke
Hindemita i Bacha.
Putovanje će nam dočarati autorica, moderator i urednik
Sladjana Belko, akademski glumci Jelena Cerović i
Aleksandar Kecman, muzička pratnja Đorđe Milovanović.
Na kraju, potpisivanje knjiga je posebna svečanost.
Pomaže sin, dodaje knjigu za posvetu.
Tu su svi koji su trebali da budu tu... malo je opravdano
odsutnih. Uglavnom su knjigu pročitali u dahu.
Imali smo čast i zadovoljstvo da nam u Udruženju
Kagujevčana veče ulepša Nenad Glišić
Vikipedia kaže: Nenad Glišić (Kragujevac, 1972) srpski je književnik.
Pesme, priče i eseje objavljivao u mnogim časopisima i zbornicima
širom bivše Jugoslavije. Neke pesme, kratke i eseji su prevedeni
na poljski, italijanski i engleski jezik, a haiku na engleski i slovenački.
Urednik je Književne tribine kragujevačkog Studentskog kulturnog centra.
Samostalne knjige
“Domovino, ti si kao ciroza jetre” (pesme, 1992. g, Kragujevac)
“Himne kamikaza” (pesme, 1998. g, Kragujevac)
“Cvetovi Hirošime” (haiku, 2001. g, Kraljevo)
“Pesmice o prirodi i društvu” (za decu, 2004. g, Kragujevac)
“Sve o Psovaču” (roman, 2004. g, Beograd)
“Lica i situacije” (kratke priče, 2007. g, Beograd)
„Anahronike“ (poema, 2009. g, Beograd)
„U hladu drveta saznanja“ (pesme, 2010. g, Beograd)
"Doba. Ciklusi" (pesme, 2013. g. Beograd, nagrada "Đurin šešir"
"Ostaje samo telo" (pesme, 2014. g. Književna opština Vršac)
"Ezopide" (kratke priče, 2016. g, Beograd)
"Teme za široku potrošnju" (komentari i analize, 2018. godina, Beograd)
"Naslednici vremena" (pesme, 2018. godina, Mladenovac)
"Otpadija" (priče, 2018. godina, Mladenovac)
Godine 2014. objavljen je izbor iz njegove poezije na italijanskom jeziku pod naslovom "Nella pancia della bestia" (U stomaku zveri)za izdavačku kuću "Gilgameš edicioni"
Izuzetno veče vodila je prof. Gordana Radović
uz šarm izdavača Karla Astrahana.
Ponela sam svoju knjigu "Uzgredne zabeleške"
sa kolegijalnom posvetom
Sagledavanje unutarnjeg svijeta i svega onoga što
je u životu dokučio kao vrijedno za čovjekovo uzrastanje
i popravljanje na životnom putu, Miša Lazar je sabrao
u „Mudroslovlje”. Promocija ovog djela, sa podnaslovom
„Sedam knjiga mudrosti” priređena je u Udruženju
književnika Srbije.
O njegovim mudrostima govorili su književnici Vasa
Radovanović i Olivera Šestakov.
Nije nedostajala muzička podrška, a ni podrška medija.
U muzičkom dijelu programa nastupili su Miroslav
Ćosović, klavir i Kiril Dimitrov, gitara
Kolege koje poštuju Mišin rad sa zadovoljstvom
su prisustvovali njegovoj književnoj večeri.
Pažnju poklonika pisane reči, između ostalog, privlače
kratke pouke koje se mogu primijeniti u svakodnevici ili
o njima već čovjekovo iskustvo svjedoči
„Džaba ti kamen mudrosti, kada sa njim potoneš”,
„ Ko se mnogo osvrće, daleko ne stiže”,
„Najveća korist od čovjeka je da ti ne čini zlo”....
"Ljubim dakle postojim" je jedan od mudroslova
koji mi se posebno dopao. Zatim "Zaposlite vaše
misli da one ne bi vas zaposlile".
Sigmaringen je lijepi grad u pokrajini Baden Wurtemberg, poznat
po prekrasnom dvorcu i po prvoj brani na mladom Dunavu.
Nalazi se 40 km sjeverno od Bodenskog jezera.
Schloss Sigmaringen je bio sjedište kneževine
Hohenzollern-Sigmaringen do 1850. godine i još
uvijek je u vlasništvu obitelji Hohenzollern.
Osmotrimo ga sa svih strana.
Od pogleda na dvorac koji se ogleda u Dunavu
zastaje dah od ljepote.
Uvijek rado pogledam branu sa ribljom stazom.
To je prva brana na mladom Dunavu.
Iskrcavam se pored luke i prvo krećem ka luci,
pored murala
Konstanz se nalazi u pokrajini Baden-Württemberg, na obalama
Bodenskog jezera (Bodensee). Rijeka Rajna, koja počinje u
švicarskim Alpima, prolazi kroz Bodensko jezero i napušta ga,
znatno veća, ispod mosta koji povezuje dva dijela grada.
Prolazim pored spomenika Zeppelinu.
Ovo je njegov grad
Klupa s pogledom na Olimpiju, rad Petera Lenka
Sjeverno od rijeke nalazi se veći dio grada, dok je južno od
rijeke stari grad. Njemačko-švicarska granica prolazi duž
jugozapadnog i južnog ruba grada, razgraničavajući ga od
švicarskog grada Kreuzlingena.
Nastavljam duž obale jezera do mosta
Praćena pjesmom kanarinaca
Raskošna magnolija miriše
Prelazim most
Rajna je široka i moćna
i onda se vratim do ulaza u stari grad.
Istorijski stari grad, Niederburg
Obiđem ga, lijep je. Posebno mi se dopadaju cvjetni
aranžmani koji vise nad ulicama.
Trenutak za cvjetak
Nastavimo šetnju. Poslušajmo uličnog svirača
Lijep je ovo grad
Odmor uz kolač sa sirom i kavu
Uvijek idem do tornja starog grada, pa se vratim na
željezničku stanicu
Već smo pričali o poniranju Dunava. Zanimljivost je da
dio vode izvire 12 km dalje kao rijeka Aach, koja teče
preko Bodenskog jezera u Rajnu. Tako Dunav kao
veliki džentlmen poklanja dio sebe Rajni!
Dunav i Rajna su Romeo i Julija među rekama.
Silazimo na Aachquelle, izvor sličan izvorima Crnog
Drima, gdje se lijepo vidi izviranje vode.
Lijevo vidite da spajanjem rijeka Breg i Brigach nastaje Dunav.
Zatim dolazi do poniranja i dio te vode se pojavljuje kao reka
Aach. Veći dio Dunava teče dalje do Sigmaringena, gdje ima
prvu branu.
(Autor Joooo - German wikipedia, original upload at de:Bild:Obere
donau.png, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3850241)
Poniranje Dunava (njemački: Donauversickerung) je hidrogeološka
zanimljivost u gornjem toku Dunava između sela Immendingena
i Möhringena u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg.
Voda Dunava na različitim mjestima otječe u podzemlje i nastavlja
svoj put podzemno.
Vidi se tok brzog Dunava i skretanje od matice lijevo i desno,
što je ustvari poniranje. Matica nastavlja dalje.
Uglavnom u ljetnim mjesecima, kada kroz korito teče vrlo
malo vode, ponekada i cijela rijeka može nestati u krškom
otvorima, pa se koritom može hodati.
Zato su prije stotinjak godina izradili podzemni cjevovod koji
ponirući Dunav dovozi do mlinova Tuttlingena.
Zanimljivost je, da dio vode izvire 12 km dalje kao rijeka
Aach, koja teče preko Bodenskog jezera u Rajnu. Tako
Dunav poklanja dio svog toka Rajni.
Svi znamo da Dunav, druga po dužini rijeka Europe (nakon
Volge) nastaje spajanjem rijeka Breg i Brigach koje izviru
u rodilištu rijeka, Schwarzwald-u.
.
U gradiću Donaueschingen izvire dogovoreni izvor Dunava
Donauquelle.To je mala pritoka rijeke Brigach.
Pogledajmo kroz koliko zemalja protječe Dunav. Deset.
Skulptura iznad fontane je djelo kipara Adolfa Heera
i prikazuje Majku Baar koja svojim kćerima pokazuje put
‘’mladog Dunava’’. Put dugačak 2840 kilometara…
Ova fontana je Donauquelle, izvorčić Dunava.
A gdje nastaje Dunav? Na spoju rijeka Breg i Brigach
oko 1500 m od parka, Donauursprung.
Breg lijevo, Brigach desno. Na ovom mjestu rađa se Dunav.
Dunav tako čine dvije veće rijeke i pored Donauquelle, još
nekoliko manjih izvora koji utječu u Brigach.
Evo, baš ovdje
Da, ovo je beba Dunav, odmah nakon rođenja!
Dunav je jedina velika europska rijeka koja teče od zapada prema
istoku. Nakon puta od 2850 km rijeka se uliva u Crno more.
Za razliku od ostalih rijeka, dužina Dunava mjeri se od ušća
do izvora, a polaznom tačkom smatra se svjetionik u Sulini
na Crnom moru.
Nećemo vidjeti dvorac Donaueschingen, u vlasništvu jedne od
najstarijih europskih plemićkih porodica – Fürstenberg, sagrađen
1723.godine. Nije otvoren za posjete. Ali vidjet ćemo dvorski park,
Fürstenbergischer Park
Lijepi most u parku
Odmor na kamenoj klupi u parku, dok iza mene teče
rijeka Brigach
Donautempel označava mjesto gdje izvorčić Dunava
Donauquelle utječe u rijeku Brigach.
Nastavljamo prema mostu
Preći ćemo most preko rijeke Brigach i ući u ljupki gradić
Donaueschingen
Na pitanje gdje bih na izlet, sinu kažem: Stein am Rhein.
Pravac Švicarska.
Prvo obilazimo preijlepi dvorac Hohenklingen. Pretvoren je
u kompleks restorana sa sjajnim pogledom. Bez ulaznice
ili obaveze da se poslužite, možete obići cijeli dvorac.
A pogled je blago rečeno bajkovit. Stein am Rhein je
smješten na mjestu gde Rajna napušta Bodensko jezero
i nastavlja svoj put.
Pogledajte ovu divotu. Lijevo Untersee, desno Rajna,
između Stein am Rhein
Kakav pogled!
Sve je objašnjeno
Samo za uzdah
Zar nije prelijep Stein am Rhein, gledan iz dvorca?
Najbogatija zemlja, Švicarska, sa svojim čistim zrakom,
prijatnim ulicama, veličanstvenim pejzažima, uvijek je uživala
veću pažnju turista. Pored poznatog skijališta, Švicarska je
poznata po svojim spektakularnim prirodnim ljepotama, od
kojih je jedan vodopad Rajne, koji se nalazi u gradu. Nije
iznenađujuće što se u neposrednoj blizini ovog čuda prirode
nalazi zamak Laufen. Prvi pomen ovog zamka datira iz 858.
godine, kada je ova zgrada pripadala porodici Laufen (odakle
i ime dvorca), kasnije je dvorac Laufen pripao i drugim vlasnicima.
Sada je zamak Laufen turističko područje na listi švicarskog
nasljeđa, gdje se nalazi restoran sa nacionalnom kuhinjom,
muzej sa izložbom o povijesti Rajnskih vodopada, omladinski
hostel i prodavnica suvenira.
Zamak se nalazi na visokoj stijeni, a sa njegove osmatračnice
pruža se prelijep pogled na vodopad.
U unutrašnjosti ima dosta sačuvanih eksponata
Teritoriju zamka Laufen krasi prijatno dvorište sa mnogo
cvijeća i njegovanih travnjaka.
Bata Jurišić, stariji čovek koji živi u Golubincima u Sremu,
spremao se u krevet kada su mu javili da je ostavio svetlo
u šupi sa alatima u dvorištu. On je otvorio vrata kuće da ugasi
svetlo,kada iznenada vidi da ga ljudi pljačkaju.
Zvao je policiju koja ga je pitala:-Neko je ušao kod vas?
On odgovori:-Ne,ali neki ljudi su mi ušli u šupu sa alatom
i kradu mi stvari.
Policija mu odgovori:-Sve naše jedinice su zauzete.
Zatvorite se u kuću i nekoga ćemo poslati čim bude slobodan.
Bata odgovori:- O.K.
Poklopi slušalicu, pričeka 30 sekundi i nazove ponovo policiju:
- Dobro veče, ja sam vas malopre zvao i prijavio da mi lopovi
pljačkaju alat. Ne morate žuriti...ubio sam ih!
Pa je poklopio slušalicu.
U roku od 3 minuta, 6 policijskih auta, ekipa snajpera, helikopter,
dva vatrogasna auta, hitna pomoć došli su pred njegovu kuću
i zaustavili lopove tokom pljačke.
Policajac mu priđe:-Gospodine, mislio sam da ste ih ubili...
A Batke mu odgovori:- A ja sam mislio da ste mi rekli da
nemate nikoga slobodnog.
Moglo bi se reći da su imali solidnu vezu osuđenu na neuspjeh.
Prijatno za oboje, ali neusklađeno. Kad ga je uhvatila u lažima,
otišla je od njega po kratkom postupku. Nastavio je da je
bombardira izjavama ljubavi u koje ona više nije vjerovala. Kukao je,
molio, prijetio. Rijetko bi im se putevi ukrstili da se vide, no tada bi
mu nedvosmisleno davala do znanja da nisu više u zajedničkoj priči.
Kad joj je javio da putuje u njihovo gnjezdo, gdje im je više puta
bilo lijepo, prisjećao se, svaka stanica je mirisala na njih dvoje,
svaki kilometar bliže gnijezdu bolio je... slao je bjesomučno poruke,
pune nade će se ona predomisliti i doći. Pa poruke kad je stigao,
sam, tužan bez nje, njene slike bole, zovu je da se vrati, da mu
dođe. Smješkala se dok je čitala te poruke i pitala se dokle čovjek
može ići u ubjeđivanju nekoga tko je definitivno izišao iz njegovog
života.
Sljedećeg dana je pomislila kako se on budi tamo sam, bez nje i
zapitala se koliko mu vremena treba da krevet ispuni - nekom
drugom. Ne dugo, zaključila je. Takav je čovjek, ne umije biti sam.
Vraćala se iz grada autobusom, gužva, nigdje mjesta. Baš joj nije
prijalo stajanje, guranje, pa je nastavila da se provlači do mirnijeg
dijela autobusa. I onda ga je vidjela. Sjedio je ispred nje s nekim
muškarcem i glasno se smijao. Htjela je da se vrati, da je ne vidi,
no utom je čula nešto što ju je zadržalo.
„Zamisli sad nju tamo. Dolazi i ljubi vrata!“
„Zašto misliš da je tamo?“ upita ga drug.
„Toliko sam je ubjeđivao, molio i kumio, da mi je nešto sažaljivo
odgovorila. Smilovala se nada mnom tako jadnim i siguran sam
da je sada već tamo. Prevalila toliki put, dolazi pred kuću i ljubi
vrata. Kako je to slatka osveta!“
Tako li je on zamislio! Da je namami molbama i ismije? Ubijeđen
da je ona tamo i da ga traži? A on ovdje uživa u slatkoj osveti ...
Progurala se malo naprijed, očešala ga u prolazu tek da je
primijeti i pogledi su se sreli. Zapanjenost u njegovim očima bila je
dovoljna. Izišla je na prvom stajalištu.
Nikad neću zaboraviti reakcije mojih sinova kad sam kući
donijela diplomu primarijusa. Znali su da zbog njih nisam
gradila fakultetsku karijeru, i pored visoke ocjene na studijama,
da nisam imala pomoć u njihovom podizanju i da je to
najviše što mogu postići kliničkim putem.
Stariji sin je rekao:„Daj mi moju kuvertu.”
Štedio je za bicikl i ja sam čuvala njegovu kuvertu.
„Daj i meni moju,” rekao je mlađi sin.
Kad sam im dala, stariji je odvojio polovinu ušteđevine
i dao mi:„Znam da želiš zlatni lančić. Kupi ga od mene za
primarijat!”
Mlađi je dodao svoju svotu: „Od mene kupi privjesak!”
Suvišno je reći koliko su me ganuli. Izljubila sam ih i kupila dar
istog dana. Kad je suprug stigao, pokazala sam mu diplomu.
Nije naročito reagirao. Onda sam mu pokazala lančić sa privjeskom.
„Pa to sam ja htio kupiti!”
Nije on imao pojma da ja to želim, tog trena je dobio ideju.
„Ti si možda namjeravao, a oni su uradili!”
Kad je kuma čula šta su uradili, nadoknadila im je darovano.
Godinu dana kasnije dobila sam muzičku liniju od supruga.
Bajagi, za primarijat. Time se kuća ponovila, a ne ja.
Vrijeme za dar za primarijat odavno je isteklo...
Moja novela "Zbog tebe tata", porodična saga
stigla je vruća iz štamparije baš na prvi dan proljeća.
To je knjiga kojoj se radujem najviše od mojih sedam.
Iako je manja od ostalih i sadrži mnogo tuge na svojim
stranama, meni je najznačajnija.
U Društvu književnika Beograda posebno volimo prijeme
novih članova. Slušamo veoma različite autore, a sve na
kraju bude skladna cjelina. Moderator je 28.2.2023. bila
Anka Stanojčić, a u predstavljanju novih članova pomogle
su joj Vladanka Cvetković i Slađana Bajčić
Večre je otvorio predsjednik Društva
Zoran Škiljević
Moderator Anka Stanojčić
nastavila je vođenje večeri
Vladanka Cvetković predstavila je stvaralaštvo
Vanje Parače
Vanja Parača je izabrala najdraže pjesme iz svog opusa.
Anka Stanojčić je predstavila rad Dragana Biševca
Dragan Biševac je izabrao svoje pjesme i mudroslove
Slađana Bajčić je predstavila najmlađu novu članicu.
Sa samo 15 godina, Ivana Karajanković već ima zbirku
poezije i roman.
Ivana Karajanković nas je iznenadila zrelošću svog
pisanja
Pažljivi slušatelji aplauzom su propratili svaku pjesmu
i prozne dijelove
KABARETSKA PREDSTAVA
Beogradska premijera: 27.02.2023.
Scena „Aleksandar Popović”, Sezona 2022/23.
Preporuka potječe od sjajnog biletara pozorišta "Vuk",
Piće pred predstavu
Igra Milorad Dajmanović, prvak drame Beogradskog
dramskog pozorišta, sa odličnom ekipom pjevača,
recitatora, pijanistom. Cijela sala pjeva uz neke pjesme.
Zaključak: ponoviti gledanje!
I tako, sin ode na put i ostavi mi zadatak da mu
ispraznim hladnjak. Ostala 3 jaja, 20 dkg sira tipa fete,
poriluk 5 strukova, jedna paprika. Što ćemo?
Ispržila sam sjeckani poriluk i papriku na ulju.
umutila 3 bjelanca, pa 3 žumanca, sastavila, dodala
izmrvljen sir i malo soli. Zatim ispržen praziluk. Sve
pomiješala i nadijevala po dvije kore, na kraju i u sredini,
pa rolala. Pekla na 200 stupnjeva 25 minuta.
Rezultat vrlo ukusan.
Proslavila sam četiri godine svoje foto grupe Vidjeti ljepotu/notice the Beauty. Donosila mi je radost
i ljepotu i kad nioktuda radosti nije bilo. Ideju mi je dala mecabg, kad sam bila na najnižoj tački raspoloženja.
Njena specifičnost je u tome što svakog dana mijenjam
naslovnicu i radim nagradne kolaže, a svakom kolažu
prethodi prozna ili poetska najava iz mojih knjiga.
Svakog dana tema je druga, a evo šta su članovi postavili
na temu IZLOŽBA SLIKA ILI FOTOGRAFIJA. Naslovnicu
je osvojila Vera.
U finale se izborilo osam lijepih fotografija
Evo i još nekoliko kolaža.
Građa
Kad grade kuće
koriste cigle, beton, drvo.
Kad su gradili mene,
od emocija su me sazdali.
Temelje od osjećaja,
zidove od temperamenta,
krov od čiste ljubavi.
I ne pitaj me onda
zašto srcu uzimam
ono što drugi ne vide?
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice,
dok se Euro odmara.
Razgovaraju dva prijatelja.
-Mnogo sam tužan jer nisam mogao da prisustvujem
kada mi se dijete rađalo''.
-Šuti, moglo je da se desi nešto gore od toga, da nisi
bio prisutan kada se dijete pravilo!
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice,
kad se Euro odmara
Koala iz Srema
Sve je relativno...
+18° C – na Havajima uzimaju drugi prekrivač.
+10° C – u zgradama u Helsinkiju isključuju grijanje.
+2° C – italijanski automobili ne mogu da upale.
0° C – destilirana voda se smrzava.
-1° C – dah se vidi. Rusi jedu sladoled i piju hladno pivo.
-4° C – pas vam se uvaljuje u krevet.
-10° C – francuski automobili ne mogu da upale.
-12° C – političari počinju da pričaju o beskućnicima.
-15° C – američki automobili ne mogu da upale.
-20° C – dah se čuje.
-24° C – japanski automobili ne mogu da upale.
-28° C – pas vam se uvaljuje u pižamu.
-29° C – nemački automobili ne mogu da upale.
-30° C – nijedan normalan automobil ne može da upali.
-36° C – ruski automobil ne može da upali.
-39° C – Rusi zakopčavaju svu dugmad na košuljama.
-50° C – automobil ti se uvaljuje u krevet.
-60° C – žitelji Helsinkija se smrzavaju. U Moskvi zakopčavaju kapute.
-70° C – smrzavaju se i u paklu. Univerzitet u Kuznjecku
organizira cross-cantry.
-72° C – advokati zavlače ruke u vlastite džepove.
-120° C – alkohol se smrzava. Rusi baš onako nervozni!
-273,15° C – apsolutna nula. Prekida se kretanje elementarnih
čestica. Rus liže smrznutu votku.
Za dan Sv.Trifuna i Sv. Valentina, zavisi po kom kalendaru
gledamo, logično je što smo organizirali poetsko-proznu
Večer ljubavi i vina u Društvu književnika Beograda.
Večre su vodili moderator i sekretarka Društva Anka
Stanojčić i predsednik Zoran Škiljević.
Večer je otvorio Zoran Škiljević
Led je probila Anka Stanojčić svojim pjesmama
Nastavili su Olivera Šestakov, Sladjana Belko i Gordana
Rusinkov Marković
Nastavili su: Nevenka Bošnjak Čolić, Dušan Živančević
i Anka Dinić
Predstavili su se Dragan Biševac, Jagoda Nikačević
i Ivana Karajanković
Nastavili su Ljubomir Vujović, Slavica Milosavljević
i gošća Snežana Jovicki
Zatim Mirko Škiljević, gošća Zorica Katanić i na kraju
Zoran Škiljević
U okviru dana kragujevačke knjige, u gradskoj biblioteci
"Vuk Karadžić" gostovali su predstavnici Društva književnika
Beograda. Moderator je bila Gordana Radović.
Učestvuju Sladjana Belko, Anka Stanojčić i Zoran Ilić
Prvo je Zoran Ilić predstavio svoje romane
Sladjana i ja smo predstavile naš poetski dijalog.
Moderator zadaje reči na koje obje odgovorimo
sa po jednom adekvatnom pjesmom.
Sala je bila puna, a slušaoci pažljivi. Kažu, razbile smo
stereotipove književnih večeri.
"Henrik Ibzen u Rimu piše Lutkinu kuću (Noru), po mnogima njegovu
najznačajniju dramu, a sigurno najpoznatiju. Na pozorišnoj sceni,
ova drama će biti prvi put izvedena u Kraljevskom pozorištu u
Kopenhagenu 21. decembra 1879. godine."
"Bitno je spomenuti da je Nora praktično prvi bestseler: po izlasku
knjige, prvi tiraž od 8000 primeraka rasprodat je za nekoliko dana,
pa je bilo potrebno drugo izdanje, zatim treće, i sa novim izdanjima
se nije stalo sve do danas. Ibzenova slava se posredstvom Nore
munjevito širila svetom, a drama je osim toga do te mere bila
značajna za razvoj feminizma, da je na kineskom reč koja označava
feminizam građena iz korena Nora, prema Nori iz komada."
Inspiraciju za Lutkinu kuću Ibzen je pronašao
u istinitoj priči koja se dogodila jednoj njegovoj
obožavateljki, a koju je on zbog veselosti
nazivao Lastavica.
Dugo nismo gledale ništa u ovom kazalištu, a uvijek
vrijedi
Glumačka podjela je odlična
Na kraju dlanovi bride od aplauza. Ne zna se
tko je bolji. Cijela ekipa je sjajna.
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice,
dok se Euro odmara.
Ženi ljubavnik dolazi kući dok joj je suprug na poslu.
Njen devetogodišnji sin dođe kući nenadano, ugleda
ih i sakrije se u garderobni ormar kako bi ih i dalje
promatrao. Ženin suprug također dolazi kući. Ona strpa
ljubavnika u ormar, ne znajući da joj je sin već unutra.
Dječak: - Mračno je ovdje
Muškarac: - Da, mračno je.
Dječak: - Imam nogometnu loptu.
Muškarac: - To je lijepo.
Dječak: - Želis li je kupiti?
Muškarac: - Ne, hvala.
Dječak: - Moj tata je vani.
Muskarac: - OK, koliko?
Dječak: - 250 EUR
Nakon nekoliko sedmica muškarac i dječak se ponovo
susretnu u ormaru.
Dječak: - Mračno je ovdje.
Muškarac: - Da, mračno je.
Dječak: - Imam patike za nogomet.
Prisjećajući se što se zadnji put dogodilo, muškarac upita:
-Koliko?
Dječak: - 750 EUR
Muškarac uzdahne: - U redu.
Par dana kasnije otac kaže sinu:-Uzmi loptu i patike idemo
se igrati.
Dječak odgovori: - Ne mogu, prodao sam loptu i patike.
Otac upita: - Za koliko si ih prodao?
Dječak: - Za 1.000 EUR
Otac: - To je grozno, kako si mogao tako opelješiti svoje prijatelje...
to je puno više nego što te dvije stvari stvarno vrijede! Sad te
vodim u crkvu da se ispovijediš!!!
Otac odvede sina u crkvu i u ispovjedaonicu, pa zatvori vrata.
Dječak: - Mračno je ovdje.
Svećenik: - Ne počinji mi opet!
Nekad davno u izboru poziva bilo je i slikanje,
ali ne po mom mišljenju, nego slikara koji nam je
u školi predavao likovno. Šteta što nisam više
sačuvala, samo ova tri crteža.
Moj djed Ante
Fruška gora u svojim skutima čuva 16 pravoslavnih
manastira, među njima i manastir Beočin, oko 20 km
od Novog Sada.
Ženski manastir Beočin na obroncima Fruške gore
pominje se prvi put u drugoj polovini 16.stoljeća, u turskom
popisu. Ne znamo tko je bio ktitor i kada je nastao.
Glavna manstirska crkva izgrađena je u tradicionalnom
srpsko-vizantijskom stilu sa gotičkim elementima.
Ikonostas su polovinom 18. stoljeća radila tri velika
majstora. Pjevnice je oslikao Georgije Zograf.
Mnoga čuda se vezuju za ikonu Presvete Bogorodice
Beočinske, za koju se vjeruje da je stara preko 500
godina.
Na izlasku palimo svijeće za zdravlje i za upokojene.
Tri vjerne druge zadovoljne su boravkom u manastiru
Čak su nas poslužili kafom, čajem,
kiflicama i divnim kolačima
Iza porte se nalazi park star 150 godina.
Podigli su ga baštovani iz Pariza koji su održavali dvorac
u Versaju za vrijeme arhimandrita Dimitrija Brankovića.
Razlog za malu kopiju versajskog vrta je vjerojatno taj
što je manastir nekada imao veliko imanje ali i dionice
u rudniku.
U sredini je fontana okružena mnoštvom listopadnog i
zimzelenog drveća kao i žbunastog rastinja koje nije
uobičajeno za ovo podneblje.
Na izvišenju iza fontane je i prelijepa kapelica.
Park smo promatrali preko ograde obavijeni mirisom
četinara. Iako nije u punom sjaju, njegova otmjenost i
dalje plijeni.
Stižemo u manastir Rakovac, manje poznat od ostalih
fruškogorskih manastira. Izgledom podsjeća na
manastire Grgeteg i Novo Hopovo.
Nije poznato kad je manastir nastao. U narodu kruži
legenda po kojoj je veliki komornik srpskog despota
Jovana Brankovića po imenu Raka Milošević ubio jelena.
Kako se tada jelen smatrao simbolom čistote, vezano
i za čistotu duše monaha, Raka je na tom mjestu
podigao crkvu, koja je po njemu i dobila ime.
Volim ovakve kapije
Manastir je ženski i lijepo je uređen. A u posjetu
su došle dame
Mirjana Novokmet, književnica i slikarica, rođena je u Beogradu
1958. godine, a osnovnu školu, gimnaziju, studentske dane i
radni vijek profesorke likovne kulture provela je na Vračaru,
gdje je proživjela pola stoljeća. Studirala je na više fakulteta,
završila jedanaest semestara na Pravnom, a zatim se posvetila
umetnosti i diplomirala na Fakultetu likovnih umjetnosti u
Beogradu. Imala je deset samostalnih izložbi i član je ULUS-a.
Njen buran unutrašnji život prelamao se kroz umjetnost, pa je
objavila devet knjiga poezije, od kojih je njena prva knjiga
„Izazov nepoznatog“ nagrađena u rukopisu na Majskim
susretima Scene Crnjanski, kao i sedam romana i dvije knjige
pjesama za djecu. Objavljivala je pjesme i prozu u
više antologija i časopisa, i u našem časopisu „Beogradski
krug kredom“. Počela je svoju književnu karijeru u najstarijem
književnom klubu na Balkanu „Scena Crnjanski“ i slijedila
pjesnički put njegovog predsednika Tomislava Miloševića.
Jedan je od osnivača Društva književnika Beograda i idejnog
rješenja za grb ovog društva. Njena članska knjižica ima redni
broj 1, a jedno vreme je bila sekretar DKB.
U riječima i bojama otkrila je izraz za svoja osjećanja i put ka
ljepoti i harmoniji, put ka ljubavi.
Nažalost, njena bolest nije dopustila da još doprinese
umjetnosti kojoj je bila potpuno posvećena. Napustila nas je
22.oktobra 2022.
Izražavamo saučešće umetnosti i porodici. Slava joj i hvala.
Društvo književnika Beograda posvetilo je večer sejćanja
velikoj umjetnici Mirjani Novokmet
Večer je otvorio predsednik Društva Zoran Škiljević
Nakon minuta šutnje za Mirjanom i još troje pisaca
koje smo izgubili, Anka Stanojčić je pročitala biografiju
Mirjane Novokmet
Miša Lazar je ispričao svoja sjećanja na umjetničko
druženje sa Mirjanom i na značaj njenog djela
Posvetio joj je divnu pjesmu "Mironosnica"
Driljiva sjećanja s nama je podijelio Ljubomir
Vujović, uz "Molitvu za spas"
Nadica Ilić je posvetila pjesmu Mirjani
Olivera Šestakov se sjećala Mirjane uz njenu poeziju
Anka je pročitala divnu pjesmu "Kad odu pjesnici",
koju je Mirjana posvetila svom uzoru, Tomislavu
Miloševiću
Jelena Cerović je pročitala pjesmu "U zagrljaju"
iz istoimene knjige
Ljilja Lambić je pročitala Mirjanine pesme "Zlatna vrata"
i "Zlatni ključ"
Ljilja i Jelena su nastavile s kazivanjem Mirjaninih
pesama, proročanske "Silazak u nespokoj", a
Anka je pročitala pjesmu "Kovač svjetlosti"
Dušan D Živančević nam je otkrio zašto je Mirjanina
članska karta Društva imala broj 1
Cvijeta Jurišević posvetila je pjesmu Mirjani
Sećanja iz školskih dana iznijela je Sladjana Belko
Hvala Mirjani Novokmet za sve lijepo što nam je ostavila!
Izražavamo saučešće umjetnosti i obitelji.
Slava joj i hvala.
Stvaralačka godina Društva književnika Beograda završila
se Svečanom akademijom, koja je okupila najbolje pisce
Društva.
Akademiju je otvorio predsjednik Zoran Škiljević
Besjedu o našem časopisu "Beogradski krug kredom"
govorio je urednik, Zoran Ilić
Moderator i sekretar Društva Anka Stanojčić vodila je
nastavak Akademije. Slijedilo je uručenje priznanja
zaslužnim članovima Društva i suradnicima:
Slavica Žižić Borjanović, Sekretar sekcije za umjetnost,
humanost i kulturu SLD DLV, za petogodišnju suradnju
oko opremanja bolničkih biblioteka namijenjenih
pacijentima.
Olivera Šestakov, za doprinos uspješnom radu DKB
Srećko Aleksić, za doprinos uspješnom radu DKB
Poslastica večeri bio je svečani prijem novih članova. Anka
je predstavila Dragoslava Batu Babića i uručila mu
člansku knjižicu. On se odužio prelijepim pjesmama.
Jadranki Ćulum knjižicu je uručio Zoran Škiljević.
Njene pjesme su oduševile prisutne.
Novi član Milan Obradović je bio prijatno iznenađenje
večeri.
Sladjana Belko je predstavila novog člana Srđana Lekovića.
U nastavku, Društvo književnika se predstavilo svojim
novim članovima po jednom pjesmom:
Goran Matić
Rade Kokić
Vladanka Cvetković
Gordana Rusinkov Marković
Olivera Šestakov
Svetlana Joksimović
Dobrivoje Lazarević
Nadica Ilić
>
Jagoda Nikačević
Anka Stanojčić
Srećko Aleksić
Vidjet ćemo se na proslavi desetogodišnjice Društva
književnika Beograda u siječnju 2023.
Unaprijed smo nazdravili na lijepom druženju nakon Akademije.
Sv. Nikola je po broju svečara bez premca među slavama
u Srba, a posvećeno mu je više od 600 crkava pod
jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve. Zato je Sv. Nikola
hramovna i manastirska slava SPC. Kaže se da u Srbiji
svi slave Svetog Nikolu – polovina kao krsnu slavu dok
druga polovina posjećuje domaćine slave.
Sv. Nikola je zaštitnik putnika, pomoraca i djece.
Obilježja slave su: svijeća, žito (koljivo) i slavski kolač.
To mora biti, a sve drugo ne mora.
Nadica Ilić je pjesnikinja posebnog senzibiliteta
i originalnih stihova. U Društvu književnika Beograda
podijelila je s nama impresije o svoje dvije knjige "Zavet
sinu" i "Zagrljaj".
Promociju je otvorio predsjednik DKB Zoran Škiljević,
Anka Stanojčić je pročitala biografiju poetese,
A recenzent Milutin Đuričković nadahnuto je govorio
o poeziji Nadice Ilić.
Ljilja Lambić je pročitala dvije pjesme iz knjige "Zavet sinu"
Anka je nastavila s čitanjem pjesama
Pa predala autorki da pročita izabrane pjesme
Nastavili smo s čitanjem pjesama iz zbirke "Zagrljaj",
a na kraju svi su željeli posvetu autorice
Dobila sam privremeni slabi komp, dok servis
ne riješi pitanje novog koji ne valja ili vrati
pare. Ipak ćemo se družiti. Hvala mecabg
na obavještavanju blogera.
Nakon sjajne promocije knjige o Jermeniji "Zovi me Garun",
u maglovitoj noći na Trgu republike...
...opustile smo se uz čaj. Pravo mesto za magloviti čaj.
Hvala blog.hr na poklonu za 16 godina blogerske
karijere. Dirnuta sam. Još jednom, hvala našem
blogeru j. na nominaciji i svima koji su je
srcem podržali.
Paket je stigao mojoj bratanici koja ima troje djece i
svatko će uzeti jednu stvar. Kao da ste znali, svaka čast!
Bliži se kraju i ova 2022. Koronasta, ne baš bogata
zdravljem. Sa izdajom gdje se to nije smjelo dogoditi.
ali se dogodilo. Sa lojalnošću i vjernošću pravih
prijatelja. Sa emotivnim bogatstvom mlađeg sina.
Bilo je putovanja po Srbiji, slatko i drago druženje s
mojima u Njemačkoj, povratak rodnoj grudi u Makarskoj.
Objavila sam svoju šestu knjigu, poetsku zbirku
"Ljubav plime i oseke". Ostvarila sve programe u
Društvu književnika Beograda i uspjela se izboriti
za prestižni "Garavi sokak". Dobila drago blogersko
priznanje na blog.hr.
Ali što obilježava 2022 iznad svega, najviše, najjače?
Šta je glavna impresija godine na izmaku?
Norveška. Ostvarenje životnog sna. Nakon što sam
se 11 godina borila da dobijem djecu i primila životno
priznanje "Kreativna dama Srbije," postavila sam sebi
još jedan životni zadatak: da položim ruže na grob
mog djeda u Norveškoj, nakon 80 godina od njegovog
robovanja u norveškom logoru. I nakon mnogo ozbiljnih
priprema, uspjela u tome.
Za mene, 2022.godina je Norveška. Ni manje, ni više!
Ima jedno kultno mjesto u Zemunu, mjesto odlične muzike i
sjajne kuhinje, u kom, zamislite, dosad nisam bila. To
je restoran "Reka" na obali Dunava u Zemunu.
Odmah vam je jasno što vas čeka
Ambijent je veoma lijep
Živa muzika je savršena
Povod: dupli rođendan.
Ustvari, u restoranu se slavilo čak šest rođendana!
Torte su serijski stizale
Trideset treći međunarodni susret pjesnika pod nazivom
"Garavi sokak" organizirao je Književni klub "Miroslav
Mika Antić" iz Inđije i njegov predsjednik Aleksandar
Mijalković
Izabrane pjesme ulaze u Zbornik, a na susretu svako
od izabranih čita jednu pjesmu.
U Domu kulture u Inđiji nastupilo je četrdesetak pjesnika
iz skoro cijele bivše Jugoslavije, a radove je poslalo i
dosta pjesnika iz Europe i Azije. Na spisku autora našlo
se njih trideset i troje iz Slovenije, Crne Gore, Makedonije
i Hrvatske.
Imala sam sreću da je Aleksandar prozivao azbučnim
redom pa sam nastupila s mojom pjesmom među prvima.
Gordan Gorunović
Radmila Rašić
Sladjana Belko
Srećko Aleksić
Smiljana Božić
Društvo književnika Beograda imalo je tri predstavnika
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice
dok se Euro odmara
Slikar angažovao jednu devojku da mu pozira za akt.
Kad je trebala da se svuče u ateljeu, ona se usteže.
-Zar Vam je prvi put da se skidate pred muškarcem?
-Nije, ali mi je prvi put da muškarac ostaje obučen!
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice
dok Euro odmara
Pričaju dva zavisnika od interneta.
-Ne mogu da zamislim kako su naši roditelji prekraćivali
vreme pre nego što je izmišljen internet!
-Ni ja. Pitao sam svih osamnaest svojih sestara i braće,
ni oni ne znaju!
Zove đavo Boga jedno prepodne i kaže mu:-
Šta misliš da odigramo nogometnu utakmicu,
Pakao protiv raja?!
Bog se gladi po bradi pa mu reče:- Ali ti znaš da
su najbolji fudbaleri svih vremena kod mene?
Đavo se smeši:- A jel ti znaš da su najbolje
sudije kod mene?
Nova premijera u Teatru VUK – "RUŽIČASTO"
koju po vrlo zanimljivom i provokativnom tekstu Sem Holkroft,
režira Anja Čuković.
U predstavi maestralno igraju MAJA ŠARENAC
i DANICA GRUBAČKI
Radnja ovog komada, koji je nastao u sklopu tematskog koncepta
preispitivanja ženske moći u politici danas, odvija se u šminkernici
jednog tv studija pred početak emisije uživo. Penzionisana porno
zvezda, Kim Kin, jedna od najuspešnijih preduzetnica u Britaniji,
dobila je priliku da promoviše svoj najnoviji asortiman proizvoda
na nacionalnoj televiziji. Međutim, neposredno pred početak
snimanja, u njenu šminkernicu dolazi premijerka Britanije.
Šta povezuje ove dve žene, da li je u pitanju sprečavanje mogućeg
skandala? Da li će dve ekstremno uspešne žene uspeti da se
ujedine i izbore za svoje mesto u ovim ,,muški orijentisanim
poslovima’’ Ili će ostati deo takvog sistema, koji su i same do
sad uspešno eksploatisale i na račun kog su uspešno profitirale?
Aurora borealis, polarna svjetlost, najradije se promatra
u gradu Tromso, na krajnjem sjeveru Norveške. ali se
lijepo vidi i u gradiću Rognan, u kome sam bila ljetos.
Moj anđeo mi je poslao fotografije početka stvaranja
AURORE pored mjesta koja sam ljetos vidjela.
Ima dosta ljudi koji iz zdravstvenih razloga ne smeju
konzumirati hranu koja sadrži gluten. U restoranima
se obično može dobiti nešto od jela bez glutena. nije
naodmet znati da u Beogradu postoji posebni
bezglutenski restoran "Maša" (uvijek pun)
Odličan paradajz potaž
Piletina sa basmati rižom i mozzarelom
Ukusno je i nama koji zasad nemamo problema
s glutenom
Nastavljamo školu nefrologije. Riječ dobija infektolog
prof.dr Ivana Milošević, koja govori o terapijskom
pristupu COVID-19 infekciji.
Od početka pandemije promijenilo se 13 protokola
i sada osnova terapije izgleda ovako:
U kovid ambulantama se najčešće daje favipiravir,
popularno zvan "kineski ljekić" iako je japanski.
Daje se per os
Remdesivir se daje parenteralno
Molnupiravir se dobro pokazao. Pije se.
Stižu i oni koji "lome jezik"
Iako se radi o VIRUSNOJ SEPSI ili možda baš zato,
kortikosteroidi su spasili mnoge živote
Riječ dobija nefrolog doc. dr Branka Mitić, da govori o
COVID-19 infekciji kod bolesnika koji se leče dijalizom.
Oboljevaju li češće i teže od opšte populacije? Da.
Pro.dr Dejan Petrović govori o lečenju anemije kod
bolesnika sa hroničnom bubrežnom slabošću i
COVID-19 infekcijom.
Prof.dr Milan Radović govoriće o COVID-19 infekciji i
akutnoj bubrežnoj slabosti, o ulozi kontinuiranih
postupaka za zamjenu bubrežne funkcije (CRRT).
Ishodi su generalno loši
Škola nefrologije se nastavlja predavanjem kl.asistenta
dr Aleksandra Jankovića (koga zovem mojim nasljednikom,
jer sam mu na odlasku u penziju predala sve svoje
pacijente). Govoriće o oštećenju glomerula tijekom i
nakon COVID-19 infekcije.
Glomeruli su osnovna funkcionalna jedinica bubrega
Bubrežni bolesnici se lakše zaražavaju i teže preboljevaju
COVID-19 infekciju.
Prof. dr Igor Mitić je govorio o COVID-19 infekciji kod
bolesnika s transplantiranim bubregom
i konačno, prof.dr Radomir Naumović je iznio rezultate
multicentrične studije Udruženja nefrologa Srbije
Posmatran je prvi talas pandemije od 1.4.-28.5.2020.
Izneo je najčešće simptome COVID-19 infekcije
kao i faktore koji uslovljavaju lošiji ishod
Lečenje bolesnika na dijalizi je teže i komplikovanije nego
u opštoj populaciji
Diskusija je bila živa i korisna
Naučili smo dosta u ovoj školi nefrologije o novostima
u oboljevanju i liječenju od COVID-19 virusne sepse.
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice
dok Euro odmara
Bosanac rešava kriižaljku
U nekom talijanskom selu svećenik se dogovori sa ženama,
da kad žele da se ispovijede o seksualnim aktivnostima
izvan braka, da kažu da su se okliznule na bunaru.
Nakon šest mjeseci dođe u to selo novi svećenik. Dođe mu prva
žena na ispovijed i kaže da se okliznula kod bunara,
a na to će svećenik:
– Jao, jeste li se ozlijedili?
Žena odgovori:– Pa ne, sve je u redu.
I tako žene dolaze jedna za drugom. Svaka se tu i tamo okliznula
kod bunara. Nakon ispovijedi svećenik ode brzo do gradonačelnika
da nešto preduzme oko tog opasnog bunara, na to gradonačelnik
upoznat s lozinkom koju je osmislio predhodni svećenik, smijehom
odgovori da mu je poznat problem i da se on ne brine.
No svećeniku se odgovor nije dopao, pa će:
– Da, da, samo se vi smijte, i vaša žena se tri puta okliznula.
Na autobuskoj stanici pita jedna plavuša prijateljicu koju dugo
nije vidjela:
-Jesi li se ti udala?
-Nisam.
-Pa što čekaš?
-Autobus.
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice.
kad se Euro odmara
Bog je stvorio ženu i pozvao tri stručnjaka da ih pita
za mišljenje: slikara, kipara i arhitektu. Najprije dođe
slikar, priđe božjem djelu i reče:
„Predivno! Samo, ima premalo boja. Evo, obojit ćemo
kosu u plavo i oči u zeleno i sad je Tvoje djelo stvarno
savršeno!“
Zatim dođe kipar: „Ja bih se složio s kolegom, ali s
gledišta moje struke mislim da Tvom djelu nedostaje
pokoja krivina i dubina. Evo, dodaćemo malo veće
grudi, smanjiti struk i proširiti bokove, pa će žena
biti savršena!“
Na kraju dođe i arhitekta: „Ja se potpuno slažem s
intervencijama svojih kolega, ali imam samo jednu
stručnu primjedbu: zabavni park je malo preblizu
sanitarnom čvoru!“
Čovek dođe kod lekara i kaže da kadgod pije čaj, zabole ga oči.
Doktor mu donese šolju čaja i zamoli ga da ga popije…
Kada je završio, doktor mu preporuči:„Od sada kada
pijete čaj, izvadite kašiku iz šolje!
Godinama je nick gogoo sinonim za kvalitetan post u
kojem ima svega što treba: odličnih fotografija,
preciznih pratećih tekstova, kulinarstva, križaljki,
umotvorina. Njegove postove većina blogosfere
ne zaobilazi. Ne ulazi ni u kakve sukobe, ima samo
dobru riječ i argumentirane odgovore za sve.
Gogoo za nagradu, molim!
Pošalješ sina Vladimira u Floridu pa ga posjetiš...
Ručak u tiki baru sa pogledom na 7 Miles Bridge.
Večera u omiljenom restoranu na obali Key West-a.
Iza njihovih leđa čuveni zalazak sunca na najjužnijoj tački
Sjeverne Amerike, a ispred njih masa turista tradicionalno
okupljena na istom mjestu u ritualu slikanja i pozdrava suncu.
Otvoren je 54. BEMUS (beogradske muzičke svečanosti)
U najboljoj koncertnoj sali Beograda, Kolarcu, uigrava se
Festivalski orkestar "Virtuozi". Dirigent je Bojan Suđić.
Hornu svira Mihajlo Bulajić, najbolji hornista Europe.
Velški bas-bariton Brin Terfel, raskošnog glasa, uz orkestar
"Virtuozi", na repertoaru Wagner
Beogradski sopran Sofija Petrović i glasom i pojavom
plijenila je scenom
Nakon pauze, nastavljamo s praznikom muzike.
Nakon Wagnera, sledi Bethoven, a pogled mi je bolji.
Brin Terfel tjera dlanove na usijanje od aplauza.
Duet Brina Terfela i Sofije Petrović, poslastica za pamćenje
(Porgi i Bes)
Samo djela dokazuju prijateljstvo. Baš danas moj norveški anđeo
posjetio je spomen groblje Botn u Norveškoj i zapalio svijeće za
mog djeda i drugih 1657 nesretnika koji počivaju u bijeloj grobnici.
"Upalio sam sveću tvom dedi i zapalio i na spomeniku malu
u fenjeru. Sledeći put će biti na proleće sledeće godine kad
se otopi sneg"
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice.
kad se Euro odmara
Baka zove bolnicu:
- Dobar dan, kako je Marija Matić iz sobe 109?
- Sačekajte minut!
Poslije nekoliko minuta:- Dobro je. Bit će puštena u petak!
Vi ste joj kćer?
- Ne, ja sam Marija Matić. Ntiko mi ništa ne govori danima!
a veliko iznenađenje je bio način kako su stihovi predstavljeni.
Poezija se sa knjige "Kapi tamjanike", Sladjane Belko,
...oživotvorila, progovorila glasom Dragice Užareve
i Slađane Bušić,
A nekoliko muzičkih numera koje je izveo Zoran SveJovanović
je upotpunilo ovaj izvanredan performans.
Nekoliko fotografija su samo dio atmosfere koja je vladala u
biblioteci. Nadam se da će se predstavljanje ove zbirke
Sladjane Belko kao performans ponoviti, ili da će postati
predstava u kojoj će moći uživati ljubitelji lijepe riječi,
koji nisu imali prilike da je sada vide.
Udruga čiji sam član željela je da im održim predavanje
o mom hodočašću u Norvešku, na grob mog djeda,
internirca na Krvavom putu. Ispričat ću skraćenu verziju.
Mnogo podataka izvukla sam iz knjige preživjelog
logoraša Ljube Mlađenovića, koji mi je poklonio knjigu
s posvetom:
Preciznije cifre dao mi je norveški istoričar Knut Flovik
Thoresen
Da Norvežani poštuju nevine žrtve i da održavaju sva
spomen mjesta, znala sam, ali da i kralj Norveške
redovito posjećuje ta mjesta, nisam znala.
Putokaz su bile fotografije koje mi je ostavila tetka,
koja je uspjela otići na očev grob šezdesetih godina
prošlog stoljeća. Zavjetovala sam se da ću to uraditi
umjesto mog oca,koji je prerano umro.
i evo me nad Norveškom
Mali odmor u Oslu, oko kraljevske palate
Vigelandov park
Oslo
Polazim 1100 km sjevernije, u Bodo
Put vlakom uz fjord
U prelijepom gradiću Rognan dočekuje me netko
dotad nepoznat, a sada netko moj, Dejan i brine
o meni naredna tri dana.
Pokazuje mi nezaboravnu ljepotu Rognana
i fjorda.
Dana 13.8. krećemo po Krvavom putu, koji su gradili
logoraši.
Crveni krst, koji je krlju ubijenog brata Miloša nacrtao
Marjan Banjac, a Norvežani ga održavaju crvenom
bojom 80 godina! Dirljivo i potresno do suza!
Objašnjenje Krvavog puta
Bijeli križ, pred kojim su Nijemci streljali logoraše
Putokaz prema jugoslavenskom logoru
Groblje Botn sa 1657 sahranjenih jugoslavenskih
logoraša.
Spomenik na groblju, odlično održavanom, na kome
cijelo vrijeme robot šiša travu!
Donijela sam za djeda bijele ruže i klekla, kako sam se
zavjetovala
Njemačko groblje je na mjestu logora Botn.
Simbolično!
Čeka me muzej Krvavog puta i njegov direktor, koji će
mi lično pokazati sve eksponate.
Vrijeme je za odlazak
Epilog: "Politika" objavljuje intervju sa mnom,
muzej traži tekst, preveden je na norveški jezik
i sad se nalazi u eksponatima muzeja u Rognanu.
Kad sljedeći put pomenem ovu temu, vjerujem da ćemo
govoriti o romanu koji pišem o bijelim ružama na djedovom
grobu nakon 80 godina!
Društvo književnika Beograda održalo je tematsku večer
na temu ljubavi. Večer su vodili predsjednik Zoran Škiljević
i sekretar+moderator Anka Stanojčić.
Teodora Vraneš je "probila led"
Vladanka Cvetković
Anka Stanojčić
Sladjana Belko
Slavka Stanikić
Nebojša Stojoski
Olivera Šestakov
Jagoda Nikačević
Osvježenje je donio bloger pjesnik Dalibor Maksimović,
koji je svoju ljubavnu poeziju čitao prisutnoj inspiraciji,
svojoj supruzi
Zoran Ilić
Mirko Škiljević
Zoran Škiljević
Večer je uspjela i mladi pjesnici nisu nimalo zaostajali
za iskusnima.
"Monumentalna carska palata Felix Romuliana nastala je kada
je rimski imperator Gaj Valerije Galerije Maksimijan, pred kraj
svoje vladavine odlučio da se povuče u rodni kraj.
To arheloško nalazište, ovde poznato kao Gamzigrad, nalazi se
blizu Zaječara, u istočnoj Srbiji, i od 2007. godine je na listi
svetske baštine UNESCO.
Gaj Valerije je majci u čast sazidao grandiozni dvorski kompleks,
opasan bedemom od 20 odbrambenih kula, koji je sam car
nazvao Romuliana.
Grad su činili carska palata Felix Romuliana, mali hram, veliki hram
i terme sa spoljnom fortifikacijom, sistemom kula i odbrambenim
zidovima. Objekti su bogato ukrašeni freskama, mozaicima s
figuralnim i geometrijskim motivima i ukrasima od velike istorijske
i umetničke vrednosti. Palata pripada posebnoj kategoriji rimske
dvorske arhitekture i predstavlja njen najočuvaniji primer."
Prošetajmo!
Ima i jedno polje pozitivne energije gde se isključi mobilni
telefon i sedi ili stoji dvadesetak minuta. Mnogi kažu da
se posle osećaju bolje.
U ulici Albanske spomenice 12 u Zaječaru nalazi se
kuća porodice Đorđević.
Tu je radio čuveni Velja grnčar, Velimir Đorđević, kog sam
uvijek za zadovoljastvom slikala. Evo podsjećanja.
Ovaj zanat koji je i umjetnost, izradu keramike na točku,
preuzeo je sin Tomislav Đorđević. Zatekla sam ga u
žaru rada i pitala, zna li uvijek unaprijed što će napraviti
od kuglice gline. Zna i planira.
Ovo je prodajna galerija radova čika Velje i njegovog sina.
Uvijek nešto ponesem, na poklon prijateljima i sebi samoj.
Vrijeme je za inovacije znanja. Seminar "Hipertenzija, i dalje
aktuelan problem" okupio je solidan broj lekara raznih
specijalnosti. Organizatorice simpozijuma bili su nefrolozi
profesorice Nada Dimković i Višnja Ležaić
Program bogat, teme aktualne. Trećina čovječanstva
boluje od hipertenzije.
Akademik prof. dr Ljubica Đuaknović pozdravlja skup
Zumirala sam kolege iz moje bolnice
Kardiolog je bio odličan
Endokrinolog Katarina Lalić odlična, sa novom generacijom
lijekova koje reguliraju dijabetes. SGLT2 inhibitori nemaju
antihiperzivni efekat. Baš to sto ne spuštaju TA, čini ih
pogodnim za boles sa srčanom slabošću koji su obično
hipotenzivni
Prof.dr Mirjana Kostić je govorila o hipertenziji kod djece i
adolescenata
Prof. Nada Dimković o hipertenziji u starijoj životnoj dobi
Prof.Višnja Ležaić o hipertenziji u kroničnim
oboljenjima bunrega
Prof. Radmila Veličković Radovanović o novim lijekovima
Dragana Jović je govorila o životnim navikama.
Tu spada i sol
Renalna denervacija je noviji pristup terapiji
Očekuju se novi nacionalni vodiči za liječenje hipertenzije.
Ušunjaj se ponekad u moj san,
prostri ljubav po jastuku
razgrni koprene sjećanja,
probudi zaboravljene mirise
u skrivenim odajama duše!
Ne čudi se što još uvijek kucaš
sa svakim damarom moga srca,
što se po koži rasprostireš
do najtoplijeg proživljavanja.
Jer još si nerazdvojni dio mene.
U Društvu književnika Beograda održana je promocija
romana Vladanke Cvetković "Nacrtaj mi čekanje".
Radi se o pravom ženskom romanu pomoću kojeg
žene mogu bolje razumjeti same sebe, a muškarci
naučiti kako da razumiju žene.
Moderator je bila Anka Stanojčić, sekretar Društva
književnika Beograda.
Četiri dame su naizmjenično čitale izabrane odlomke
koji su naslikali cjelinu. Prva autorica, Vladanka Cvetković,
koja je iznijela lik Mirjam.
Pa moderator Anka Stanojčić, koja je čitala lik Vukice.
Sladjana Belko nam je dočarala Tamaru.
Ljilja Lambić je bila uspješan narator.
Bila je ovo promocija za pažljive slušatelje, na kojoj se
nije čulo ni šuškanje, a kamoli neka reč iz publike.
Vladanka Cvetković je nacrtala čekanje, a naše je
da pročitamo knjigu i nešto naučimo.
FIGURINA
Mnogo je vremena prošlo. Voljela ga je i on je volio nju.
Klecala su mu koljena kad bi je vidio, njoj isto. Ne bi
izdržao duže od dva minuta u njenoj blizini, a da je ne
poželi. A kad bi zavrnuo rukave košulje i otkrio lijepe ruke,
ona bi sasvim izgubila glavu. Jedno drugome su bili
rajsko ostrvo, utočište i pribježište od svih ranijih
razočarenja. Ona je bila njegova kraljica, on njen kralj.
Bio je jedini koji je mogao razumjeti sve što je ona
umjela, bila je jedina koja ga je mogla pratiti u svemu.
U pjesmi, plesu, druženjima smatrali su ih savršenim
parom. Dvije polovine jedne cjeline koje su se dugo
tražile i našle, sastavile u cijelo, u svakom trenutku koji su
proveli zajedno. Nikad dovoljno za njihove želje.
Kad ga je život bacio na drugu stranu svijeta, poklonio joj je
malu figurinu. Pjegavi pas šapom zaštitnički grli malu macu,
a ona, šćućurena u njegovom krilu, liže šapice. Nježnost i
zaštita. Čuvala je tu figurinu kao dragocjenost i kad su
godine prošle otkad su ga anđeli pozvali da im pjeva. Voljela
je i poslije njega ili je to htjela zvati ljubavlju. Nikad više
onom strašću, nikad onom posvećenošću. Htjela je da joj
on bude posljednji, kao što je ona njemu bila, ali bi dopustila
još nekome da je pokuša osvojiti. Pokuša.
Jer njegova je ostala zauvijek.
Nije se javljala dva dana, pa su došli do nje. Stan uredan,
iako su je godine pritisle. Našli su je u sobi kako spava.
Nekako suviše mirno. Prišli su, na usnama je lebdio
osmijeh, a sklopljenim prstima je nešto držala.
Bila je to mala figurina…
Planina Besna kobila se nalazi 40 kilometara od Vranja.
Najviši joj je vrh 1.923 metra nadmorske visine, a sa
Besne kobile možete videti Kopaonik, Rilu u Bugarskoj
i Šar-planinu.
Naravno, ima moje omiljene vrbovice
Legenda kaže da je tu nekada živela prelijepa djevojka
koja se zvala Feja, koja je jednog dana odlučila da uzjaše
konja da malo obiđe okolinu. Međutim pogriješila je pa je
uzjahala kobilu. A kobili se to baš i nije previše svidjelo,
pa je zbacila Feju koja je pala i slomila nogu i otada
ostala kriva, i tako je nastalo selo Kriva Feja, najveće selo
na planini. Kobila je otrčala dalje, pusta i bijesna, i tako
ostade naziv planini Besna kobila.
Šumovita planina ima odličan planinarski dom. Tu stajemo
i imamo planinsku pauzu.
Za planinu je važno dobro društvo. Zorica, Mirjana
i ja se penjemo do uspinjače, beremo borovnice.
Ove borovnice su garnirane sa gnijezdom divljih pčela.
Prekrasni su vidici.
Spuštamo se do planinarskog doma prečicom.
Onda pauza uz kavu pred domom.
Polazimo. Planina nas je podarila lijepim vremenom.
Krećemo na trodnevni izlet sa Izletnikom. Vodi Keti,
vozi Proka. Društvo je odlično, pa nam kiša ne smeta.
Prolazimo Niš
Prolazimo Grdeličku klisuru. Kiša se smiruje.
Vladičin han, grad trubača
Razgledamo Bujanovačku banju, gdje liječe prirodnim
gasom CO2.
Jedemo puru sa sirom dok nam pričaju o banji,
vrlo jeftinoj. Pun pansion + terapija=3640 din., može
preko Fonda.
Nastavljamo u Manastir Sveti Prohor Pčinjski, na šumovitim
obroncima planine Kozjak, na lijevoj obali rijeke Pčinje.
To je naš najstariji manastir, iz 11. stoljeća
Manastir je kulturno-prosvjetni centar ovog kraja i u njemu
radi bogoslovska škola, prepisivačko-iluminatorska
radionica, a organizirano se uči ikonopisački zanat.
Manastir je više puta razaran i pljačkan od strane
Turaka i Arnauta, ali je i obnavljan.
Uđimo
Od tolikih rušenja, od originalnog sačuvan je jedan
lijevi zid.
Gledamo s lijeva nadesno. Sasvim lijevo je Kraljev konak,
sa parkom
Centralno je manastirska crkva
Desno je vranjski konak
Uđimo da čujemo priču o manastiru
Na ovoj fresci prikazano je proročanstvo. Prema predanju,
manastir je podigao u 11. stoljeću vizantijski car Roman
Diogen u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom
koji mu je prorekao da će postati car, kad ga je zatekao
u lovu na srnu.
Freske su iz kasnijih perioda i lepe su.
Ova pokazuje kako je manastir izgledao u doba kralja
Milutina, koji ga je obnovio poslije prvog razaranja
Zar nisu lijepe carske dveri?
Pored njih se ulazi u sobicu u kojoj se nalaze
moći Sv. Prohora pčinjskog
Dejan vozi uz fjord, putem koji su gradili logoraši. Tu
su im norveška djeca ostavljala hranu, kad bi ujutro
dolazili na gradnju. Bilo je to opasno, ali ih roditelji
nisu odvraćali, nego podržavali.
Dejan mi pokazuje gdje su u fjordu iskrcavali logoraše iz
broda u čamce, pa dovozili do ovog mesta.Tu je i moj djed
iskrcan...
Mjesto iskrcavanja i Krvavi put koji će
graditi... sva bol staje u jednu fotografiju.
Na oko 3 km sjeverno od Rognana je na stijeni pored
rupe (od metka?) nacrtan crveni križ bojom, bez ploče
i oznake. Zaustavi se samo tko zna. Dejan zna. Tu su
Nijemci u pokušaju bijega ubili logoraša Miloša Banjca.
Njegov brat je krvlju ubijenog nacrtao krst. Da ne
vjerujete, 80 godina Norvežani bojom održavaju taj križ!
Objašnjenje
Oko 2 km dalje nalazi se desno kamenom označen
ulaz do spomenika Krvavom putu, a na parkingu je
tabla koja sve objašnjava.
Spomenik je podignut jugoslavenskim partizanima koji
su gradili Krvavi put. Bilo bi preciznije internircima,
robovima, jer nisu svi bili partizani.
Dejan ostavlja dvije zapaljene svijeće u cilindru, ja
polažem buket bijelih ruža za nevine žrtve. Stari vijenac
svjedoči o posjeti norveške delegacije. Sva ova mjesta
na Dan nezavisnosti Kraljevine Norveške svake godine
obilazi norveški kralj Harald V.
Na tabli je nacrtan Krvavi put i objašnjen na norveškom,
engleskom i srpskom jeziku.
Iznad table vidite prugu koju su gradili logoraši...
Pojam Krvavi put ne odnosi se na sva gradilišta na
kojima su radili internirci, nego na ona koja su gradili
logoraši iz logora Osen, Korgen i Botn. Moj djed je
bio zatočen u prva dva, a počiva u trećem.
Blizu je raskrsnica, jasno obilježena. Pravo je Trondheim,
a desno Botn, Krigskirkengardner= ratno groblje.
Vozimo se kroz šumu uzbrdo. S lijeve strane je jezero pitke
vode, u kojoj su Nemci zimi prisiljavali logoraše da se
kupaju između santi leda.
Prije groblja Dejan mi pokazuje veliki bijeli križ. Tu su
Nijemci streljali neposlušne logoraše, za primjer drugima.
Mala crvena ruža svjedoči o nečijoj nedavnoj posjeti
poštovanja.
Nakon obilaska jugoslavenskog groblja...
...Dejan me vodi do sljedećeg groblja, koje nije ograđeno,
samo kameni monolit govori da su tu bili zatočeni Rusi,
ne kaže se koliko ih je bilo ni koliko stradalo.
Treće groblje je na mjestu logora Botn. Ulazi se kroz
kamenu kapelu u kojoj je na stolu uredna knjiga sa
imenima, godištima i činovima svih stradalih Nijemaca.
Groblje je formirano od 1956-1960. prenošenjem
posmrtnih ostataka Nijemaca sa drugih lokacija
u Norveškoj.
Na urednom groblju u centru je veliki križ i oko njega piše
da su sahranjena 2732 Nijemca, a okolo su križevi po
dva sa po dvije ploče s podacima.
Ne opraštam, ali ni ne mrzim. Kratak je život za mržnju.
Vrijeme je za posjet Muzeju Kkrvavog puta, Blodveimuseet.
Čim je čuo za razlog mog dolaska, direktor muzeja
Ronald Nystad Rusaanes tražio je da me upozna.
Imamo vođenje kroz muzej samo za nas dvoje.
Ronald objašnjava na engleskom, a kad zapne,
kaže na norveškom i Dejan mi prevodi.
Ovo je shema Krvavog puta, koji je obuhvatao tri
logora: Botn, Korgen i Osen
Ronald nam pokazuje eksponate i dokumentaciju
i objašnjava.
Grozna bodljikava vrata logora, vrata opomene
Ovo je logor Botn
Pedantnu kartoteku ruskih logoraša muzej je dobio
iz Rusije. Nema jugoslavenske kartoteke.
U ovome su logoraši stanovali...
Ovako, kao sardine
Alat za robovski rad na Krvavom putu
Odnos prema logorašima bio je određen, kao prema
nižoj rasi. Za mali prestup ili bez razloga slijedila je
smrtna kazna.
Eksponati su potresni
Ronald samo za nas pušta film (u boji) o snalaženju logoraša
kako da prežive nakon oslobađanja, dok nisu matične zemlje
poslale po njih.
O Krvavom putu snimljen je davno film, koji trebam
potražiti
Čim je čuo da je "Politika" objavila intervju o mom
odlasku na djedov grob na cijeloj strani, Ronald je
tražio da ga pošaljem i da ga, prevedenog, objavi
u norveškim novinama.
U vrijeme mog dolaska u Rognan navršilo se 80 godina
od stradanja logoraša za vrijeme Drugog svjetskog
rata u logorima u Norveškoj.
Moj djed Nikola Suvajdžić je živio u Pakracu sa suprugom
Marom (iz roda Petra Preradovića) i sedmero djece.
Moj tata Dušan (sa 17 godina) i brat Mladen odvedeni su na
prisilni rad u Austriju i bar su se vratili živi. Sestra Dara je
odvedena u Beograd i spašena. Baka Mara je sa četvero djece
od 6 do16 godina ubijena u logoru Stara Gradiška. Nikola i
njegov brat Dušan prvo su zatočeni u Jasenovcu, pa onda
deportirani u Norvešku, na robovski rad u logor Osen na
Krvavom putu. Dušana su spasli Norvežani i on je ostao u
Oslu, oženjen Norvežankom Elze. Po podacima iz knjige
„U logorima u Severnoj Norveškoj“, djed Nikola je prebačen
u logor Korgen gdje se smrzao 3.januara 1943, u svojoj
51. godini.
Po podacima norveškog povjesničara Knut Flovik Thoresena,
za vreme Drugog svjetskog rata u logore u Norveškoj poslato je
4049 logoraša iz tadašnje Jugoslavije. Većina, 95% bili su Srbi.
2398 se nikada nije vratilo svojim kućama. Najmlađi među njima
imao je samo 12 godina. Iz 26 logora u sjevernoj i srednjoj
Norveškoj posmrtni ostaci logoraša su preneseni u dva spomen
groblja Botn i Muholt u komuni Saltdal 1953.-1955.godine.
Ovo je spomenik na groblju Botn, slikan šezdesetih godina
prošlog stoljeća, kad je norveška vlada pozvala potomke logoraša
da posjete groblja. Bili su moja tetka i stric, ali tata nije mogao.
Moja tetka kleči pored ploče s imenom Nikole Suvajdžića.
Prije mnogo godina, kada sam saznala sve ove podatke,
zavjetovala sam se da ću se pokloniti sjenima svog djeda
Nikole umjesto mog oca, koji je preminuo sa 50 godina.
Godinama radim na ostvarenju svoje životne želje, da na
istom mjestu gdje se tetka poklonila sjenima svog oca, ja
kleknem umjesto svog oca.
I evo me tu. Skroman putokaz kaže da smo stigli. Jugoslavisk kirkedard
Kroz gvozdena vrata ulazi se popločanom stazom do
spomenika jugoslovenskim logorašima, istog kao pri tetkinom
hodočašću.
Spomenik je obnovljen.
Vijenci su svjedočili o posjetama norveških delegacija
Na spomenik Dejan stavlja bijelu norvešku zaštićenu svijeću i
bijele ruže u vazu. Ja palim voštanu svijeću donijetu iz
Beograda i na spomenik stavljam mali crveni fenjer, u kom
palim svjećicu. Dejan nudi da dođe tu i zapali svijeću kad
god želim!
Trava je savršeno podšišana i tijekom dva sata boravka
na groblju robot je neprekidno šišao travu, bez čovjeka koji bi
mu davao komande!
Zatim tražimo kamenu ploču s imenom Nikola Suvajdjic
(tako je pisalo na onoj prvobitnoj). U desnom nizu nije, nije
ni iza spomenika. U lijevom nizu krećemo od ograde. Ploča je
treća od spomenika lijevo! Nalazimo je praktično na kraju.
Nove ploče su od mat crnog kamena sa kamenim
svjetlucavim slovima, koja sijaju pod suncem. Stavljam
buket bijelih ruža na ploču, da je robot ne ošiša. Bijele
ruže nevinoj žrtvi konačno su položene. Djede Nikola,
stigla sam!
Klečim i milujem pojedinačno slova djedinog imena.
Zamišljam da to radim umjesto svog oca. Osjećam
da sam odužila dugogodišnji dug i da sam morala doći.
Dejan obilazi groblje i diskretno me slika u tugovanju,
pazeći da me ne uznemirava.
Ne smije se zaboraviti, jer sa zaboravom i Nikola i svi
mučenici s njim umiru po drugi put.
Spavaj vječni san, djede Nikola. Nadam se da ću ponovo
doći!
Jučer su održane dvije beogradske projekcije dokumentarnog
ostvarenja “Logor smrti u Karašjoku” u Bioskopu Balkan,
odmah nakon svjetske premijere na Filmskim susretima u Nišu.
Film je nastao u znak sjećanja na stradale Srbe za vrijeme
Drugog svjetskog rata u norveškim logorima. Tada je u logore
u Norveškoj poslato 4049 logoraša iz tadašnje Jugoslavije.
2398 se nikada nije vratilo svojim kućama. Najveći broj njih
95% bili su Srbi. Najmlađi među njima imao je samo 12 godina.
Snimano je u Srbiji i Norveškoj (na više lokacija).
Reditelj: Kjetil Palmquistm, producent: Branko Dimović
Dimeski, Istorija: Knut Flovik Thoresen
Ko-producent: Joern Olsen
Direktor fotografije:Terje Holm,
Kompozitor: Andrej Stojanović
Nakon projekcije prisutnima se obratila ekipa koja je
snimala film, pa gradonačelnik Karasjoka Svein Atle
Somby.
Predstavnica norveške ambasade govorila je o
nedozvoljavanju zaborava za stradanja u Norveškoj
Film je potresan i dirljiv i ne dozvoljava da zaborav
prekrije sve što se desilo, jer zaborav je druga smrt
za nevino stradale, za robove koji su zauvijek ostali
u bijeloj grobnici. Na kraju filma teče spisak poginulih,
među kojima je moj djed, Nikola Suvajdžić, ubijen
u Korgenu 3.1.1943.
Veličanstvena kraljevska palača nalazi se na brdu Bellevue,
na kraju glavne ulice Karla Johana.
Sada vlada kralj Harald V (83 godine). Palata se obilazi
u zakazanim vođenim turama, što sam ostavila za neki
drugi put.
Popnimo se
U neoklasicičnom stilu, palača plijeni ljepotom
i jednostavnošću.
Ispred palače se nalazi konjička statua kralja Karla Johana
koja je okrenuta u pravcu glavne Ulice nazvane u Njegovu
čast - Karl Johans gate
Ulazim u Kraljičin park.
Gardista je dama. Gestom sam je pitala smijem
li je slikati. Osmijehom je dozvolila.
I smjenu straže predvodi dama
Kraljevski park je otvorio kralj Oskar I 1847. godine,
dvije godine prije nego je palača završena. Otada je
park konstantno otvoren za posjetitelje, bez naplate.
Ovdje se odmara kraljica
Park je dizajnirao dvorski arhitekta Livstow, a održavao ga
je 1838-1869. prvi baštovan Martin Mortensen.
Park je prelijep, savršeno uređen, s jezerom i vodoskokom,
divnih refleksija.
Mogla bih ovdje sjediti satima i uživati u miru
Volim refleksije...
Napravimo pun krug.
Kraljevska palača ovako izgleda pozadi, iz parka
Dolazim do skulpture u parku, okružene begonijama.
Uradio je Vigeland. Jacobine Camilla Collett bila je
norveška spisateljica, često nazivana prvom norveškom
feministicom.
Vraćam se polako istom ulicom, sad već prepunom ljudi.
Na poluotoku iza Opere, na obali fjorda, u uvali Bjorvika
nalazi se impozantan muzej Munch, kojim se Oslo
opravdano ponosi. U ovom veličanstvenom zdanju
nazvanom prosto Munch nalazi se 11 izložbenih dvorana
na 13 katova. Kad je raspisan arhitektonski konkurs za
novi muzej, 2009. međunarodni žiri pobjednikom je proglasio
prijedlog španjolskog arhitekta Juana Herrerosa: Lambda.
Herrerosov predlog temelji se na ideji muzeja u obliku tornja,
gdje su glavne funkcije organizirane okomito.
Na 11 katova izložena su djela i drugih značajnih
slikara iz kolekcije
Wikipedia kaže:" Edvard Munch, norveški slikar, tipičan
predstavnik ekspresionizma u slikarstvu. Kao vječito
nespokojan, pomalo morbidan pesimist, u strahu od
samoće ljudskog bića, podjednako u gužvi velegrada
kao i pred uznemirujućom veličinom prirode.
Spomenuta raspoloženja Munch prenosi i na platno,
služeći se linijama koje se izdužuju i povijaju, kao i
tonovima boja koje djeluju melankolično.
Jedan od brojnih autoportreta
Takvu atmosferu stvorio je na slikama Krik,Tjeskoba,
Na mostu. Proslavio se u Njemačkoj u 20. stoljeću, te
na tamošnje slikare ekspresioniste izvršio znatan utjecaj."
Ne treba preskočiti njegova monumentalna djela
Dok se elevatorima spuštam, uživam u pogledu na Oslo
Do Osla sam mislila da je Michelangelo najveći kipar, bez
konkurencije. Do Vigeland parka. A onda sam shvatila da
ima jedan ravan Michelangelu. Gustav Vigeland (11. april 1869 —
12. mart 1943) je bio genijalan i vrlo produktivan norveški kipar
U prelijepom i divno uređenom parku, u kome se Norvežani
odmaraju i sunčaju...
... cijelom sredinom do centralnog monolita poređane su
stotine brončanih skulptura.
Ova je prirodna :)
Neshvatljivo je kako je jedan umjetnik uspio da uradi toliko
prelijepih nagih skulptura svih uzrasta, od djeteta dio starca,
u svim mogućim životnim situacijama.
Zadivljuje energija koja pršti iz bronce
Takođe i odlično izvajane emocije.
Centralni kompleks oko monolita ljudskih tijela na kraju
aleje okružuju bezbrojne skulpture.
Izišla sam bez riječi, zadivljena do dubine duše.
(nastaviće se)
Oslo, glavni grad Norveške, ima oko 600 000 stanovnika.
Smješten je u istoimenom fjordu.
Autobusi za razgledanje staju na početku poluotoka
na kome se nalazi Opera. Cijena je 400 NOK za cijeli dan
obilaska. Jedan obilazak znamenitosti Osla traje skoro
dva sata. Polazimo od Opere i Munch muzeja.
Cijelim putem objašnjava se što vidimo, ali ne očekujte
da sam sve upamtila.
Kapija Vigelandovog parka
Mnogo parkova
Sunčanje krava, ništa neobično
Dosta cvijeća u visećim žardinjerama
Lijepe fasade
Tvrđava Akershus, nacionalni ponos
.
Stanica sa 3 muzeja, među njima i Kon Tiki
Lijepe obiteljske kuće
Dobar gradski prijevoz
Marina
Luka za kruzere
Tura se završava gdje je i započeta, u luci Oslo.
Krenut ću u drugi krug i obići Vigelandov park, u kojem
ćete uživati u nastavku. A onda ću do hotela, šetnjom
od Oslo S, željezničkog kolodvora.
Kad se nađete u Oslu, lijepom gradu u fjordu, važno je
da se smjestite na pravom mjestu, da biste što manje
zavisili od prijevoza, a vidjeli što više. U mom slučaju, to
je bio hotel "City box", Prinsens gate 6.
Recepcionera ne vidite. Elektronski se prijavite i dobijete
ključ sobe.
Hotel je veliki, ali su sobe malene.
Doručak nije uključen u cijenu. Iz hotela se ulazi u dva
partnerska restorana u kojima se može doručkovati
uz 10% popusta uz karticu sobe.
Tu se može i ručati i večerati, bez popusta
Jeste li za prvu šetnju? Ulicom Prinsens gate se
dolazi pravo do trga na kome je s jedne strane
željeznička stanica, a s druge obala.
Prvo primjećujemo modernu zgradu Opere.
A iza nje muzej Munch, o kojem će još biti riječi
Iz luke je lijep pogled na grad, koji se jedino galebu nije
svidio
Ispred Opere je gradska plaža, sa spasiteljem, a
kupača ima podosta
Autobusi za razgledanje staju na početku poluotoka
na kome se nalazi Opera. Cijena je 400 NOK za cijeli dan
obilaska. Jedan obilazak znamenitosti Osla traje skoro
dva sata. O tome ćemo pričati sutra.
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice.
kad se Euro odmara
Negde u Sijera Nevadi, među sekvojama, ekipa grmalja
drvosječa sjela da se odmori i prezalogaji nesto. Nedugo
zatim, odnekud se stvori jedan neugledan, mršavi lik sa
nekim sjekirčetom za pasom pa piskavim glasom kaže:
- Prijatno momci. Da li bih ja mogao, dok vi odmarate,
da sječem malo okolo?
Ovi se pogledase medju sobom, pa njega, pa onako preko
zalogaja:- Ma može momče....samo naprijed.
Ode ovaj i malo poslije čuje se:
- Timberrrr!!!!......i tras drvo
Pa opet malo posle:
- Timberrrr!!!!......i tras drvo.
I tako par puta, dok sve ne utihnu.
Pojavi se mršavko opet kod grmalja pa kaže:
- Hvala momci. Ja bih toliko za danas.
Ovi ustadoše, pogledaše oko sebe, pa pitaju:
- Kako si uspio za ovo kratko vreme da oboriš ovoliko drveća?!
- Paaaa...vježbalo se.... vježbalo se....
- Pa gdje si vježbao?
- Pa u Sahari.
- Pa tamo nema drveća!
- Pa sad nema!
U vrelom danu dobro je potražiti malo hladovine u šumi.
Krećemo kroz kićeni Srem.
Suncokreti imaju sunca i previše, a iza njih pružila se Fruška
gora.
Ulazimo u carstvo hladovine, Frušku goru
Kava u izletištu "Zmajevac"
Mnogo se priča o Fruškogorskim termama. Nisu nas
fascinirale
Vrdnička kula je iznad termi, trošna i neodržavana.
Neki su u dubokom hladu sačekali dok se drugi
u to uvjere :)
Prolazimo pored manastira Rakovac
Iznad Dunava, u Starim Ledincima, smjestio se restoran
"Vidikovac", sa preijlepim pogledom na Dunav i Novi Sad
i odličnom uslugom.
Na terasi je lijepo
Roštilj je odličan
A sada, čeka nas blogerski sastanak. Naše blogersko
društvo održava kontakte. Donijela sam našoj Merkur
časopis u kome su objavljeni njena poezija i proza.
Prijaju domaći proizvodi uz etno elemente i u
dubokom hladu, uz muziku ptica
Rođendani su jedini datumi koji su samo naši i to je
dovoljan razlog da ih slavimo dokle god možemo.
Iako je vladala pošast od +38, ipak smo se okupili.
Mjesto se zna: "Šešir moj". Društvo je svake godine
uglavnom isto. Mijenja se samo zavisno od toga ko je
stigao od prekooceanskih prijatelja.
Na cvjetnoj terasi nije tako vrelo
Dobro raspoloženje je garantirano uz tamburaše
Nakon svih slanih đakonija, treba poželjeti želju i
ugasiti svjećice
Veoma volim proslave rođendana, jer su to samo
naši datumi, jedinstveni, neonovljivi. Tako je i moja
draga sestra proslavila rođendan, sa stilom, u lepoj
vinariji, uz tamburaše.
Zašto kolač od rogača? Pa jednostavno, Živka ga je
napravila, ja probala, oduševila se i ona mi dala recept.
Sad ga pravim za vas. Mjera je šalica od bijele kave.
Izribajte 4 jabuke i prodinstajte ih na malo ulja.
Dodajte cimet.
Umutite mikserom 4 žumanjka sa pola šalice šećera, dodajte
1 šalicu mlijeka, pola šalice ulja, šalicu brašna, 2 vanilin šećera,
2 pecilna praška i šalicu mljevenog rogača (200 g).
Ručno domiješajte dinstane jabuke i dodajte 100-200 g suhog
grožđa. Umutite 4 bjelanjka i dodajte masi.
Uspite u tepsiju 25x35 cm sa papirom za pečenje i pecite na
200 stupnjeva 45 minuta.
Glazura: otopite na pari 150 g čokolade, 50 g maslaca, kašiku
mlijeka ili vode i malo ulja.
Kolač prelijte glazurom, ohladite i sjecite kocke. Jedite u slast!
Danas je vrijeme za kuhanje. Spremamo punjene kanelone.
Uzmite pakovanje sa 20 kanelona.
Na maslinovom ulju propržite 1 sjeckanu kapulu, dodajte
konzervu pelata rajčice, bosiljak i papar, malo soli.
Prokuhajte 10 minuta.
Pomiješajte: smrvljeno 500 g feta sira, 200 g mozzarele, 200 g
sjeckane šunke, 2 kašike parmezana, 2 jaja i tom smjesom
punite kanelone u tepsiji. Prelijte šalšom sa rajčice i
pecite u pećnici na 220 stupnjeva 30 minuta.
Jedite toplo, uz zelenu salatu.
Za Društvo književnika Beograda završava se pola
godine sa izuzetnim aktivnostima. Za kraj sezone,
u vrelom danu predvidjeli smo prijem novih članova.
Prvo je predsjednik Društva Zoran Škiljević otvorio
sastanak i predstavio bogatu biografiju Vladanke
Cvetković, koja iza sebe ima čak 22 knjige vrlo
različitih žanrova.
Vladanka Cvetković je pročitala ponešto iz svog
bogatog repertoara, uz srdačan aplauz.
Sledilo je uručenje članske knjižice.
Goran Matić je pjesnik poznat na ovim prostorima.
Predstavila ga je sekretar Društva Anka Stanojčić
i uručila mu člansku knjižicu.
Biografiju je pročitao član Komisije za prijem Srećko
Aleksić, koji je odrecitirao i jednu Goranovu pjesmu.
Sladjana Belko je preuzela štafetu u predstavljanju
Goranove bogate pjesničke palete.
Goran Matić je i sam pročitao izabrane pjesme,
uz gromki aplauz.
ŠAKA MOKROG PESKA
Kad je čovek davao imena životinjama
morao je prvo da zaboravi svoje.
Onda su morali nestati neki jezici,
mrtvi jezici su suviše jasni.
Ona hoda po oblacima
i oblaci na trenutak očvrsnu,
liče na gomilu žgužvanog lima.
Kada obori pogled i naglo zaćuti
to se ne može nazvati, tišina.
Nespretno barata mojim snovima,
vetrenjače melju džakove
mojih uzdaha,umesto žita.
Mesi velike vekne od vetra
i kaže:"Znam šta misliš".
Testo se nadima u mojim venama,
tope se voštane ptice
dok pevaju na prozoru proročišta.
Koje je slučajno zapalila,
igrajući se fosforom
u mojim mislima.
Zvezde su topovsko meso nejenog osmeha
dok sprema postelju
u tajnoj sobi kule od karata.
Prigušeno svetlo te sobe
je kao paučina,
uhvati me i ne pušta.
Ponekad plače, zarobljena u vitražu
i ne može napolje iz šarenog stakla.
Ja tada slušam kako mrtvima rastu nokti
tišina dugo štuca u meni
pre nego što me proguta.
Reči u samrtnom ropcu,žedne značenja,
tumaraju besciljno pustinjom,sklepanom na brzinu od peska iz peščanih satova.
Ako hoću tu da posadim drvo,
daleko od istine,
moram da shvatim
šta je moja voda.
U nastavku programa, predstavili su se gosti: Srđan
Leković
Vanja Parača
Anka Stanojčić je pročitala svoju pjesmu iz Antologije
lekara Srbije XXI veka.
Sa po jednom pjesmom ili odlomkom predstavili
su se: Nebojša Stojoski
Anka Matić
Rade Kokić
Srđan Leković
Milena Lutovac
Srećko Aleksić
Stanko Janjušević
Nevenka Bošnjak Čolić
Simo Vasić
Večer su zasladili novoprimljeni članovi sa po još
jednom pjesmom.
Beogradski ljetni festival – BELEF 2022: Želim magiju!
održava se u Botaničkoj bašti Jevremovac. Danju uživanje
u hladu drveća i fontanama, a noću kazalšne predstave.
Beogradsku premijeru u Botaničkoj bašti imala je
predstava „Za sada je sve ok“, Kruševačkog pozorišta.
Dok se vide svjetla grada, odigrava se pozorišna magija
Koliko neuspjeha nam je potrebno da shvatimo
kako nam je onaj pored nas ipak najbliži, ma koliko
mu mana nalazili?
Carmina Burana, kantata Carl Orf-a, krupan je zalogaj
za sva kazališta i koncertne sale. U okviru BELEF,
beogradskog letnjeg festivala, Narodno pozorište u
Beogradu se usudilo.
U holu kazališta direktor Svetislav Goncić dočekivao
je goste.
Samo su sijevali blicevi na sve strane
Kazalište je bilo puno
Orkestrom i zborovima maestralno je dirigirala Dragana
Radaković
Solisti su bili: Snežana Savičić Sekulić – sopran
Stevan Karanac – tenor i Dragutin Matić – bariton.
Nastupili su uigrano i kao jedan: Hor i orkestar Narodnog
pozorišta u Beogradu, Hor RTS – a i Hor Dečjeg kulturnog
centra Beograd
Knjiga koju svaka kuća treba imati je knjiga
novinarke, inženjera hortikulture Slavice
Stuparušić "Bašta u saksiji".
Promocija prve, a svakako ne posljednje knjige poznate
novinarke "Politike" održana je u prelijepom ambijentu
"Urban destillery" na Dorćolu.
Preomociju je vodila novinarka Julijana Simić-Tenšić
uz asistenciju predsjednice "Izletnik"-a, Radmile Kataline
Keti.
O knjizi su govorili dr Mirko Škorić i mr Radmila
Pecija-Urošević.
Autorica je insprativno objasnila zašto je napisala
knjigu i uz čiju pomoć. Bio je to veliki zalogaj za prvu
knjigu, ali uspjela je da joj ne zastane u grlu.
Urbane bašte bile su aktualne u vreme sankcija i blokade,
a nakon toga mnogi su ustanovili da im uzgoj biljaka
predstavlja zadovoljstvo. Danas, u vrijeme moguće
nestašice hrane, korisno je nešto proizvesti svojim
snagama i u svom domu.
Na kraju se otegao red svih koji su hteli da kupe
svoj primerak s posvetom autorke. Mnogi su pomogli
izdavanje knjige kao prenumeranti.
Naravno, kupila sam primjerak za svoj dom,
sa posebnom posvetom
Poranili smo da obiđemo učionicu Ive Andrića. Nikola
nam inspirativno priča.
Pristaje nam da budemo đaci.
Pijemo kavu s pogledom na Andrićgrad u obližnjem
kafiću Napoleon.
Doručak u restoranu „Zlatna moruna”
Polazimo u obilazak mosta Mehmed paše Sokolovića,
Na Drini ćuprije.
Most je građen 1571-1577. po nalogu velikog vezira
Mehmed paše Sokolovića, odvedenog iz obližnjeg sela
Sokolovići.
Projektirao ga je dvorski arhitekta kodža Mimar Sinan
Table na sredini mosta su obnovljene, originali su
u Istanbulu, a na njima je upisana zahvalnost Mehmed
paši za gradnju mosta.
Vozimo se vozićem Ćirko uz Marininu priču
Kroz tunel, pa preko brda Bikavac i kroz sam grad do
Andrićgrada. Višegrad se lijepo spominje u pjesmi "Jutros
rano slušam" Dragiše Nedovića, napisanoj 1936.godine
i posvećenoj djevojci Kiki. Kasnije je postala poznata pod
imenom"U lijepom starom gradu Višegradu"
Za rastanak, Ljilja i ja uživamo u urmašicama i kavi u
poslastičarnici „Secesija” na glanvom trgu Andrićgrada
Prolazimo Višegrad, pa pored zelene Drine kroz brojne
tunele prema Goraždu.
Čajniče, gradić na strmim planinskim padinama, čuva
jedinstvenu ikonu.
Uspijevamo da u Manastir Uspenja presvete Bogorodice
uđemo prije svadbe
Uspjeli smo vidjeti „Čajničku krasnicu”, čudotvornu
ikonu presvete Bogorodice, za koju se vjeruje da je na
drvetu naslikao apostol Luka. Ljudi se provlače ispod ikone
da im ispuni želju.
Krajem 19. stoljeća, zlatar iz Sarajeva Risto Andrić, vjerujući
da ga je ikona iscijelila od teške bolesti, iz zahvalnosti je
izradio zlatno-srebrni okov. Svoju zlatarsku radnju je zatvorio
na tri godine, koliko mu je bilo potrebno da izradi okov za
koji je utrošio više od 17 kilograma zlata i srebra.
Sa druge strane ikone je naslikan
Sv.Jovan.
Poslije nas ulaze svadbari.
Nastavljamo put za Goražde.
Goražde, crkva Sv. Georgija, zadužbina Herceg Vučića
Kosača, završena 1446. Nije sačuvan freskopis ni originalni
zidani ikonostas, jer je uništavana više puta.
Lijevo pored ikonostasa nalazi se mala crkva, koju je
Herceg podigao supruzi, katolkinji, da bi se
oboje molili na istom mjestu. Kasnije je otvorena
prema velikoj crkvi.
U 16. stoljeću ovdje je radila goraždanska štamparija,
druga na Balkanu.
Ova mi se ikona baš svidjela
Nastavljamo u Jaz, restoran s kupalištem na Drini,
gdje nam Bucka sprema vruću pitu sa sirom.
I opet sam na putu, sada sa Izletnikom. Idemo u BIH.
Manastir Dobrun izgrađen je 1343.godine, posvećen
Uspenju presvete Bogorodice. Dugo je bio neosvojiv.
Turci su ga opljačkali tek uz izdaju Jovana Kalauza 1462,
presvučeni u pobijene svatove. Pređimo reku Rzav.
Razgledajmo manastir
Brižljivo je uređen
Uništavan je više puta pa je malo fresaka preostalo
Sladjana Belko je prvo smislila naziv knjige "Kapi
tamjanike" (autohtone sorte grožđa i vina iz njenog
rodnog Negotina) pa tek onda složila pjesme,
izdvojene u tri logična ciklusa.
U predstavljanju knjige učestvovali su: autorica,
recenzent Vasa Radovanović, moderatorica Anka Stanojčić
i čitačica Ljiljana Lambić.
U Ljiljaninom doživljenom čitanju pjesme su došle
do punog izražaja
Promociju je otvorio Milovan Joksimović.
Kroz Ankino vođenje su se provlačile misli drugog
recenzenta, odsutnog Miodraga Radovića.
Vasa Radovanović govorio je svoju recenziju "Kapi
tamjanike na poetskoj liri"
Sladjana suvereno vlada riječima i usuđuje se da
balansira na tankoj liniji između erosa i tanatosa.
Zoran Škiljević je kao Predsjednik Društva književnika
Beograda iznio svoja zapažanja o poetskom doprinosu
Sladjane Belko.
Originalan slatki trenutak doživjeli smo kad je Sladjana
čitala svoju pjesmu "Djelem, djelem", a Ljiljana pjevušila
poznatu romsku pjesmu.
U vrelom danu, umjesto cvijeća darovali smo joj tortu
sa slikom korica knjige.
Zatim je Sladjana potpisivala svoju knjigu dragim
gostima.
Tortu smo slatko pojeli na druženju poslije promocije,
u salonu Udruženja.
Šetamo plažom. Hotel "Meteor", sada "Valamar" ima otvoreni
bazen bukvalno 100 m od najboljeg dijela makarske plaže.
Apsolutno suvišan luksuz. Često se hotelski kupači preko
ograde bazena nadviruju i posmatraju "obične" kupače.
Tu u blizini desio se prvi poljubac, nešto što svaka
žena dovijeka pamti
Hoćete li na kupanje kod "žute kuće", jedine kuće na samoj
plaži, za koju nitko ne pamti da je ikad bila baš žuta?
Zatim nailazimo na zanimljivu misao "Obrok bez vina
zove se doručak".
Ako ste se umorili, tu je vozić koji vozi duž cijele plaže
U glavnoj staroj ulici Makarske nalazi se restoran
"Gastro Diva" u kojem smo stalni gosti. Dokaz:
rezervacija.
Uživamo u prijatnom etno ambijentu.
Niste bili u Makarskoj ako niste posjetili Kačićev trg
U makarskoj luci ima više brodova nego što se vidi kuća...
Trajekt se tu ne računa
A odatle ćete prošetati po poluotoku Sveti Petar
sa nezaboravnim vidicima
Dok boravite u Makarskoj, imate osjećaj da vas
moćno Biokovo čuva.
Dan počinjemo porodičnim sastankom u moru :)
Navraćamo do mletačke česme
Prošetajmo i pravimo društvo spomeniku turistima,
ustvari Galebu koji dočekuje gošću.
I kupač ima svoj spomenik.
Pogledajmo palmu s podstanarom
Oleanderi vam krase sve puteve, kamo god da krenete
Otvorite sva vrata
Morate probati tortu Makaranu, koja se pravi samo ovdje.
Možda ne znate da je poznata makarska novinarka
Dada Batinić karijeru započela na blog.hr. Nagovarala
sam je da objavi knjigu, a rezultat je da je prošlog ljeta
baš ona vodila intervju sa mnom povodom moje makarske
promocije romana, baš na ovom mjestu.
Na večeru sam povela i moje najdraže, u Kalalargu, u
omiljeni restoran "Gastro diva" koji je osnovala bivša
blogerica. Bilo je tu izuzetnih specijaliteta.
Konačno smo uspele da dobijemo karte za odličnu
predstavu "Derviš i smrt" u Narodnom pozorištu.
Predstavu sam gledala pre 10 godina u veoma posebnom
društvu i doživela je moćno. I sada sam imala sjajno društvo
Svedena scenografija, funkcionalna za sve faze, odmah
nagoveštava dramu
Tragična priča Ahmeda Nurudina, u izvođenju maestralnog
Nikole Ristanovskog, možda bi sasvim drugačije tekla da je
poslušao svoje srce kad mu je reklo, 20 godina pre: „Čovek
ne treba da ide kad ima razloga da ostane"
Da pogledamo izložbu u foajeu i podelimo sjajne impresije?
Neprocjenjiva je vrijednost prijateljskih susreta.
Mjesto i povod nisu važni, važan je sam susret.
Nakon duga vremena našla se nekadašnja plesna trojka.
Mjesto je prijatno, "Mister dolar"
A onda se može prošetati, pa nastaviti druženje uz ručak
na prijatnom mjestu s dobrim roštiljem, "Valter"
Dok sam radila u centru za dijalizu devedesetih godina, procenat
pacijenata na dijalizi koji su imali C hepatitis dostizao je 30%.
Odvajali smo ih u posebne sale i dijalizirali na posebnim apratima.
Negdje od 2005. počeli smo ih liječiti u saradnji s infektivnom
klinikom, i osim postojanja antitela na ovaj virus, radili smo
detekciju virusa PCR tehnikom.
Odabrani pacijenti koje bi Fond priznao lečeni su kombinacijom
ribavirina i Pegasys, pegilovanog interferona. Mnogi su pacijenti
posle toga razvili stabilan virusološki odgovor, bili su izlečeni.
Terapija je dugo trajala i imala nuspojave.
Revoluciju u lečenju uveli su direktni antivirusni lekovi, koje
naši pacijenti kao i pacijenti koji nisu na dijalizi mogu uzimati
bezbjedno i elegantno, u jednoj dozi 12 nedelja. Praktično
svi budu izliječeni. Tako je sada procenat pacijenata sa C
hepatitisom u Srbiji samo 5,9%, a ima centara bez ijednog
C pozitivnog pacijenta. Bio bi i niži kad bi Fond odobrio
liječenje svima kojima je potrebno.
Virus C hepatitisa pripada RNK virusima, mnogo mutira, više
od covid 19, i zato nije moguća vakcina. Ali efikasna terapija
i suradnja nefrologa, infektologa i hepatologa dovela je
skoro do eradikacije hepatitisa C.
O svemu ovome govorilo se na odlično organizirvanom
simpozijumu HEPATITIS C I BUBREG.
Udarne novosti priopćila je infektolog, prof.dr Ivana
Milošević.
Hronični hepatitis se sada definira kao postojanje PCR RNA
pozitivnosti tijekom 6 mjeseci. Pošto dovodi do ciroze jetre
i hepatocelularnog karcinoma, ako se ne liječi, treba ga tražiti
i liječiti. Poznato nam je da u općoj populaciji hepatitisa C
ima mnogo više nego što se otkriva i da ga treba tražiti jer
dugo protječe bez simptoma. Ako se nađu povišene
transaminaze, ne treba ih uvijek pripisati masnoj jetri nego
provjeriti anti HCV antitijela i ako ih nađemo, dalje ispitivanje
i liječenje preuzima infektolog.
Pored predavanja i panel diskusija, održano je i jedno online
predavanje, prof. dr Nikolina Bašić-Jukić iz KBC Zagreb
govorila je o lečenju hepatitisa C kod bolesnika s presađenim
bubregom, pošto je Hrvatska u svjetskom vrhu po broju
transplantacija organa.
Društvo književnika Beograda održalo je književnu večer
na slobodnu temu, "kako vi želite".
Večer je otvorio predsjednik Društva, Zoran Škiljević.
Vođenje je preuzela sekretar i moderator Društva,
Anka Stanojčić
Prvo je riječ dala Ljiljani Surić Lambić, koja je pročitala
"Pismo", divnu pjesmu osnivača DKB, Tomislava Miloševića.
Mirko Škiljević je pročitao dobru priču
Srđan Simeunović Sendan je nastupio sa
satirom na sadašnje aktualnosti
Milena Lutovac je kazivala aktualnu antiratnu pjesmu
Vera Pavlović nam je ispričala priču
Nevenka Bošnjak Čolić nam je predstavila priču o
plagijatima u književnosti
Jagoda Nikačević je imala efektnu pjesmu
Simo Vasić je odličan s ljubavnom poezijom
Rade Kokić je pročitao dužu priču
Vladanka Cvetković je predstavila svoju poeziju
Sladjana Belko nam je ispričala nostalgične "Čarape"
Anka Stanojčić je pročitala priču "Lorelei".
Zoran Škiljević nas je nasmijao duhovitom pričom
Pisci su donijeli knjige namijenjene pacijentima u bolničkim
bibliotekama. Nastavlja se humana akcija Društva književnika
Beograda i Sekcije za umetnosti i humanost Srpskog
lekarskog društva.
Gostuje Knjaževsko-srpski teatar Kragujevac u suradnji
s Hrvatskim kulturnim centrom Beograd. Režiju potpisuje
Marko Misirača, koji upravo daje izjavu za TV.
Po delima Miroslava Krleže, Iva i Tene Štivičić
dramatizaciju potpisuje Vida Davidović.
Miroslava Krležu sjajno igra Miloš Krstović (sasvim desno).
Zašto je predstava postavljena? I danas postoji potreba
"za povratkom krležijanskog načina mišljenja - ciničnog ali
nepokolebljivog, argumentiranog".
U predstavi se prepliću ličnosti iz Krležinih dnevnika
i ličnosti iz Krležinog romana, ljudi različitih "pogleda na
svijet" i likovi raznorodnih ideoloških i moralnih načela.
Tu vrstu usamljenosti jedinog zapitanog pojedinca
osjećamo svi na mnogo nivoa. Ekipa koja je osmislila
ovaj hrabri poduhvat, približila nam je dijalektičnost
krležijanskih načela, lišenih malograđanštine i
pretencioznosti.
Nakon predstave prisustvovali smo prigodnom koktelu.
Svraćamo na vidikovac gdje je lijepo objašnjeno
koje dijelove švicarskih Alpa vidimo
Dinaja će nam ljepše objasniti: Jedan od najpoznatijih planinskih
sustava u svijetu, smješten u Europi, su Švicarske Alpe.
Smatra se najdužim planinskim masivom u cijeloj Europi i proteže
se do 8 zemalja. Prolazi kroz Austriju, Francusku, Njemačku,
Monako, Švicarsku, Sloveniju, Italiju i Lihtenštajn. Ove planine
zauzimaju važno mjesto u geografiji ovih zemalja,
a mnoge kulture potječu iz ovog planinskog lanca.
Prošetat ćemo kroz Singen.
Za nabavke, savršen grad
Pogledajmo fontanu Petera Lenka
Na železničkoj stanici se nalazi korona centar, za
testiranje bez zakazivanja.
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice.
kad se Euro odmara
Skupila se rodbina u bolnici, gdje im leži teško bolestan
rođak. Konačno se pojavljuje doktor, zabrinut, umoran i smrknut.
“Na žalost, nemam dobre vesti” reče, posmatrajući zabrinuta
lica. Jedina nada je da mu se presadi mozak. Reč je o
eksperimentalnoj proceduri, vrlo je riskantna, ali to nam je
jedina nada. Osiguranje plaća proceduru, ali vi ćete morati
da platite mozak.”
Okupljena rodbina sedi zamišljeno u tišini. Posle nekog vremena,
neko upita: “Pa, koliko košta jedan mozak?”
Doktor brzo odgovori: “5.000 dolara za muški mozak i
200 dolara za ženski”.
Nastupila je neprijatna tišina.
Muškarci u sobi su pokušali da se ne nasmeju, izbegavajući
da pogledaju ženama u oči, ali neko se ipak nasmejao.
Muškarac koji nije mogao da obuzda svoju radoznalost
postavio je pitanje koje je zanimalo sve prisutne:
“Zašto je muški mozak toliko skuplji?”
Doktor se nasmeši celoj grupi i reče: “To je standardno,
ženskom mozgu se spušta cena zato što je bio korišten.”
Po prohladnom sunčanom danu zaputila sam se vozom
u Donaueschingen, čuven kao grad izvora Dunava.
Stanica je van centra, ali se ulicom Josefstrasse pravo stiže
u centar, a dvorski park ostaje desno prije prijelaza rijeke Brigach.
Stižete do crkve, koja je osnovni orijentir
U centru gradića je kružni bazen, izvor pritoke Donaubach koji se
još od 15. stoljeća označava kao Donauquelle, ali to ustvari nije
izvor Dunava.
Oko bazena-izvora razne oznake pokazuju koliki je Dunav i kroz
koje sve zemlje protječe na svom dugom putu 2840 od km, dok se
ne vjenča sa Crnim morem. Dunav sada protječe kroz 10 država
ili ih bar djelimično zapljuskuje: Njemačka, Austrija, Slovačka,
Mađarska, Hrvatska, Srbija, Rumunjska, Bugarska, Moldavija
i Ukrajina. Dunav protječe i kroz četiri glavna grada: Wien (Beč),
Bratislava, Budimpešta, Beograd.
Nadmorska visina 678 m
A do mora 2840 km
Spustimo se do "izvora". Baciću novčić, da se vratim...
A onda odmor uz sladoled kod "Reiter" prekoputa crkve.
Prelazim Brigach i pratim ga kroz dvorski park Schlosspark sve do
restorana. Dunav nastaje istočno, na periferiji gradića, spajanjem
dvije rječice Brigach i Brag. Brag je veći, a ovo je Brigach.
Na mjestu gdje se Donauquelle uliva u Brigach (Donauquelle-abfluss
mit der Brigach vereinigt) podignut je Donautempel.
Ovo malo vode kao izvor Dunava? Smiješno. Ali tako
je dogovoreno, iz turističkih razloga
Prošetat ću dvorskim parkom kroz Prinz-Fritzi Alee,
Park je ispresijecan jezercima s patkama i labudovima.
Sa djecom smo napravili izlet u Bodman Ludwigshafen
am Bodensee.
Ludwigshafen je s jedne strane kraka jezera, a Bodman s druge
strane.
Uređeno je igralište pored jezera.
Dok se djeca igraju, slikam. Ovakve fontane viđam
u svim gradovima u oblasti
U blizini je neolitsko nalazište, pa je Miriam Lenk (umjetnica
rođena 1975.) zbog toga izvajala neolitsku ženu bogatih
atributa, Yolandu. Uglavnom i radi masivne gole ženske
skulpture. Kćer je čuvenog kipara Petera Lenka.
Kipar koji se hrabro upušta u kritiku, Peter Lenk, uradio je
ogroman reljef sa nagim njemačkim političarima u lascivnim
pozama.
U gradovima u blizini Bodensee mogu se vidjeti monumentalna
djela neobičnog kipara Petera Lenk-a (rođen 1947.). Na prvi
pogled znate da je njegov rad, jer ne liči ni na što- što ste ranije
vidjeli.
(slika s neta)
Kipar koji se hrabro upušta u kritiku, Peter Lenk, uradio je
Ludwigs Erbe, reljefnu skulpturu na gradskom trgu
Bodman-Ludwigshafen koja prikazuje njemačke
političare u seksualnoj igri.
Imperia, devet metara visok rotirajući kip u luci Konstanz
prikazuje izmišljenu kurtizanu iz pripovejtke Balzaca.
Iako jebio vrlo kontroverzan kada je postavljen 1993.
godine, danas je "najfotografiranija atrakcija u gradu".
Kip njemačkog pisca Martina Walsera koji nosi klizaljke dok
jaše konja koji stoji na repovima dviju divovskih ležećih
sirena u fontani, na pristaništu čamaca u Überlingenu.
Slažete li se da je apsolutno jedinstven? Može nam se
dopasti ili ne, ali originalnost se ne može poreći.
Ovo je fontana u Singenu
U ovaj švicarski gradić sam jednostavno zaljubljena.
Pri svakoj posjeti mom preseljenom sinu, moram ovdje
doći bar jednom. Ovog puta sam vozom stigla do Singena,
pa presjela na autobus za Stein am Rhein, 7349.
Sve počinje prvo kupovinom karte na automatu
Nakon prijatne vožnje kroz njemačke pa švicarske predjele,
polja uljane repice
...ukazala se poznata kula, Untertor.
Dvorac Hohenklingen ovog puta neću obilaziti. Samo
mu šaljem poljubac iz daljine.
Na klupici jasno piše gdje smo
Na maloj željezničkoj stanici nema vlakova
Odatle prvo idem do Rajne. Niska je i nekako plavlja.
Može i odmor na klupi
Pa duž obale opušteno, polako, gledam stare fasade.
Nakratko ćemo prekinuti njemačke priče jednom
svježom pričicom, pa ćemo nastaviti.
Krenule smo od Studentskog trga, ukrašenog procvalim
kestenima
Pa kroz živahnu Knez Mihailovu ulicu
Čeka nas raskošni Kalemegdan
Baš tu
Ovdje se pije kafa, Mali Kalemegdan
Može i kolač
A onda šetnja Kalemegdanom
Zaželjele smo želje i obje našle po dvije
djeteline sa 4 lista
Idemo dalje
Sava i Dunav se ovdje ljube
Sladjana pokazuje veliko Ušće i kulu Nebojšu,
"našu" zbog promocije mog romana u njoj.
Podno spomenika vidi se Zavod, vojni muzej i zvonik
Saborne crkve u jednom kadru
Meštrovićev Pobednik dominira
Turista ima dosta
Volim ovaj pogled
Odmor
Vreme je za drugi deo plana
Stari restoran "Brankovina" i tradicionalna kuhinja
Stigle smo i do Kolarca
Spremne za svjetla pozornice
Španjolski film na bijenalu "Zvanična konkurencija"
bio je odličan. Banderas, Penelope Kruz...šta reći.
Savršeni dan.
Napuštamo obalu Bodensee i ulazimo u stari grad Konstanz,
mudro sačuvan za vrijeme savezničkog bombardiranja. Dok se
cijela Njemačka zamračivala 1944, Konstanz je palio sva svjetla,
jer u njemu nema granice prema švicarskom gradu
Kreuzlingen-u. Bombarderi nisu smjeli pogoditi nijednu
švicarsku metu i Konstanz je ostao kakav je bio i prije rata.
Na lijevoj (južnoj) strani Rajne smjestio se stari dio grada, dok se
više novih gradskih četvrti smjestilo na desnoj (sjevernoj) strani
rijeke, na poluotoku Bodanrück između donjeg dijela Bodenskog
jezera i jezera Überlinger.
Željeznička stanica u Engenu. Vlak stiže točno i brz je.
Nakon 45 minuta prijatne vožnje (s maskom), stigla sam
vozom u Konstanz.
Konstanz je njemački grad u saveznoj pokrajini Baden-Württemberg,
i najveći grad na Bodenskom jezeru, na Überlinger See. Grad se
smjestio na izlazu rijeke Rajne iz gornjeg dijela jezera i to točno na
granici sa Švicarskom (Kanton Thurgau). Susjedni švicarski grad
Kreuzlingen rastao je zajedno s Konstanzom, tako da se državna
granica i danas proteže posred pojedinih zgrada oba grada.
Sad samo pravo do luke.
Prvo posjećujem spomenik Imperia, rad Peter Lenk-a,
visok 10 m. Imperia prikazuje izmišljenu kurtizanu. Uradio ga
je po priči Honore de Balzac-a o koncilu u Konstanzu 1414-1418,
gdje je jedna prostitutka, Imperia, imala moć i nad crkvenim
i svjetovnim vladarima. U rukama drži, kao dva perca, žgoljavog
kardinala i trbušastog kralja.
Iako je bio vrlo kontroverzan kada je postavljen 1993. godine,
danas je "najfotografiranija atrakcija u gradu".
Oni koji oko Imperije postavljaju lokote, žele li ljubav ili moć?
Konstanz je rodni grad izumitelja cepelina, grofa
Ferdinanda von Zeppelina.
I cepeliin leti...
Obilazim luku. Vodostaj je nizak, dosad još nisam vidjela
ovako slabu Rajnu i jezero
U posjedu obitelji Zeppelin bio je i nekadašnji dominikanski
samostan u kojem se danas nalazi hotel.
Ovdje huči brza i moćna Rajna, koja je napustila Überlinger See
i ulazi u Zeller See.
Želimo da vidimo Triberger Wasserfälle na rijeci Gutach.
Triberger Wasserfälle su najposjećeniji vodopadi u Njemačkoj
i glavna atrakcija u regiji Baden-Württemburg. Ulaz se plaća i
pritom obično kupuje kikiriki za hranjenje vjeverica.
Rijeka Gutach se spušta niz 7 glavnih etapa, a uz rijeku vodi
staza s nekoliko vidikovaca. Mi ćemo se popeti do najvišeg.
Krećemo!
Često se Triberger Wasserfälle naziva najvišim vodopadom
u Njemačkoj, 160 m (Deutschlands höchste Wasserfälle),
ali postoje mnogi drugi slapovi u Njemačkoj koji su mnogo viši.
Najviši vodopad u Njemačkoj je vodopad Seebach u Oytalu,
Bayern.
Pogledajmo odozgo
Pa bliže
Prelijepi su
Nismo sreli nijednu vjevericu, ali smo se od srca divili
raskošnoj ljepoti prirode i impozantnim vodopadima.
Gradić je ostao duboko ispod nas
Kroz grad Sigmaringen Dunav dobija izvjesnu širinu
i tu je podignuta prva brana, sa posebnim vodenim tokom
"ribljom stazom", namijenjenim prolazu riba.
Sa obale Dunava preijlepo je gledati kako se dvorac
Sigmaringen na stijeni ogleda u Dunavu. Stvarno je
izabrao divno ogledalo :)
Ona slika non stop. Na koga li je?
Unuk nije pošao samo zato što je pokvario svoj
fotoaparat (moj poklon), pa neće moći slikati.
Sigmaringen je grad u nemačkoj saveznoj pokrajini
Baden-Württemberg.
Nalazi se u dolini Dunava oko 40 km jeverno od
Bodenskog jezera.
Impresivni dvorac Sigmaringen je simbol grada.
Razvio se tijekom povijesti od srednjovjekovnog dvorca
u kraljevsku palaču.
Unuka i ja smo fotoaparatima nastojale da zabiljležimo
sve važnije detalje. Priznajem, njene fotografije su kao
moje. Pri prethodnoj posjeti poklonila sam joj pravi
"Nikon" i ona ga obilato koristi.
Ulazimo u raskošno predvorje
Penjemo se na kat
Dvorac Sigmaringen (njemački: Schloss Sigmaringen) poznat i
kao dvorac Hohenzollern, bio je kneževski dvorac i sjedište vlade
za knezove dinastije Hohenzollern-Sigmaringen.
Dvorac Sigmaringen je obiteljsko imanje švapske grane
obitelji Hohenzollern, kadetske grane dinastije Hohenzollern,
iz koje potječu njemački carevi i kraljevi Pruske
Suvenir: novčanica sa slikom dvorca
Ovdje bi bilo materijala za nekoliko postova, pa je bolje
da stanem , da iziđemo i vidimo kako izgleda taj dvorac
na brdu iznad Dunava.
Grad Engen se nalazi u njemačkoj saveznoj državi
Baden-Württemberg-u okrugu Konstanz.
Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 531 metra.
Površina općine iznosi 70,5 km˛. U samom gradu je,
prema procjeni iz 2010. godine živjelo 10.226 stanovnika.
Veličinom odgovara mojoj Makarskoj.
Na brdu se nalazi stari grad, posebnog šarma.
Na vrhu je prelijepa crkva.
Od posebno obilježenog mjesta na određenim udaljenostima
smješteni su znaci planeta sunčevog sistema. Ovo je vrlo
originalna i edukativna ideja.
Stare zgrade su baš lijepe i uskršnje okićene.
Ovakvih originalnih fontana ima u svim okolnim gradovima
Sa visine je lijep pogled u dolinu.
Sve je čisto i uređeno. I tiho, vozi se 30 km/h da se
smanji buka.
Korice su autorske, slikala sam borbu mora i kamena
u Makarskoj.
Nađi me u snovima
kad te tuga svlada,
kad osetiš samoću
i bol zaborava
U lijepoj Galeriji Ustanove kulture Božidarac Institut Belko
je održao prvu promociju moje knjige "Ljubav plime i oseke".
Pozvani su lični prijatelji, a sljedeće su namijenjene
kolegama.
Sladjana Belko je predstavila rad Instituta Belko i ponos
što su dva izdanja Instituta, roman "Čekam te na strani
deset" i knjiga pjesama "Ljubav plime i oseke" Anke
Stanojčić kandidati za nagradu grada Beograda, a roman
je ponio i prestižnu titulu "Balkanski juvelir".
Promociju su vodile Anka Stanojčić i Sladjana Belko
Recenzent Vasa Radovanović govorio je o književnom
radu Anke Stanojčić od prvih objava do danas.
Recitatorke Jelena Cerović i Ljiljana Surić Lambić
uspjele su svakoj pjesmi dati svoj posebni pečat
Večer je proletjela kao tren na valovima mora, koje su
mnogi ponijeli kući. Svatko je dobio posebnu, osobnu
posvetu.
I pjesnici trče maraton - lijepim riječima. Ponovo u biblioteci
"Đorđe Jovanović" u Zmaj jovinoj 1, na prekoronskom
mjestu.
Večer je otvorio predsjednik kluba Zoran Škiljević.
Prvo su sa po dvije pjesme nastupili kandidati za
prijem u Društvo. Vladanka Cvetković
i Milan Obradović.
Vođenje večeri preuzima sekretar i moderator Anka
Stanojčić, uz svoje dvije pjesme
Štafetu preuzima Ljilja Lambić koja čita pjesme
odsutne Sladjane Belko
Vera Pavlović
Nebojša Stojoski
Slavka Stanikić Žakula
Zoran Ilić
Rade Kokić
Jagoda Nikačević
Anka Matić
Gordana Rusinkov Marković
Olivera Šestakov
Milena Lutovac
Nevenka Bošnjak Čolić
Ljubomir Vujović
Đoko Nonković
Miša Lazar
Simo Vasić
Srećko Aleksić
Zoran škiljević
U nastavku je bilo i iznenađenja, još po jedna pjesma
a Miša Lazar kao odličan aforističar.
Pjesnici su donijeli knjige za bolničke bibliotke. Sekretar
sekcije za umetnost i kulturu Srpskog lekarskog društva
Slavica Žižić ponijela je knjige namijenjene pacijentima
u bolničkim bibliotekama.
Vidjet ćemo se za sedam dana na temu "Beogradske priče"
U torbi imam futrolu sa mnogo korisnih sitnica često potrebnih
meni i drugima. Zatreba li nekome šećer ili nožić, konac i igla
ili škarice, znaju da će ih naći kod mene. Često mi je u
nabavkama koristila i mjerna traka.
U nekom povratku s puta ulazim u autobus. Pričljivi kolega koji
voli pametovati sjedi za volanom i mudruje koja je udaljenost
od njega do volana. Kaže 30 cm, kolege naokolo imaju drugačije
procjene. Stajem pored njega, vadim iz torbe mjernu traku,
izvučem je, izmjerim od njega do volana i kažem: „45 cm!“
Dok se autobus zacjenjivao od smijeha, trebalo je vidjeti
njegovo zapanjeno lice:„Zašto nosiš metar?“
„Pogodi!“
Omiljeni gost Udruženja Kragujevčana, svestrani Nenad
Karamijalković (istoričar, antropolog, istraživač i još mnogo
toga), direktor Zavoda za zaštitu spomenika Kragujevac,
ovog puta nam je govorio o tajni Njegoševog portreta u
Vladičanskom dvoru u Temišvaru.
Taj prelijepi portret prikazuje mladog Njegoša u vladičanskoj
odori, sa bijelom panakamilavkom, što znači da je prikazan
kao patrijarh (moja fotografija iz Temišvara).
Obično se Njegoš prikazuje u crnogorskoj nošnji (desno)
Autor je i dalje nepoznat, a u Temišvar je portret donio
imućni Ludwig von Bersuder. Zanimljivim putevima
nasljeđivanja portret stiže u Vladičanski dvor i temišvarska
mitropolija je odbila da ga se odrekne i nakon basnoslovnih
ponuda. Portret otvara pitanja o tadašnjoj samostalnosti
cetinjske mitropolije.
Na repertoaru je monodrama "Ja sam Akiko" po
motivima romana koji je napisao Stefan Tićmi.
Na sceni je pobacano bezbroj kufera. Svaki sadrži
sjećanja iz kojih Akiko vadi i prostire nam važne
životne priče.
Sofija Mijatović nas u 90 minuta bez i najmanje pauze
ili zastanka inspirativno uvodi u svoj svijet u kome je
glavni moto:"Ljubav je beskrajna potraga za
toplinom".. Jeste li ikad razmišljali tako?
Vrijeme je da počnemo.
Aplauz traje beskonačno i cijela (mlada) ekipa izlazi
na scenu da nam se pokloni, pored Sofije kojoj suze
klize od sreće.
Neka bude više ovakvih predstava koje daju nadu,
jer nam mladi ljudi šire vidike i uče nas da shvatimo
što je zaista važno u životu
Društvo kniiževnika Begrada 18. broja svog časopisa
"Beogradski krug kredom" održao je u elegantnom prostoru
Kuće kralja Petra Prvog na Senjaku, povodom Svjetskog
dana poezije.
Promociju je otvorio predsjednik Društva, Zoran Škiljević
Čestitali smo rođendan Anki Dinić, članici Društva
koja je zastupljena u časopisu
Vera Pavlović je sekretaru Anki Stanojčić
darovala lično priznanje "pčelici Društva"
Urednik časopisa Zoran Ilić dao je svoj pregled
ovog broja
Vođenje je preuzela Anka Stanojčić i pročitala
svoju nagrađenu priču "Tri životna sna", a čitanje odlomka
iz romana i nekoliko pjesama prepustila je čitaocima.
Slavljenica Anka Dinić čitala je svoje pjesme
Anka je čitala i po jednu pjesmu opravdano odsutnih
članica Duke Veljković i Perside Lakić Ruzmarin kao i
Dušana D.Živančevića
Sladjana Belko je zastupala
Sašu Ognjenovskog
Srećko Aleksić je pročitao priču "Prašnjave cipele"
Mirjana Novokmet se predstavila pričom "Kuća
na prodaju"
Svetlana Joksimović je dokazivala "Mangupi su
vaspitana deca"
Nebojša Stojoski nam je oslikao "Kafansku noć"
Iznenađenje je pričom "Hodočasnik" priredio Dobrivoje
Lazarević.
Vidjet ćemo se ponovo na prijemu novih članova u
Društvo književnika Beograda
Moja knjiga "Ljubav plime i oseke" u izdanju Institut Belko
jedan je od kandidata za Nagradu grada Beograda
"Despot Stefan Lazarević"
To ne znači nagradu, ali znači visoko priznanje.
Ponosna sam. Od mojih šest knjiga, tri su bile
kandidati za nagradu grada Beograda.
Podunavski gradić Veliko Gradište je poznat kao grad
odbojke i grad iz kojeg su potekle neke poznate ličnosti.
"Izletnik" nas vodi u razgledanje.
Dočekuje nas profesor istorije, ali i muzičar Nenad Mihajlović.
Polazimo od Žitnog trga, centra grada, prvo ulazimo u
crkvu Sv. Arhangela Gavrila.
To je secesionistička crkva kompletno freskooslikana 1855.g
odine u duhu 19. stoljeća. Akustika je odlična, pa se ovdje
održavaju koncerti duhovne muzike.
Jedinstvena je freska Sabor svetih Arhangela
i susret Bogorodice i trudne majke Jovana Krstitelja.
Idemo pored Gradištanske gimnazije, među prvima u
Srbiji, nazvane po njenom đaku Miloju Vasiću, ocu
srpske arheologije (otkrio Vinču)
Zgrada Opštine
Skulptura, poklon njemačke kiparice Eve Risman
„Srbija i njena budućnost“
Spomenik muzičaru Vlastimiru Pavloviću Carevcu, rođenom
u obližnjem selu Carevac, pa je sam sebi dodao taj nadimak.
Iako je bio pravnik, osnovao je orkestar Radio Beograda
i najzaslužniji je za očuvanje srpske narodne muzike
(sačuvao je 3000 kola i pjesama)
Spomenik velikogradištanki Žanki Stokić (1887-1047),
najvećoj srpskoj glumici. Nušić je Gospođu ministarku
napisao specijalno za nju.
Spomenik žrtvama Velikog rata uradio je Simeon
Roksandić, a kopija je spomenika iz Marseja
Narodni muzej, na I nivou su slike s likovnih kolonija.
Veliko Gradište je grad odbojke jer je ekupa tog malog
grada bila prvak Jugoslavije, a odavde su mnogi poznati
reprezentativci u odbojci.
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice.
kad se Euro odmara
Velika mudrost, molim da je muškarci upamte!
Pita Haso Muju: 'Kako ti Fata skija?'
- Ko grom, svaki put u drugo drvo.
Pita Mujo Hasu: 'Zašto držiš pčele kada ti ne daju med?'
A odgovara Haso: 'Već su mi triput ujele punicu!'
Mujo i Haso došli vaditi osobnu iskaznicu u policiju. Kako su oba bila nepismena, rekli su im da se potpišu kažiprstom. Mujo se potpiše kažiprstom, a Haso dade palac.
'Bolan, to nije kažiprst - kažu mu u policiji.'
'Ali ja se zovem različito od Hase!' - odgovori Mujo.
Odmah upozoravam da post nije za gladne. Prvo nešto
pojedite, pa se vratite. Post je namijenjen prije svega
našem NF, koji nedostaje na blogu.
Naravno, znam gdje se najbolje jede u Beogradu, ako
izuzmem moj dom, u kome se gastronomija baš cijeni.
Ako želimo roštilj, najbolji ima "Stara daščara" u
Topčideru. Jednostavno, nisu nijednom omanuli.
Salata od kiselog kupusa tu ide dobro
Dobro se slaže chardonnay
Čevapčići na sto načina, sa ajvarom i kajmakom, sa
ovim ili onim, jedu se u restoranu "Mali Kalemegdan"
Živjeli!
Ništa od toga? Jede vam se janjetina ispod sača?
Onda kuća mesa, "Nacionalna klasa" na Savi
s novobeogradske strane.
Da, baš tu
Prijatan ambijent
Uvijek pitam konobara šta im je tog dana najbolje.
Preporučio je janjetinu ispod sača
Malo pečenih paprika za salatu
Oboje smo birali bijelo vino
Niste za brzi ručak?
Teletina ispod sača je nevjerojatno dobra u restoranu
"Kondir", Poankareova 3.
Za gogoo, kupus salata
I pretpostavimo da ste prošetali, baš valjano,
i potrošili kalorije. Može sad krem sa voćem u
"Credo", hotel "Mariott"
A ako biste radije sladoled, onda ćemo u Muzej sladoleda.
Nema čega nema, pistaccio je najbolji u gradu, malina
kao prava, lješnjak predivan itd.
Ide tu i kava, pa da završimo s njom za danas. NF, vraćaj se ovamo, da ne napravim još jedan
ovakav post, ili cijelu seriju :) Imam ja podosta
materijala.
Manastir Nimnik nalazi se u blizini Velikog Gradišta,
u hrastovoj šumi. Posvećen je prenosu moći
Sv. Nikole.
"Crkva manastira Nimnik je jednobrodna građevina,
zasvedena poluobličastim svodom, sa polukružnom
oltarskom apsidom u širini broda na istoku. Kroz
istoriju je pretrpela brojna rušenja i prepravljanja,
tako da je njen sadašnji izgled iz vremena obnove
u 19. veku"
Po legendi, manastir Nimnik je dobio ime po priči
da su Turci hteli opljačkati manastir, pa su mučili
djevojčicu Nikolinu da im oda gdje se on nalazi.
Ona je po vlaški odgovarala nišću nimik= ništa ne
znam. Ubili su je, a kasnije je proglašena sveticom
i iscjeliteljkom. Njen grob se nalazi u kapelici pored
glavne crkve i stotine vjernika dolazi da joj se pokloni.
U velikoj trpezariji otac Jelisej održao nam je inspirativne
molitve za zdravlje i svaki napredak.
U blizini Velikog Gradišta rukavac Dunava je pregrađen
sa dvije brane i napravljeno je jezero, koje je u predvečerje
srebrnkasto pa je zato dobilo ime Srebrno jezero.
Izletnik je ovdje boravio više puta.
Hladno je, maglovito, ali ipak lijepo za šetnju. Ima
i aždaja (ova zelena)
Društvo književnika Beograda se konačno sastalo,
nakon duže koronske zabrane. Tematska večer
"Beogradske priče" omogućila je da svatko nađe u
svojim pričama i pjesmama nešto odgovarajuće.
Većre su vodili predsjednik Zoran Škiljević i sekretar
Anka Stanojčić u Galeriji UK Božidarac.
Prve pesme je pročitala Ljilja Lambić u znak sjećanja
na osnivaća Društva, Tomislava Miloševića. Čitala je
"Pismo" i "Neposlušna poezija".
Nastavila je Anka jednom pričom i pjesmom "Čuvam"
Sladjana Belko je dotakla i aktualnu ratnu situaciju
Gošća Svetlana Živanov Jagodić dala nam je dovoljno
razloga da postane naša članica
Nebojša Stojoski se predstavio pjesmom
Ljilja Lambić je čitala priču Radeta Kokića
Jedan od osnivača Društva, Dušan D.Živačević, čitao
je vrlo aktualne pjesme
Zoran ilić, urednik našeg časopisa, čitao je svoju
beogradsku priču.
Mirjana Novokmet, jedna od doajena Društva,
predstavila se efektno.
Srećko Aleksić je bio odličan, kao uvijek
Zoran Škiljević nam je uspio izmamiti i osmijeh
U drugom krugu nastupili su poneki
Rade Kokić
Gošća Verica ilić predstavila nam je svoju poeziju
Vidimo se ponovo 17.marta, na promociji 18.broja
časopisa "Beohgradski krug kredom"
Nekih davnih godina, 2006, saznala sam za pojam bloga tako što
me je moja Makarka pedeset plus pozvala da posetim njen blog.
Nisam imala pojma šta je to i jedva sam se nekako uključila kao
komentator. Neko vreme tako, pa su me milord55 i blogamimoga
nagovorili da otvorim svoj blog. Tada je blog servisa bilo mnogo.
Otvorila sam svoj prvi blog na blog.rs, koji je okupljao mnogo
aktivnih blogera. Diskusija živa, sa komentarima se stizalo i do
brojke 100.
Čim sam stekla malo iskustva, otvorila sam paralelni blog na
blog.hr., Valcer. Podugo je to fino funkcioniralo. Kad sam
nagovorila danas ovdje vrlo poznatu blogerku da otvori blog,
pozvala sam doajene bloga da je posjete, jer je naslovnica bila
nepregledna i nije se lako moglo vidjeti kad netko objavi novi
post. Danas ona tu fazu ne pamti, a ni oni... Naslovnica je
sada preglednija i čim se netko pojavi, post se lako vidi i prati.
Sa blog.rs grupa od 100 blogera izdvojila se na privatni blog
servis Blogograd i na njemu je uživala pet godina, a kao
rezultat objavili smo tri velike blogerske knjige. Blogograd se
ugasio jer su ljudi prestali pisati, a knjige su ostale. S tim
iskustvom pomogla sam i na blog.hr kad se radila prva
blogerska knjiga, jer to ovdje nitko nije prije nas radio. Prvi se
mačići u vodu bacaju, kažu, ali knjiga je ostala i pored svih
problema, kao trajno sjećanje na druženje na blog.hr
i trajaće i kad ovog bloga ne bude više. Uprava bloga je
značajno pomogla da se knjiga objavi i to treba cijeniti.
A zašto blogovi ne bi trajali? Jer ih jedu facebook, twitter,
instagram. Tamo je daleko lakše objaviti kratku objavu.
U ovom brzom vremenu ljudi jedva postizavaju da nešto
objave, a kamoli da čitaju druge I blog servisi polako umiru.
Neke javne blog servise kupile su privatne osobe, ali ih
nisu popravili nego izvršili istraživanja koja su im bila cilj i
ostavili blogove da se polako gase.
I koliko ćemo se još družiti ovdje? Šta vi mislite?
Zašto blogujete?
Ako pogledamo preko Save s Kalemegdana, vidimo
Muzej savremene umetnosti, u ćijoj je gradnji
sudjelovao i moj preminuli suprug.
Zgrada je baš impozantna i lijepa
Danas je posljednji dan izložbe koja je ispunila cijeli prostor
muzeja: Vladimir Veličković: Figura kao izraz egzistencije.
Retrospektivna izložba Vladimira Veličkovića (1935–2019)
nije me oduševila temama, ali jeste izuzetnom umjetničkom
ekspresijom.
Radi se o umjetniku čije je prisustvo nezaobilazno u
sagledavanju razvoja domaće i šire evropske umjetničke
scene.
Praćenjem određenih tematsko-problemskih cjelina, koje su
definirane kao Mladost, Raspeća, Tijelo u pokretu, Mjesta,
Gubilišta, Glave, Porijeklo, Životinje, Ništavilo, Bez imena,
postiže se uvid u složenost ovog opusa.
Pratimo ga od najranijih crteža i slika nastalih u beogradskom
periodu, kada umjetnik radi oskudne prostore ukočene,
statične atmosfere
-preko barokne uzvitlanosti naglašenog pokreta u ciklusu
Strašila
-potom figura u različitim fazama trčanja ili pada inspiriranih
Mejbridžovim povijesnim eksperimentima sa fotografijom,
-pa uzavrelih frenetičnih glava oratora ili ispražnjenih,
pustih prostora gubilišta
-sve do posljednjih prizora spaljene zemlje i pejzaža
čija se linija horizonta gubi u izmaglici dima i magle.
Ne bih rado imala nijednu od ovih slika na svom zidu,
ali mu se ne može poreći sposobnost da izazove emocije.
Jeste li se nekad zaljubili na prvi ples? Niste? Ne znate
šta ste propustili. Da li se netko zaljubio u vas na prvi
ples? Nije? Da vam ispričam priču?
Imala sam 15 godina kad sam se otisnula na svoj prvi ples.
Čajanka, velika sala, živa muzika, svi uredno posjedali za
stolovima, piju se sokići. Tek sam naučila nešto od brata,
koji je bio najbolji plesač u gradu. Ali, naučeno treba i primijeniti.
Tko će mene primijetiti na čajanci, tko će me birati za ples?
Čekam, nedugo. Prilazi neupadljiv momak i pita za ples.
Izlazimo na podijum, počinje neki bluz, gledam u noge da
ne nagazim partnera, gleda on u noge. Bože, zar tako loše
plešem kad mi stalno gleda u noge? Zar se toliko plaši da
ću ga izgaziti? Porumenila k’o jabuka od stida, što li plešem
kad ne umijem...
Kad li se on stidljivo oglasi: „Izvinite, ovo mi je prvi ples...
nadam se da Vas ne gazim...“
„O, izvinite, i meni je prvi ples...“
I odigrasmo mi naš plesić, otprati me na mjesto, i do sljedeće
plesne ture ništa... A kad se muzika ponovo oglasila, evo
njega ponovo po mene. I tako naredne tri godine. Na
čajankama dođe Stanko po mene, otplešemo, prozborimo
riječ dvije, otprati me na mjesto, i to je to. Sve dok se nije
pronijela vijest da idem na studije u Rijeku. Moje posljednje
ljeto pred odlazak. Čajanka. I Stanko. Tužan, dolazi po
mene. I za vrijeme plesa mi objasni kako se pri onom prvom
plesu zaljubio, kako je znao da me mora zaslužiti, pa je
radio, radio mnogo, dok nije stekao imetak. Sad ima svoj
poslić i imovine dovoljno da ne moram na studije, da ne
moram raditi ništa, samo da se udam za njega i uživam...
Ponuda me iznenadila, nikad me nije pozvao na randevu,
nismo imali o čemu ni da pričamo, a on me prosi...
Pažljivo odbih. Zamolio me da se dopisujemo. A o čemu?
Samo o plesu, jedinoj temi tijekom tri godine?
Nismo se ni dopisivali. Ponekad bih srela Stanka, tužnog
pogleda. Ne znam gdje je sada i da li je sretan s nekom
koju je, nadam se, zavolio nakon mene.
Radosna sam, nakon četiri godine vidjet ću staru
prijateljicu. Imala je problema zbog kojih se nismo
mogle vidjeti. A imamo toliko toga za priču!
Mjesto susreta: Skadarlija.
Kažu, ima dana...ima, ali bolje je danas :)
Dobar dan, Đuro Jakšiću!
Naravno, "Šešir moj", to već i vrapci znaju.
Restoran galerija u kome je već i ambijent dovoljan
da se lijepo osjećate, a doček osoblja je kao da im
dolazi netko rođeni. Već 13 godina njihov sam redovni
gost za najljepše susrete.
Radost ponovnog susreta je očigledna
Ne smetaju nam u priči, samo diskretno donose:
Potaž. Džus kampari ide dobro uz sve to
Kotlet sa čevapćićima od teletine, salata od pečene
paprike
Kava obavezno. Čavrljamo četiri sata."
I malo finih kolača, da zasladimo.
Dugo sam već u raznim foto grupama kao učesnica
i kao jedna od admina. Prije tri godine sam bila
veoma neraspoložena. Ona koja me dobro zna, mecabg,
primijetila je to i savjetovala pod hitno da prebacim
misli na drugu stranu. Tog dana, 21.2. 2019, otvorila
sam na Facebook foto grupu. Vrlo brzo je imala sjajnu ekipu.
Razlikovala se od drugih po tome što sam svakog dana
mijenjala naslovnicu i kolaže, uz moje prozne ili poetske
dodatke.
Nakon mjesec i po FB je u nekoj svojoj akciji samo
obrisao moju grupu, bez objašnjenja i upozorenja. Mislila
sam da je to znak za prekid. Osrednji fotografi nisu
reagirali, mislili su da sam ih izbrisala iz grupe. No
vrhunski fotiografi su znali da to nije u pitanju i dali
mi najveći kompliment serijskim javljanjem s pitanjem,
zašto oni ne mogu da nađu njihovu omiljenu
grupu. Ako je za tako kratko vreme postala omiljena,
onda ne smije nestati.
Iste večeri sam ponovo otvorila grupu s malom
promjenom imena i sa jednom izmjenom: više nije bila
javna, nego zatvorena. Svi su se vratili i doveli svako
još ponekoga. Sad grupa ima oko 400 članova sa svih
strana svijeta, koji redovno objavljuju. Uspijevam da
u jednom krugu ne ponovim nijedno ime, a krug traje
od mjesec i po do dva. Svatko dobija šansu da jednom
bljesne i ima svoj dan slavlja, kad mu cijela grupa
iskreno čestita.
Ovdje ste vidjeli neke od naslovnica u posljednje
vrijeme. Grupa slavi tri godine. Meni odnosi mnogo
vremena svakog dana, pa je blog stigao na drugo
mjesto u mom planiranju aktivnosti, ali mi donosi
mnogo radosti jer svakog dana uživam u ljepoti
koju su moji članovi uslikali.
Pa, neka živi internacionalna grupa VIDJETI LJEPOTU!
ŠTA BI BILO DA JE KOLUMBO BIO OŽENJEN? Kolumbo
(Cristopher Columbus) je mogao otkriti Ameriku samo zbog
toga što je bio N E O Ž E NJ E N !!!
Da je imao ženu, bilo bi to ovako: A zašto moraš ići baš ti? A
zašto ne pošalju nekog drugog? Pa nisi ti jedini... Bez tebe se
ne može? Jesi li ti lud ili glup? Zar ne vidiš da te iskorišćavaju?
Ne znaš ni cijelu moju familiju, a ideš da otkriješ novi svijet! Šta
kriješ? Ne znaš ni gdje ideš! Kakva okrugla zemlja? Ma
šta kažeš, samo će muškarci putovati? Ma nemoj? A zašto
ne mogu i ja, ako si ti šef? Mene nikada ne vodiš na ta tvoja
putovanja! Nesrećniče, ne znaš više šta bi izmislio samo da
nisi kući... Ako izađeš na ta vrata, ja se iste sekunde vraćam
kod mojih !!! Sve si ti isplanirao, lopove! Ti si se odavno
dogovorio s tim ku*vama Indijankama... Ti misliš da sam ja
pala s' kruške? Šta kažeš, kraljica ?? I kraljica će prodati svoj
nakit da bi ti putovao? Šta ti misliš da sam ja glupača? Šta ima
između tebe i te babe? Ne ideš i gotovo! Ništa se neće desiti
ako svijet i dalje bude ravna ploča... Nemoj se oblačiti!
NE IDEŠ NIGDJE !!!
Novinar Vagner Kareli išao je da intervjuira argentinskog
pica Horhea Luisa Borhesa.
Kad su završili intervju, povedoše razgovor o jeziku koji
postoji izvan riječi i o neograničenoj sposobnosti ljudskog
bića da razumije svog bližnjeg.
-Navest ću Vam jedan primjer-reče Borhes i poče nešto
govoriti na nekom stranom jeziku. Na kraju upita o čemu
je govorio.
Prije nego je Vagner uspio išta reći, fotograf koji ga
je pratio odgovori:-To je Očenaš.
-Tačno-reče Borhes.-A ja sam ga recitirao na finskom.
Sretnu se na ulici debeo i mršav čovjek.
Kaže debeo ovom mršavom: – Tebe kad čovek vidi odmah
pomisli da u ovoj zemlji vlada glad.
A ovaj mu odgovori: – Tebe kad vidi, pomisli da si ti uzrok tome.
Smij se i ljudi će se smijati sa tobom.
Hrči i spavat ćeš sam!
Uvijek govorim da ne postoji slučaj i drugo, da je veoma
važan svaki detalj u vaspitavanju dece. Uvjerila sam se pred
neki dan u oboje.
Sinove sam odgajala jednako. Stariji je uzeo više tatinih
gena, a od mene organizaciju. Mlađi je likom i osobinama
na mene. Od malena je fasciniran Japanom. Skuplja sve
što je japansko. Svi prijatelji mu donose japanske suvenire.
Čita japanske autore, na polici drži katanu. Trenirao je karate.
Uspio je već dvaput detaljno obići Japan, a i ponovo će.
Prije nekoliko dana pokazuje svojoj dragoj sobu u kojoj je
kao mali spavao. Otvara ormare i pokazuje slike zalijepljene
na vratima, s unutrašnje strane. Japan, japanski vrtovi, gejše.
„Od malena pamtim da je mama polijepila ove slike i ja
otada zamišljam Japan!“
I eto razloga za sve. Fascinacija Japanom potekla je od slika
koje sam isjekla iz japanskog kalendara, poklona susjede
koja je radila u japanskom predstavništvu i donosila te prelijepe
kalendare. Uvek mi je bilo žao da poslije te slike bacim i ormari
su ukrašeni japanskim motivima. Da će toliko utjecati na jednog
od sinova, nisam ni slutila. Sada znam.
Okružimo se ljepotom, to itekako utječe na pogled na svijet
koji će naša deca stjeći!
Prije više godina prikazivao se sjajan film „Ta divna stvorenja”,
o životu životinja u Africi. U to vrijeme dođe mi djever, koji je
veoma mnogo pušio i enormno mnogo pio. I reče mi:
"Znaš li da više ne pušim?”
„Nemoguće” odgovorih. Nisam vjerovala da se ikad može odreći
ijedne od svoje dvije štetne navike.
„Jesi li gledala film “Ta divna stvorenja?”, zapita me.
„Jesam.”
„I u njemu pamtiš scenu u kojoj prezrele i prevrele bobice s
drveta padaju na tlo, životinje ih jedu i dobijaju sve znake pijanstva
kao i ljudi, jer su bobice pune alkohola. Majmuni se pijani
valjaju. Gledao sam film pet puta.”
„Toliko te fascinirao?”
„Da. Vidio sam da i životinje mogu biti pijane. Znači, pijanstvo
je prirodno. Ali ni poslije pet gledanja nisam našao ni najmanju
scenu u kojoj neka životinja puši. Znači, pušenje nije prirodno!”
(Bluz 2017.)
P.S. Djever je umro od raka pankreasa, tipično za one
pretjerano sklone alkoholu. Ali to nije poanta priče.
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice,
dok Euro odmara.
Stoji debeli čovjek pred dečjim vrtićem. U to vrijeme
dolazi vaspitačica i pita:
– Oprostite, vi čekate dijete?
Čovjek zbunjeno odgovara:
– Ne, to mi je od piva.
O odgoju djece uvijek sam imala drugačije stavove od
većine ljudi, pa su bili iskreno iznenađeni kad bi se moje
metode pokazale uspješnijima od njihovih. Odgoj sam započela
još za vrijeme trudnoće dobrom muzikom. Nisu bebice smjele
čuti ništa što stvara pogrešan muzički ukus. Tom istom muzikom
(najčešće Beethovenova “Za Elizu”) uspavljivani su prvih godinu
dana. Stalan odgojni rad, začinjen bezgraničnom ljubavlju, uvela
sam od prvih bebinih dana i najintenzivnije sprovodila do treće
godine. Do tada se oblikuje mali čovjek. Od navršene prve godine
dobijali su sladoled tokom 365 dana svih sljedećih ohoho godina.
Sa godinu dana znali su gdje šta stoji, postojao je asortiman
igračaka za svaku prostoriju koje su se samo tu koristile i veoma
brzo i lako sređivale po završetku igre. Tražili smo edukativne
igračke koje su pomagale u kreiranju male ličnosti. Od početka
treće godine čitali smo mnogo, prvo cijeli asortiman bajki, pa smo
sa četiri-pet godina prešli na astronomiju (“Kratka povijest vremena”,
Stephen Hawking). Televiziju su dobili tek sa navršene tri godine.
Sa nepune tri godine povela sam ih u dječje kazalište, sa četiri na
sportske aktivnosti (karate). Putujući i vozeći se, vrijeme smo
prekraćivali matematičkim igrama. Znalo se vrijeme za obroke, igru,
za spavanje. Nema kasnih boravaka niti noćnih skitanja s roditeljima.
Od treće godine do sedme samo se glanca i polira ličnost.
S polaskom u školu formiran mali čovjek ima izgrađene higijenske i
radne navike, a rad roditelja postaje sve manji. Dok su mnogi roditelji
intenzivno učili s djecom, moja djeca su učila sama i pitali su samo
onda kad bi se zapetljali u nečem težem. Na roditeljskim
sastancima samo ja nisam znala do koje se lekcije došlo, a s mojom
djecom nikakvih problema u školi nije bilo.
A onda dođe period kad osjetite da je odgoj okrenuo svoj smjer,
kad vi počinjete učiti od svoje djece, negdje oko njihove 13. godine.
Ponosni ste na svaku informaciju koju dobijete od njih, na svaku
životnu lekciju koju oni vama daju. Ako u tom periodu oni još uče
od nas, a mi nemamo ništa da naučimo od njih, potpuno smo
promašili kao roditelji.
Uspomene s maturalnog putovanja neke davne...
Zadar - Ancona - Rimini -Firenze -Venezia- Logarska
dolina- Bled- Plitvička jezera.
Venecija, Trg Sv. Marka, predivne uspomene iz naše mladosti!
Zaista se ne sjećam kako mi je more poteklo venama rođenjem
u Makarskoj na 100 metara od mora. Ali znam da uz more uvijek
nađem sebe. U sjećanju prvo izleti plavo cvijeće na padinama
Predolca u Metkoviću i žuta ruža čiji miris još pamtim. To su
mirisi djetinjstva. Onda se zabijele stijene pružene u more Sućurja,
na kojima smo se igrali slobodno, nesputano. Pa zamirišu borovi
u Makarskoj i more se zaplavi u svim mojim pogledima, a Biokovo
se nadvije i zaštiti me krilima sure ptice. Plešemo na terasi nad
morem, zapletenih njegovih prstiju u mojoj kosi. I pod borovima
na velikoj plaži spuste se tople usne u prvi poljubac. Kesteni
mirišu na ulazu u Medicinski fakultet u Rijeci. Pa neke zelene oči
šeretski ušetaju u moj san i odvedu me daleko, daleko, da sve
ispočetka stvaram, da se borim i izborim za plavu pa za crnu
kosicu. I rastemo zajedno, veliki kao ponos, još veći kao sreća.
Prve riječi, pa prvi uspjesi u struci i nauci, njihova i moja putovanja
po svijetu. Ja sam mjerila Europu, oni mjere svet, koliki je, kakav je.
Po istoj balskoj dvorani plovimo i oni i ja, dijeleći nemjerljivu radost
plesa.
Posle vrtloga sve se istaloži i nove se nade rode, ponovo srce
zaigra. Puteve mjerim kotačima i patikama, staze otkrivam i radost
nalazim. Fotografski bilježim ljepotu s kojom se susrećem. Nasmiju
mi se male smeđe oči, pa zaigraju nestašni plavi pramenovi i
poremete svaki red u danima. I idemo dalje i veselimo se svakom
danu koji dolazi.
Mecabg, sretan ti rođendan!
Ima jedna dama koja voli zeleno, voli šalu i smijeh,
a posebno je poznata po sinki pričama. Pogodili ste,
to je Mecabg.
E, pa toj dami je danas rođendan! Za slučajni slučaj
da ste jučer propustili njenu najavu, čestitajte danas.
Ponijeli smo joj malo cvijeća, u boji koju voli
Za nju otvorili zeleni restoran i začinili šalom
Obezbijedili dobro piće i iće
Ponesite dobro raspoloženje i poklone, pa navratite na slavlje!
Još davnog 22. prosinca poslala sam novogodišnje
čestitke, sve istovremeno, i službenica na šalteru
je sve pečatirala preda mnom..
Sve sam ih sama radila, na svojim fotografijama,
ovakve
i ovakve.
Rezultat: U Njemačku su stigle nakon tri dana, u Rijeku
za tri dana, u Sombor i Valjevo za jedan dan,
a u Beogradu je prva stigla nakon 9 dana, posljednja nakon 20.
Pitam se, ako su svi poštari bolesni od korone, jesu li u
Beogradu unajmili puževe da raznose poštu?
Da li sad poštar izgleda ovako? Pitajte mecabg da li je
tako izgledao onaj koji joj je donio čestitku nakon 20 dana?
Ulazi čovek u pekaru s maskom na očima.
- Molim jednu integralnu kiflu.
- U redu, gospodine. A zašto ste masku stavili preko očiju?
- Da ne vidim burek.
Čekati Novu kod kuće ili otmjeno? Izbor je jednostavan.
Otmjeno, u velikoj sali Kolarčeve zadužbine
U okviru Beogradske zime i gradske manifestacije "Otmjeno"
ove godine je doček Nove godine priređen u velikoj sali
Kolarčeve zadužbine uz opersku zvijezdu Mariju Jelić i
dirigenta Predraga Gostu, uz najljepše operske arije i hitove
filmske muzike.
Večer je počeo ansambl "Renesans" sa srednjovjekovnom
muzikom
U programu učestvuje orkestar Makris, a program sačinjavaju
raskošni barok, graciozni klasicizam, najljepše melodije
romantizma, sve do bisera muzičke današnjice - Enija
Morikonea, Džona Vilijamsa i Astora Pijacole.
Pauza je vrijeme za susret prijateljica
A na programu u ponoć slijede najljepše arije Pučinija, Verdija
i napolitanske pjesme.
U ponoć su nazdravile dvije čašice, sa najljepšim željama
Pamti li voda kad ubacite kemikaliju, pa je odstranite?
Kažu, pamti. Tako i čovjek pamti kad netko nestane iz njegovog
života. Da li pamti točno ili po svome, drugo je pitanje.
Teatar Vuk, red za karte i puna sala po koronskim propisima.
Mnogo mladih.
"Projekat ”Sjećanja vode” po tekstu Šile Stivenson nastao je
uz pomoć grada Beograda, koji je želio podržati komad poput
ovog koji se bavi temom porodice i porodičnih odnosa u doba
krize kao što je smrt jednog od članova."
"Samo djelo preispituje odnos porodice kao cjeline i njenih članova
kao individua. Kroz priču tri sestre koje gube majku dolazi se do
zaključka da kolektivno sjećanje jedne porodice gotovo da ne
postoji, već da ga čine blede crte i fragmenti koje svako drugačije
pamti i prepričava. Time se dolazi do pitanja bolesti kao što je
Alchajmerova bolest i njenog utjecaja na ljudsko pamćenje."
IGRAJU:
Vesna Stanković, Milica Burazer, Jovana Milovanović, Aleksandra
Stojanović, Saša Đurašević, Ognjen Nikola Radulović
Šta je najveći prirodni fenomen ?
- Žensko oko: sa deset metara vidi plavu dlaku na svetlom
sakou, a sa pola metra ne vidi okvir od garažnih vrata!!!!!!
Društvo književnika Beograda pred Novu godinu uvijek
upriliči neku večer s vedrijom temom. Ovog puta je to
bio novogodišnji koncert našeg kantautora Srđana
Simeunović Sendana ( podpredsjednika Društva) pa.
pjesničko-satirični maraton.
Prvo nas je Srđan zagrijao svojim pjesmama, od kojih
su balade pobrale najveći aplauz.
Bio je uspješan i duet Srđan+ Vladanka Živanović
Vođenje večeri preuzeli su Anka Stanojčić i Zoran
Škiljević.
Svako se potrudio da vedrim pričama i aforizmima
uveliča večer.
Vera Pavlović nas je slatko nasmijala aforizmima
našeg uvažnog, preminulog satiričara Milivoja Jozića.
Nebojša Stojoski
Anka Stanojčić
45 cm
U tašni imam futrolu sa mnogo korisnih sitnica često potrebnih meni i drugima. Zatreba li nekome šećer ili nožić, konac i igla ili makazice, znaju da će ih naći kod mene. Često mi je u nabavkama koristila i merna traka.
U nekom povratku s puta ulazim u autobus. Pričljivi kolega koji voli da pametuje, sedi za volanom i mudruje koja je udaljenost od njega do volana. Kaže 30 cm, kolege naokolo imaju drugačije procene. Stajem pored njega, vadim iz tašne mernu traku, izvučem je, izmerim od njega do volana i kažem: „45 cm!“
Dok se autobus zacenjivao od smeha, trebalo je videti njegovo zapanjeno lice:
„Zašto nosiš metar?“
„Pogodi!“
Natalija Vojimirović
Mirjana Novokmet
Sladjana Belko
Vladanka Živanović
Mirjana Danilović
Milena Lutovac je dodala šlag na tortu.
Vidjet ćemo se u januaru, na prijemu novih članova!
Dr Nađa Marić je govorila o psihijatrijskim smetnjama nakon
infekcije KOVID-19. Mortalitet je 2,7 puta veći kod shizofrenije.
Viđamo postkovid psihoze i sindrom kroničnog umora.
Postkovid psihoze su ozbiljne: iznenadne sumanute ideje,
akustične halucinacije, paranoja. Srećom, odlično raguju na
tretman i povlače se potpuno, na stari lijek haloperidol u malim
dozama. Obavezno je da uplašene porodice dobiju bolovanje
90 dana dok se sve ne smiri.
Kronični umor viđa se i poslije drugih virusnih infekcija.
Nakon preležanog kovida, taj sindrom obuhvata iritabilnost,
mijalgije, mentalnu i fizičku iscrpljenost, dnevnu pospanost,
a noću nesanicu, kognitivne smetnje, „maglu u glavi“, bolne
senzacije u raznim dijelovima tijela. Ovo nije depresija!
Po protokolu klinike Mayo, daje se bolovanje pacijentu i
porodici, pošteda od intenzivnih aktivnosti, pomoćna terapija
i male doze antidepresiva amitriptilin 10-25 mg, što stabilizuje
spavanje.
Dr Snežana Minić je govorila o promenama na koži kod
infekcije KOVID-19. Hepes zoster se viđa češće nego pre.
Vaskulopatije su u vezi sa hiperkoagulabilnošću i pacijenti
imaju povišen D-dimer. Infekcija kovidom može uzrokovati
formiranje antifosfolipidnih antitijela.
Lokalne reakcije nakon vakcinacije: eritem, otok, bol, svrab
na mestu inokulacije. Alergije na vakcinu su uglavnom alergije
na nosač vakcine, a ne virus i zato se daje sljedeća doza
vakcine drugog tipa. U terapiji te alergije daju se ACE
inhibitori, a ne kortikosteroidi, koji bi smanjili dejstvo vakcine.
Opadanje kose i slabiji rast noktiju su vrlo česti nakon preležane
koronavirusne infekcije, ali inače se javljaju i poslije drugih
febrilnih stanja. Potpuno se oporave bez posebnih mjera.
Za 2 godine kovid je prošao put od tipičnog respiratornog virusa
do sistemske bolesti. Koronavirusna bolest je nova vaskularna
bolest, koje nema kod drugih virusnih infekcija! Od početka je
primjećen venski tromboembolizam. Prve obdukcije su pokazale
mikrovaskularne tromboze. Akutna ishemija ekstremiteta je pet
puta češća nego kod nekovid populacije!
Mnoge promjene se dobro vide tek na magnetnoj rezonanci.
Na miokarditis treba posumnjati kod tahikardije, dugotrajnog
čudnog kašlja i umora. Na NMR se lako otkriva fibroza miokarda.
Po dr Radmili Janković, jasno je da Kovid nije pulmološka
nego sistemska bolest! Veliki broj pacijenata je imao vensku
tromboembolijsku bolest. U miokardu (srčanom mišiću)
su nađeni znaci miokarditisa (upale mišića srca) i infarkti
miokarda. Virus je nađen u tkivu bubrega i izaziva akutno
oštećenje bubrega. U mišićima je nađen mononuklearni
miozitis, koji izaziva bol u mišićima, još dugo nakon
preležane infekcije. Slabost mišića se nalazi u 63% pacijenata!
Pandemija je stigla u Srbiju naglo, 11.marta 2020. sa prvim
bolesnicima. U toku pandemije povećana je upotreba antibitika
pod nadzorom, za 120% upotreba azitromicina, značajno
kinolona i cefiksima (cefalosporin III generacije). Među
bolničkim lijekovima mnogo je korišćen linezolid. Opala je
upotreba osnovnih antibiotika, benzilpenicilina i gentamicina.
Kasnije su se izdvojili efikasni antivirusni lijekovi, koji
sprečavaju replikaciju virusa. Dobro su se pokazali antiviralni
lijekovi molnupiravir i ritonavir (Paxlovid), kao i još neki.
Kortikosteroidi su sada osnova lečenja, Dexason, metilprednizolon.
Ne treba ih dati u prva 4 dana bolesti.
Veliki je problem nedovoljnosti kadra, jedan lekar i 5 sestara
na 20 bolesnika. U Jedinicu intenzivne nege (JIL) dolaze
bolesnici s tipom I respiratorne insuficijencije, sa izmjenom
stanja svijesti, agitirani. Umire 70% intubiranih pacijenata.
Ne smijemo ih intubirati ni prerano ni prekasno, treba u pravom
trenutku. Važna je prone pozicija, okretanje potrbuške na 12-16
sati, što je veoma teško kod bolesnika priključenih na sve
moguće aparate, pa fizički za to treba 5-6 osoba.
U tom položaju se i hrane.
A šta je sa ishranom teških bolesnika?
I kod pacijenata koji se ne mogu hraniti na usta, u jedinicama
intenzivne njege, bitno je očuvati digestivni sistem, koji je
važan veliki imuni organ. Ishrana se sprovodi oralno dok je god
moguće. Bolesnici imaju enormne nutritivne potrebe, pa ulaze
u katabolizam i kaheksiju. Gojazni imaju težu kliničku sliku.
Do 7.dana može se dozvoliti gladovanje, jer doprinosi pojačanju
imunog odgovora, ali nakon toga se mora sprovesti ishrana
preko nazogastrične sonde, a kod intubiranih parenteralna
nutricija. Masne kiseline iz ribljeg ulja imaju imunosupresivni
odgovor.
Elektrolitna neravnoteža pokreće aritmije. Atrijalna fibrilacija,
inače najčešća aritmija u svetu, često de novo nastaje u kovidu.
Treba obavezno dati oralne antikoagulanse.
Dr Zoran Ivanović iz Bordoa govorio je o upotrebi
mezenhimalnih stromalnih ćelija u lečenju KOVID-19
(mesenchymal stem cells). One se već koriste kod multiple
skleroze i Kronove bolesti. Porijeklom su iz više tkiva:
masnog tkiva, koštane srži, menstrualne krvi, pupčane vrpce…
Ćelije se daju iv i skupljaju se najviše u plućima, ne izazivaju
odbacivanje. Zasad je premali broj pacijenata dobio tu terapiju
da bi se mogli donijeti zaključci o njenoj većoj primjeni.
I nakon svega, slijedi rehabilitacija, uporna i duga kod onih
koji su preležali teže oblike koronavirusne bolesti. Pacijenti
imaju postkovid sindrom sa mnogo posljedica. Od 12 sedmica
do 6 meseci imaju osjećaj umora, nespecifičan kašalj,
neadekvatan ritam spavanja.
Priče nakratko prekidam viješću da je vruće iz štamparije
pristigla moja šesta knjiga, zbirka pjesama "Ljubav plime i
oseke". Prvi primjerak je dobio moj sin.
Dr Srđa Janković, imunolog, govorio je na kongresu
o revakcinaciji protiv Kovid-19, najnovije preporuke.
Vakcine se daju u više doza, radi stimulacije imunog odgovora. Dozni
interval ne smije biti kraći od 3 sedmice, ali može biti znatno
duži. Ako je kraći, organizam datu drugu dozu ne prepoznaje, nego
smatra prvom. Vakcinu ne treba dati tokom bolesti, kad je netko već
obolio, jer organizam ne prepoznaje vakcinu kao nešto novo, utapa
se u samu bolest.
Kao mjerilo efekta vakcinacije obično se uzima nivo specifičnih antitijela,
bilo ukupnih ili neutrališućih. Ali nivo antitijela nije dobar korelat zaštite.
Osoba može imati nizak titar antitijela, ali je organizam upamtio i brzo
proizvodi veću količinu antitijela kad naiđe na virus. Još ne znamo
dovoljno o dinamici opadanja nivoa antitijela, a ni o celularnom
(staničnom) imunom odgovoru.
Primarna serija je predviđeni broj doza, a revakcinacija je jedna
ili više doza nakon nekog vremena, što je skoro sinonim za buster
dozu. Ako tri doze postaju primarna serija, treća doza nije buster.
Zasad su dvije doze standard, a treća doza je dio nacionalnih
preporuka. Po mišljenju imunologa. treća doza treba biti dio
primarne serije. Porast nivoa specifičnih antitijela je nakon treće
doze znatno veći nego poslije druge.
U Srbiji je treća doza preporučena i ima je dovoljno za sve. Treba je
dati nakon 5 mjeseci od druge kod Pfizer vakcine, a nakon 4 ili čak
3 mjeseca nakon Synopharm. Za djecu su dovoljne dvije doze, jer je
dječji imuni odgovor bolji nego kod odraslih i imaju lakše kliničke
slike kad obole.
Imunski odgovor je donekle izraženiji kod osoba koje su pored
vakcinacije još i preboljela kovid-19. Problem je što velika područja
svijeta nisu vakcinirana, pa su pogodna za evoluciju novih varijanti
virusa. Moguće je da će vakcinacija postati sezonska, kao za grip.
Tek se očekuju preporuke o 4.dozi.
Mladi su značajni prenosioci infekcije. Oko 20% mladih ne
misli da je nošenje maske važno u širenju infekcije, a isti
procenat se ne namjerava cijepiti. Da li se radi o istim
osobama, ne može se reći, ali je procenat podudaran.
Među mladima 49% se nije cijepilo ili ni ne namjerava,
a isti je procenat cijepljenih u populaciji, nevjerojatna
statistička podijeljenost.
Vakcinisani Srbija ** Italija
18-24 god 5,6% ** 81,3%
25-49 god 29,8% ** 76,4%
stariji od 60 god -63,3% ** 89,6%
SZO je donijela cilj da bar 40% svjetskog stanovništva bude
vakcinirano do kraja 2021. Trebalo je cijepiti što veći
broj ljudi u što kraćem periodu. Dosad je u svijetu upotrebljeno
8,5 milijardi vakcina. Širom svijeta vakcina je nejednako
dostupna, nekim zemljama lako, drugima skoro nikako,
postoji vakcinalni nacionalizam u svijetu (koje se i čije vakcine
mogu koristiti!). U Srbiji je dostupno 6 vakcina i ljudi imaju
puno pravo izbora, ali ih baš to često zbunjuje.
Dugo smo čekali da se struka oglasi i kaže što smo dosad
naučili o virusu kovid-19 i posljedicama infekcije. Na kongresu
održanom u Beogradu 10-11.2021. govorili su profesori
iz svih grana medicine o saznanjima do kojih se došlo.
Pokušat ću u kraćim crtama, u nekoliko nastavaka, reći
što se sada smatra prihvaćenim od struke.
Koronavirusna bolest, Infectio coronaviralis, sistemsko je
oboljenje. Nije bolest samo jednog organa, pluća, nego
čitavog organizma. Za dvije godine pandemije, od decembra 2019.
-decembra 2021., umrlo je preko 5 miliona ljudi u svetu. Vakcina je
u širokoj upotrebi sa varijacijama među državama. Danas u
Italiji cijepe i djecu od 5-12 godina.
Genom SARS-COV-2 je najsličniji genomu korona virusa slijepog
miša. Virus se u organizmu čovjeka vezuje za ACE2 receptor.
Tri su nomenklature u svijetu u uporabi, ravnopravno, ali se
sada najviše koristi ona po slovima grčkog alfabeta: alfa, beta,
gama, delta i omikron. Sve su to mutacije virusa koji ustvari
mutira manje nego HIV i hepatitis C virus. Do mutiranja dolazi
kod dužeg boravka virusa u istom domaćinu, kada se
akumuliraju mutacije. Omikron potječe iz delta soja iz stare
varijante iz polovine 2020.godine. Kad se pojavi mutacija
visoke zaraznosti, a male smrtnosti, pandemija će se završiti.
U sekvenciranju genoma virusa dugo je vodila Velika Britanija,
a sada Danska sekvencira čak 40% svojih izolata i u tome je
prva u svijetu!
Inkubacija infekcije je 5-7 dana (može od 2 do 14, nekad i 28).
Osnovna metoda dijagnostike je real time PCR (RT-PCR).
Kasnije uvedeni antigenski testovi su korisni. Senzitivnost im je
niža, oko 56%, a specifičnost visoka, oko 95%. Brzi testovi
antitijela su se pokazali lošima. Nivo antitijela nije korelat zaštite
organizma. Najefikasnija su neutrališuća antitijela, ali se ne rade
široko. Važan je celularni imunski odgovor (stanični) i moguće ga
je ispitati, ali je to skupo, za potrebe određenih studija.
Čini mi se da je ovo dovoljna dužina priče za jedan post,
šta vi mislite?
Rijeka je poklonila predbožićni koncert Beogradu.
u subotu 11.12. u Teatru "Vuk" koncert Riječkog zbora mladih
"Josip Kaplan", u organizaciji Hrvatskog kulturnog centra.
Razigrani hor je oduševio Beograđane.
Umjetnička voditeljica: sjajna Doris Kovačić
Poslušajte kako divno zvuči izvođenje već legendarne
melodije Cristophera Tina "Baba Yetu" (na svahili jeziku:
"Oče naš") u izvođenju zhora, solista je Toni Vidović
U Beogradu je u toku Nacionalni kongres sa međunarodnim
učešćem "Saznanja koja nam je donela pandemija KOVID 19"
Prvog dana kongresa čuli smo profesore koji su
radili u kovid bolnicama i njihova iskustva o uzrocima,
načinu prenosa, načinu inficiranja, mutacijama virusa
i o načinu da se pandemija zauzda.
Bilo je govora i i nekim inovativnim metodama liječenja
Kongres se nastavlja i sutra cijeli dan i na kraju ćemo
svakako više znati o tome što mi, a što svijet zna o pandemiji.
Ne brinite, hvatam zabilješke. Najvažnija impresija:
korona nije plućna nego sistemska bolest.
Zvonimir „Zvonko“ Bogdan rođen je 5. januara 1942. u Somboru.
Poznat je kao pjevač, ali je i kompozitor, slikar, pjesnik, džokej
i vinar. Prepoznatljiv je i po svojim učtivim i džentlmenskim
manirima. Serijom koncerata sada slavi 50 godina plodne
umjetničke karijere.
Njegove pjesme nose mirise ravnice, prošlih dana, boemskog
života, Dunava. One pjevaju o ljubavi, konjima koji slobodno
jure, ženama. Zato smo došle.
Koncert uvijek počinje Veliki vojvođanski orkestar potpurijem
najljepših instrumentala.
Zvonko Bogdan pjeva originalne i tradicionalne pjesme (naročito
one vezane za Bunjevce) uz pratnju tamburaškog orkestra.
Prvu autorsku pjesmu „Svake noći tebi pjevam“ snimio je 3.
decembra 1968. godine.
Jedna od pjesama po kojoj je poznat, a koju je sam
komponirao je "Ej, salaši na severu Bačke".
Zna se da na njegovom koncertu u Beogradu moram biti
u prvim redovima. Tri put je od mene dobio ružu za vrijeme
koncerta, prvi put 2014. kada sam mu uz ružu prikačila pesme
mog rođaka Stanislava Suvajdžića. Ovog puta nisam, da ga ne
uznemiravam dok pjeva. A bilo je sjajno, prekrasno, nismo
štedile dlanove za apaluz.
U organizaciji Instituta Belko i Ustanove Gvarnerius u
prelijepoj sali „Guarnerius“ u subotu 4.12.2021. održana
je izuzetno uspjela promocija zbirke priča „Kredenac pun
uzdaha“ autorice Sladjane Belko.
Sudjelovali su: Sladjana Belko, autorica knjige, Anka Stanojčić,
moderator programa, Miodrag Radović, recezent i Aleksandar
Kecman, dramski umjetnik.
Sladjana Belko nam je uspjela dokazati da je i u ovim teškim
vremenima moguće pričati i pjevati o ljubavi, strasti, čežnji.
Njena uigrana ekipa je pomogla da ljepota priča uljepša
inače nimalo lijep dan u Beogradu
I pored blokade grada, sala je bila puna pažljivih slušatelja,
koji su na kraju večeri u redu čekali da im spisateljica
potpiše knjigu.
"Kragujevački akademski orkestar akordeonista (KAOA) osnovan
je 2018. godine sa ciljem promovisanja muzike za harmoniku,
a kao logičan nastavak dugogodišnje tradicije umetnika koje je
iznedrila jedna od najboljih škola za harmoniku u svetu.
Na čelu orkestra nalazi se profesor Predrag Kostović. Za kratak
period orkestar je održao veliki broj nastupa u zemli inostranstvu
– Kolarac, ArsenalFest, Aleksinac, Slavonski Brod, Pula. Na
međunarodnom takmičenju u Puli u Hrvatskoj osvaja prvo mesto
i dobija veliki prelazni pehar kao najuspešniji učesnik. Takođe,
uspešno sarađuje i sa eminentnim solistima koji redovno nasupaju
kao gosti na koncertima Kragujevačkog akademskog orkestra
akordeonista."
U Ruskom domu nismo štedili dlanove za aplauz.
Predstavljam vam:
Astor Piazzola: Oblivion, solista na bandeonu Petar Mirkov
Mokra Gora je 2. prosinca 2021. proglašena za najbolje
turističko selo svijeta, saopčila je Turistička organizacija Srbije.
"Na zasedanju Generalne skupštine Svetske turističke organizacije
Ujedinjenih nacija u Madridu (UNWTO), Mokra Gora je izabrana
među više od 170 konkurenata iz 75 zemalja sveta."
Mokra Gora selo koje je dočekalo svoj novi život u 21. stoljeću
i zahvaljujući jedinstvenoj Šarganskoj osmici, kao i gradu
Mećavnik - Drvengrad, predstavlja turističku atrakciju u Zapadnoj
Srbiji koju godišnje posjeti veliki broj turista iz zemlje i svijeta.
Pošto je ovo jedna od mojih omiljenih destinacija, nazdravljam
za Mokru Goru i njen uspjeh. Mnogi se mogu ugledati na nju.
Svjetski dan masline proglašen je na 40. zasjedanju Generalne
konferencije UNESCO-a 2019. godine i održava se 26. studenog
svake godine.
Tim povodom Rodna Maslinada upućuje Vam iskrene čestitke
stihovima Luke Paljetka “Hvalnica Maslini”.
U želji da podržimo sve one koji brinu o ovom stablu i njegovim
plodovima donosimo i sažetak najaktualnijih državnih poticaja
namjenjinih ovom sektoru.
Odazovimo se svi pozivu UNESCOa da slavimo ovaj dan, jer
kako kaže Audrey Azoulay, glavna ravnateljica UNESCO-a ,
"Maslina je mnogo više od pukog stabla kvrgavog debla; ona
je simbolično utjelovljenje vrijednosti mira, mudrosti i nade -
vrijednosti koje želimo slaviti danas, na ovaj Svjetski dan."
Sigurna sam da ćete uživati u ODI MASLINI, koja se skriva u
početku posta.
Društvo književnika Beograda je organiziralo zanimljiv
poetski dijalog. Moderator je bila Ljiljana Surić Lambić,
a poetska oružja ukrstile su Anka Stanojčić i Sladjana Belko.
Ljiljana bi zadala neku riječ na koju bi obje poetese
pjesmom kazivale svoje impresije.
Naprimjer, na riječ "Zagrljaj" evo oba odgovora: Anka
Zagrljaj
Nježan i topao
snažan, pun strasti,
onaj koji tjera strahove
i sve utvare.
Kad ga imamo
mislimo da će uvijek trajati,
da nam pripada,
da je naš.
Tražimo riječi
da dopune zagrljaj,
da budu jače
od njega.
A njemu riječi
nisu potrebne.
Kad ga izgubimo,
tek onda shvatimo
šta znači jedan
zagrljaj.
Sladjana
Majčin zagrljaj
Majka, sinorodica.
Ona je vazda
krilo, tvrđava, utjeha.
Krila daje da polete,
Odlepršaju iz gnijezda.
Tvrđava u kojoj se
uvijek skrivaju.
U tom skutu
traže Utjehu.
U njoj stanuju
zagrljaj, osmijeh i
Ljubav. Materina.
Kada su kazale što su namjeravale, pjesmama su postavile
pitanja Ljiljani i ona je odgovorila otpjevanim stihom,
iz šlagera "Čamac na Tisi" i "Piši mi".
Na zahtjev publike da se druženje nastavi, književnik
Srećko Aleksić je predložio prozni nastavak, pa su obje
spisateljice svojim pričama dopunile večer. Utisak svih
prisutnih: nedostaju nam ovakvi književni događaji!
Bila je lijepa i mlada kad se udala, moja kumica. Na svadbi je
izgledala zanosno. Jedino mi nije bio jasan pokušaj svekrve da
tada bude ljepša od mlade. Gdje to ima? Mlada je uvijek najljepša
na svojoj svadbi, nijedna joj nije ni do koljena, i ne smije biti...
Tu sam već pomislila da nešto neće biti u redu, da je ta žena
morala neki pogrešan pristup usaditi u glavu svog sina. Neko
vrijeme viđala sam ih sretne, bar naizgled. Onda su počela
šuškanja. Nisam baš sve vjerovala. Na jednoj slavi bili su oboje,
on je izazvao bijes svih prisutnih žena kad reče da jedva čeka
da dobije dijete, pa da ga za kaznu vezuje za radijator! Ne znam
šta nas je spriječilo da ga kolektivno ne istučemo! Vjerojatno to
što na agresiju ne smiješ silom, ako nisi mnogo jači...
Jednom je trebala da dođe kod mene po medicinskom pitanju, i
nije došla. Ispričala se da ne može...došla je pet dana kasnije,
sa pramenom kose preko lijevog oka.
"Nova frizura?" zapitah sumnjičavo, i sklonih pramen...iza njega
modrica koja je cijelo oko prekrivala...
"Tko ti je to uradio? On?"
"Okliznula sam se", reče ona tužno.
"I pala na njegovu šaku? Dijete, zapamti zauvijek: nije te rodio,
nema pravo ni da te bije! Jednom da digne ruku na tebe,
neoprostivo je!"
"Dizao je više puta..." reče još tužnije, i pokaza modrice po
nogama, rukama...
"Molim te, mala moja, s njim pazi da nemaš dijete, da te ne
vezuje za njega! I odmah reci roditeljima, zatraži njihovu podršku,
i razvedi se! S takvim čovjekom ne smiješ provesti vijek!"
Poslušala me i razvela se. On se kasnije ponovo oženio, ne
želim ni da pitam kako ona druga prolazi. Kumica više ni u
jednog muškarca nije stekla povjerenje.
Ožiljke nitko ne može izliječiti.
Verovatno je ime Košutnjak nastalo zbog košuta, kojih je nekad
ovde bilo. Sve do 1903. gusta šuma bila je zatvoreno dvorsko
lovište, a potom je Košutnjak otvoren i za građane.
U istoriji je poznat kao mesto ubistva kneza Mihaila Obrenovića,
29. maja 1868. godine.
Idemo kalemegdanskim putem kojim rjeđe kročimo,
prema kuli Jakšića i srećemo mladence za koje ne
slutimo da ćemo ih ponovo vidjeti kasnije.
I prvo vidimo Crkvu Ružicu
Romantična legenda pripovijeda da je znameniti megdandžija
Bogdan Jakšić, sin vojvode Jakše, imao tri sestre – Ružicu,
Maricu i Cvetu. Ove pobožne plemkinje su navodno na
Beogradskoj tvrđavi, početkom 15. stoljeća, podigle tri crkve,
nadomak neosvojive Jakšića kule, koja je i danas jedna od
najzanimljivijih, rekonstruiranih srednjovjekovnih građevina
na Kalemegdanu. Crkve su ponijele imena sestara, ali je
među njima pretrajala samo ona ispod Zindan kapije, nadomak
Dizdareve kule – Ružica.
Projektant obimne rekonstrukcije bio je ruski arhitekta Nikolaj
Krasnov u saradnji sa inženjerom H. Vinogradovim. Tom prilikom
je crkva oblikovana u istoricističkom maniru i uklopljena u
ambijent tvrđave. Fasada je pokrivena rustičnim kamenom,
a zvonik i apsida su dobili novi izgled.
Dvije skulpture, izvedene također prema projektu Nikolaja
Krasnova, postavljene kao simboli srednjovjekovnog vojnika
i ratnika iz balkanskih ratova, flankiraju glavni portal crkve,
nad kojim je bronzana predstava patronske ikone Rođenja
Bogorodice (svjetlo u crkvi kaže da se danas dešava nešto
posebno, da nije samo muzej, nego je živa crkva).
Reljef iznad vojnika koji čuvaju crkvu prikazuje rođenje
Bogorodice.
U prizemlju zvonika je ulaz u crkvu, nad kojim je bronzana
ikona Svetog Georgija.
Vrata su impresivna
Obećala sam vam obilazak unutrašnjosti crkve.
Preduhitrimo svatove i poklonimo se prestonoj ikoni
Pogledajmo prelijepi ikonostas.
Kićene stolice velikodostojnika
Krune čekaju mladence
Podignimo pogled. Freske su fascinantne
Svatovi se spremaju za ulazak
Radujemo se ulasku mladenaca, istih onih koje smo
sreli na početku priče.
Slučajni smo gosti na svetom sklapanju braka. Eto, ispunila
sam obećanje da ću vam pokazati unutrašnjost crkve Ružice,
a svadba je čist bonus.
Pita učiteljica malog Pericu:
- Perice, znaš li ti koji je glavni grad Australije?
- Pa, učiteljice.... ne znam.
- Obrati pažnju na geografiju, Perice!
Pita Perica učiteljicu:
- A znate li vi ko je Jelena?
- Ne znam, Perice.
- Obratite pažnju na svog muža
Nastavljamo po kiši u Dobroselicu, koja je iz pravca
Sirogojna teško dostupna, bez ijednog znaka
U selu Dobroselica, na ulasku u seosko groblje, nadsvođena
krošnjama starih borova, nalazi se prelijepa crkva brvnara sa
impozantnim zvonikom na stubovima.
Sagrađena je 1821. godine, na šta ukazuje i zapis urezan u
brvnu na sjevernoj strani, a glasi: zidati se 1821. godine.
Stara je 200 godina!
Crkva spada među najmanje građevine ove vrste na Zlatiboru.
Dugačka je 8 a široka 5 metara, visina krova je oko 5 metara.
Hram je pravougaonog oblika, sa vješto izvedenom polukružnom
apsidom od brvana, na istočnoj strani.
Postavljena je na kamenom temelju, a unutrašnjost crkve nije
zasvedena, tavanica je ravna. Sama vrata su vrijedna dolaska.
U selu Sirogojno 26 km od turističkog centra Zlatibor nalazi
se muzej na otvorenom "Staro selo".
Na lokaciju od pet hektara, pored crkve Svetog Petra i Pavla,
prevučene su iz svih dijelova Zlatibora stare brvnare, kako
bi se ovdje prezentirale i čuvale.
Muzej čine dvije cjeline. Prva je skup kuća koje su sačuvale
svoj prvobitni izgled i namjenu, i one sačinjavaju stalnu
muzejsku postavku formiranu u dvije zlatiborske okućnice.
Drugu grupu čine kuće koje su sačuvale svoj prvobitni izgled,
ali im je namjena promijenjena, adaptirane su i prilagođene
turističkim potrebama. To su dvorana, prodavnica suvenira,
krčma, apartmanske zgrade...
Muzejska postavka zlatiborskih brvnara predstavlja svjedočanstvo
kulture stanovanja u zlatiborskom kraju u 19. i početkom 20.stoljeća.
U to vrijeme živjelo se u zadrugama koje su brojale i do 50 članova,
a zlatiborsku okućnicu sačinjavao je veliki broj manjih objekata
raspoređenih oko "glavne kuće".
Na krovu raste čuvarkuća...
Zbog blata ih ne obilazimo sve. Ali ne smeta nam da se
divimo ogradama od pletera.
Skupljamo se u Krčmi muzeja na otvorenom,
na toplim slanim zalogajima i kavi.
A na kraju se divimo rukotvorinama vrijednih sirogojnskih
pletilja, koje su ovo selo proslavile u svijetu.
Na jednom od vrhova Mokre gore podignut je Mećavnik,
Drvengrad.
Oživljavanjem starih kuća, prenijetih iz okolnih mesta,
arhitekta i tvorac ideje o savršenom životu van svakodnevnice,
Emir Kusturica je napravio grad Mećavnik – Drvengrad
Mećavnik je prostor za koga se na prvi pogled pomisli da je
ušuškan po terenu stotinama godina i da je svaka kuća čvrstom
rukom starih neimara godinama birala svoju idealnu poziciju.
Ulicama Mećavnika je uzbudljivo šetati u bilo koje doba godine,
jer svako pruža drugačije zadovoljstvo i različit pogled na prethodno
sjećanje. Ulice nose imena velikih umjetnika, sportista i svih onih
koji su svojom idejom ostavili ili ostavljaju trag u istoriji čovječanstva.
Kiša umanjuje čar šetnje.
Grad je platio cijenu korone. "Ćorkan“ i „Lotika“ imaju dvomjesečni
odmor.
Izletnik nastavlja svoje istraživanje po jesenjem Zlatiboru.
Stopića pećina nalazi se na sjeveroistočnoj strani planine
Zlatibor, između sela Rožanstvo i Trnava, na par stotina
metara udaljenosti od puta Zlatibor-Sirogojno, što je čini
jednom od najpristupačnijih speleoloških objekata Srbije.
Silazimo do Stopića pećine strmim stepenicama pod
kišobranima, po klizavom mokrom tlu.
Ulaz u Stopića pećinu je jedan od najvećih pećinskih otvora
u Srbiji, impozantnih dimenzija. Visok je 18, a širok između
30 i 40 metara.
Stopića pećina je riječna pećina i kroz nju protječe Trnavski potok.
Cijeli pećinski sistem dug je 1.691 metar.
Amblem pećine su bigarske (bigrene) kade, koje razlikuju
ovu pećinu od svih drugih.
Prva je svetla dvorana sa nakupinom sipara.
Slijede bigarske kade, nažalost bez prelivanja, jer su se
samo gornje napunile vodom.
U trećoj dvorani je vodopad Izvor života
Od živog svijeta u pećini su nastanjeni slijepi miševi, paukovi
i riječni rakovi koji su zbog nedostatka prirodnog svjetla vremenom
izgubili pigment pa su specifični po svojoj bijeloj boji.
Haso naslikao prvu sliku i odnio da je proda u galeriju.
Vlasnik galerije gleda sliku, pa ga pita:
- Odlično izgleda za prvu sliku. Kaži mi samo kako se slika zove?
- Mujo u Tuzli.
- Tko je ova gola žena na slici ?
- Fata.
- Tko je onaj goli muškarac preko nje ?
- Suljo.
- Ne kontam, a gdje je Mujo ?
- Pa u Tuzli
Bele Vode ili izvor Svetog Jovana Krstitelja je naziv za izvor
ljekovite vode koji se nalazi na Mokroj Gori.
Ljekovite mokrogorske vode spadaju u veoma rijetke u svijetu
visokoalkalne vode, najvećeg alkaliteta u Srbiji. Na osnovu fizičko-
kemijske analize, ustanovljeno je da pripada grupi u svijetu veoma
rijetkih visoko alkalnih voda, sa PH vrijednošću od 11,75.
Slučajno je otkriven 1994. godine, poslije izlivanja rijeke Kamešine.
Jesen je raskošna, i pored kiše koja ne
prestaje
Na izvoru se nalazi novoizgrađena Crkva koja je posvećena
Svetom Jovanu Krstitelju, na temeljima nekadašnje crkve
koju je podigao neki Dubrovčanin u znak zahvalnosti.
Pređimo most preko rijeke Kamešine
Posjetimo crkvu Sv. Jovana Krstitelja.
Lijep je ikonostas
Carske dveri u duborezu
Prelijepo je freskopisana
Šetamo kroz prekrasne predjele, sa mostićima preko
rijeke Kamešine
Dosta hodamo do drugog izvora s alkalnom vodom
dobrom za gastro probleme, ali česma nema vode.
Šarganska osmica je građena 1921-1925, s visinskom
razlikom 300 m koja je premošćena petljom, osmicom.
Šarganska osmica je najatraktivnija turističko-muzejska
željeznica u Europi i spominje se kao jedinstveno graditeljsko
remek djelo u svijetu među prugama uskog kolosjeka.
Povezivala je Beograd sa Sarajevom od 1925. do 1974. godine.
Kao što je predvidio prorok Mitar Tarabić iz sela Kremna, pruga
je izgrađena, a potom zaboravljena.
Ljudi su se ponovo sjetili pruge i obnovili je, ali ovog puta za
potrebe odmora, rekreacije i uživanja. Dio ove pruge od
Šargana do Mokre Gore je otrgnut od zaborava i sada njime
ponovo odjekuje kloparanje vagona.
Putujući čuvenom rutom u obliku broja osam, putniku je gotovo
nemoguće da odredi kuda je voz već prošao, a kuda tek treba
proći. Kompozicija Nostalgija spaja Mokru goru i Šargan
sada u turističke svrhe.
Polazimo sa stanice Jatare, prvi vagon iza lokomotive je naš.
Tokom cele vožnje slušamo priču i između priče
izvornu muziku.
Stanica Mokra gora
Ozbiljna otpravnica vozova nije baš oduševeljena
što radi po kiši
Raskošnu jesen promatramo kroz kišnu zavjesu
Pauza na stanici Šargan Vitasi 11,10-11,2o i tu se voz okreće,
lokomotiva s druge strane pa smo sad poslednji.
Ulazimo u stanicu
Na stajalištu Krst lijepo se vidi tunel 300 m niže i pruga,
vidi se osmica.
Dok su drugi kisnuli, mi smo odigrale valcer u vozu
u pauzi, Šostaković br 2.
Vožnja s pauzama traje 10,30-13h. Na početnoj i završnoj
stranici Jatare vodopad je glavna atrakcija
Nastavljamo za Kremnu. Spomen-dom proroka
Tarabića se nalazi u Kremnima, naseljenom mjestu
na teritoriji grada Užica, udaljen tri kilometra
od centra naselja, na putu prema planini Tari.
Čekamo da Dragan Pjević otvori spomen dom Tarabića.
Drvena skulptura prikazuje Mitra Tarabića koji kazuje
svoja viđenja proti Zahariju.
Spomen dom je podignut u spomen prorocima iz porodice
Tarabić, čije su vizije zabilježene u poznatom Kremanskom
proročanstvu. Proroci su bili Mitar Tarabić i njegov stric Miloš,
u 19.veku. Proročanstva nepismenih Tarabića je zabilježio
prota Zaharije Zaharić
Prenosio ih je dr Radovanu Kazimiroviću, a on ih je
objavio u knjizi „Tajanstvene pojave u srpskom narodu i
Kremansko proročanstvo“. To je prva objava i smatra
se originalnom. Kasnijih izmijenjenih verzija ima mnogo.
U drvenoj brvnari izloženi su brojni suveniri i fotografije vezane
za Kremna i kremansko proročanstvo, a turisti mogu da čuju
zanimljivu priču o prorocima i samom selu koje je u prošlosti
bilo važno turističko središte ovog dijela Srbije.
U svjetskim razmerama rejting proročanstva je visok,
Nostradamus je prvi, a Tarabići treći. Tarabići su predvidjeli
mnoge ratove, političke promjene, zatim da će Drina poteći
uzvodno, da će Šaraganska pruga biti zaboravljena pa
obnovljena u turističke svrhe, da će se ljudi služiti "sokoćalom"
da razgovaraju na daljinu i još mnogo toga. Predviđanja su
bila precizna i često sadržavala datume i vrijeme događaja.
U „Domu proroka" legendarnih Tarabića, je bilo sakupljeno
više eksponata u vezi sa Kremnom i Tarabićima. U brvnari, kao
jedan od najzanimljivijih eksponata bila je izložena tzv. "Kosmička
kugla" (glatka kamena lopta promjera oko jedan metar). Nju je po
priči lokalnih mještana pronašla Vojska 80-tih godina prošlog stoljeća
na dubini od 3,5 metara. Kugla je značajno oštećena u nikada do
kraja razjašnjenom požaru 2007. godine, a sada se mogu vidjeti
njeni ostaci. Ovo je fontana želja od kamena koji je ostao od
kosmičke kugle, mnoge se želje ostvaruju. Poželjeli smo i mi,
vidjet ćemo za ostvarenje :)
Devet kilometara najmodernije vazdušne trase zlatiborske
gondole povezuje centar Zlatibora sa ski centrom Tornik,
preko Ribničkog jezera na kojem se nalazi međustanica.
Gondola trenutno ima kapacitet 600 putnika po satu u 54
zasebne kabine sa po 10 mesta. Maksimalan kapacitet gondole
je 90 kabina i 1000 putnika/h.
Vožnja Gondolom pružiće impresivnih 25 minuta sa nevjerojatnim
pogledom na živopisne pejzaže Zlatibora, kojima ni sivo kišno neba
ne briše ljepotu.
Prije 80 godina desio se krvavi oktobar u Kragujevcu.
Nema obitelji koja nije nekoga izgubila. I svakog 21.oktobra
Kragujevac se slije u Šumarice i oda poštu nevinim žrtvama.
I ovog puta se delegacija Udruženja Kragujevčana prvo
podsjetila tog tragičnog događaja u Skupštini opštine
Kragujevac
Zatim se poklonila senima stradalih pred spomenikom
Organizirano se putovalo do Šumarica, gdje je prvo
održana liturgija na mjestu stradanja, kod spomenika.
Predsjednik Republike je položio vijenac, zatim strane
delegacije.
Veliki školski čas počinje uvek u 11h i ovog puta je počeo glasom
Desanke ;Maksimović koja je kazivala "Krvavu bajku".
Nastavio se potresni program koji nikoga nije ostavio
ravnodušnim.
Prvi put svraćam na planinu Rtanj, u povratku s našeg
dvodnevnog izleta.
Penjemo se do ostataka Gretinog ružičnjaka s kupolom.
„Kupola“ je zapravo Rozarijum ili Ružičnjak, dio
jedne cjline – velikog Gretinog parka.
Pripadala je nekadašnjim vlasnicima Rudnika „Rtanj“- Greti i
Juliusu Minhu. U blizini je bila i njihova vila.
Minhovi su bili vrijedni i odgovorni ljudi. Napravili su žičaru,
planinsku željezničku prugu, kojom su vagoneti prevozili ugalj,
kao i parnu električnu centralu. Njihova je bila i separacija uglja.
Takođe su raspolagali različitim radionicama. Sve u svemu,
bili su dobri poslodavci i vodili su računa o svojim radnicima i
čitavom naselju Rtanj. Međutim, 1915. godine, Nijemci zauzimaju
rudnik, a Minhovi bivaju primorani da napuste Srbiju. Rudnik
je bio u rukama Nijemaca tri godine, a kada su se povlačili,
uništili su mašine, ugljenokop zapalili i poplavili. Ostavili su pravu
pustoš za sobom.
Ovo je jedina preostala ruža...
Ulazi čovek u pekaru s maskom na očima.
- Molim jednu integralnu kiflu.
- U redu, gospodine. A zašto ste masku stavili preko očiju?
- Da ne vidim burek
Jedan mladi katolički Svecenik bio je tako nervozan da
prije prve mise nije mogao ni reči progovoriti pa upita
biskupa za savet. Ovaj mu reče:
- Sljedeći put popij čašu vode s dvije kapljice votke i odmah
ćeš se osjećati slobodnije.
Poslije toga svećenik se osjećao tako dobro da ga ništa
nije moglo uznemiriti. Nakon povratka s mise dočeka ga
cedulja s biskupovom porukom:
- Poštovani, rekao sam nekoliko kapljica votke u vodu, a ne
obratno. I još par savjeta: Nije potrebno stavljati kriške limuna
na rub pehara. Ormar pored oltara je ispovjedaonica, a ne WC.
Ne oslanjajte se više na kip Blažene djevice Marije, ne grlite ju
i ne ljubite. Postoji 10 zapovjedi, a ne 12, 12 je apostola, a ne 7.
Nijedan od njih nije bio patuljak. Isusa i njegove učenike ne
zovemo J.C. and Co. Judu ne nazivamo kurvinim sinom. Papu
ne zovemo El Padrino. Bin Laden nema veze s Isusovom smrću.
Sveta vodica je za posvećivanje, a ne za osvježavanje ispod
pazuha. Ne sjedi se ispred oltara i ne stavlja se noga na Bibliju.
Hostija nije grickalica uz vino, već za vjernike. Grešnici idu u
pakao, a ne u p. m. Onaj u kutu, pored zbora, kojega ste nazvali
pederom i transvestitom u suknji, bio sam ja.
Na kraju se kaže amen, a ne fajrunt!
Nastavljamo put kroz Đerdapsku klisuru, poznatu po svojoj
fascinantnoj ljepoti. Nakon Golupca uvijek malo uživamo i
u Donjem Milanovcu prije nego krenemo u Timočku krajinu.
Da li je ovo more? Nije, nego Dunav
Ovdje je riječni granični prijelaz s Rumunjskom.
Vrijedne žene ovjde prodaju svoje rukotvorine
putnicima s kruzera ili iz drugih putničkih tura.
Loc je nekad vukao brodove kroz Đerdapsku klisuru.
Park uz Dunav je lijepo sređen
Bacimo pogled na mamuta, sjećanje na neka davna
vremena.
Nekad se grad zvao Poreč, a bio je poznat po velikim
ružičnjacima. I sada svuda ruže krase naše staze.
Opet smo na putu. Izletnik nas vodi, grupa mala
i odabrana. Ove staze dobro znamo, ali ćemo ih sada
gledati iz drugih kutova. Sunce se budi u Stiškoj dolini.
Kapela Svete Petke u istočnom podgrađu Kalemegdana,
udaljena nekoliko koraka od Ružice, zamišljena je kao dio
istog sakralnog prostora već u vrijeme prve gradnje crkve.
Na Beogradskoj tvrđavi, u Kapeli Svete Petke čuva se
čestica Petkinih moći u znak sjećanja na vrijeme u kome
je sveta zaštitnica boravila među Srbima.
Nova kapela Svete Petke na Beogradskoj tvrđavi sagrađena je u
periodu 1935-1937. godine prema projektu arhitekte Momira
Korunovića, na svojevrsnom izvoru iscjeljujuće vode. Uđimo.
Zidovi su ukrašeni mozaicima.
Kapela Svete Petke jedno je od najomiljenijih stjecišta ljudi svih vjera,
jer se svetiteljki pripisuju razna čudesna javljanja i isceljenja.
Ona je najveća pomoćnica ženama i djeci, a često je u
naivnoj narodnoj mašti izjednačena kao posrednik u molitvi
sa Bogorodicom.
Njen dan je petak i to su oni časi kada se prostor oko Ružice i
kapele Svete Petke ispune brojnim vjernicima koji dođu da se
napiju vode sa čudesnog izvora na Beogradskoj tvrđavi
(ova fotka nije moja)
Idemo kalemegdanskim putem kojim rjeđe kročimo,
prema kuli Jakšića
I prvo vidimo Crkvu Ružicu
Romantična legenda pripovijeda da je znameniti megdandžija
Bogdan Jakšić, sin vojvode Jakše, imao tri sestre – Ružicu,
Maricu i Cvetu. Ove pobožne plemkinje su navodno na
Beogradskoj tvrđavi, početkom 15. stoljeća, podigle tri crkve,
nadomak neosvojive Jakšića kule, koja je i danas jedna od
najzanimljivijih, rekonstruiranih srednjovekovnih građevina
na Kalemegdanu. Crkve su ponijele imena sestara, ali je
među njima pretrajala samo ona ispod Zindan kapije, nadomak
Dizdareve kule – Ružica. Iako povijesni dokumenti ne čuvaju
sjećanje na Jakšićeve kćeri, niti se iz njih može saznati da li
je na Beogradskoj tvrđavi prije 19. stoljeća postojala crkva
Ružica, sasvim je sigurno da je ova romantična, u bršljan
obrasla bogomolja, bez pretjerivanja jedinstvena među
crkvenim građevinama širom svijeta.
Na Savskoj padini u istočnom podgrađu Beogradske tvrđave
Crkva Ružica dominira svojim položajem, koji je uslovljen
djelimičnim odstupanjem od uobičajene pozicije pravoslavnih
hramova i ukazuje na mogućnost njene prenamjene iz
postojećeg vojnog magacina za municiju u sakralni objekat.
Projektant obimne rekonstrukcije bio je ruski arhitekta Nikolaj
Krasnov u saradnji sa inženjerom H. Vinogradovim. Tom prilikom
je crkva oblikovana u istoricističkom maniru i uklopljena u
ambijent tvrđave. Fasada je pokrivena rustičnim kamenom,
a zvonik i apsida su dobili novi izgled.
Dvije skulpture, izvedene također prema projektu Nikolaja
Krasnova, postavljene kao simboli srednjovekovnog vojnika
i ratnika iz balkanskih ratova, flankiraju glavni portal crkve,
nad kojim je bronzana predstava patronske ikone Rođenja
Bogorodice.
U prizemlju zvonika je ulaz u crkvu, nad kojim je bronzana
ikona Svetog Georgija. Izliveni su od zaostalog ratnog
materijala, kao i dva velika polijeleja unutar crkve, sačinjena
od municije i različitog oružja.
Sjledeći put obići ćemo unutrašnjost ove crkve.
Ovo je zvonik Crkve i lijevo od njega kula Nebojša
Šetnju smo započele na Studentskom trgu, pogledom u
Studentski park
Jesen se ušunjala na Kalemegdan
Prošle smo pored umjetničkog paviljona Cvijeta Zuzorić.
Danas obilazimo mjesta koja rijetko posjećujemo na
Kalemegdanu.
Proći ćemo kroz Leopoldovu kapiju. Sadašnja monumentalna
barokna fasada zapravo je mlađa od same kapije, napravljena
je u vrijeme velikih austrijskih radova na obnovi tvrđave,
u 18. stoljeću, Inicijali koji su uklesani nad lukom kapije L. P.
– Leopoldus Primus – pripadaju caru Leopoldu I (1640–1705),
za vrijeme čije vladavine je Beograd prvi put došao u
posjed Austrije.
Kroz nju dolazimo do najljepše i najslikanije kapije
Kalemegdana, Zindan kapije.
Rijetko je bez gužve i sa plavim nebom kao okvirom,
pa smo to iskoristile i za uslikavanje.
Skoro je nevjerojatno da na mostu nema nikoga
Kad je zaobiđemo, vidimo zvonik crkve Ružice
Obići ćemo je, što će biti tema naredne priče. Na kraju
ćemo ostaviti iza sebe most kod opservatorije
i uputiti se prema Malom Kalemegdanu.
A u "Malom Kalemegdanu" zna se: Teletina u ćupu sa
krumpirom i kajmakom, za dvije osobe i bielo vino.
Ukus i miris Kalemegdana.
Lijep dan smo provele na Tašmajdanu koji nam uvijek
ponudi nešto što nismo ranije primijetile. Spomenik
djeci stradaloj u NATO agresiji 1999.
Ne piše ni ime kipara ni naziv djela. Mogao bi biti bik
koji dubi na glavi?
Skulptura naziva „Zlatna šuma“, autora Jurišić Mire,
bronza, sa stihovima pjesnika Blaža Šćepanovića:
...Jedna se ptica u svojoj pesmi skamenila,
a vode se dozivaju same…”
Misli li na ove vode?
Zatim ćemo popiti kavu s pogledom, kod "Šanse".
Baloni, dječja radost
Baloni jure malog biciklistu
Kod Desanke nema pogađanja, i malo dijete bi je
prepoznalo
A i Milorada Pavića je lako prepoznati
Pozdravljamo Hejdar Alijeva
Na kraju, obavezna je "Madera".
Janjeća pljeskavica
Izlet nastavljamo u restoran „vila Nešić“ na Drini, pored
samog graničnog prijelaza granice s Bosnom.
Okolina je lijepa i Drina zove na slikanje pored nje.
U velikoj sali servira se juha, bečka šnicla sa salatom,
princes krofna.
Naredna pauza je u Šapcu, uz slatko sjećanje na izletnika
koji nije više sa nama.
Godine 1787. u selu Tršić rodio se Vuk Karadžić, veliki
reformator srpskog jezika i jedan od prvih, pravih kulturnih
diplomata svoga vremena. Biografija ovog samoukog učitelja
jedna je od najimpresivnijih i najinteresantnijih u srpskoj povijesti,
a njegov rad toliko značajan da nikakve promjene koje su
naredna dva stoljeća donijele, smjene političkih sistema i
kulturnih modela nisu poljuljale njegov autoritet.
Predivan ambijent čuva Memorijalni muzej i rodnu kuću Vuka
Stefanovića Karadžića koja je ujedno kulturna, etnološka i
memorijalna postavka.
Mladi kustos čeka nas na pragu Vukove kuće
Soba u kojoj se rodio, radio i živio, u kojoj je stvarao i slušao
tradicionalne guslare; vajat i kačara i koš za kukuruz, skromne
dimenzije i bazična jednostavnost predmeta ovdje podsetiće
vas da materijalna bogatstva nisu osnova velikog duha,
slobode, niti postignuća.
Vjerojatno najpoznatije selo u Srbiji, Tršić, nije samo rodno
mjesto jedne od najznačajnijih ličnosti srpske povijesti -Vuk
Stefanović Karadžića, već je i apsolutno najposjećenije
ruralno naselje u Srbiji. Ovo maleno selo jedan je od prvih,
pravih srpskih “brendova” kada je reč o turizmu, a nalazi se
7 kilometara od Loznice, na putu prema Valjevu.
Dočekuju nas Vuk i škola
Ovdje se održava Vukov sabor neprekinuto od 1933.godine.
Zatekle smo se u vrijeme održavanja Sabora,
evo i programa
Do ovog sela danas vodi asfaltirani put, a čitav kraj zaštićen je
zakonom kao mjesto izuzetnog kulturnog, povijesnog i prirodnog
značaja i ima titulu muzeja na otvorenom.
Ukupno 35 razbacanih drvenih kućica koje su povezane malim
stazama koje vrludaju pored bunara, taraba i otvorenih ognjišta,
u autentičnom stanju u kom ga ih sam Vuk Karadžić opisivao u
svojim djelima, čine ovo jedinstveno tipično dinarsko srpsko selo
XIX veka, u kojem danas možete prošetati prošlošću.
Idemo do Vukove rodne kuće. Putem čitamo mudrosti.
U vrijeme igumana Stefana Jovanovića Tronoša je bila
duhovni i kulturni centar sjeverozapadne Srbije. U
manastiru je bila škola za opismenjavanje srpske omladine.
Mogu li da prođem kao učiteljica?
Mastionica, divit i trščano pero
Kako vam se sviđa radna soba?
Umjesto na kompjuteru, pišite perom i mastilom!
Među đacima je bio i dječak Vuk Stefanović Karadžić iz
obližnjeg sela Tršića, koga je Stefan, pored pismenosti,
vezao ljubavlju prema narodnom stvaralaštvu, narodnim
junačkim pjesmama, pričama, poslovicama i ostalim umotvorinama.
Zahvaljujući dobrom igumanu Stefanu, Vuk je uspio saznati
što se nalazi u manastirskim knjigama, u koje mu ostali
kaluđeri nisu dozvoljavali da zaviri. Ovo je psaltir sa zapisom
arhimandrita Stefana iz kojeg je Vuk u Tronoši mogao učiti.
Ovo je Vukov rječnik iz 1852.godine
Vukov bukvar
U muzeju je portret kraljice Kataline, koja je završila gradnju
manastira Tronoša.
Zar nije vrijeme za put? Polazimo sa sjajne lokacije
Društvo je veselo, autobus kvalitetan
Hoćemo li preko Save? Hoćemo.
Prva destinacija nam je manastir Tronoša 17 km od Loznice,
na putu za Krupanj. Po predanju, izgradnja manastira se
vezuje za kralja Dragutina, koji je počeo podizati manastir,
ali ga je smrt pretekla, pa ga je završila njegova žena, bugarska
princeza Katalina 1317. godine. Tijekom Turskog perioda
Tronoša je nekoliko puta paljena, rušena i pljačkana.
Ponovo je podignuta 1559. godine.
Uđimo
Današnji živopis manastira Tronoše nastao je 1834. godine,
a radio ga je Mihailo Konstantinović sa ikonopiscem Nikolom
Jankovićem iz Ohrida, i predstavlja njihovo najobimnije i
najznačajnije zajedničko djelo.
Carske dveri su unikatne
Uz prestonu ikonu ostavljena je jabuka za preminulog
izletnika Slobodana, kome je posvećen ovaj izlet.
Barokni zvonik je dodat pri obnovi manastira.
Obiđimo manastirski kompleks
Kad vidite uređene vrtove, znate da je ženski manastir
Svuda se oseća rad vrednih i ljubaznih
monahinja
Nedaleko od manstira Tronoše, nalazi se desetocijevna
betonska česma sa hladnom izvorskom vodom, koju
narodno predanje pripisuje devetorici braće Jugovića
i starom Jug - Bogdanu.
Na kraju sela Kovilj nalazi se pravoslavni manastir Kovilj sa
crkvom posvećenom Sv. Arhanđelima Mihajlu i Gavrilu.
Uđimo
Na svakom koraku vide se djela vrijednih ruku.
Ovako potkresane čemprese još nisam nalazila.
Manastir je prema legendi osnovao Sv. Sava. Prvi put se pominje
sredinom 17. stoljeća. Suvremena crkva je zadužbina Petra Andrejevića
iz Sremskih Karlovaca, a izgrađena je sredinom 18. stoljeća.
Ulazni podni mozaik
Freske su obnovljene i osvježene
Ikonostas je oslikao Aksentije Marodić, a rezbario Jovan
Kistner. Sada se obnavlja.
Freske su impresivne
Šteta što se zbog korone kapela ne otvara, znam od ranije
da je prelepo urađena.
Pogled na manastirski kompleks sa stražnje strane
Imanje manastira je veliko. Konji i magarci su se sakrili
u hladu.
Ako se od kamena rade suhozidi, da li ovo treba
nazvati ciglozid?
Razgovara advokat s klijenticom koja se želi razvesti.
–Pije li vaš muž?
-Ne, ne pije
– Droga?
– Ma nema pojma šta je droga.
– Malo zarađuje?
– Ne, ima plaću dvije hiljade eura.
– Tuče li vas?
– Ne, ne pada mu na pamet!
– Ne brine se o djeci?”
– Vrlo se brine o njima.
– Vara vas?
– Nikad me nije prevario, nije on takav.
– Ne pomaže vam u kućI?
– Pomaže. Radi mnogo stvari.
– Pa koji je onda razlog za rastavu draga gospođo?
– Sve on to radi, ali da ga vidite s kojim izrazom lica…
Imate simptome koji bi mogli ukazati na koronu, ali
niste sigurni treba li odmah početi samoizolaciju i što
ćete sa poslom i drugim aktivnostima? Treba vam brza samorijentacija? Nije lako, ali nije ni nemoguće.
Treba nabaviti test kutiju na kojoj piše RAPID SARS-Cov-2 Antigen Test Card.
Drži se na sobnoj temperaturi od 3 do 30 stupnjeva, ne u
hladnjaku. Kad se otvori, treba upotrijebiti. U kutiji se nalaze:
bris, bočica i epruveta, test pločica.
Na kutiji je nacrtan postupak, a u njoj je detaljno opisan.
Operite ruke, otvorite bočicu.
Pažljivo sipajte sadržaj bočice u epruveticu s poklopcem.
Stavite epruveticu uspravno, može je držati naprimjer štipaljka.
Istresite nos. Operite ruke, Izvadite bris i uvucite u jednu
nozdrvu što dublje, okrenite da pokupi što više i malo zagrebe.
Izvucite pažljivo i zavucite u drugu nozdrvu. Bris uronite
pažljivo u epruveticu, promiješajte okretanjem i držite u
toj tekućini JEDNU MINUTU.
Izvadite pažljivo bris tako što ćete epruveticu držati pritisnutu
da "ocijedite" bris pri vađenju. Bris stavite u foliju iz koje
ste ga izvadili. Epruveticu zatvorite njenim poklopcem s
rupicom. Izvadite test pločicu iz folije. Stavite je na čistu ravnu
podlogu tako da leži okomito. U udubljenje pažljivo kapnite
tri kapi iz epuvetice.
Pojavit će se jedna test linija na C.
Pustite test pločicu 15 minuta, najviše 20. Onda je
pogledajte. Ako je ostala test linija na C, a nije se
pojavila na T, negativni ste.
Ako je ostala linija na C i pojavila se linija na T, pozitivni ste
na kovid-19 i trebate preduzeti sve mjere.
Ako se izgubila C linija ili se pojavila T, a nema C, test
nije dobro urađen i treba ga ponoviti sa drugim kompletom.
Sve upotrebljeno treba spakovati u kesicu i baciti u skladu
sa lokalnim propisima.
(Kvalitet fotografija nije naročit, ali nadam se da sam
jasno opisala što treba uraditi)
U nastavku našeg izleta, za one koji se ne mogu prošetati
do Srndalja i uživati u šetnji netaknutom prirodom, tu je
vlakić "Trucko" koji svakog dana vozi goste kako
od Ribarske Banje do Srndalja, tako i nazad. Zašto je
dobio to ime, brzo ćemo shvatiti.
Ispod nas ostaje Ribarska banja
Put po kojem se vozimo je sve samo ne put. Prava avantura
je stići do sela Srndalje, koje je naš cilj.
Vozimo se nemogućim putevima kroz šumu planine Jastrebac,
najšumovitije planine u Srbiji.
Pratimo tok Srndaljske reke. I fotografije su truckave,
što je sasvim razumljivo.
Etno selo Srndalje i restoran - vodenica Srndalje nalaze se
na dva kilometra od Ribarske Banje, "sa druge strane brda".
Srndalje odlikuje prelijepa i nezagađena priroda, čista rijeka
bogata riječnom pastrmkom koju ljubazni domaćini uslužno peku.
U ponudi se mogu naći praseće i janjeće pečenje, domaći (kozji,
ovčiji, kravlji) sir, kajmak, domaće salate, kuhana jela, pogače
ispod sača...
Hladno je i zagrejat će nas tek odlična janjetina
sa salatom.
Selo je malo ali ima mnogo vrijednih ljudi.
A poslije, svraćamo u rasadnik "Panić" u Šiljegovcu,
nosimo kućama neke lijepe sadnice.
Na izletu u polunepoznato sa "Izletnik"-om stižemo u
Ribarsku banju. Smještena je na severnim padinama planine
Veliki Jastrebac (1491 m.n.v), na nadmorskoj visini od 540 m.
Ušuškana je u kotlinama Ribarske i Banjske reke i obiluje
prirodnim ljepotama.
"Ribarska Banja svoje ime dobila je po ribarima koji su
na njenim izvorima, za Kneza Lazara, pecali pastrmku
izuzetnog kvaliteta. Ipak, korišćenje njenih lekovitih
svojstva zadire još dublje u prošlost u vreme Rimljana
i 4. vek nove ere, o čemu svedoče arheološki ostaci
iz okoline banje. Nastanak kupatila se po legendi
vezuje za doba Carice Milice, koja je po nekim izvorima,
dolazila u Ribarsku Banju kako bi održavala svoju lepotu.
Ni Turci nisu bili ravnodušni na blagotvorna, prirodna
dejstva ove banje pa su stoga u njoj podigli kupatilo –
hamam, koji su posećivali radi negovanja tela i duha."
Danas ovdje radi Zavod za lečenje i rehabilitaciju obolelih
od ortopedskih, koštanozglobnih i degenerativnih oboljenja
„Ribarska Banja“.
Ovi topli bazeni otvoreni su i zimi.
Banja je lijepo uređena
Da li mi bolje pristaje kralj Petar?
Ili Miloš Obrenović?
Spomenik švajcarskom lekaru dr Viktoru Kinu
Vama se vjerojatno više sviđa fontana Kupačica
Ili česma?
Možda ste za partiju šaha?
Sat kaže da je vrijeme za sljedeću fazu, čeka nas
vlakić Trucko.
Busem nastavljamo na Zlatarsko jezero. Prvo je od tri jezera
Uvačkog sistema (Zlatarsko, Uvačko= Sjeničko i Radoinjsko)
Levo vidite najdužu kamenu branu elektrane u Evropi Kokinbrod
(visoka 83 m i dužine 1264 m ).
Čekamo u hotelu „Zlatarsko jezero“ na dolazak katamarana
uz kafu i sladoled.
Neće ovo biti naše prevozno sredstvo
Spuštamo se na dva katamarana sa po 12 mesta i jedan
čamac, koji vozi kapetan Salih.
Naše društvo je u katamaranu koji vozi Ivan Vasiljević, čuvar
prirode u rezervatu.
Društvo je odabrano i veselo
Zlatarsko jezero je na 885 mnv, dugo 27 km, duboko do 80 m.
To je veliki rezervoar pijaće vode pod kontrolom čuvara prirode
u rezervatu ( ili rendžera)
Sada imaju 120 gnezdećih parova beloglavih supova,
a najviše na Radoinjskom jezeru, jer je tamo ukinuta plovidba
pa imaju mir. Imaju 550-600 jedinki supova. Ovog puta nisu
nas počastili svojim elegantnim letom.
Saobraćaj na jezeru je živahan
Ručamo za vreme vožnje. Prvo dobijamo zlatarsko
predjelo sa palačinkom od heljde
pa teletinu s krompirima.
Dodajemo ručak izletnicima u čamcu
Vožnja je trajala 2 sata i 15 minuta, dovoljno za uživanje u
tirkiznoj, zelenoj ili plavoj boji jezera i u lepoti predela.
Ponovićemo!
Jedan od najprijatnijih restorana u Beogradu je "Dvorište"
omiljen u koronskim vremenima jer se uglavnom sjedi
u bašti, a i unutra je odlično provjetreno.
Ambijent je originalan i domaćinski. Usluga odlična.
Piće: campari juice
Rado biramo više predjela koje svi zajedno koristimo.
„Zašto me zoveš da pišem, kad ja imam blog o ekologiji?“
„Zato što si pisac“
„Kako to znaš?“
„Po tvojim komentarima, koji govore o tvom daru za pisanje“.
„Priznajem, pišem, imam mnogo priča i pjesama, čak i
započet roman, ali to nitko ne zna osim mene“
„Eto, sad znam i ja“
„Doći ću.“
Takav razgovor smo vodili jednog popodneva Milan i ja.
Bilo je to prije nekih desetask godina, kada sam vodila
blog servis u koji su mogli da uđu samo pozvani. Stotinjak
blogera vrijedno je pisalo. Jedan od njih bio je Milan.
Bili smo jedan od čitanijih blogova koji promoviraju
suvremenu književnost.
Svake godine bismo objavili po jednu blog knjigu u kojoj
je svaki autor imao svojih desetak stranica. Te godine
Milan je sudjelovao sa dvije svoje kratke priče, svojom
prvom objavom u nekoj knjizi. Promocija naše knjige
podesila se u zavejanom prosinačkom danu, kad se pisci
iz Banata nisu uspjeli probiti, a i drugi jedva.
Javljali su se plačnim glasom da su negdje ostali zavejani.
Pozvao me i Milan, glasom kao iz groba:„Ja neću doći“.
„Zašto, gdje si?“
„Prekoputa vas, ali ne mogu.“
„Šta se desilo?“
„Moja djevojka ne želi da prisustvuje mojoj radosti, mojoj
prvoj knjizi. Razišli smo se i nije mi ni do čega!“
„Slušaj me dobro: s nama će ti biti bolje nego samom.
Knjige su upravo stigle i dođi odmah da pomogneš
Draganu da ih unese“
Iz zavejane štamparije vruće knjige su stizale na mjesto
promocije. Milan je došao, sav u bijelom, pomogao Draganu
i dalje normalno komunicirao sa svima. Ničim nije odavao
svoju tugu. Vodila sam promociju i do samog nastupa
nekog blogera nisam znala hoću li prozvati njega ili će ga
netko zamijeniti. On je svoje pročitao vrlo korektno, a Sanja
je uskakala umjesto odsutnih. Sanja? Na svim fotografijama
uslikani su zajedno, a da se ustvari nisu ni primijetili. Bili su
zaista skladan par, to nije bilo teško vidjeti.
Blogeri se rado sreću uživo i organizirala sam susret u
Novom Sadu. Bilo nas je 16 sa svih strana Vojvodine i
četvero iz Beograda. Milan mi je usput pričao dosta o sebi,
pa je pomenuo i kako ima tri sna: da bude kapetan bijele lađe,
da živi u Novom Sadu i da nađe ljubav svog života. Susret
je uspio, svi su došli i opušteno su se družili. Sanja i Milan
su se konačno „zapazili“ i otada su se nastavili viđati. Voli
je do neba i natrag. I ona njega. On je položio preostale ispite
i sad vozi bijelu lađu, žive u Novom Sadu i imaju preslatke sinove.
A ja se pitam: što bi bilo da je ona prva djevojka došla na
promociju?
U blizini tvrđave Ram nalazi se nova crkvica u okviru starih
zidina Karavan saraja
Karavansaraj je nastao istovremeno sa tvrđavom. To je
pravokutna građevina, čije su vanjske mjere 47,61 X 23,50 m.
Širina obimnih zidova je 1,15 m, a sačuvani su u visinu oko
3,50 m.
Izgradnjom crkve u dvorištu karavan saraja nastat će
jedinstven spoj, na prvi pogled dvije nespojive cjeline.
Jedan komercijalni, islamski objekat spojit će se sa religioznim,
kršćanskim objektom, čineći skladnu cjelinu.
Uđimo!
Nisam našla podatke o posvećivanju i izgradnji crkve.
Na lijepom ikonostasu nedostaje ikona sasvim lijevo,
po kojoj se zna kome je crkva posvećena.
Možda mi je to htjela šapnuti lastavica, koja je
proletjela kroz crkvu čim sam ušla, obišla je cijelu,
sletjela na prozor pa izletjela. Ovo je drugi put ove godine
da lastavica ulijeće u crkvu dok sam u njoj.
"Slikovita srednjovekovna Ramska tvrđava sagrađena
je 1483. godine po nalogu sultana Bajazita II – dede
Sulejmana Veličanstvenog. Iz ovog perioda potiče legenda,
po kojoj je sultan Bajazit II, obilazeći svoje vojnike,
zastao da se odmori na brežuljku sa koga se pružao lep
pogled na Dunav i suprotnu ugarsku stranu. Sedeći tako
na prostirci za molitve – ihramu, on je zaspao. Kada se
probudio osećao se kao preporođen. Posle je naredio da
se na mestu njegovog ihrama sagradi tvrđava, koja je po
ihramu i dobila ime."
Ram ima sjajan položaj iznad Dunava
Tu sve piše
Ulazimo
I već puca pogled na razbaškareni Dunav
Da napravimo plan obilaska i pentranja
Smijemo li gore, u donžon kulu?
"Ramska tvrđava ima pet kula povezanih moćnim bedemima.
Građena je kao prvo tipično artiljerijsko utvrđenje u Srbiji.
Ona poseduje 36 topovskih otvora, što govori o njenoj
velikoj moći, a poređenja radi valja istaći da tvrđava
Kalemegdan u Beogradu ima samo 22 otvora. Oni su
raspoređeni na zidovima kula i bedema, tako da pokrivaju
ceo krug oko tvrđave."
Kažeš, idemo?
Ma samo dođi!
Kakav pogled!
Onda se treba peti na zidine, kojima se opasuje trđava.
Doskora nisam znala da se u Beogradu može osjetiti
dašak Portugala. A može. Restoran "Miradouro", Braće
Krsmanović 6-8, na obali Save.
Ambijent je poseban
Sjedimo na terasi, s pogledom na Brankov most
Fado pjevač Luís Pedro Guimarăes je u crnom, kako
protokol nalaže, i prati sebe uz gitaru. Nije mi pjevao
moju omiljenu "Uma Casa Portuguesa" jer je to pjesma
koju pjevaju žene... Amália Rodrigues.
Jelovnik je kompletno portugalski. Izabrala sam
"Farao brancin u tradicionalnom sosu" sa kinoom
i povrćem
Zdravica odličnim portugalskim vinom je i za moj
posebni dan, danas!
Župna crkva gospe od Karmela prekoputa pošte ima
lijep sat i rozetu
Impozantan je spomenik ribarima, rad Frana Kršinića
Naš brod nas čeka
Plovimo duž bračke obale, svi na obali mašu uz muziku
s broda.
Preplovljavamo brački kanal. U luku Makarske uplovljava
brod koji pleše uz melodiju „By the rivers of Babylon“ kao
što je to bilo uobičajeno u Mitino vrijeme
(nastaviće se)
Nakon sat plovidbe, uplovljavamo u luku Bol na Braču
Iz luke se do plaže Zlatni rat može stići na četiri načina:
pješice, taxi brodićem (20 kuna), vozićem (20 kuna) ili
taksi kombijem (20 kuna). Biramo brodić
Plovimo duž obale Brača
Vidova gora i surfer. Bol je raj za surfere
Taksi brodići nadmeću se sa surferima
Obradovao me momak sa Down sindromom kao surfer.
A ja se ne usuđujem!!
Po najvećoj vrelini stižemo na jednu od najljepših plaža
svijeta, Zlatni rat.
Hoćete li podmornicom?
U najvrelijem dijelu dana svi se peku na plaži
Boja i prozirnost mora: neopisiva.
Ljilja i ja sjedimo u kafiću „Litore“ uz ljubaznu uslugu (kava,
sladoled) dok se Slađana kupa.
Ovo je prva sezona otkako je Mito Mravičić prodao simbol
makarskog turizma, brod "Makarski Jadran".
Ostali su kuhar Šerif i troje od stare posade. Mitino ime
još uvijek puni brod i dok budu nastojali svi na brodu da
imitiraju Mitu, bit će pun.
Polazak u 8,30, ukinute su Tučepi, uveden hotel „Dalmacija“
gdje kupi dio gostiju i popunjava brod nasumice.
Kod Mite se točno znao domaćinski red, koliko ima gostiju
i gdje sjede. Znao je nacionalni sastav svih gostiju i svi su
tokom plovidbe dobijali pjesme posebno za njih.
Sad će krenuti i trajekt za Sumartin
Mašemo Sv. Petru i Biokovu
Prvo se dijeli piće dobrodošlice: kava i rakija.
Ubrzo brod počinje pjesmu i igru
Šerif peče lokarde i priprema se ručak.
Plovimo duž obale Hvara, u Jelsu uplovljavamo u 11
Čekaću te mala kod zelenog ferala...
Lijepa je Jelsa
Prošetale smo Jelsom.
Prijaju hladoviti prolazi
Ovaj kapar obavezno posjetim. Obožavam ga.
Hoćemo li na žmul vina?
Crkva ima prekrasnu rozetu
Svi bježe u hlad
Orhideje su me podsjetile na blogericu modrinaneba
Ajskafe u hladu
Ukrcavanje 11,45, doviđenja Jelsi
Služi se ručak: lokarde, salata i kriška kruha.
Smanjene su porcije u odnosu na Mitino vrijeme.
Za 30 minuta svi su posluženi i pojeli. Bacamo glave i dijelove
galebovima koji nas prate.
Posljednjih sedam godina koristim u kuhinji samo "solni cvijet"
iz solane Ramova. Zdraviji je i daleko ukusniji od obične soli,
jer sadrži sve minerale mora bez posebnog dodavanja.
Evo nas u solani Ramova u Krvavici, pored Makarske, gdje
sada dolazim da posjetim prijatelje i vidim što se novo dešava
u vjetrosolani.
Vjetrosolana je patent Ivana Šimića, inženjera šumarstva, iz 2007.
Na sajmu inovacija ARCA 2010. vjetrosolana je nagrađena zlatnom
plaketom.
"Vjetrosolana je zapravo klasična solana s nadogradnjom visećih
slojevitih površina - bazena s nagibom tri promila iznad matičnih
bazena. Gornji bazeni su duboki 3-5 cm, a donji su dublji i služe
za akumulaciju vrijeme kiše preljevni bazen se prazni i ugušćena masa
se spušta u matični bazen gdje je zaštićena od oborina i to je ono
osnovno "- kaže autor projekta dipl. inženjer Ivan Šimić.
Ovdje se rade plemenite soli- „solni cvijet“ za hranu i morsko ulje
za mineralizaciju tijela putem kože, kao i dijamantne soli.
Cvijet soli se stvara ljeti, kada salamura u bazenima postigne
temperaturu od 60 stupnjeva. U tim trenucima počinje proces
kristalizacije visoko cijenjenog cvijeta soli, koji se u grumenima
kristala počne skupljati po površini. Kristali se počnu stvarati oko
podne, a Ivan ih skuplja u vrijeme sutona.
More sa 3,5% slanosti meri se bomeometrom (po Bomeu). Kad se
dođe na 20% slanosti, taloži se gips (kalcijum sulfat) i kalcijum
karbonat koji se izbace i solni cvijet ih ne sadrži.
U bačvama se pravi morsko ulje, tečni minerali mora (presoljena
salamura s koncentracijom soli od 38 i više posto, prepuna
planktona), izvanredan izvor magnezija koji se resorbira u
mišiće utrljavanjem preko kože.
Dijamantna sol se stvara pri slanosti 31 do 38 posto. Nepodobna
je za kuhanje, ali zato je vrlo iskoristljiva za dermatološke tretmane.
U sebi ova kruta sol nosi podosta minerala, koji su odlični za
razne dermoterapije.
Možete nekome reći da ga volite, a možete i da kažete
da ga volite odavde do zoološkog vrta. Zašto, saznat ćemo
iz knjige dr Slavice Milosavljević "Odavde do zoološkog vrta"
Na 38 stupnjeva treba dati medalju svakome tko je stigao,
a stiglo ih je podosta.
Dočekali su ih autorica Slavica, moderator Anka, dva
recenzenta Nevenka i Vasa i čitačica Sara.
Moderator Anka Stanojčić preuzima vođenje i
čita odlomak priče "Odavde do zoološkog vrta"
Recenzent Vasa Radovanović govori o knjizi
Sara čita priču "Branko na ledu"
Recenzent Nevenka Bošnjak Čolić čita
dio svoje recenzije
Sara čita priču "Ćutanja"
Slavica Milosavljević govori o knjizi
Sara čita odlomak priče "Petar i Olga"
Predsjednik Društva književnika Beograda Zoran
Škiljević daje svoje mišljenje o knjizi
Anka Stanojčić zatvara promociju i poziva na
potpisivanje knjiga
Cijelo vrijeme desna ruka i podrška Slavici bio je njen
sin Mladen, budući dirigent
U prevrelom danu na +35 stupnjeva u klubu "Polet" održana
je promocija časopisa "Beogradski krug kredom" br 15.
Vodili su je: Zoran Ilić (urednik časopisa), Zoran Škiljević
(predsjednik Društva književnika Beiograda) i Anka
Stanojčić (zamjenica urednika, sekretar i moderator
Društva književnika Beiograda)
Uvodnu riječ o novoj koncepciji časopisa
dao je urednik Zoran Ilić
Urednik za prozu Zoran Škiljević
govorio je o proznom sadržaju časopisa
Urednik za poeziju Miloš Nastić obrazložio je
svoj odabir poetskog sadržaja časopisa.
Novost u časopisu su prevodi sa ruskog jezika o
čemu je govorila Olivera Šestakov i pročitala svoje
lijepe prijevode dvoje ruskih pjesnika.
Broj otvara Sladjana Belko svojim književnim portretom,
uspjelom kombinacijom poezije i proze
Ljilja Lambić je čitala zanimljivu prozu Srđana Simeunović
Sendana, koji je bio opravdano odsutan.
Mirko Škiljević je pročitao odlomak iz svog
romana "Bes, ljubav i uteha"
Zapažene pjesme odsutnog Ljubomira Vujovića čitao
je Zoran Škiljević
Živahno kao uvijek, svoje pjesme je interpretirala
Sandra Nogić.
Ljilja Lambić je nadahnuto čitala pjesmu odsutnog
Slavena Trebovca
Sladjana Belko je zamijenila odsutnu Vjeru Raičević
u interpretaciji njene "Muške pjesme"
Tata Piroćanac sa sinom otišao na vašar.
- Tato, daj dinar da mogu da se vrtim na ringišpil.
- Ma kuj će ti to andrak, Zemlja se svakako vrti za džaba!
Nastavljamo priče posvećene blogerici agava.
U njedrima Fruške gore krije se mnogo manastira,
skrivenih u šumi. Za naredni, trebamo proći kroz Vrdnik
Zar nije vrijeme za kavu? Jeste.
A i palačinke će dobro doći
Sljedeći nam je manastir Jazak
Jazak je izgrađen 1736. godine na ravnom završetku male kotline,
na južnoj padini Fruške gore.
Uđimo
Manastirski kompleks se sastoji od crkve sa zvonikom,
okružene sa tri strane konacima, dok je sa četvrte strane
zid i zasvođeni ulaz u manastirsku portu.
U sredini porte je manastirska crkva sa trospratnim zvonikom.
U njedrima Fruške gore krije se 16 manastira, skrivenih
u šumi. Neke sam jednom davno vidjela, neke dosad ne.
A vrijedi ih vidjeti i osjetiti mir kojim odišu.
Manastir Novo Hopovo, sa crkvom svetog Nikole po svojoj
arhitektonskoj vrijednosti predstavlja najznačajniju sakralnu
građevinu svoje epohe na ovim prostorima.
Nalazi se na blagoj padini južnih obronaka Fruške gore,
nedaleko od Iriga. Udaljen je svega stotinak metara od
magistralnog puta Ruma - Novi Sad, te je jedan od
najpristupačnijih fruškogorskih manastira. Manastir Novo
Hopovo, zajedno sa Krušedolom, po svojoj arhitekturi,
prosvjetnoj ulozi, istoriji bogatoj kulturnim, vjerskim i
političkim događajima, jedan je od najznačajnijih manastira
u Srbiji, a posebno među fruškogorskim manastirima.
Uđimo
U toku je liturgija. Ikonostas je baš lijep
Nastavljamo u manastir Staro Hopovo, smješten u istočnom
dijelu Fruške gore na 2 km udaljenosti od manastira
Novo Hopovo.
Ako šetate Tašmajdanskim parkom, navratite u stari
elitni restoran "Madera". Rezervacija je obavezna.
Velika je bašta, sve otvoreno, idealno za ova luda
koronasta vremena.
Tri prijateljice se nisu dugo našle zajedno, bilo
je vrijeme.
Za jelovnik: pljeskavica na kajmaku ili šparoge sa
miročkim sirom
Salata. pečene paprike
Kao poslastica. gratinirane jagode (sa kremom
i karamelom)
"Sviraj, pa za pojas zadeni" kaže jedna narodna mudrost.
Vreme je za završnicu. U 13 priča ispričala sam vam četiri
bajkovita dana na Staroj planini i u Pirotu, u organizaciji
"Izletnika", pionira istraživačkog turizma u Srbiji. Ovo je
posljednja priča iz serijala.
Pa, vrijeme je za povratak...
Kod Niša nas čeka vinarija "Malča".
Izletnici je obilaze, mi odmaramo jer je dobro poznajemo.
Da se provozam rimskim dvokolicama?
U posebnom smo rimskom restoranu, ispod nas je
slavlje s muzikom,
Ponuda vina je adekvatna ovakvoj vinariji
Ako ste bili čedni, ovdje možete odložiti vaše pojaseve
nevinosti
Onda možete konzumirati vino za dvoje
Operite ruke, vrijeme je za ručak
Odličan ručak:-čorba
Ovo se zove "mali voz", u pravom vlaku sa lokomotivom
servira se sjajan izbor roštilja
Vino: roze tamjanika
Poslastica: tufahije
U kolu da potrošimo dvije i pol kalorije pa krećemo
Pravac Beograd! Ova serija priča je završena.
Bit će novih.
Prije desetak godina na blog.rs pojavio se ekološki blog
čiji je autor Ramzes pisao jasne i lijepe komentare. Kad smo
kum i ja sagradili privatni blog servis Blogograd, mogli su ući
samo pozvani.
Pozvala sam i Ramzesa:" Hoćeš li doći na novi blog?"
A on se iskreno iznenadio: "Zašto me zoveš kad nisam pisac?"
"Jesi pisac"
"Jesam, imam mnogo napisanog, ali za to znam samo ja.
Otkud ti znaš?"
"Po tvojim komentarima!"
Ušao je u Blogograd i u blogogradske knjige, sa svojh 10 strana.
To mu je bila prva štampana objava. Na drugu blogogradsku
promociju došao je sav u bijelom. I ona, lijepa Blogograđanka,
bila je u bijelom. Na svim fotografijama bili su zajedno, a tad su
se prvi put vidjeli. Kad se kasnije blogogradsko društvo okupilo u
Novom Sadu na jednom od redovnih druženja, primijetili su se
baš pravo. I evo ih u braku, sa divnom djecom. Ramzes je imao
tri želje: da bude kapetan bijele lađe, da živi u Novom Sadu
i da nađe ljubav svog života. Sve tri je ispunio, dobrim dijelom
zahvaljujući blogu.
Kad je završavao roman, Ramzes me zamolio da mu napišem
osvrt za knjigu. Uradila sam to sa zadovoljstvom. I jučer mi je
stigla knjiga sa zahvalnicom. Ponosna sam i sretna zbog njega.
P.S. Sjetite se ove istinite priče kad ostavljate komentare
na blogu. Komentari su uvijek bili i ostali duša bloga i ono po
čemu vas ljudi pamte više nego po vašim postovima.
Nastavljamo naše istraživanje Stare planine. Probijamo
se kroz selo Rsovci, prateći putokaz za pećinsku crkvu
Sv. Petra i Pavla
Prelazimo rijeku Visočicu.
Brza je, bistra i puna ribe
Pješačimo do manastira u stijeni, ima i lijepih
odmorišta usput
Stari drveni putokaz kaže da smo blizu
Ima podosta stepenica
Još pravo gore pa desno
Na cilju smo
Pećinska crkva Sv.Petra i Pavla, koja krije jedinstvenu
fresku, za kakvu ne znamo da bilo gde drugo postoji
Tu je je naslikan „mladi Isus“, ustvari Isus bez kose u
budističkoj odori. Pošto u Japanu postoji predanje da je Isus
nastavio život u Japanu, to bi moglo objasniti gdje je viđen taj
motiv da bi bio naslikan na zidu pećinske crkve iz 13. stoljeća!
Crkvica je posvećena sv.apostolima Petru i Pavlu.
Ikonostas je solidno očuvan
Zadivljuje me jorgovan koji raste i cveta iz stene. Život uvek
nalazi put!
Do vidikovca Smilovica na Staroj planini stiže se tako što se
od asvaltnog puta koji vodi prema Zavojskom jezeru skrene
prema selu Pokrovenik i posle 5 km se dolazi do pozicije
sa koje se vide Midžor, Babin zub, Kopren.
Vidikovac Smilovica se nalazi na 1050 mnv i sa njega se vidi
dobrim dijelom Zavojsko jezero.
Ostavljamo Pirot ispod nas
Autobusem stižemo dokle je moguće.
Dio grupe se vozi kamionom, dio polazi pješke pa će
ih kamion pokupiti u povratku, a nas tri smo u kolima sa
glavnim vodičem do Smilovice.
Ovako je na kamionu
Evo nas na vidikovcu.
Divan je pogled na Zavojsko jezero. Nastalo je tako
što se planina obrušila i pregradila rijeku Visočicu,
pa je poslije izgrađena brana i hidrocentrala.
Pogled puca na sve strane
Cattering stiže na vidikovac, nema čega nema. Ručak piknik:
jaretina iz vurnje s pogledom na Zavojsko jezero.
Ovakvih smo nahranili podosta
Nad jezerom pada kiša
Pljusak je srećom bio kratkotrajan.
Nazdravimo za to
Kad će se otopiti sneg na Midžoru?
Natrag se vraćam s grupom pješke do česme, oko sat
vremena po neravnim terenima.
Ima jedno posebno mjesto gdje sam željela svratiti kad dođem
na Staru planinu, ali to nije bilo u obimnom programu puta.
Ipak, naša Keti zna oslušnuti želje i ispuniti ih i ako ih ne
kažemo
To mjesto je manastir Sv. Ilije, u osami na putu za selo Rsovci.
Ljubazno nas dočekuje sestra Melanija, lijepa mlada dama
koja je bila tehnolog prije svog opredjeljenja za monahinju.
Ikonostas je vrlo lijep
Želim vidjeti jednu od najljepših ikona Bogorodice.
Sami procijenite. Slikao ju je ruski ikonopisac.
A podaci kažu:"Nedaleko od Pirota, u blizini sela Rsovci na Staroj
Planini, nalazi se manastir svetog proroka Ilije. O manastiru nema
skoro nikakvih podataka. Manastirska Crkva podignuta je u drugoj
polovini XIX veka. Zbog dotrajalosti, Crkva je blagoslovom episkopa
niškog gospodina Irineja 2009. godine srušena, a na njenom
mestu je podignuta nova."
Kakva simbolika: pod krovom kupole leti lastavica!
Manastir Sukovo se nalazi u dolini rijeke Jerme, u podnožju
brda Carev kamen. Stoljeće gradnje manastira i ktitor su nepoznati.
Manastirska crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice,
a podigao je 1859. po predanju Sali-beg iz Pirota na temeljima
veoma starog hrama, u znak zahvalnosti za ozdravljenje svog
sina Emina.
Manastir je danas poznat i po siru. Po recepturi pirotskog
kraja, od sastojaka koje sami proizvode, priprema ga
bratstvo manastira. Najviše mi se dopada ĐUBEK, nešto mlađi
pirotski kačkavalj, jedinstvenog okusa, pa ga kupujem za moje
drage i sebe. Pogledajte tu divnu ikebanu!
Rado sam ponela manastirski maslac, koji miriše
i ima okus naše mladosti
Većina grupe prelazi u drugi autobus i odlazi u manastir
Poganovo, a nas troje razmaženih koji smo sve vidjeli, s
našim vozačem u etno kompleks Nišavska dolina nadomak
Pirota i tamo ćemo sačekati ostale.
Slijedi kasni ručak- rana večera, gdje nema čega nema.
Pirotska kuhinja je nadaleko poznata po ukusnosti
i raznovrsnosti
predjelo+salata,
čorba
topljeni sir đubek sa grilanim povrćem
punjene šušpe (paprike) i sarme
roštilj
A nalazimo čak vina iz Iriga iz vinarije "Mačkov podrum"
Evo, bilo je i gastronomije, da ne mislite da nije :)
(nastavit će se)
A onda smo spremni za razgledanje Pirota. Grad se nalazi na
nekadašnjem antičkom putu Via militaris. Naziv grada potiče od
prvobitno podignutih kula koje su imale grčko ime (Pirgos).
U okolini Pirota su Stara planina, Vlaška planina, Belava, Suva
planina. Kroz grad protječu rijeke Nišava, Jerma, Rasnička reka,
Temštica, Visočica.
Slijedi obilazak grada Pirota: mljekarska škola, u
kojoj se pravi čuveni pirotski kačkavalj.
Stara kuća ili Konak Malog Riste, danas muzej
Pazarska crkva ili Crkva rođenja Hristovog -ukopana je
u zemlju da ne bude viša od džamije.
Ikonostas su radili bugarski majstori iz Samopola.
Počinje se restauracija prelijepog ikonostasa.
Divimo se prekrasnoj čudotvornoj ikoni Bogorodice
„Dostojno jest“.
Šetamo do tvrđave i obilazimo je.
Tvrđava Kale ili Momčilov grad renovirana je i sa nje se pruža
divan pogled.
Pogled na donjon kulu
Prošetajmo po gornjem gradu
Završavamo obilazak tvrđave, čeka nas sunčani dan
Čeka nas i leteći konj Jabučilo, ili bar tako kipar tvrdi
Na Staroj planini je smještena farma magaraca "Magi" koju
vodi Sergej Ivanov, (45) diplomirani veterinar. Udaljena je
oko pet kilometara od Dimitrovgrada.
Sergej uspješno uzgaja 65 magaraca, oko 180 ovaca
i bivolsko goveče. Prvo nam je Sergej predstavio bivolice
Ovce su pozvane da nam se predstave
Sergej nam pokazuje razlike između crne karakačanske ovce,
bijele metohijske ovce bardoka i bijele pirotske pramenke.
Crna karakačanska ovca je baš posebna
Za čuvene pirotske ćilime koristi se vuna isključivo od pirotske
pramenke, ali nje ima samo još oko 200 primjeraka! To znači
da je najčuveniji brend Pirota i jedan od svjetski značajnih
brendova, pirotski ćilim, ugrožen!
Svi su pristali da mi poziraju
Evo i magaraca
Jeste li probali da musti magarice?
Probali smo magareće mlijeko, svježe izmuzeno, koje je bilo
mnogima korisno u vrijeme korone. Ljekovito je kod plućnih
bolesti i psorijaze. Ima dosta laktoze.
Nastavljamo za Dimitrovgrad koji se do 1951.zvao Caribrod,
pa preimenovan u čast Georgi Dimitrova, bugarskog
predsjednika. Bugari čine većinu jedino u općinama
Dimitrovgrad i Bosilegrad.
Idemo pravo u Crkvu rođenja presvete Bogorodice, koja
je izgrađena 1894.godine.
Odlikuje se izuzetnim ikonostasom koji je radila debarska
duborezačka škola.
Carske dveri (vrata oltara) su fascinantne
Pogledajte te divne detalje
Prelijepa je ikona rođenja Bogorodice
Debarski duborez je nešto što vrijedi vidjeti
Prekrasna je i ikona Bogorodice
Sad ćemo na Staru planinu, na farmu magaraca bivola i ovaca,
ali o tome će biti posebna priča.
Izletnik se ne da ni u ovim ludim koronastim vremenima.
Idemo na put (sad počinjem izlet od početka)
Vozi Đorđe, vodi Keti
Autoputem do Niša,
pa kroz prelepu Sićevaćku klisuru, novim autoputem
do Bele Palanke.
Bela Palanka nas dočekuje zaista toplo, vrućom banicom
sa sirom, prste da poližete. Ovdje se njeguje banica,
pita sa svim i svačim, a kažu da ime potječe od toga da
domaćica začas razvuče kore i stavi sve što ima u kući
ako joj naglo banu gosti.
Vode nas u šetnju do Remesiane, ostataka rimske kulture.
Ovaj grad postoji u kontinuitetu 2300 godina.
Pokazujem vam spomenik Luciju Septimiju Severu,
osnivaču rimske dinastije Sever.
Šetamo do miljokaza, posvećenog Aleksandru Severu.
Zatim do Vrela, gdje je na stijeni neobičan spomenik lijepoj
djevojci Beli, koja se utopila da se ne uda za Turčina, pa su
po njoj nazvali grad Bela Palanka. Meni se spomenik ne
sviđa. Da, taj čiča Gliša na stijeni je ljepotica Bela :(
Hotel Mala Morava je baš simpatičan
Ispraća nas legendarni fudbaler Rajko Mitić,
koji je odavde.
Nastavljamo fotosafari po Staroj planini, mjestima gdje
je realno da sretnete medvjede.
Izaberimo od ponude putokaza
Planina ne obećava lijepo vrijeme. Temperatura pada što se
penjemo više, sad je 13 stupnjeva
Fascinirana sam terenom koji federira od naslaga neobične
trave, sa mravinjacima i krtičnjacima. Vidite li Midžor sa
snijegom, u daljini?
U brzoj vožnji preko vododerina i strmih livada, gdje smo
odskakivali, drugarica je rekla da se boji, a ja sam samo
zamolila da ne okrenu džip na krov, da mi ne pokvare
frizuru :) Ponosna sam što sam ovdje, na krovu Srbije.
Nas je kolega vozio prečicama da nam pokaže što je
prava avantura, pa se onda pridružujemo ostalima
Kad sam pitala što je to Ponor, da li je provalija, rekli su da nije.
Stižemo, džipovi su se već skoncentrirali, dok smo mi obilazili
da nam kolega pokaže što više.
Na 11 stupenjeva, ovim momcima očito nije hladno!
Ovo je njihov moto:
Ovaj džip ode na vrh Ponora
Vidite lijevo da se planina rascijepila, duboka uvala u
stijenama
Najhrabriji će sići ovuda
Kraška uvala Ponor je izuzetna turistička atrakcija udaljena 4,5 km
od sela Dojkinci. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1500 m na
Staroj planini.
Prizor zaustavlja dah, prostrane zelene livade i usred tog
prostranstva uvala iz koje izvire i ponire rječica.
Naš vodič po staroj planini zove se Dragan pa se šalio da
je vir nazvan po njemu.
A vozi nas sjajna ekipa, pored mene je kolega kirurg.
Spuštamo se do Dojkinačke rijeke
Draganov vir je vodopad koji se nalazi u blizini sela Dojkinci,
na Staroj planini, na Dojkinačkoj rijeci. Pratimo rijeku od
vodopada do vira.
Rijeka je karakteristična po riječnom koritu od crvenog pješčanika
i brojnim manjim slapovima i virovima. Dolina ove rijeke je jedna
od najljepših riječnih dolina na prostoru čitave Srbije.
Obrušava se kroz suženje korita
Nisam smjela sići, opasno je, ali se čuje i vidi
moćan buk vode
Vraćamo se kroz šumu do džipova, pa ćemo do uvale Ponor.
A malih vodopada ima i usput
Vodopad zajedno sa Tupavicom i ostalim vodopadima predstavlja
pravu atrakciju Stare planine. Turisti ovo prelijepo mjesto posjećuju
tijekom čitave godine. Vodopad je jednako lijep i u zimskom periodu.
Idemo in medias res, usred sride. Kasnije ćemo pričati
o putu do Stare planine, a sad zamislite da sam vas
samo prenijela na najljepšu planinu Srbije, prirodnu
granicu sa Bugarskom, zvanu i "Krov Srbije".
Stara planina je najveća planina u istočnoj Srbiji. Zaštićeni je
park prirode, pet mjeseci godišnje pod snijegom na visini između
1100 i 1900 m. Najviši vrh je Midžor sa 2169 m, a turistima
najpoznatiji je Babin zub sa 1780 m nadmorske visine.
I ukrcajte se u jedan od 11 džipova koji su nas vozili
u foto safariju po Staroj planini, preko nemogućih terena,
i po vododerinama. Moj džip vozi iskusni kolega kirurg
i nije me strah.
Navlače se oblaci, pljusak samo što nije, i kolega nam
bere ogromne listove biljke "čobanica", da nam posluži
umjesto kišobrana.
Pređimo prvo drveni most preko Dojkinačke rijeke.
Prvo nam pokazuje vodopad Tupavica- najslikaniji
vodopad Stare planine. Nalazi se na području zaštićenog
rezervata prirode Arbinje, oko 4 km udaljen od Planinskog
doma u Dojkincima, na 1050 m nv.
Visok je 25 m i plijeni svojom ljepotom i ljeti i zimi.
Priđimo bliže, da nas kapi isprskaju
Kako bi bilo lijepo ovdje meditirati, uz šum vode, vjetra
i pjesmu ptica!
Na promociju su čekala dva broja časopisa
"Beogradski krug kredom" koji tromjesečno objavljuje
Društvo književnika Beograda.
Promociju otvara predsjednik DKB Zoran Škiljević, uz minut
šutanje za preminulog afirističara Milivoja Jozića
Časopise komentira urednik časopisa Zoran Ilić.
Broj 13 je nosila Olivera Šestakov. Broj 14 ima novu
koncepciju gdje su svi autori podjednako zastupljeni,
a ovaj na naslovnici ima pesmu Anke Stanojčić.
Moderator i zamjenik urednika Anka Stanojčić poziva
Oliveru Šestakov da predstavi svoje goste u časopisu.
Olivera Šestakov kazuje svoje pjesme
Mirjana Novokmet čita svoje pjesme
Gordana Rusinkov Marković čita jednu pjesmu
Nevenka Bošnjak-Čolić čita jednu pjesmu
Srećko Aleksić čita pjesmu Jadranke Ćulum
Prelazimo na časopis br 14, Anka Stanojčić čita
pjesmu "Bajka"
Dušan D.Živančević čita jednu pjesmu
Anka Stanojčić čita pjesmu Perside Lakić Ruzmarin
Ljilja Lambić čita dio priče „Zvonce“ Duke Veljković
Srećko Aleksić čita dio svoje priče
Svetlana Joksimović čita dio svoje priče
Sladjana Belko čita aforizme Petronija Šimšića
Nebojša Stojoski čita svoje pjesme
Predstavili su se Sandra Nogić, Vjera Raičević,
Milena Lutovac
Drugog dana Vaskrsa Izletnik je tradicionalno negdje
u prirodi sa domaćom hranom, tucanjem jaja i veselim
druženjem. Krenuli smo po padinama planine Cer
Izabrali smo etno domaćinstvo Jasmine Senić u Deviću.
Jabuke su procvjetale
Uredan i bijelo okrečen smještaj za domaće životinje
Koke su na prirodnoj ishrani
Evo izletnika na pikniku
Možemo se ljuljati, ali nismo zato došli
Na cerskoj padini peku se dva praseta i tančice
pored njih
Treba prvo izabrati najjače jaje
Nas četvero se najudobnije smjestilo i tucamo se jajima.
Priprema, pozor
Sad! Pobjednik je onaj čije je jaje ostalo čitavo
na oba kraja.
Gustiramo tančice sa kajmakom, neopisivo ukusne
pa čorbu od zeleni i koprive,
vruće praseće pečenje
salatu od maslačka i sremuša
Ne ide nam se, u prirodi udišemo duboko i smijemo se.
Zar to nije najbolji lijek?
Imamo jak razlog da posjetimo mjesto Međa,
u Banatu, na rumunjskoj granici.
U mjestu Međa rođen je Johnny Weissmuller, njemački Židov,
upisan kao Johan Peter Weissmiler ili Janoš, glumac koji se
proslavio kao Tarzan i plivač koji je osvojio pet zlatnih medalja
na Olimpijadi i postavio desetine svjetskih rekorda u plivanju.
Roditelji Peter i Elizabeta su sinu dali ime Johan, ali je
dječak zbog nasilne mađarizacije stanovništva u knjige
upisan kao Janoš. Sedam mjeseci nakon Johanovog
rođenja, porodica Weissmuller se 1904.godine ukrcala
na brod u Rotterdamu i emigrirala u Ameriku a u njihovim
useljeničkim dokumentima je kao mjesto Johnny-evog
rođenja naveden Pardanj, današnja Međa! Nakon što se
kao devetogodišnjak teško razbolio, doktori su malom
Johnny-ju savjetovali da se bavi plivanjem i on je 1921.
postao šampion Amerike u disciplinama 45 i 200 metara.
Da bi dobio američki pasoš falsificirao je svoju biografiju i
naveo je podatke mlađeg brata Petera koji je rođen u
Americi. Ostalo je povijest – Johnny je 1922. oborio svetski
rekord na 100 metara, a zatim je na Olimpijadama u Parizu 1924.
i Amsterdamu 1928. osvojio pet zlatnih medalja. Početkom 1929.
je počeo da radi kao model, a dvije godine kasnije potpisuje ugovor
sa filmskom kompanijom MGM. Na filmu je debitirao 1932. u
ostvarenju “Tarzan čovek majmun” i preko noći je postao velika
zvijezda. U prvih šest filmova iz ovog serijala partnerica mu
je bila Morin O’Saliven i čuvena šimpanza Čita.
Izletnici idu na lokalno groblje da vide spomenik
dedi Weissmulleru.
Prolazimo pored kuće Weismullera sa ogradom s inicijalima
VMP, ali sadašnji vlasnici ne predviđaju posjete.
Ovdje je rođen i Vuk Drašković, bolji pisac
nego političar.
Međa bi trebala postaviti neki spomenik Johnny-ju,
ali zasad to nikome ne pada na pamet.
To je sređeno i lijepo mlađe naselje širokih ulica. Tu je
živio bloger Jovan S.S, aktivni bloger i suradnik u
blogerskim knjigama a ja nikad nisam došla u obećanu
posjetu. Umro je prije 3 godine.
Ulazimo u lijepu crkvu Sv. kneza Lazara u srpsko-vizantijskom
stilu (projektirao Peđa Ristić)
Krasno je freskopisana
Čuvaju se čestice križa sa Golgote
i dijelić moći Sv.Nikole.
Ispred crkve je veliki spomenik poginulima u ratovima
1912-1918 sa spiskom.
Što se ovdje peca?
Vode nas na veliki ribnjak sa dosta pecaroša
Grupa ide u posjetu ergeli
Selo ima amatersko kazalište koje ćemo navečer posjetiti.
(nastaviće se)
U nastavku izleta nastavljamo u mađarsko naselje Torda.
Fasade prekrivene keramikom kažu da su to mađarske
kuće.
Posjećujemo rodnu kuću, sada spomen kuću genetičara
dr Janoš Berenji (1954-2015.). Kuću održava Janoševa
sestra.
Bavio se genetikom i oplemenjivanjem biljaka tzv. alternativnih
biljnih vrsta: tikve, sirka metlaša, sirka za zrno, prosa, konoplje,
duhana. Stvorio je 27 novih sorti. Evo zbirke sjemena.
Vidjeli smo njegovu zbirku od preko 180 tikava.
Zbirku od 160 metli sa raznih krajeva svijeta
Posjetili smo spavaću sobu sa starim namještajem i
predmetima, u kojoj je rođen dr Berenji 15.7. 1954.
Vidjeli njegovu koljevku, kolica i krevetac.
Volim stari namještaj i uređenje
Sređena spomen kuća vrijedna je posjeta.
(nastavit će se)
Na Cveti (Cvjetna nedjelja) putujemo u nepoznato. Vozi Proka,
vodi Keti. Autobus je pun. Sprovodimo sve antikoronske mjere.
Prelazimo most preko Dunava. Dakle, idemo u
Vojvodinu
Jezdimo kroz Banat do Zrenjanina, pa duž
rumunjske granice
Stižemo u Žitište koje ima sastav stanovništva kao Vojvodina.
Vodi nas Davor i objašnjava zašto je podignut spomenik Rocky
Balboa. Na vlasti su bili mladi ljudi koji su se divili Rokiju i podigli
spomenik, oko kog se sakupilo 5000 ljudi na festivalu i postao
je široko poznat.
Danas je manifestacija na Cveti čiji prihod ide za operaciju
slabovidih blizanaca.
Umivamo se cvjetnom vodom. (Cveti= ulazak Isusa u
Jerusalim). Na taj dan se cvijeće potapa u vodu i njome
se umiva radi ljepote.
Služimo se odličnim bosanskim pitama i dajemo priloge.
Posjećujemo i lijepu crkvu u Žitištu.
Ponovo u bus. Prelazimo široki kanal Begej (iskopan prije
300 godina) koji uskoro postaje plovni put za turistička
putovanja -pa uzanu rječicu Begej.
Stižemo u Banatski dvor. Nazivi mjesta su
trojezični
U lepoj školi ima još đaka
Ova tabla očigledno nikome ne smeta
Naš vodič nas šeta kroz park dvorca Rogendorf.
Banatski Dvor dolazi u red veoma starih banatskih naselja.
Prvo naselje na mestu Banatskog Dvora pominje se 1332. godine
pod nazivom Udvarnok (mađ. Udvarnok).
Godine 1825. u naselje se doseljavaju Bugari i daju mu ime
Zvarnjak. Bugari se ubrzo preseljavaju na imanje grofa Rogena
i od 1840. godine selo dobija ime Rogensdorf (nem. Rogendorf).
Godine 1891. ovo imanje kupuje grof Čekonjić. Doseljavanje
Srba počelo je 1921. godine. Doseljenici su većinom iz okoline
Trebinja, Bileća i Glamoča. Danas oba sela čine jedno naselje,
Banatski Dvor.
Ovde se nalazi dvorac Rogendorf. Stari dvorac je srušen,
novi je dosta ruiniran, a koristi se kao kancelarije.
U parku ima drveća divljeg rogača i gingko biloba.
Samo su još podne pločice u dobrom stanju, što govori
o kvalitetu izrade.
Pošto ste brzo riješili koji je cilj puta u pitanju,
idemo odmah dalje. Sremski Karlovci su mi bili
omiljena destinacija kad je tu živjela naša divna
blogerica Mira kuglof, alias Mira Ranković,
čuvarica tajne karlovačkog kuglofa.
Zbog nje smo posljednju promociju blogerske knjige
održali baš tu i bilo je savršeno.
Nakon što se naša Mira pridružila anđelima, ne idem u Karlovce.
Tužno mi je. Pa je netko odlučio da razbije maler i dokaže kako
radost još stanuje u Sremskim Karlovcima. Ulazimo u Karlovce
preko gradilišta novog autoputa.
Prvo nailazimo na prelijepi internat za učenike Bogoslovije
Na obodu centra je Bogoslovija Sv. Arsenija
Ova cvjetna tabla vam kaže da ste na pravom mjestu
Kao i lampioni
Lijevo na trgu je elegantni saborni hram Sv. Nikole,
sa dva tornja.
Baš je u toku misa u crkvi Presvetog trojstva
Čuvena karlovačka gimnazija "Branko Radičević", najstarija
srpska gimnazija u kojoj su učili velikani (Branko Radičević,
Dimitrije Davidović, Jovan Sterija Popović, Sima Milutinović
Sarajlija i drugi)
Evo misterije: da li je sat namerno zaustavljen na 5 do 12?
Napravili smo krug i bacili pogled na trg i obe crkve
Štandovi se tek otvaraju. Mira neće biti tu sa
kuglofima...
Ne čini li se vama da je vrijeme za kavu? Na trgu ima
nekoliko prijatnih bašti
Da ne pobrkate gdje ste stigli, cvijećem (maćuhice) napisano
je: Ada Ciganlija.
U Beogradu, jasno
Krug oko Ade Ciganlije dug je 8 km. Dnevna norma za
dame je 5 km. Ovdje ćemo početi i završiti krug oko jezera.
Sve je to zbog srca, zar ne?
Prevozna sredstava su na suhom
Svi na Adi slikaju srce klupu
Možete se odmoriti na njoj
Tri dana prije ovog padao je snijeg, a danas skoro da nema
oblačka. Dosta je ljudi u kratkim rukavima, a vidjet ćete ih i sa
manje garderobe. Zašto vole sjedenje na spasilačkim mjestima,
pitam se. Bolji je pogled?
U centru slike vidite i prvog kupača
Zainteresiralo me je drvo kameleon. Pola je zelenog,
pola crvenog lišća.
Tražimo jedno do naših omiljenih mjesta na Adi. Zove se
"Druga kuća"
Sve je na otvorenom
Tu ćemo napraviti prvu pauzu uz odličnu kavu i specijalitet
kuće, pitu s jabukama i sladoledom, prekrivenu bajamima.
Neopisivo je dobra.
A onda ćemo nastaviti šetnju, pun krug.
(nastavit će se)
Najljepši dio botaničkog vrta je svakako japanski vrt. Napravljen
je po ugledu na zen vrtove u Japanu koji služe za odmor i
meditaciju. Na ulazu je procvala trešnja, kao što i očekujete
Japanski vrt u botaničkoj bašti je mali Japan u Beogradu.
Cijeli vrt je donacija japanske ambasade Beogradu, 2004.godine.
Vrt je prepun biljaka, bambusa, napravljene su male staze
ukrašene stijenama i deblima. Tu su i umjetna brdašca,
potoci i jezerca, mostići.
Beograd je jedan od rijetkih gradova u Europi koji imaju
botaničku baštu- Jevremovac. Vidjeli smo je u sva godišnja
doba, samo još nismo u rano proljeće.
Inače karta košta 300 dinara. Deca do 7 ne plaćaju i
pratilac bebe stare do godinu dana ne plaća kartu.
Počinjemo od tek olistalog kestena. Park je predivan sa
puno egzotičnih biljaka i velikim stablima drveća starijim
od jednog stoljeća. Lijepo uređene stazice, česme sa
vodom za piće, fontana i besplatan wifi dostupan je u
cijeloj bašti
Moj naklon Pančićevoj omorici
Ribnjak sa zlatnim ribicama je tu, ali lokvanji još nisu izronili
Na tabli su nacrtani, ali ćemo ih malo sačekati
Da li u ovom hotelu za insekte poštuju sve protivkoronske
mjere?
Leptir je dobio tijelo, a uskoro će dobiti
i lijepa krila od cvijeća
Ako ne lista niti cvjeta, onda bar pupi
Forzicija je jedan od prvih glasnika proljeća
Bit će ljepše kad u ovoj fontani bude vode
Ovdje su održavani koncerti tijekom koronastog ljeta
Staklenu baštu nećemo obići, jer su zabranili slikanje
Valjda su svi roditelji s dječicom došli ovdje da prošetaju
Danas ćemo u avanturu. Obujte patike koje se ne klizaju, ponesite
baterijsku lampu i vodu. Ko se boji mraka, podzemlja i zatvorenog
prostora, neka odustane. Vodi nas Zoran Nikolić, najbolji
poznavalac podzemnog Beograda.
Obići ćemo dio Beograda ispod Beograda,
grada koji je rušen 40 puta, najviše od svih
prestonica u Evropi. Polazimo
Kao da silazimo u Had...
Znate li zašto se metro ne može graditi u Beogradu? Jer
ispod ovog gore grada postoji drugi, podzemni, čitav sistem
laguma, pećina, dvorana. Kamen u podzemlju Tašmajdana
je posebnih osobina, jer ga je oplakivalo Panonsko more.
Zato je odavde vađen i njime su građeni Viminacijum i još
neke rimske građevine. U kamenu su nalaženi fosili iz
toplih mora.
Rimljani su gradili Singidunum od kamena koji je vađen
ovde na Tašmajdanu. Ovo je Tašmajdan, turski taš= kamen
i majdan= rudnik. Jasno se vide kamenorezački tragovi na
zidu pećine.
Tunelima dolazimo do zazidanih pa probijenih dvoja vrata.
Jedna su vodila u tunel do crkve, vjerojatno u kriminalne
svrhe
Lampe u ruke pa idemo napred, kroz uzane tunele
Stižemo u drugu dvoranu. Nijemci su zatekli pećinski sistem i u
njemu napravili neprobojna skloništa. Armirani betonski lukovi,
betonski pod i 150 telefonskih linija, dizel generator.
Ova neprobojna vrata nazvali su von Lereova vrata
Tunelima i stepenicama stigli smo do velike dvorane točno
ispod stadiona Tašmajdan. Desno se vide tribine stadiona.
Malo je strmiji i opasniji ulazak u treću dvoranu. Pomagali
smo jedni drugima.
Točno ispod vas je staro groblje, zbog kojeg
se ono u Ruzveltovoj ulici zove Novo groblje.
Godine 1927. preseljen je veći dio, a sve što nije moglo,
nalazi se u ovoj dvorani koja je čak imala slobodan otvor
do pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je upala i smrtno
stradala devojčica, pa su zatvorili taj kružni otvor.
Ponijet ćemo za dalje čitanje knjigu Zorana Nikolića
"Bg priče I-III". Tu su legende vezane za povijest Beograda.
Nakon izlaska obići ćemo rusku crkvu u čijoj ogradi
je sačuvana neotvorena školjka iz Panonskog mora
Obećala sam unuci da ću joj pokazati ovu školjku kad dođe.
Školjku u kojoj više ne šumi Panonsko more...
Zna se da je restoran "Venecija" jedan od simbola Zemuna.
Pri zimskoj šetnji vidjele smo da se legendarni restoran
pretvara u kineski restoran. Pa baš ne ide.
Na našu radost, sad smo primijetile da se restoran renovira
i vraća mu se stari identitet. Ipak Venecija ostaje u Zemunu :)
Sad kad smo utvrdili bitne pojmove, možemo prošetati po
Zemunskom keju.
Tu je aktuelno labuđe jezero, ovaj, labuđa reka, Dunav,
prekoputa Lida.
Zar vam se ne čini da ovaj špalir nisu dobro uvježbali?
Neozbiljne pripreme za scenu, cccc
Neki baš poziraju
Većina štrajkuje što im ništa nismo donijele. Čak se i golub
ljuti
Sjedokosi, Borise,
u tvom posljednjem postu ispratio si svoju
požrtvovanu i nježnu majku na vječni put.
Nisi ni slutio da će ti tu blogeri ostavljati posljednji
pozdrav. Ostaje za tobom tužan sin. Nažalost, nisi
dočekao da objaviš knjigu koju si tako dugo pripremao.
Radio si na mnogim knjigama, a blog.hr će te pamtiti
po blogoknjizi "I ja imam post." Počivao u miru!
Pa dobro, sišle smo do Save i što dalje? Nećemo ploviti
kao ovo drvo
Provjerimo je li proljeće stiglo
Stiglo je!
Uvijek oduševi
Pa da li je lijep pogled (Bella vista)?
Hoćemo li sići do splava na Savi?
Vodostaj Save je niži. Tko se seća prošle šetnje do
"Vodenice", zna da smo akrobatisale po daskama
da uđemo na splav. Sada to ne bi bilo potrebno,
ali "Vodenica" ne radi, kao ni drugi restorani.
Ovo proljeće je gastronomski zaključano.
Samo ćemo pozdraviti "moju" kulu Nebojša, pa nalijevo
krug!
Na pustoj Savskoj promenadi zaključavanje se predobro
osjeća
Ručak ne može, ali starinski sladoled može.
Čuvena Beton hala sa nizom elitnih restorana sablasno
je pusta
I što vrijedi što je Sava plava, kad ljudi jedva da ima?
U tijeku je četvrti val korone. Prvi, od ožujka 2020. imao
je visoku smrtnost, dominirali su temperatura i kašalj. Drugi od srpnja 2020. bio je znatno blaži. Treći od studenog 2020. imao je visoku zaraznost, veoma
česte obostrane upale pluća - ranije nepoznate slike
takozvanog "mliječnog stakla" na CT.
Ako u prvom valu skoro da nitko nije znao nekog tko je obolio,
u trećem svatko ima nekog u porodici ili među prijateljima
tko je preminuo, a mnogi su preboljeli.
U tijeku je četvrti val od ožujka 2021. sa britanskim sojem
koji se mnogo brže širi i njegove koncentracije u zraku su
mnogo veće, izaziva teže kliničke slike, pa je sve više
zaraženih mladih ljudi.
Od vakcina misli se da se kineska najbolje bori s mutacijama
jer stvara protutijela na sve proteine virusa, a ne samo na
spike protein kao Pfizer ili Astra Zeneca. Klinička slika je
često netipična.
Preležala sam koronu krajem prvog vala i uspjela je
prebroditi svojim snagama (kao liječnik), ali nakon 7 mjeseci
više nisam imala IgG protutijela. To je vrijeme za vakcinaciju
i primila sam Pfizer-BioNTech COVID-19 dvije doze.
Da sve ne bi bilo jednostavno, moja snaha je pokupila
naizgled običnu hunjavicu tri dana prije nego će sin dobiti prvu
dozu Pfizer-BioNTech COVID-19. Četvrtog dana prehlade
izgubila je miris. Testirala se i brzi antigen test na Covid-19
bio je pozitivan.
Pošto je u toku inkubacije dobio vakcinu, testirao se i sin i
također je pozitivan. Zasad ima blagi kašalj. Da li će mu
primljena prva doza vakcine pojačati ili oslabiti klininičku sliku?
Kada će primiti drugu dozu vakcine, u terminu ili odloženo?
To su pitanja kojima se bavim, dok njegujem dva bolesnika u
karanteni.
Svakih nekoliko dana osoba niskog morala i visoke
ultranacionalističke strasti mijenja nick i objavljuje
uvredljive, vulgarne, odvratne postove namijenjene
blogerima s ovog portala. Bez ikakvog povoda i razloga
dotični obiđe skoro sve postove koji su tog dana objavljeni,
a pošteđeni su samo oni koji nemaju svježi post.
Naružava nam i prlja blogove. U kratkom roku
inicijalni post uredništvo obriše, za to odajem
priznanje. Kako je onda moguće da dotična
individua nastavi i dalje pisati komentare kojih se
nijedan porno sajt ne bi odrekao? Ako svi prisutni na
blogu možemo blokirati novi nick, KAD PRIMIJETIMO
NJEGOVU IDIOTSKU AKTIVNOST, kako se to ne može
sistemski riješiti?
Nas troje polazimo stazama koje jako volimo. Kroz borovu
šumu penjemo se do hotela-bolnice "Čigota" koja me je
nekoliko puta vraćala u formu.
Jako rastužuje sječa divnih borova radi bjesomučne gradnje
Nastavljamo pored Dino parka do mosta iznad magistralnog puta.
Ovdje je u šumi parkiran vozni park, mali poni i veliki lijepi
konji, koje možete jahati do mile volje.
Ona se pripremila za jahanje
Staza do spomenika je uređena i osvijetljena i omiljeno je
šetalište kako turista tako i mještana.
Hodat ćemo puna dva sata bez pauze.
Staza od podnožja, uzbrdo do Spomenika, na Šumatnom brdu,
zvanom Glavudža, duga je 1200 m. Ovo je lakši dio staze
Mi se penjemo, ona se vraća
Pogledajmo pređenu stazu iza sebe
Strmiji dio staze, ide se polaganije, a Spomenik je
još daleko
Još jedan pogled unazad, odmakli smo. Vrijeme se
mijenja iz minuta u minut.
Boji se da mu ne pobjegnu šetačice
Malo detalja o Spomeniku na Šumatnom brdu
Na Glavudži ili Šumatnom brdu udaljenom samo pet kilometara
od centra turističkog mjesta Zlatibor, nalazi se Spomen obelisk
streljanim partizanskim ranjenicima na Kraljevim vodama
i Palisadu 1941. godine.
Na samom spomeniku su ispisani stihovi Vaska Pope:
"Ne dam ovo Sunca u očima, ne dam ovo hleba na dlanu".
Oko Spomenika se šeta i diše duboko. Tu je najizraženija ruža
vjetrova, ljekovita za one koji imaju problema sa štitnom žlijezdom.
Hoće li kiša?
Neće
Silazimo nizbrdo na drugu stranu do vikend naselja,
Tamo negdje deeeeeeesno je Vladova kuća
l preko livada hod po mekanom travnom tepihu posutim
samo ljubičastim šafranima
Kroz šumu sa ljubičastim vrijeskom
Dolazimo do hotela "Zelenkada", ali ne svraćamo
jer restorani rade samo do 14h. Nastavljamo preko
magistralnog puta do kružnog puta koji vodi prema
našem konačištu "Sunce".
Stižemo do konačišta "Sunce", sunce nas ogrijalo :)
Nastavljamo da pratimo staze Vladkrvoglada na
Zlatiboru
Prolazimo pored Ribničkog jezera koje "nadlijeće"
panoramska gondola
Kroz Vodice vijugaju potoci
Da li biste rado boravili u ovim drvenim kućicama?
U Vodicama je podignut turistički kompleks „El paso“,
kaubojski grad i indijansko selo.
Kroz borovu šumu vozimo u selo Dobroselica, 17 km
od centra Zlatibora, i oduševljavamo se viđenim,
crkvom brvnarom posvećenom Sv. Iliji koja je
stara točno 200 godina (sagrađena je 1821.godine).
Otključajmo crkveni kompleks
Crkvica ima prekrasna stara drvena rezbarena vrata
Ikone su vrijedne, a carske dveri na ikonostasu uradio
je slikar Janko Mihailović Moler.
Ima lijepih ikona
Ivanjski vijenac donosi zaštitu...
To su ona mjesta gde poželite zagrliti bor, odati
poštovanje prirodi
Na današnji dan moj tata je prije mnogo godina za nekoliko
minuta otputovao među anđele, a ja uvijek na pitanje kako
sam - odgovaram: "Dobro", kao i on.
Sa zadovoljstvom mogu reći da dvije godine živi moja
foto grupa VIDJETI LJEPOTU/NOTICE the BEAUTY.
Neki od blogera s ovog blog servisa daju sjajan fotografski
doprinos toj grupi. Hvala svima na podršci!
Ovo je samo dio od 730 naslovnica objavljenih svakog jutra
u tijeku dvije godine.
Odlučile smo da u prelepom zimskom danu odemo do
Gardoša. Prolazimo pored novopostavljenog spomenika
Stefanu Nemanji ina Savskom trgu, ispred stare zgrade
Željezničke stanice. Uglavnom nam se ne sviđa spomenik
jer je postavljen na preglomaznu bazu.
Evo nas u Zemunu, u Sinđelićevoj ulici, kojom ćemo se
popeti do Gardoša.
Čempresi sakrivaju Nikolajevsku crkvu s najjlepšim zvonikom
Ona dominira vidikom s Gardoša
Penjemo se Sinđelićevom ulicom
.
Tko li stanuje iza plavih vrata sa sidrima?
Idemo prema "Tri kuma debela"
Tu je etno restoran "Tri kuma debela", vjerojatno poznat
po dijeti za mršavljenje?
Ovdje treba doći kad smo gladne
A može i Taurunum - pogled, pizza bar
Ovdje skrećemo lijevo
Ovdje je baštovan vrijedan
Stižemo do uvrnutih strmih stepenica, smrt za koljena.
Vidi se Harišova kapela, blizu smo
I tu je Kula Gardoš, zvana Kula Sibinjanin Janka ili
milenijumska kula. Detaljnije u nastavku.
Po želji Vladkrvoglada, počinjem da slikam i ono što ne
radim, razne dijelove Beograda. Pozvala me vlasnica
Kiki i Mafije u posjet. Idem sa sunčanog Konjarnika u
sunčane Šumice.
Laganom šetnjom nizbrdo -uzbrdo po sunčanom
zimskom danu
Nalijevo je hotel "Srbija"
Prelazim dugačku Ustaničku ulicu kojom se vozi brzo
Ovo je naselje Šumice. Bližimo se osnovnoj školi koju su
pohađali moji sinovi
Povremeno su išli i u ovaj dječji vrtić
Ovdje se dosta gradi
Inače ovo je naselje četverokatnica bez lifta
I tu smo. Ulaz je lijepo sređen, ali se valja penjati do 4.kata
Ruže i leptiri na zidu, baš lijepo
Gdje je najviše cvijeća, tu je Zoka
Dočekuju me Kiki i Mafija. Kiki ima frizuru, Mafija nema
Prilično su dobre dok mi čavrljamo, ali će s nama izići
u šetnju. Kiki kaže da neće pozirati
Doviđenja, kažu sve tri
Subotom rade samo prodavnice prehrane i apoteke,
pa ću u snabdjevanje i kući
Danas vas uvodim u najšašaviji restoran u Beogradu,
"Lorenzo i Kakalamba.". Služi se pirotska i toskanska
kuhinja, što je sadržano i u imenu restorana: Lorenzo je
Lorenzo da Medici, a Kakalamba je piroćanski nadimak
supruga vlasnice restorana.
Idemo od ulaza, gdje nas dočekuje vjerni pas
Jasno se daje na znanje, ovdje se anđeoski jede!
Dekor se mijenja prema dobu godine. Ima još novogodišnjih
elemenata.
Nema čega nema na ovim policama
Kuharica sa haljinom od tanjura još ima sve na broju.
Vrijeme je za ručak
Uđimo u restoran. Samo ovdje bor dubi na vrhu,
iznad prozorčeta kroz koji virite u kuhinju.
Žirafo, da nisi promašila ZOO vrt?
Ovakav dekor niste nigdje videli. Talijanski i pirotski
elementi iskombinirani kao čist kič, ali nesumnjivo
lijep i zanimljiv.
Lorenzo da Medici lično
Ovdje se ne propagira vitkost
Ovdje Pirot, a vani vrvi život
Tko ne bi rado slušao kontrabas,
ako svira ovakva dama?
Stolice za Eura i NF
Čeka nas naš omiljeni sto sa jabukama i violinom.
Tri Perkelete su se našle posle dužeg vremena, čemu
treba nazdraviti. Zašto Perkelete? Polovina su ekipe
koja je 15 godina posjećivala Nephrologisches Seminar
u Heidelbergu i svaki boravak završavala u restoranu
"Perkeo".
Sve smo odabrale isto, pirotsku janjetinu ispod sača
Donji Srem je nepregledna pitoma ravnica u kojem su
sva mjesta toliko ista da ih je teško razlikovati. Nikad
ne znam kad prelazim u drugo mjesto, uvijek je crkva u
centru, a sve su slične.
Evo nas u Dobanovcima, naselju na teritoriji Gradske općine
Surčin. Crkva Svetog Nikole podignuta je 1803. godine.
Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.
Crkva u Dobanovcima je posvećena prenosu moći svetog
oca Nikole, a izgrađena je u stilu klasicizma s elementima
baroka kao pravokutna jednobrodna građevina s
polukružnom apsidom i četvrtastim, dvospratnim, barokno
oblikovanim zvonikom. Ima sve tipične odlike crkava
podignutih u ovom dijelu Srema krajem 18. do početka 19. stoljeća.
Uđimo!
Ikonostas je barokni, raskošan.
Ovdje je osnovana i prva vjerska škola u Sremu
1753.godine.
Danas je rođendan dami koja čini ovaj blog vedrijim.
Pogodili ste, mecabg.
Ona koja blog oblači u duhovite mudrosti.
S njom se ne treba zavitlavati, opasna je
Ni zima joj ne može ništa, pa TV samo juri da
je snimi kako vježba karate na snijegu
(prebrza je, pa je nisam uslikala)
Ona se nikad ne hvali, ali ima pet objavljenih knjiga.
Plavuša je, ali ne radi ovo
Ona voli medvjediće, ljubičaste tulipane i zelenu boju.
Dakle, izvolite s takvim poklonima!
Sunčani decembarski dan je idealan za Savsku promenadu
Učesnice šetnje: Sladjana i Anka
Krenule smo od Brankovog mosta duž Save u smjeru
mosta na Adi.
Ima šetača, ali i pecaroša u blizini starog tramvajskog mosta
Most se ranije zvao Stari savski most. Na njegovom stubu
lijep je mural, simboličan za most koji bi neki htjeli otpuhati
kao maslačak.
Oko tog starog i lijepog mosta digla se veliika galama, hoće
ga gradski oci premjestiti izvan vode na drugu stranu, jer
"smeta stanovicima Beograda na vodi". Beograđani se
protive. Kao da ne može postati pješački most, naprimjer.
Miladin Zarić, učitelj u penziji, heroj je tog mosta. Prad nadiranjem
Crvene armije oktobra 1944. Nijemci su minirali most. Kada su
posljednje okupatorske jedinice počele da se približavaju mostu,
pod kišom metaka i granata izašao je iz stana, pretrčao ulicu,
gotovo neopaženo se provukao do mosta i presjekao provodnike,
ugasivši tako već upaljene fitilje koji su gorili da podignu Savski
most u vazduh. Odbranio je most, rizikujući svoj život. Možemo
li ga mi odbraniti uz manju cijenu?
Teško im nosit masku, a nije im teško nosit umjetne
trepavice, nokte, periku, sise i ostale rezervne dijelove...
-Vidio sam da te pre neki dan uhvatila policija,
što si uradio?
-Vodio sam presporo
-Misliš, vozio si prebrzo?
-Ne, da sam vozio prebrzo, ne bi me uhvatili.
Slikar se u ateljeu ljubi sa svojim modelom, zgodnom
djevojkom, kad se odjednom čuje otvaranje ulaznih vrata.
Slikar će uspaničeno:-Moja žena je stigla! Svlači se brzo!
Danas je najbrojnija slava, Sv. Nikola, zaštitnik putnika,
pomoraca i djece. I u vrijeme korone slava se ne "preskače".
Kod pametnih, gosti se ne zovu, slava se obilježava
samo u krugu najbližih.
Obilježja slave su: svijeća, žito (koljivo) i slavski kolač.
To mora biti, a sve drugo ne mora.
Nađe se još ponešto, i u skromnijoj varijanti slave.
Nadajmo se da će naredna slava biti proslavljena kao ranijih
godina, u većem društvu.
Možda su moji sinovi jedina djeca koja nikad nisu bacala
petarde. Averziju prema tom agresivnom činu usadila sam
im od najmanjih nogu. Nakon što je tetka šampionka procijenila
da su talenti, kad su imali 10 i 13 godina, obojica su išli na
streljaštvo i pogodak u desetku je bio uobičajena stvar. Čak
su njihovi pogoci u centar mete postali dio udžbenika koji je
napisala njihova doktorica, oftalmolog, kao dokaz sjajnog
rezultata nošenja naočala u cilju rehabilitacije manje očne mane.
I u toj fazi dođemo na doček nove godine kod prijatelja. Oni
imaju dva sina, ja dva sina i treći par jednog. U čavrljanju oko
stola majka petog dječaka izjavi kako je streljaštvo agresija,
kako nisam u pravu što im to dozvoljavam. Odgovorila sam
kako se na satovima ne može ništa desiti, jer je sve strogo
kontrolirano, a baš time će sasvim istutnjati svaku želju za
agresijom.
U ponoć smo čestitali jedni drugima, svi su potražili poklone
pod borom, a onda su svi dječaci nestali. I iz neposredne
blizine čule su se petarde! Zgroženi, tražili smo tko se tako
idiotski zabavlja. I zapanjeni, ustanovili da u drugoj sobi peti
dječak zdušno baca petarde, a majka mu ih dodaje! Ostala
četvorica su samo gledala.
„Tko je dječaku kupio petarde?“ pitala sam bijesno.
„Ja!“ rekla je njegova majka ponosno.
Povukla sam svoje sinove da ne sudjeluju u toj takozvanoj
zabavi. Ubrzo se čuo jauk, sljedeća petarda je eksplodirala
petom dječaku u desnoj ruci! Doček se pretvorio u moju hirurgiju,
traženje instrumenata za vađenje djelića petarde iz rane,
dezinfekciju. Treba li napomenuti da su plastični hirurzi
intervenirali u nekoliko navrata u toku sljedeća dva mjeseca,
dok mu nisu donekle osposobili ruku?
Moji sinovi su prestali s takmičenjima kad su došla vremena
u kojima se popisuju streljački talenti. Nikad više ni pištolj ni
puška, a još manje - petarde!
(snimak s neta) Hvala NF što me je podsjetio na ovu priču!
Drage djevojke, ako momak pauzira kompjutersku igricu
da bi odgovorio na vaš SMS, udajte se za njega!
Žena ulazi u centar za socijalni rad, a prati je ravno petnaestoro djece.
- Au, jekne socijalna radnica. Nisu valjda svi vaši?!
- Ma, jesu - odgovori mama tonom koji je odavao kako je već bezbroj
puta odgovarala na to pitanje.
- Dobro onda. Moram i vas i njih upisati u knjigu. Recite mi njihova imena.
- Ovo je moj najstariji sin; zove se Saša - krene žena nabrajati. A
ovo je najstarija kćer, Saša. Sljedeća se kćer zove Saša, a onda se
rodio sin, Saša.
- Zar se i svi ostali zovu Saša? - upita, sve ne vjerujući, socijalna radnica.
- Pa, da; zapravo je to vrlo praktično. Na primer, kad ih zovem na
ručak, samo viknem Saša i svi dotrče. Kad želim zaustaviti nekog tko
izljeće na ulicu, viknem Saša i tko god da je, odmah stane. To mi je
valjda bila najpametnija odluka - sve ih isto nazvati.
Socijalna radnica malo razmisli o tim argumentima, a onda oprezno upita:
- To razumijem, ali šta ako hoćete da dođe samo jedno, određeno, dijete
a ne cijela gomila njih?
- A, onda ih zovem... po prezimenu !
Prije mnogo, mnogo godina, dok je Beograd bio daleko manji,
moj svekar je po doseljenju s Banije odlučio sagraditi kuću
u poljima Konjarnika. Taj kraj je nosio neobično ime jer su
u njemu prethodno živjeli Mongoli, vrsni konjanici.
"Prvi beogradski budisti bili su
Kalmici. Bežeći iz Rusije nakon Oktobarske revolucije, pripadnici
ovog zapadnomongolskog naroda koji se dičio direktnim
poreklom od Džingis Kana, stizali su u Srbiju od 1920. do 1923.
godine. Većina od oko 500 Kalmika koji su došli u Srbiju
naseljavala se po tadašnjoj krajnjoj periferiji grada, od Karaburme
do današnjeg Konjarnika. Jedna kalmička kolonija postojala je i
u ataru Malog Mokrog Luga, gde će 1929. godine biti izgrađen i
budistički hram, prvi u Srbiji, a drugi u Evropi."
Njegova kuća se nalazila na ovom mjestu. Oduzeta mu je
kad se počelo graditi naselje Konjarnik.
Brzo se vozi Ustaničkom ulicom, u pravcu hotela "Srbija"
i dalje.
Odavde je sve na dometu prevoza, naprimjer Narodna
biblioteka
Pored nje je monumentalni Hram Sv. Save
Prekoputa je Infektivna klinika, gdje sam nekad učila, a sada
zbog korone i previše tražena (neka, hvala, sad radije gledam
iz daljine)
Da li je moj svekar imao predstavu na kakvom mjestu
podiže kuću?
Pitao muž kolege s posla kako da provjeri voli li ga žena.
- Kad dođeš kući pravi se mrtav, pa ćeš videti kako ona reaguje.
I tako dođe muž kući, otvara vrata i skljoka se na pod! Videla
to žena pa ga preskoči potrčavši prema komšiji vičući:
- Heeej macane, evo ga rikn`o ovaj moj!
Dođe komšija pa gleda, a žena ga pita:
- U čemu da ga pokopam?
Kaže ovaj:- Pa u onom odelu što ste ga kupili u Italiji.
- Ma to ćeš ti obući, njega ćemo obući u onu staru Nike
trenerku. A što da mu obujemo?
- One talijanske kožne cipele.
- Ma te cipele obuj ti, njemu ćemo na noge one stare Adidaske.
I tako eto sprovoda, pa žena onako reda radi počne naricati:
- Eeeee, dragi moj… Kamooo mi te noseee?!
Diže se muž iz sanduka pa kaže:- Na Olimpijadu,u p.m!
Raspisan u Sarajevu natječaj za TV spikera...
Javi se jedan momak, ružan, ružan ko lopov...
Javio se drugi, muca...
Javio se treći, neki Hercegovac, pjeva kad govori, naglasak
nikakav. Javio se četvrti: lafčina, govori odlično, izgleda
odlično, oblači se odlično, strane jezike zna odlično, ali
na svaku drugu riječ namiguje na jedno oko.
Kažu njemu članovi komisije za izbor:
"Pa znate ovo je konkurs za TV spikera, da je za radio bilo
bi sve ok, ali bi na TV bilo vrlo nezgodno ako biste se vi
pojavili u TV dnevniku i rekli tako namigujući na primjer
slijedeće rečenice: "kuna postaje konvertibilna", "radnicima
i penzionerima se povećavaju primanja". Znate svi bi mislili
da se vi sprdate sa tako ozbiljnim temama."
"A nije to ništa strašno, to meni odmah prestane čim jedan
plivadon popijem!"
"Imate li vi kod sebe plivadon, možete li nam to odmah pokazati?"
"Imam, kako da nemam".
Zavuče momak ruku u jedan džep izvadi prezervativ, u drugi
džep izvadi prezervativ, u treći džep isto, u četvrti isto, u peti,
šesti, sedmi, osmi, deveti, deseti, u jedanaestom džepu nađe
plivadon, popi ga i odmah prestane namigivat.
Komisija mu odmah priopći: "Na osnovu svega mi zaključujemo
da ste vi najbolji kandidat i mi ćemo vas primiti na to radno
mjesto ali molimo vas da nam kažete što će vam toliki prezervativi?"
"Ma to mi uvijek daju u apoteci kad dođem, tražim plivadon
i namignem!"
Bojim se da je ovo posljednja ovakva šetnja za neko vrijeme,
jer kreću ledeni dani, a korona se rasplamsava.
Nakon ručka, nastavljamo šetnju po Adi. Na sve strane tepih
od lišće platana i hrasta
Nađe se i poneka breza
Drveće se bori za titulu mis
Kako vam se sviđa ovaj cvjetni vrabac?
Šetamo pored Savskog jezera
Ljeti carstvo ljudi, sada pripada labudovima
Nema junaka koji bi sjedili vani
U restoranu "Druga kuća" imi malo ljudi, taman za propisanu
distancu
Luda pita "Druga kuća" servira se s mnogo lješnjaka i sladoledom.
Nema dileme, SA sladoledom, ne bez.
-Lalo, eno Sose valja se sa susjedom u žitu.
-U kom žitu?
-Tamo kod Tise.
-Pa to nije moje žito.
SEKS JE SEZONSKI POSAO.
TRAJE, DOK TRAJE.
(Milivoje Jozić)
Poslao Lala sosu u Vrnjačku banju, ali joj je strogo naredio
da se ne smije švalerati i da mora redovno da mu se javlja
razglednicama da zna kako joj je. Pritom, dade joj samo
malo para, da se tamo ne rasipa i ne troši.
Ode Sosa i piše prve sedmice kako joj je.
Posle sedmicu dana ona njemu kući šalje nešto para i vijesti -
dobro joj je. Sljedeće nedjelje šalje još više para i vijesti da je
dobro. Još jedne nedjelje mu šalje pare....i on riješi da ode
osobno da izvidi tu čudnu situaciju. Stigne Lala u banju nenajavljan,
bane u Sosinu sobu, a tamo neki čovjek neobučen i nepokriven
leži na krevetu.
-Soso - dreknu on strogo,.... jel ovo onaj čovjek što ti daje
novce pa šalješ kući?
-Jeste, skrušeno će ona.
-Ta di će ti duša, pokrij čovjeka da ne ozebe!
Svađaju se Lala i Sosa
- Ti bi, kanda, vol'o da sam se ja udala za nekog drugog, a?
- Ta, ja nikome ne želim zlo.
Umro Donald Tramp. Nakon 10 godina upita on Boga da ga
pusti posjetiti Zemlju, da vidi u kakvom je stanju Amerika sada.
Pusti ga Bog. Dolazi Tramp u New York, ulazi u bar, naručuje
pivo i pita konobara što misli o tome kakva im je sada država,
o problemima koje ima.
Konobar se začudi:- Koji problemi?
- Pa, znaš, Irak, Avganistan, Sirija, Ukrajina...
- To je sve riješeno. Sad je tamo mir i sve je naše.
- A Europa, Afrika, Bliski Istok?
Konobar izvadi ispod pulta mali globus i zavrti ga ponosno:
- Gospodine, mi smo sada Carstvo, cijeli svijet je naš.
Tramp radostan, ponosan i zadovoljan, ispi ono pivo do dna,
pa reče konobaru:- Hvala ti, prijatelju! Koliko sam dužan?
- Jednu rublju i dvadeset kopejki.
Zatekne lala Sosu sasvim golu u kući i pita je šta se događa.
-Ta nemam šta da obučem - žali se Sosa.
-Kako nemaš ? - pita Lala, odlazi do ormana, otvara ga:
-.gledaj, jedna haljina, druga haljina, treća haljina, dobar dan komšija, četvrta haljina, i kažeš da
nemaš šta da obučeš?
U životu postoje tri razdoblja:
-djetinjstvo
-mladost
-i ,,kako dobro izgledaš''!
Kamen šapuće, govori, grmi.
Ako ga znamo slušati,
mnogo nam može reći.
Ko mu se divio,
ko ga se bojao,
ko ga je na drugog bacio,
ko je u njega urezivao želju srca svoga.
More je šapnulo kamenu da ga voli,
oduvek.
Kamen je moru uzvratio,
doveka…
Kamen se činio svima hladan, oštar, nepristupačan,
dok nije zaplakao belim suzama,
a one se u cvetove pretvorile.
Kamen je usmeravao korake moje
i ispisao poemu o mojoj čežnji,
onome koji je znao slušati.
Divan sunčan dan, prohladan koliko odgovara studenom.
Topčider je pravi izbor.
Šetajmo kroz raskoš boja
Dominiraju platane, čije je lišće uveliko otpalo
Naročito džinovska platana kod Miloševog konaka
Hoćemo li do jezera?
Pa preko mostića
Ljepota na sve strane
Mala pauza uz kavu u restoranu Milošev konak
Pa opet šetnja
I na kraju, zna se, najbolji roštilj u gradu, "Stara daščara".
Još se može sjediti vani i time prkositi koroni.
Kako je ovo ukusno, ne moram ni reći, vidi se.
Baš uinat koroni, održali smo tematsku književnu večer
Društva književnika Beograda s temom "Lijepa strana
života" u prijatnom ambijentu kluba "Polet".
Večer su vodili predsednik DKB Zoran Škiljević i sekretar
Anka Stanojčić
U dva kruga kazivanja proze i poezije svi su bili inspirirani
da daju najbolje od sebe: Nebojša Stojoski
Srećko Aleksić
Anka Matić
Milena Lutovac
Vera Pavlović
Sandra Nogić
Anka Stanojčić
Zoran Škiljević
Vidimo se na promociji sljedećeg broja časopisa
"Beogradski krug kredom".
Ovaj izlet smo "ulovili" neposredno pred maksimalni korona
procvat.
Baš volim šetnju carskom palačom Felix Romuliana. Sve što o
ovom mjestu znam, naučio me veliki arheolog Bora Dimitrijević.
Iziđimo. Pogled na žrtvenik ispred Romulinog hrama.
Od Romulinog "malog hrama" ostalo je stubište
Prostorije za "obične smrtnike"
Prošetajmo prema pravom ulazu. Iz dijela za obične ljude
carska palača sada izgleda ovako
Ovuda se u rimsko doba ulazilo u palaču, iz pravca
svetog brda Magura
Iznad ulaznog luka vidite dva tumulusa na svetom brgu.
Tu su sahranjeni car Galerije i njegova majka Romula,
posljednji koji su činom apoteoze uvedeni u bogove, prije
uvođenja kršćanstva, koje je Galerije priznao 311. godine,
dvije godine prije Konstatina i Milanskog edikta.
Pijeskom je prekriven veliki mozaik iz predvorja palače.
Jednom je bio otkriven pa sam uhvatila njegovu savršenu
očuvanost nakon 1700 godina!
Kako li je ovaj dio izgledao u rimsko doba?
Još od Mikene, zadivljuje me umijeće i umjetnost luka
Pričaju dva internet zavisnika:
-Ne mogu da zamislim kako su naši roditelji prekraćivali
vreme prije nego što je izmišljen internet!
-Ni ja. Pitao sam svih osamnaest svojih sestara i braće,
ni oni ne znaju!
-Gospodine sudijo, hoću da se razvedem.
-Zašto?
-Muž nikad ne sluša što ja govorim!
Sudija mužu: -Je li to točno?
-Molim? Što je rekla?
Gazdarica grdi podstanara:-Mladiću, sto puta sam vam
kazala da ne dozvoljavam da dovodite svoje poznanice
u sobu!
-Ma kakva poznanica, sinoć sam je vidio prvi put u životu!
Nastavljamo u Rajačke pivnice, u blizini Negotina.
Osjeća se jesen.
Pivnice su građene od kamena peščara i u njima tihuje,
odmara vino.
Od 15-18 smo u pivnicama na ludom ručku: čvarci,
šunka+sir+slanina
Belmuž (od rastopljenog mladog ovčjeg sira i bijelog
kukuruznog brašna), nevjerojatno ukusan.
Babeićev kačamak (sataraš+suvo meso+kačamak)
Zapečene punjene paprike
Pivnički prebranac
Jaretina ispod sača, mmm
Orasnice
Baš je ovo naporno, zar ne?
Lakše je uz muziku
Našem starom prijatelju Miroslavu, domaćinu pivnice
"Sveti Trifun", koji priprema etno selo sa kulturnim sadržajima,
uručujem moju knjigu za njegovu biblioteku.
Moramo idemo dalje, a ovdje bismo rado ostali duže
Slikar angažirao jednu djevojku da mu pozira za akt.
Kad se trebala svući u ateljeu, ona se usteže.
-Zar Vam je prvi put da se skidate pred muškarcem?
-Nije, ali mi je prvi put da muškarac ostaje obučen!
Zašto plavuša ređa knjige na policijski auto?
Zato što piše POLICE!
Ostavljamo Dunav da teče i krećemo u unutrašnjost,
u Timočku krajinu
Manastir Bukovo se nalazi na 4 km od Negotina. Posvećen
je Sv. Nikoli.
Sad je tu samo pet monaha, pa su se posvetili više vinarstvu.
Na sajmovima vina dobijaju prestižne nagrade za vrlo
kvalitetna vina od autohtone sorte tamjanika.
Otac Simeon nam je očitao molitvu za zdravlje.
To nam svima najviše treba.
Monah Pahomije vodi degustaciju ružice
od tamjanike.
Nastavljamo u hotel „Plaža“ na Velikoj Moravi, odakle bi se
trebalo lijepo vidjeti mjesto zagrljaja Južne i Zapadne Morave
u Veliku Moravu, ali se ne vidi od bujnog zelenila. Zato se
ovaj dio Srbije zove Tromoravlje.
Prolazimo Ćićevac, vidimo ruševine starog Stalaća,
obilazimo prelijepi mali manastir Sv.Arhangela gdje nam
sestra inspirativno priča kako je knez Lazar primio u 14.stoljeću
monahe sa Sinaja koji su izvršili duhovni preporod u Srbiji.
Već pada mrak kad nas vode pješice lošim putem
uzbrdo u atelje naivnog slikara Zorana Anđelkovića.
Sudija svjedoku:-Prije nego što počnemo, moram vas upozoriti
da smijete govoriti samo ono što ste osobno vidjeli ili doživjeli.
Ne interesira me ništa što znate iz pričanja drugih, razumijete?
-Razumijem
-Kad ste rođeni?
-To znam samo iz pričanja drugih.
Za gogoo
Konobarica se ljuti na gosta:-Pazite malo, gospodine!
Prevrnuli ste kavu i upropastili stoljnjak!
-Nisam ja kriv, kava je toliko slaba da se sama prevrnila!
Ponovo putujemo u nepoznato, vozi Srđan, vodi Keti, uz sve
mjere opreza zbog korone.
Idemo u Tromoravlje, u manastir Svojnovo, posvećen Sv.Nikoli,
na obroncima Juhora. Crkva je prelijepa, krasno ikonopisana.
Po priči, selo je dobilo ime Svojnovo kad ga je Karađorđe
osvojio od Turaka 1812. Crkva posvećena rođenju Bogorodice
iz 14. stoljeća je bila porušena. Karađorđu se u snu prikazao
Sv. Nikola koji je tražio da obnovi hram, što je Karađorđe i
uradio i posvetio ga Sv. Nikoli.
Freske su izuzetne
A manastirski kompleks je lijepo uređen
Stižemo u Orašje, koje ima izvor kisele vode pored lijepe
crkve posvećene Sv.Jovanu Krstitelju. Crkva je posvećena
mirenju kraljevske braće Dragutina i Milutina Nemanjića.
Carske dveri su jedinstvene, pored Blagovijesti naslikani su i likovi
Sv. Ane i Sv.Joakima.
U Boljevcima, na lijevoj obali reke Save, na 35 km uzvodno od
Beograda, smješteno je prvo nautičko selo u Srbiji- Nautičko
selo „Biser“- kompleks od 16 modernih kućica na vodi koje
stoje u nizu i izgledaju kao nakit obale-savski biseri.
Ima mjesta gdje se može svratiti na dobru klopu, prvenstveno
riblju.
Na obali, naspram Nautičkog sela nalazi se izletište koje
zauzima prostor od 12 hektara šume sa masivnim drvećem.
Moj prvijenac je proslavio rođendan, pa evo pjesme
koju sam mu davno napisala
SINU
Spavaj,
sanjaj najljepše snove
kao u bajci
što ti prije spavanja pričah.
Ti si Džek koji se uz pasulj penje,
ti si princ za kim mala sirena vene.
Ti si mali Hijavata.
Budi Petar Pan i Zvončicu slijedi
na putu do Nedođije
vilinskim prahom posutim.
A kad se probudiš
tvoj osmijeh natjerat će ptice
da ti u koru poju,
sunce da odmah na istoku zarudi,
cvijeće da najljepše boje pokaže.
Sve će tvojim osmijehom
da se oboji,
zlato moje!
Kišni dan proveli smo u obilasku čuvenih manastira u okolini
Pirota. MANASTIR SUKOVO – nalazi se u dolini rijeke Jerme,
u podnožju brda „Carev kamen“.
Vijek gradnje manastira i ktitor manastira su nepoznati. Manastirska
crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice, a podigao je od
1857. do 1859. godine, po predanju, Sali-beg iz Pirota, na temeljima
veoma stare crkve, u znak zahvalnosti za ozdravljenje svog sina Emina.
Prelijep je ikonostas
Probamo sjajne sireve koje proizvode vrijedne ruke
monaha u Sukovu. Ne smeta nam ni kiša koja lije.
MANASTIR POGANOVO – nalazi se u dolini reke Jerme. Podignut je
1395. godine, a živopisan 1499. godine. Osnovao i podigao ga je
srpski plemić Konstantin Dejanović Dragaš i posvetio ga Sv. Jovanu
Bogoslovu.
Društvo književnika Beograda nastavlja sa serijom
književnih večeri dok su još moguće na otvorenom.
Klub "Polet" je jedno od pogodnih mjesta.
Posjećenost je bila na nivou, uz mjere zaštite
Zoran Škiljević, predsjednik Društva književnika Beograda,
predstavio nam je svoj novi roman "Erotoman". Govori o teškoj
zavisnosti od seksa, na nivou zavisnosti tipa narkomanije.
Moderator promocije bila je Anka Stanojčić, sekretar Društva
književnika Beograda. Pročitala je biografiju autora i rezime
romana.
Odlomke iz romana nadahnuto je u tri navrata čitala naša
pjesnikinja i glumica Sandra Nogić.
Svoju recenziju kazivao je Ivan Despotović.
Anka Stanojčić je razgovarala s autorom.
Gost večeri Zvonko Karanović iznio je detaljno
svoje viđenje romana.
Mnogi su pohrlili da im Zoran Škiljević potpiše svoje novo djelo.
PIROT se nalazi se na antičkom putu Via Militaris, okružen
Starom, Vlaškom i Suvom planinom i Belavom, a kroz grad
protječu rijeke: Nišava, Jerma, Rasnička reka, Temštica, Visočica.
Naziv Pirot potječe od srednjevjekovnog slavenskog imena
Pirgos.
Muzej Ponišavlja- objekat poznatiji kao Stara kuća je porodična
kuća trgovca Hriste Jovanovića zvanog Mali Rista, sagrađena je
1848. god., a od 1979. god. je spomenik kulture od izuzetnog
značaja i muzej.
Pirotski ili Momčilov grad – gradska utvrda kraj Nišave podigao
je vojvoda Momčilo u prvoj polovini 14. stoljeća. Utvrda se sastoji
od gornjeg grada na visokoj stijeni pored rijeke Bistrice, nadomak
ušća u Nišavu, i donjeg grada koji se sa suprotne strane spušta
niz stijene.
Tvrđava je 2019. godine potpuno renovirana i vraćen joj
je stari sjaj.
A da sve ima dodatni sjaj, svrati se u slastičarnu
"Rekord" na odličan sladoled i kavu.
U vrijeme korone putovanja je malo i jedva čekamo da, uz
sve mjere opreza, krenemo na put. Vodi Keti, vozi Dragan.
Autoputem ka Nišu, pa skrećemo prema Beloj Palanci. Uputili
smo se u atar sela Crvena reka, u Tamjanicu, na polja lavande
i smilja koja na velikoj površini gaji Ljiljana Stojanović
Među lavandom postavljen je stol i posluženje: banica i torta
za dvije izletnice, Lidiju i Oliveru, koje na poklon od Izletnika
dobijaju moj prvi i tek izišli roman „Čekam te na strani deset“.
Sva eterična ulja od lavande i smilja izvoze se u Francusku,
za industriju parfema.
U samom srcu grada, paralelno sa Skadalijom, nalazi se
Cetinjska ulica s dosta otvorenog prostora i klubom
"Polet". U vremenima korone Društvo književnika Beograda
oplemenilo je ovaj prostor svojim književnim večerima.
Naš eminentni književnik Dušan D. Živančević, jedan od
osnivača Društva književnika Beograda, predstavio nam
je 22.9. svoju dvanaestu knjigu, "Dnevnik dva osvjača".
Iza intrigantnog naslova krije se dnevnik dva velika
svjetska osvajača: korone i ljubavi.
Promociju je otvorio predsjednik Društva književnika Beograda
Zoran Škiljević
Moderator je bila sekretar Društva Anka Stanojčić,
koja je pročitala zanimljivu biografiju autora.
Recenzent Nevenka Bošnjak-Čolić nadahnuto
je govorila o zanimljivom spoju dvije teme.
Autor je pročitao jedan dan iz dnevnika korone i zaintrigirao
buduće čitatelje.
Ljubavni ciklus predstavila je filolog Jelena Cerović.
Svoju udarnu pjesmu "Ustaviću kiše" govorio je sam autor.
Pjesnik je u pjesme unio miris i boje sremske
ravnice, o čemu je pjesme kazivala Ljilja Lambić.
Moderator Anka Stanojčić je recitirala pjesmu zaključka
"Večna pesma"
Književnik je brojnim gostima sa zadovoljstvom
potpisivao knjige. Vidimo se na sljedećoj promociji!
Institut Belko, neprofitna organizacija za istraživanje i razvoj
u humanističkim disciplinama, već treću godinu dodjeljuje
specijalnu nagradu Balkanski juvelir za izuzetan doprinos
razvoju kulture i umjetnosti na prostorima Balkana.
Laureat za 2020. godinu je primarijus dr Anka Stanojčić.
Za jedinstven događaj, jedinstvena scena: Kula Nebojša
u Donjem gradu, u nedjelju 20.9.2020.
"Institut za istraživanje i razvoj u humanističkim disciplinama,
Institut Belko iz Beograda u svojoj novopokrenutoj biblioteci
Balkan u slici i reči objavio je nedavno novi roman "Čekam te
na strani deset" poznate srpske i balkanske spisateljice
Anke Stanojčić."
"Kreativna dama Prim dr Anka Stanojčić autor je četiri zbirke
poezije i proze, koautor četiri blogerske knjige, putopisac,
fotograf a nadasve humanista. Novim romanom vodi nas
na putovanje ljubavi."
U organizaciji Instituta Belko i JP Beogradska tvrđava promocija
ove knjige održana je 20. septembra u svečanoj dvorani Kule
Nebojša. O knjizi je govorila sama autorica i njeni gosti.
Tom prilikom autorici je i dodijeljena i specijalna nagrada
za 2020. godinu Balkanski juvelir."
Recenzent književnik Vasa Radovanović kaže: „Posle
četiri veoma uspešne knjige, u kojima se dokazala kao
pesnik i pisac kratkih priča, konačno smo dočekali i prvi
roman Anke Stanojčić ,,Čekam te na strani deset"
U predstavljanju romana pomogao je damski tim,
čitanjem odabranih odlomaka.
Najveću podršku, pored Instituta Belko, pružili su sin i snaha.
Mnogi je pogrešno zovu Neobojšina kula. Ali to je kula koja
se ne boji. Dominantni je objekat u Donjem gradu Beogradske
tvrđave, toranj koji već stoljećima dostojanstveno prkosi
vremenu. Ponosno se izdiže pokraj priobalja Donjeg grada,
čuvajući pozamašno parče burne povijesti ovih prostora.
Kada bi kojim slučajem progovorio, štošta bismo od njega čuli.
Od herojskih borbi za vrijeme turske okupacije, preko sudbina
revolucionara i zatočenika koji su tu dočekali posljednje dane,
pa sve do mističnih nagađanja sa primjesama fantazije i mita
– sve to staje u četvorospratnu osmokutnu konstrukciju
visoku 22 metra."
Procijenite debljinu zidova kule
Uđimo u hol
Nastavimo na donji i gornje nivoe
Kula je najvjerojatnije sagrađena 1456. godine, nakon neuspjele
opsade Beograda od strane Turaka.Turci 1521. godine odlučuju
zapaliti Kulu – i tek tada uspijevaju prodrijeti u grad i uzeti ga
pod svoje. Nedugo potom, kula je obnovljena odlukom sultana
Sulejmana Veličanstvenog, a njena nova uloga bila je da
osujeti prodor ugarskih brodova ka Beogradu.
Povijest bilježi da je 1798. godine na ovom mjestu stradao
Riga od Fere, čuveni grčki revolucionar i borac za oslobođenje
od Turaka.
Vraćamo se kroz Kragujevac, koji je bio prijestolnica Srbije,
a ime je dobio po vrsti sokola - kraguj.
Stižemo u ženski manastir Grnčarica, zadužbinu kralja Milutina
iz 13.veka. Bio je izgrađen na drugom mjestu pa premješten da
izbjegne turska razaranja.
Ikonostas je od orahovog drveta
A freske su veoma lijepe.
Dirnuo nas je doček i izložba Branka Radunkovića pod
motom: „Volja čini čuda“. Praviti makete samo ustima
i nogama, više je nego čudo.
Izlet u nepoznato vozi Proka, vodi Keti. Pozdravljamo Avalu,
pa autoputem prema Nišu pa skrećemo za Kragujevac.
Kavu pijemo u restoranu "Jezero"
Stižemo u Čumić gdje je 1792. sagrađena kuća proti Stevanu
Popoviću da bi opismenjavao djecu. Od tada do danas škola je
više puta mijenjala ime i lokaciju.
Domaćin Stevo nam priča o povijesti protine kuće
Pokazuje nam autentičnu premještenu protinu kuću (i u njoj
voštanu tablicu s guščijim perima!),
I tako dani idu. Ne dam da tuga prevlada, čak i kad bi drugi kukali.
Sunce mora sjati u svakom danu, ma koliko oblaci prekrivali nebo.
Srce je neposlušan organ. Kad nećemo da volimo, otkucava uzalud,
kao stari bicikl, a kad hoćemo da zavolimo nekog tko to potpuno
zaslužuje, neće pa neće. Ničim ga podmititi ne možeš. Srce zna
što hoće. Ne vrijedi ništa onom što zove svakodnevno i podsjeća
na svoju trajnu ljubav, kojem je sve lakše u životu kad pomisli na
mene, što voli uzalud. Ne vrijedi ništa ni onom što već lupa glavom
u zid, ali je zid tvrđi i glava će stradati. Reče neko mudar da je
lakše pomjeriti planinu nego pomjeriti svoje usne i reći: “Oprosti“.
Tek ta riječ otvara vrata neposlušnog srca.
Kao liječnik početnik, radila sam sama u sali za dijalizu
(umjetni bubreg) kad su me sestre pozvale.Vuji nije dobro,
izgubio je svijest. Pregledam ga, dijabetičar je, lako preznojen,
bez svijesti, puls slab.
-Uzmite krv na glikemiju pod hitno i odmah mu dajte 50%
glikozu 100 ml!- izdala sam nalog.
Sestra je uzela krv i otrčala u laboratoriju, druga je odmah
dala šećer u venu.
Utom je pristigla iskusna kolegica.
-Što se dešava?
-Vujo vjerojatno ima hipoglikemiju, uzela sam glikemiju i dala
hipertonu glikozu.
-Jeste li sačekali nalaz?
-Nisam.
-Trebali ste!- prekorila me.
Utom je prva sestra dotrčala s nalazom glikemije: nula.
Slovom i brojem, 0.
-Odmah još 100 ml 50% glikoze!- izdala sam nalog.
Kad je taj šećer stigao do bolesnikovog mozga, počeo je da
žvače. Takvu reakciju nisam vidjela nikad prije ni poslije. Svi smo
bili zbunjeni. Onda je otvorio oči, pogledao nas, zaustavio pogled
na meni i prekorio me:-Što ste me budili, doktorice, sanjao
sam da jedem divne punjene paprike!
Prasnuli smo u smijeh. Kad je šećer stigao u njegov mozak
u hipoglikemijskom šoku, dobio je sliku punjenih paprika!
"Zahvaljujući profesoru Šumarskog fakulteta Mihailu Grbiću i
Veri Grbić nastao je projekat koji je od strane Japana izabran
i čija je izgradnja finansijski podržana. Tako je 2005. godine
Beograd dobio svoj prvi Japanski vrt. "
Priroda je uradila svoje. Japanski vrt u Botaničkoj bašti je
implementiran u postojeći prirodni ambijent. Iskorišćena su
brdašca, okolna stabla koja su stara preko 50 godina i teren
koji doprinosi prirodnijem izgledu, jer tako japanska kultura nalaže.
Ukupna površina vrta iznosi 20 ari i na tako naizgled malom
prostoru nalaze se mnoge biljke karakteristične za Zemlju izlazećeg
sunca. Nezaobilazna je orijentalna trešnja, zar ne?
"Tajna posebnosti japanskih vrtova krije se u lepoti prirode - oni ne
trpe nepotrebne dekorativne elemente poput kipova, statua, fontana
i slično. Za dekorisanje se koriste isključivo kamenje, šljunak i biljke
koje predstavljaju svetinju."
Da vidimo paviljon
Samo drvo i kamen...
Pogled iz paviljona je baš lijep
Iz paviljona se ide na mostić
Malo je poznato da se u vrtu ne koristi vodovodska voda,
nego se mineralima bogata voda izvlači s dubine od 100 m.
Tu zlatne ribice uopće nisu malene,
valjda ispunjavaju velike želje?
Evo nara (Punica granatum), drveta mog djetinjstva.
I tamaris je mirisao u mjestima mog djetinjstva...
A i konopljika, čiji plod zovu "monaški papar" jer sadrži
prirodne estrogene (Vitex agnus-castus). Dva zrnca
dnevno doza su za ublažavanje tegoba menopauze,
a monasima za gašenje želje.
Sljedeća je obalska sekvija, Sequoia sempervirens, koja
sigurno nije rasla u mom kraju :)
Zar nije prelijepa, moćna mezijska bukva?
Smrča, Picea abies, je drvo od kog se prave
najbolje violine. Drvo se bira još dok raste,
po zvuku.
Neobičan je ovaj američki ruj, Rhus copallina
Žuti lokvanj ((Nuphar lutea) okružen je zlatnim ribicama.
Da li ispunjavaju želje? Naprimjer, da nastavimo šetnju?
Ima jedna divna oaza u Beogradu koju vrijedi posetiti u vrelim
danima i odmoriti se u dubokom hladu. To je Botanička bašta
Jevremovac, osnovana 1853.godine..
Da uđemo?
Staza ima mnogo, u raznim smjerovima. Možete obići
najinteresantnije primjerke drveća, posjetiti odmah japanski
vrt ili staklenik, tropski vrt. Kako vas je volja.
Mi smo počele od sitnocvjetnog divljeg kestena iz Sjeverne
Amerike
Poklonit ćemo se velikom Josifu Pančiću i pogledati
Pančićevu omoriku
Divlji kesten raste na Balkanu, a ja ga obožavam
Kuda ćemo?
Ovo je tisa. Ispod nje ne raste ništa. U njenim
granama vile kolo igraju.
Polaže student usmeni ispit. Za to vrijeme profesor se ljulja na
stolici. U jednom trenutku stolica se slomi i profesor padne na
pod. Student ne izdrži i počne da se smije. Profesor će na to,
polako ustajući:- Eh, kolega, danas padosmo obojica.
U početku, stvori Bog Zemlju i odmori.
Tada Bog stvori muškarca i odmori.
Tada Bog stvori ženu.
Od tog trenutka ni Bog ni muškarac više nisu imali mira.
Sin:-Jesi li vidio šta je mama dala mačku?
Hranu za kuce.
-Šuti sine, tko zna što nama daje!
Inspektor u Štefovom podrumu primijeti kotao za pečenje rakije:
- Morate platiti porez za proizvodnju rakije.
- Ali ja taj kotao uopće ne koristim!
- Nema veze. Ako imate napravu za proizvodnju,
računa se da je koristite.
- A mogu li ja onda dobiti dječji dodatak?
- Ali vi nemate djece?
- Nema veze, ako imam napravu za proizvodnju.
Voze se dva popa na motoru kad ih zaustavi policija.
-Pope, zašto ste prekoračili brzinu?''
-Sine, žurimo na službu. Ne plašimo se, znamo da je
Gospodin s nama.''
-Trojica na motoru! Kolega, piši kaznu!
Budim se. Žena još spava... vidim je na monitoru u drugoj sobi...
Reko neću je budit laserom...idem do grada moram se šišat...
kavu popit u miru... nek spava...vidim nafrljila je aparat za vlagu
u iber...a prozor joj otvoren...eto kak se režije duplaju..al nema
veze... Oblačim se, ono klasika..uvijek sam bio vragolast..
Crvena maska, plave rukavice, crne naočale....a na nogama
Nike Handshake Air, specijalno razvijene tenisice za prisno
rukovanje nogom...Sredim se dakle i eto me vani na ulici..
Gužva neka, skoro svaka 2 metra čovjek..svako malo pišti mi
smartphone da sam bliže od 3 metra od drugog čovjeka... stvarno
ti ljudi nisu normalni..
Dolazim pred frizeraj. Vidim unutra radi Slavica, ona najbolje šiša.
Skužio sam je po zelenom odijelu vakumskom..jbt ko astronaut
izgleda.. Pokazuje mi kroz prozor i viče da odem negdje na kavu,
mora počistit, imala je već 3 šišanja, sada mora napravit dnevni
test sebi, da se vidi jel negativna na COVID 243..
pa onda može dalje radit..ak nije 20 dana je nema...jbg takav je zakon.
-Ok reko, taman sat vremena ubijem u kafiću.
Ulazim u birtiju...skoro svi stolovi puni...za nekima ovim većim
sjede i po dvoje...al razmak je ok, pa ajd..ne treba ih prijavit...
No dobro, odem za šank. Vidim iza stakla na šanku rade neke
dvije dobre ženske...jedna mi se čini deblja malo u odijelu vakumskom,
ali ok ljepo je znat da je žensko unutra. Eto je do mene. Kaže:-Izvolite ?
Reko:-Može kava.....
iiii tako krene priča...
Priča mi ta konobarica kako joj je sin u školi jučer prošao...
Kaže, učiteljica započela nastavu sa nekom čudnom pričom:-Znate
djeco draga nekada su se ljudi rukovali u znak pozdrava, hodali su
jedan uz drugog jako blizu, šišalo se više ljudi odjednom, u kafićima
se sjedilo jedan do drugog kao sardine u prahu, konobari nisu imali
maske, nisu imali odijela i rukavice, plaćalo se papirnatim novcem...
ma ne bi vjerovali... kada je neko kihnuo vikali su mu " uzdravlje" ili
"istina"..!!!
U to se cijeli razred nasmije, pa mali Ranko kaže:-Ja doma imam
sliku djeda i bake, a na njoj se njih dvoje ljube i grle!
-O da! Kaže učiteljica! I to se nekada smatralo normalnim...
-Pa zar nije bolje "rukovati" se nogom? I poslati pusu elektro
magnetnim dodirom? Pa kad dođemo kući i skinemo maske, na
kućnom testeru vidimo da nismo pozitivni na trenutni virus, smijemo
li se zagrliti? upita učiteljica...
Ovaj put Taki kaže:-Ne smijemo!! Samo ukoliko smo 20 dana u
obostranoj izolaciji i imamo svaki po 2 negativna testa!
-Bravo! Ushićeno vikne učiteljica!-Sjedi 5 !
I kako se sagnula da utipka ocjenu na tablet, maskica joj padne
sa lica na stol...Profesorica ne razmišljajući primi masku i stavi je
nazad na lice...tek onda shvati da je pogriješila ...
Cijeli razred se skamenio...Ona mora sada 20 dana u izolaciju...
to se ne smije..maska je pala na moguće kontaminiranu površinu...
Na to se javi Ivica, sin od konobarice:-Učiteljice, zadaću ćete
slati online? Ili će Vas hologram opet mijenjati dok se ne vratite ?
-Hologram Ivice! Za tvoje provokacije eto ti opomenu ! Dobro znate
da su takve šale neumjesne! To što sam ja staromodna po vama pa
i dalje šaljem online neke stvari, to je moj način da se prisjetim
svojih djedova i baka koji su bili pioniri on- line nastave!
Ajde sada svi prema kućama, i zapamtite! Dronovi nas doma prate,
2 metra je razmak! Toliko da znate!
Eto to mi konobarica ispriča...
-Pa kud ovaj svijet ide...daj mi reko jedan pelinkovac u tableti, pa ću
ga doma popit navečer uz online video poziv sa ženom...danas
imamo virtualno druženje sa susjedima...moram u 20 doma bit,
okupan i steriliziran.
Da mi ona 2 tablete pelina...veli:-Kuća časti
Reko -Mala.. hvala ti ! Od sad tu dolazim na kavu..
Ostavim joj bakše na kraju bez da je skužila.. Otipkao sam dupli
iznos na "pay šta si poloko" aplikaciji..
O kakav divan dan! I još me predivan crveni dron pratio do kuće.
Izmjerio mi temperaturu 3 puta... Di ćeš bolje ?
P.S. još večeras ima tekma Juventus protiv Reala, prošli put im je
6 puta puko 12 G internet pa je pola igrača stajalo na terenu nisu
bili spojeni na server!!!
Na blogu Lastavica ovo je 1800. post od 30.7.2015.
otkad je poletjela, umjesto bloga Valcer koji je trajao od 2007.
i kraćeg vremena bloga Valcerica. Samoj sebi dodjeljujem
ružu za upornost.
.
Red je da to proslavimo, zar ne? Idemo u Topčider.
Umjesto da vodim sve vas, izvela sam blogerku Impresiju
na ručak u restoran dobrog roštilja, "Stara daščara".
Ustali ujutro baba i deda, pa deda reče:"Idi nam skuvaj kavu!"
"Dobro", reče baba: "A ti nam operi zube."
Uvijek je bilo budala ali nije bilo Interneta, pa su samo
patili rodbina i prvi susjedi...
Klinci u školi dobili zadatak da napišu nešto na temu:
"Za svaki slučaj"
Prva čita Marica: -Nas je u kući četvoro. Dok mama i tata
rade ja i brat se nikad ne svađamo i jako smo dobri. Ipak
mama na polici drži batinu, za svaki slučaj.
-Bravo, odličan sjedni, ajde ti Pero!"
-Moj brat je lovočuvar i svaki dan obilazi lovište. Kod nas
nema opasnih životinja, ali uvijek nosi pušku, za svaki slučaj."
-Odlično, tko će dalje?"
Javlja se Ivica:-Kao što znate, mi živimo u malom mjestu.
Imamo školu, poštu i crkvu. Naš svećenik nije oženjen i neće
se ženiti, ali ima pimpek, za svaki slučaj.
Korpulentnija dama pita doktora:
-Možete li mi preporučiti neku dijetu za mršavljenje,
ali da nije skupa?
-Mogu, uzmite dvadeset kuna i od toga živite sedmicu dana!
Muž i žena se dive prelijepom planinskom predjelu.
"Kakav pejzaž! Od ove ljepote zanijemim!" reče žena.
"Onda ćemo ovdje stalno dolaziti na godišnji odmor"
reče muž.
Sedam godina paralelno s već objavljenim knjigama "Tango"
i "Bluz" pišem svoj prvi roman. Naravno da je rukopis samo prvi
veći korak i da je još daleko od gotovog romana, ali danas rukopis
ide u ruke strogoj lektorici. Nadam se da neće imati previše
primjedbi, kako bi recenzent što prije dobio materijal, a onda
se zna. Prelom, štampa... promocija.
Roman će sadržavati preko 50 autorskih fotografija i na koricama
će biti Makarska, također moja fotografija.
Tradicija skadarlijskih slavlja mog rođendana nažalost
je koronski prekinuta, nadam se, samo ove godine.
Ipak smo se okupili u manjem broju nego što tamo
običavamo, onoliko koliko bezbjednost nalaže.
Raspoloženje je bilo na nivou a ni kulinarski dio nije zaostajao,
rekoše gosti.
Nije teško pogoditi što sam poželjela dok sam puhala svjećice
na dvije torte. Neka se ostvari!
Javila mi je supruga našeg dugogodišnjeg blogera
Semper contra:
"Nocas prije 12 sati kraj nas zaklopio je svoje oci bez bola
i grca i sada ce pisati blogove u novim prostranstvima.
Hvala svima koji su ga pratili."
Duboka sućut obitelji, njihov je gubitak nenadoknadiv.
Sućut i blog.hr jer blog neće biti isti bez njega...
Hvala ti, Semper contra, za sve sjajne postove
i komentare! Nedostajat ćeš nam. Počivao u miru!
Sin pita oca:- Je li istina da u nekim dijelovima Afrike
muškarac ne poznaje ženu sve dok se ne oženi?
Otac: Tako ti je, sine moj, u svim zemljama.
Žene neće nikad biti ravnopravne s muškarcima sve dok ne
izađu na ulicu ćelave i s pivskom trbuščinom a da su pritom
i dalje uvjerene da se dopadaju suprotnom polu :)
Brak je trijumf mašte i inteligencije.
Ako hoćeš da ti suprug pažljivo sluša svaku riječ koju
kažeš, pričaj u snu.
Ljubav je kao šah - uvek te pređe neki konj dok osvajaš kralja!!!
Kad ti neka žena otme muža,
nema bolje osvete nego da joj ga prepustiš.
Klinac pita oca: -Koliko košta ženidba?
Otac:- Ne znam, sine. Još i sad plaćam.
Jedan je ljubavni par dogovorio terapiju kod seksologa u
Medicinskom centru Erasmus u Rotterdamu. Kad su stigli,
muškarac upita seksologa želi li ih posmatrati dok vode ljubav.
-Naravno, to mi je posao' - odgovori doktor.
Kad je par završio, doktor kaže da nije primijetio ništa
abnormalno u njihovom odnosu, naplati 75 eura i dogovore se
za sljedeći posjetu. Dolazili oni tako jedno duže vrijeme,
jednom nedeljno, kod seksologa i uvijek su plaćali 75 eura za terapiju.
Nakon nekoliko sedmica upita seksolog što je ustvari njihov problem.
-Gledajte - reče muškarac -ja sam oženjen, a prijateljica je
udata. Ne možemo to raditi ni kod mene ni kod nje. Hotel Holiday
Inn košta 95 eura, a Hilton 115 eura. Mi to radimo kod vas za
75 eura, a od povrata poreza na dohodak za zdravstvene usluge
vraćaju nam 65 eura po terapiji.
Jedan od predsjedničkih kandidata posjetio zavod za mentalno
oboljele. Sve teče besprijekorno. Prostorije su čiste i provjetrene,
posteljina promijenjena, doktori i osoblje u novim odijelima. Pacijenti
pred kamerama zadovoljno se smješkaju i aplaudiraju gostu.
Samo jedan leži u krevetu i ispisuje nekakve formule.
Kandidat mu priđe i pita:- Gospodine, zar niste oduševljeni što
pred vama stoji budući predsjednik?
- I ja sam do jučer mislio da sam kralj. Danas mi je bolje,
pa znam da sam Tesla.
Na raskrižju se sudare automobilima doktor i advokat. Advokat
izvuče šokiranog doktora iz auta i dade mu da pije iz pljoske.
Doktor povuče, pa upita advokata hoće li i on.
-Ja ću kasnije, nakon uviđaja!
Sjedio mladić u baru pored neke sredovječne gospođe koja je
sasvim dobro izgledala. Dama je dosta popila i upita diskretno
momka:-Jesi li ikad istovremeno imao seks sa majkom i ćerkom?
-Nisam, volio bih da probam- reče momak.
-Mali, večeras je tvoja sretna noć!
Odu oni kod nje. Čim su ušli, ona ga strasno poljubi, pa upali
svjetlo, otvori vrata dnevne sobe i vikne:
-Mama, iznenađenje!
Učiteljica proziva Pericu:-Nabroj nam tri slavne ličnosti!
-Ronaldo, Mesi, Ronaldinjo!
-Hm, a jesi li ti čuo naprimjer za Mocarta li Pikasa?
-Ali učiteljice, ne znam ja baš sve rezervne igrače!
Prelaze dva policajca preko tramvajske pruge.
-Kako ova vrana stoji na žici, a ne ubije je struja?
-Nisi vidio, maloprije je prošao tramvaj i pokupio svu struju!
Izlet završavamo jednosatnim odmorom u etno kompleksu
„Moravski konaci“, koji obilazimo. Nakon inkubacionog
perioda zvali smo sve izletnike koji su bili na ovom
putovanju i nitko nije dobio kovid infekciju. Smatramo da
su mjere zaštite koje smo sproveli - bile dobre.
Lijepo je i mirno
Koju ćete kućicu? Da li vam se bolje slažu uz image plavi, žuti
ili crveni prozori?
Došla stara Ciganka kod ginekologa i pita je ginekolog:
-Gospođo, kako to da ste gore tako sijedi, a dolje tako crni?
-Doktore, ovo gore mi je briga, a ovo dolje razbibriga...
Umrla Lali žena... Sahrana, puno svijeta, svi idu za kovčegom
u tišini, samo jedan pored kovčega plače, jeca, kuka... Najzad
mu prilazi Lala... - Dobro, dobro, gos'n švaler, nemo' da plačeš...
Pa, oženit ću se ja opet...
Vozio čovjek motocikl i sudario se s vrapcem. Bilo mu je žao
ranjene ptičice, pa ju je odnio kući, smjestio u kavez, stavio
pored nje posudicu s vodom i nekoliko mrvica kruha. Kad se
osvjestio, vrabac počne kukati:- Rešetke, kruh, voda...
Mora da sam ubio motociklistu!
Zbog pandemije korone nismo baš dugo putovali,
puna 3,5 mjeseca. Moje patikice su se predugo odmarale
Uželjeli smo se jedni drugih. Izlet u polunepoznato vode
Keti i Ivan, vozi Dragan. Preduzete su sve mjere zaštite.
Izlet je posvećen stvaralaštvu ruskog arhitete Vasilija Androsova,
(1873-1934), ruskog emigranta u vrijeme boljševizma, koji je
projektirao preko 250 veoma različitih sakralnih i drugih objekata
u toku 20 godina svog života u Srbiji. Ostavio je svoj pečat u
Beogradu i širom Srbije.
Vozimo se autoputem do Ćićevca, gdje skrećemo u Tromoravlje.
Prelazimo Veliku Moravu i prolazimo Varvarin.
Ulazimo u mjesto Bačina, u čijem centru je velika i lijepa crkva
Preobraženja Gospodnjeg, koju je projektirao Vasilij Androsov.
Poseban je zvonik sa triforom, tri otvora, i konhe koje su pevnice.
Veći deo freski je radio ruski baron Nikolaj Majendorf, kao i
slike na ikonostasu, dok je duborez ikonostasa sa Ohrida.
Tu smo se sjetili izletnika koji su preminuli od prošle godine.
Grupa se uslikala za uspomenu, sa maskama kao
modnim hitom 2020.godine, pa nastavljamo put.
Nakon 3,5 mjeseca izolacije i nekretanja, odvažili smo se na
prvi izlet, uz pridržavanje mjera zaštite. Jako nam je nedostajala
naša pozitivna družina. U nekoliko nastavaka ispričat ću vam
što smo uspjeli vidjeti u jednom danu.
S godinama je kao s tržnicom. Kad ujutro izađeš u nabavku, ti si
svjež i odmoran, a na tržnici bogatstvo izbora, svega po volji, samo
gledaj šta bi uzeo. A popodne, ti si umoran, a na pijaci samo ostaci,
ono što drugi nisu izabrali. Ni ti nisi ono što si nekad bio. A kvalitet
ponude na tržnici slab. Pa gledaj, odgovara li ti ili ne. Nešto moraš
jesti. Uzimaš i slabiji kvalitet. Vraćaš se kući nezadovoljan. Eh,
kako je to bilo u moje vrijeme, kažeš. Ni ti nisi kao u to tvoje vrijeme.
Tržnica još manje…
Vrijeme prolazi. Ne pita nikoga za dozvolu. Mijenja ljude, mijenja
okolinu. I na kraju ostavi samo sjećanja na sve što smo prošli,
doživjeli. Neke nježne otiske ili grube ožiljke u duši. Mnogo čega
bismo se rado oslobodili, zaboravili, prebrisali gumicom
kao da nikada nije postojalo. Ne ide. Onda bar da iz toga izvučemo
pouku, pa se sjetimo ponekog dobrog dijela priče. Nije sve bilo crno.
A sa lijepim uspomenama koje nisu dobile neograničen vijek trajanja,
nego ih je život prekinuo kad je on planirao, šta s njima? Rastegnuti
ih na ostatak života kao podsjetnik da smo živjeli. Da ne zaboravimo
nikada.
A kao da bismo mogli zaboraviti?
I nakon korone treba se vraćati polako u normalan život.
Vratiti snagu što prirodnijim sredstvima (sve što je proizvela
pčela, voće puno C vitamina, prirodni flavonoidi). A onda se
uz oprez vratiti normalnim aktivnostima. Od čega početi?
Lastavica mora letjeti, makar do grada.
A tamo je Gelateria
Najbolji sladoled i divna torta, zajedno idu još bolje.
Uz takvu podlogu pravimo planove za nove izlete. Bit će
ograničenja, naravno, ali nadam se da uskoro krećemo.
Na autobuskoj stanici pita jedna plavuša prijateljicu
koju dugo nije vidjela:
-Jesi li se ti udala?
-Nisam.
-Pa šta čekaš?
-Autobus.
Otišla plavuša u policijsku stanicu zajedno s bratom
policajcem radi upisa na policijsku akademiju. Uđe ona
kod inspektora, a ovaj joj postavi pitanje da provjeri
njeno opće obrazovanje:
"Šta je to algoritam?"
Plavuša odgovori spremno: "Alga koja je uhvatila ritam."
Odgovor pomalo zbuni inspektora, koji se na koncu ipak
pribere i upita je: "Tko je bio Gavrilo Princip?"
Plavuša se zamisli, pa pita:"A da to nije bio čovjek koji je ubio
posljednjeg kineskog cara Johna F. Kennedya?"
Inspektor duboko uzdahne i ipak se odluči da postavi
zadnje pitanje: "Recite mi, tko je ubio Isusa Krista?"
Plavuša razmišlja i razmišlja, pa skrušeno odgovori:
"Ne znam."
"Dobro", reče inspektor. "Onda otiđite i javite mi kada
nađete odgovor."
Izlazi plavuša sva sretna iz kancelarije, a brat je upita:
"Kako je bilo?"
"Sjajno, šef mi je već dao prvi slučaj ubojstva!"
Pita muž ženu:- Gdje si bila?
-U salonu ljepote.
-Šta, opet ne radi?
Grupa udatih žena je bila na seminaru sa temom:
"Koliko ima ljubavi u vašem braku?"Pitali su ih:
-Koliko vas voli svoje muževe?
Sve su podigle ruke.
-Kada ste posljednji put rekli mužu da ga volite?
Neke su odgovorile danas, neke prije par dana, a neke su rekle
da se ne sjećaju. Onda su im rekli da svojim muževima pošalju
sljedeći SMS:"Volim te, dušo".
I da sačekaju odgovore... A evo nekih odgovora
muževa:
1. Tko je to?
2. Ooo, majko moje djece, da li si bolesna?
3.I ja tebe (bio je samo jedan!)
4. Šta je sad? Opet si slupala auto?
5. Ne razumijem? Šta to znači?
6. Šta si sad uradila!? Ovog puta ti ne opraštam!
7. !!!???
8. Ne glumi ludilo, samo mi reci koliko ti treba?
9. Da li sanjam?
10. Ako mi ne kažeš za koga je ova poruka, netko će biti mrtav!?
11. Lijepo sam te zamolio da više ne piješ. Ako nastaviš,
definitivno te ostavljam.
Japanac narkoman zove se: ŠTASIMOTO...a koji umre od droge,
zove se: ŠTOSIMOTOMOTOSI...
Sredovječni gospodin sjedi u vlaku i u naručju drži dva
novorođenčeta. Putnici se dive djeci, a jedna žena upita:
-Jesu li to vaša djeca, gospodine?
-Nisu. Ja sam trgovački putnik firme koja proizvodi sredstva
za kontracepciju, a ovo su reklamacije.
Saznao Lala da ga je Sosa prevarila.
-Ta dobro, Soso, zar ti ja nisam dovoljno dobar? Sve sam
ti ugađo!
-Ama, Lalo, desilo se sasvim slučajno
-Ta kako slučajno?
-Bio mrak i ja legla da spavam. On ušo polako u kuću, isto
kao ti. Ušo i u sobu, ama, isto kao ti. Lego pored mene, ama
baš kao ti. I ondak me sredio isto kao ti. E, tek kad je krenuo
još jednom, tek onda sam shvatila da to nisi ti.
Ispod manastira Sv. Naum u prelijepom jezeru rađa se moćna
rijeka Crni Drim iz stotina malih izvora.
Ukrcavamo se u čamce na vesla. Ovo je nacionalni park i
motori su zabranjeni, i buka i zagađenje.
Ovaj čamac vas ne bi daleko odvezao...
Bistrina vode (temperature 10 stepeni) već je legendarna.
Cvjetaju zelene alge, a nije još došlo vreme ljubičastih, koje
oboje dno nevjerojatnom bojom.
Pijesak vri, stotine malih pješčanih "vulkana" stvaraju moćnu rijeku.
Kad se sastave svi izvori, nastaje bistro jezero, naizgled mirno.
Onda se ispod mosta svom silinom Crni Drim obruši u
Ohridsko jezero.
Proći će kroz jezero, hladeći ga, i isteći u Strugi, da nastavi svoj put.
U etno restoranu na ostrvu usred jezera prave se najljepše
svadbe. I moj sin se tu oženio Makedonkom, pa je svaka
posjeta ovom mjestu posebno emotivna.
Na otoku usred izvora imat ćemo ručak u makedonskom stilu
Naravno, uz dobro vino... Živjeli!
Moćni Crni Drim nastavlja put kroz cijelo Ohridsko jezero i
napušta ga u Strugi,14 km od Ohrida. U njoj rijeka Crni Drim
pozdravlja Ohridsko jezero, istječe iz njega i hita u Albaniju
prema sastanku s Belim Drimom.
Ohridsko jezero u jugozapadnom dijelu Republike Makedonije
i istočnom dijelu Albanije pokriva površinu od 358,2 km2.
Najveća širina iznosi 14,8 km, a dužina jezera je 30,8 km,
dubina dostiže do 289 m.
Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 695 metara. Antički
naziv Ohrida je Lihnid, dok se jezero zvalo Lihnidsko jezero.
Ohridsko jezero je najstarije tektonsko jezero u svijetu. Odlikuje se
jedinstvenim ekosistemom, bogatim endemskim i rijetkim biljnim i
životinjskim vrstama. Posebnost jezera nastala je usled geografske
izolacije i velike geološke starosti."
Obale Ohridskog jezera su bile naseljene od praistorijskog vremena.
Najstarije arheološke naseobine datiraju iz neolitskog perioda, oko 6000
godina p. n. e. Samo na makedonskom dijelu sliva je otkriveno više od
170 arheoloških mjesta."
Svi vole vidjeti Zaliv kostiju sa muzejom vode i naseljem sojenica.
Zahvaljujući ovakvim osobenostima 1980. godine Ohridsko
jezero i grad Ohrid su proglašeni za Svetsku baštinu, pod
zaštitom UNESCO.
Preko Ohridskog jezera plove bezbrojni brodovi. Jedan od većih,
"Aleksandrija" ponijet će izletnike na krstarenje jezerom.
Oni koji ovdje nisu bili, okupili su se oko mene da im
objašnjavam što vide na obali.
Nekadašnja Titova vila "Biljana" sa lijepom plažom.
Kamene plaže, pješčane plaže, birajte... svega na Ohridu ima.
Hoteli "Metropol " i "Belvi" u kojima sam imala nekoliko
balkanskih kongresa.
Ribarsko selo Peštani
Hotel "Desaret" iz kojeg se gledaju najljepši zalasci sunca ikada...
Ribarsko selo Trpejca, gdje možete dobiti odličnu ribu.
Bližimo se Sv. Naumu i izvorima Crnog Drima
Ako zamišljate raj na Zemlji, dođite na izvore Crnog Drima,
ispod manastira Sv. Naum na Ohridu.
Tu Lihnida kajče veslaše... uživajte malo u ovim čeznutljivim
tonovima...
Prvi talas infekcije SARS-Cov-2 virusom bio je gadan i odnio je
dosta života onih koji su bili na udaru. Onda je snaga virusa slabila,
ali je još daleko od zanemarljive. Pustili su nas iz izolacije, krenuli
smo u ograničeni život, što znači, s maskom i rukavicama u javni
prijevoz i u sve zatvorene prostore. Krenula i ja. Sumnjivo mi je
jedno okupljanje u zatvorenom prostoru 22.5. Nakon sedam dana
(inkubacija je tu negdje) počinje prvo povišena temperatura, pa se
sutradan nastavlja groznica, slabost i neki čudan nadražajni kašalj.
Liječnik sam, propisujem sebi krevet i četvrtog dana Sumamed
(azitromicin). Od petog dana obično kreću komplikacije, a dotle je
obično i PCR test pozitivan, ako se uradi. Groznice se nastavljaju,
danju temperatura do 38,5, noću sigurno i do 40, što je odbrambena
reakcija, organizam kuha virus i sam se liječi. Nastavljam samoizolaciju
i samoliječenje na osnovu saznanja koja smatram medicinski tačnima.
Osmog dana radim sebi nalaze, koji pokazuju izraženu upalu plus
pozitivna SARS-CoV-2 IgM antitijela, dok su IgG antitijela negativna,
što dokazuje da je u toku svježa infekcija kovidom, a nema stare
infekcije. Rendgen pluća je čist. Laboratorija mi iste večeri javlja
nalaz antitijela i u kovid ambulanti desetog dana bolesti rade mi
fizikalni pregled i PCR test (Real Time PCR test-SARS-COV-2).
E, tu počinje zavrzlama. Bris uredno stiže u referentnu laboratoriju,
ali ona ne izdaje nalaz sljedećih osam dana! Sprovodim istragu gdje
je zapelo i nalazim tko je kriv. Zašto, neću nikad saznati, jer mi to
neće priznati. Od 12.dana bolesti sasvim sam dobro i samo čekam
nalaz brisa zbog drugih, ne zbog sebe. Teoretski bris ne bi smio
biti pozitivan tog dana kad je uzet. I nije. Negativan je. Priča je završena,
na osobnom kućnom liječenju preležala sam ovo čudo, imam
imunitet do ne znam kada, a drugima nisam opasna. I naučila sam
ponešto, tko je znao da sam bolesna, pa brinuo, donosio na vrata
što je potrebno, a tko se nije ni sjetio. Nije svako zlo za zlo…
budemo poslije pametniji.
Jedan advokat ulazi u avion i smještaju ga na sjedište pored Muje.
Odmjerava on Muju, misli sebi, gle, priprosta seljačina, hajde da
se malo zabavim i ubijem vrijeme. Pita on Muju:
– Hajde da malo ubijemo vrijeme, pa da igramo neku igru?
Mujo:– Ma, umoran sam…
Advokat ga nagovara:– Ajde ovako: Ja tebe pitam nešto, ako ne znaš,
ti platiš meni 5 eura, a ako ja ne znam ,ja platim tebi 500 eura!
Mujo ga zbunjeno pogleda i ispali kao iz topa:– Ajde!
Pita advokat:– Kolika je udaljenost od Zemlje do Mjeseca?
Mujo odmah izvadi 5 eura:– Ne znam.
Advokat se nasmija:– Hajde sad pitaj ti mene!
Mujo se malo zamisli:– Šta ide uzbrdo s tri noge, a nizbrdo sa četiri?
Advokat misli… Otvara laptop, pa po Googlu, pa nazove par frendova…
Niko ne zna. Prošlo sat vremena, ništa nije našao pa izvadi novčanicu
od 500 eura i daje Muji. Mujo uzme pare i nastavi spavati.
Advokatu đavo ne da mira, razmišlja i dalje.
Napokon ne može više izdržati pa probudi Muju:
– Pa dobro, šta to ide uzbrdo s tri noge, a nizbrdo sa četiri?
Mujo mu da 5 eura i kaže:– Ne znam!
Neispavan Crnogorac otišao kod doktora i žali se
- Doktore umoran sam i kronično neispavan
Doktor:- A koliko dnevno spavate?
- Oko pet sati
- Pa zato ste i umorni...morate da spavate više od pet sati dnevno!
- E ne mogu više doktore, jer po noći spavam osam sati!
Zove gost panično recepciju
-Moja žena hoće da skoči kroz prozor!
-Ne brinite, sad ćemo zvati vatrogasce i policiju.
-Šta će mi oni?? Dajte majstora, prozor ne može da se otvori...
- Doktore, užasno me boli lijeva noga - kaže Mujo liječniku.
- To vam je od starosti - kaže mu on.
- Ali desna je isto godište, pa me ne boli - odgovara Mujo.
U busu, muškarac pita prelijepu damu da li može sjesti
do nje...
-Da naravno, kaže ona...
-Lijep parfem.. koji je to? Želim da ga poklonim mojoj ženi!
-Nemojte joj ga poklanjati... .neki idiot će naći u njemu
razlog da razgovara sa njom!
Danas ćemo u Istanbul, u čast rođendana nema garancije.
Što treba vidjeti u Istanbulu? Ovaj fascinantni grad na dva
kontinenta ima oko 20 milina stanovnika. Stari dio grada je
omeđen tvrđavom s Beogradskom kapijom i Beogradskom
šumom kao izletištem.
Obavezno se obilazak počinje od takozvanog Hipodroma
A onda nastavlja u Plavu džamiju ili Sultanahmet džamiju.
Mora izuvanje i marame...
Nastavlja se u Aja Sofiju, božanstvenu pravoslavnu bizantsku
crkvu, pa džamiju pa muzej pa... tko zna
Dalje se došeta u carsku palatu Topkapi, gdje se čuvaju
moći proroka Muhameda
Odatle je najljepši poged s vidikovca na Zlatni rog lijevo,
Bosfor pravo i Mramorno more desno.
Ništa niste uradili ako niste posjetili Misiri čarši (egipatska
tržnica, tržnica začina)
a zatim pokriveni bazar, Kapali čarši
i ako niste probali kod Koske najbolji ratluk na svijetu i
najbolje baklavice
Kad pređete most preko Zlatnog roga, stižete u noviji europski
dio Istanbula
Ako siđete na Bosfor, obiđite posljednju palatu sultana,
Dolmabahče, svu u bohemia kristalu
Prelijepa je njena kapija ka Bosforu
i u njoj harem, nimalo ekskluzivan
kao u filmovima
Obavezan je odlazak na vrhunski trbušni ples, predlažem
Kervansaray
Pređite jedan od dva mosta preko Bosfora, kojim 3 miliona ljudi
pređe svakog dana iz Azije u Europu da radi i vraća se u Aziju.
Sa Čamlidže bacite azijski pogled na Europu
Ako bude moguće krstarenje Mramornim morem, obavezno
kupite đevrek za galebove. Ritual je njihovo hranjenje s broda.
Čak smo imali svečanu pratnju žandarmerije, da bismo se
lakše kretali gradom. Sredio ju je naš prijatelj tamo :)
Targu Jiu (110 000 stanovnika) je upravni centar
okruga Gorj (Gorž). Poznat je kao rodni grad modernističkog
kipa Konstantina Brankuzi-ja. Svuda po gradu su njegova
djela, pa se može reći da je Targu Jiu grad Brankuzi-ja kao
što je Barcelona grad Gaudija.
U parku gledamo posljednje djelo Konstantina Brankuzi-ja iz
1937, „Beskonačni stup“, dio UNESCO baštine, od fontalumita
(kombinacija metala i betona). Zahvalnost je herojima iz Prvog
svjetskog rata koji se nisu vratili.
Konstantin Brankuzi (Konstantin Brankuši, rum. Constantin
Brâncuşi; Hobica,19. 2. 1876 – Pariz 16. 3.1957) je bio rumunjski
kipar koji je radio i stvarao u Francuskoj i Rumunjskoj. Jedan je od
najutjecajnijih kipara s početka XX stoljeća. Smatra se da je u
tradiciji modernizma razvio skulpturalnu apstrakciju i otvorio put za
nadrealizam i minimalizam 60-ih godina. Negova djela se nalaze
u muzejima širom svijeta, počev od Francuske, SAD, Rumunjske
i Austrije. Mnoštvo spomenika u gradu Targu Jiu, poznatih kao
„Put heroja”, stavljeno je na popis svjetske baštine u Europi.
Ulazimo u lijepi park sa Park sa delima kipa konstantina Brankušija,
kroz Kapiju poljubaca, sa znakom jedinstva muža i žene
(opraštanje na odlasku u rat).
U parku je Stol tišine, kao posljednji porodični ručak prije
odlaska u rat, sa 12 stolica, kao 12 apostola.
.
Obilazimo divan park pored rijeke Jiu sa djelima kipara.
Preko mosta prešli smo u otočki park, „Parc insulita“.
Nakon Herkulove banje, prelijepim planinskim predjelima
vozili smo se prema manastiru Tismana.
Ponegdje smo viđali rode
Bližimo se kompleksu manastira Tismana.
Na ulazu u manastir je Muzej nacionalne banke, "Muzeul Tezaurul
BNR“, muzej bogatstva i zlata rumunjske države. Tu su čuvane
rumunske dragocjenosti tokom II sv. rata. Rumunjska ima mnogo
rudnika zlata. Manastir je odabran da bude riznica, jer je obnavljan
nakon požara, što je maskiralo prebacivanje zlata pod tajnom
šifrom „Neptun“. Kamionima su prevezene 192 tone zlata.
Ulazimo u vlažnu podzemnu pećinu. Sada se u muzeju nalaze
makete, a originali su na sigurnom.
Slikamo sanduke sa zlatnim polugama.
Slikamo se sa čuvaricom blaga.
Obilazimo pravoslavni ženski manastir Tismana iz 14. stoljeća, jedan od
najljepših i najstarijih manastira u Rumunjskoj. Posvećen je Bogorodici.
Gradio ga je monah Nikodim, ali isprva nije dekorirao unutrašnje zidove
crkve, već ih je obojio oker bojom sa cvjetnim i geometrijskim motivima.
Prva višebojna freska je naslikana u 16. stoljeću, 1564 godine.
Sadašnje freske ostavljaju nas bez daha.
Upućujemo se kroz nacionalni park, kanjonom rijeke Jiu (Žiju)
ka manastiru Lainici
Manastir je osnovao monah Nikodim u 14 veku. Ime manastira
vjerojatno potječe od stare grčke riječi „lainos“ u smislu:
kameni, pa se može prevesti kao prolaz kroz stjenovite planine.
Još smo na sjeveru Rumunjske. Gdje nas danas vodi put?
Napuštamo Baia Mare. U daljini vide se vrhovi Karpata u
oblacima.
Prolazimo prelijepim krajolicima.
Nakon 2,5 sata vožnje stižemo u mjesto Viseu de Sus.
Vikendom vlak polazi u 9 h i mi stižemo u minut do 9! No srećom, zbog
velike gužve ubacili su dva polaska, pa polazimo vanredno u 10.
Tu je stanica jedinstvenog vlaka, Mocanita (čita se mokanica).
Radi se o posljednjim parnim lokomotivama u Europi, koje su
u funkciji, vuku vagonekoji prevoze drvo, a vikendom turiste.
The Carpatian Forest Steam Train, pruga uskog kolosijeka je
izgrađena 1932. Njome saobraća kompozicija koju vuče parna
lokomotiva. Od prvobitnih 46 kmpruge danas se u turističke
svrhe koristi 21 km sa visinskom razlikom od 536 m.
Duga i neudobna vožnja sa čestim pauzama pored nabujale i brze rijeke Vaser.
Mladi kondukter provjerava karte
Ova stabla čekaju prijevoz
Na odmorištu je organizirano posluženje, a naša predstavnica je naučila
i rumunjske igre.
Nazad ide nešto brže. Prava vožnja u jednom smjeru je
nešto kraća od dva sata, a od polaska do povratka trebalo
nam je šest sati.
Pauza za kavu i odličan sladoled od dinje u hotelu
“Gabriela” na izlazu iz Viseu de Sus.
Počinje kiša. Prolazimo selo gdje na mostu prestaje Maramureš
i počinje Transilvanija. Lijepi planinski predjeli. Idemo ka Kluj
Napoca, centru Transilvanije.
Jedva se vide smjerokazi od kiše
Konačno, Kluj Napoca, popularnije Kluž i zasluženi odmor u "Royal Classic",
hotelu koji mogu preporučiti
Za kraj puta, obilazimo centar prelijepog grada Kluj Napoca,
kraće Kluj (Kluž), koji je prijestolnica Transilvanije, jedne od
većih oblasti Rumunjske.
Episkopska pravoslavna crkva, koju zovu Mitropolija, zidana
1930-1939. Puna je vjernika. Liturgija u tijeku. Rumunji su vrlo
religiozni, nedjeljom se svečano obuku i odu u crkvu, a poslije
na ručak u restoran, jer se nedjeljomne radi, pa ni ne kuha.
Ispred crkve je spomenik revolucionaru
Avram Iancu, 1824-1872.
Prekrasna zgrada opere i kazališta.
Vučica, dar grada Rima gradu Kluju.
Gradska kuća.
Spomenik Ioan Ratiu koji je prvi zatražio samostalnost Transilvanije nakon
unije sa Vlaškom. Misao na spomeniku: “Postojanje jednog naroda
se ne diskutira nego potvrđuje”.
Velelepni spomenik legendarnom kralju Matijašu Corvinu (Mathias Rex),
koji je rođen u Kluju,
Najveća rimokatolička katedrala u Rumunjskoj, crkva Sv. Mihajla
(Biserica Sfantul Mihail)
Idemo u stari dio grada, do kuće Matijaša Corvina.
Odmor uz odličnu kavu u “Bistro Viena” sa visećim điranama.
Prolazimo zidine starog Kluja.
Čeka nas 500 km puta do Beograda.
Prelazimo rijeku Mures.
Put kroz lijepu ravnicu omeđenu brdima.
Odmor uz mici (miči), čevapćiće, u drumskom restoranu. Konobarici
nije bilo jasno kad smo tražili nasjeckanu kapulu uz njih. A nama nije bilo
jasno zašto njoj nije jasno.
Prati nas oluja. Munje nisam uspjela slikati.
I nezaboravna rumunjska avantura se bliži kraju...
U prodavnici tepiha:- Dobar dan. Imate li neki tepih za dečiju
sobu na kome se neće videti kad ga isprljaju.
- A koliko dece imate?
- Sedmoro.
- Mislim da je onda bolje da asfaltirate sobu.
Maramureš (rum. Maramureş) je oblast za sjeverozapadu
Rumunjske. Ime „Maramureš“ je rumunjskog podrijetla i znači
„Veliki Mureš“. U pisanim dokumentima prvi put se spominje
1199. Oblast rumunjskog Maramureša predstavlja danas
najudaljeniji dio rumunjske države od prijestolnice Bukurešta.
Maramureš obuhvata dvije velike doline (gornje Tise i središnjeg
Samoša). Na jugu i sjeveru granica je prirodna u vidu planina iz
Karpatskog sistema, na istoku se nalazi klisura, koja odvaja ovu
oblast od Transilvanije, a na jugozapadu Samoš odvaja Maramureš
od Krišane. Čeka nas zanimljiv i dug put duž granice sa Srbijom,
pa Mađarskom pa Ukrajinom.
Živopisne brdske predjele presijecaju rijeke izuzetno bogate vodom.
Maramureš je od davnina poznat po drvodjeljstvu, odnosno izgradnji
kuća i crkava od drveta. Na listi UNESCO nalazi se osam crkava
iz Maramureša. Glavni grad je Baia Mare.
Većinsko stanovništvo rumunjskog Maramureša su Rumuni (oko 2/3),
ali postoji značajna mađarska manjina (oko 25%), dok Ukrajinci čine
oko 3%. Rumuni su tradicionalno stanovnici planinskog i brdskog
dijela Maramureša ka istoku, a Mađari nizijskog, zapadnog dijela
uz granicu sa matičnom državom. Ukrajinska nacionalna manjina
živi na sjeveru pokrajine uz granici sa Ukrajinom. Pored njih ovdje
u znatno manjem postotku žive i Nijemci i Romi.
Kad vidite ovakve kapije, znate da ste u Maramurešu
U Baia Mare s ovog mjesta, ispred Etnografskog muzeja, pruža se
lijep vidik na sabornu crkvu, najviši toranj u Rumuniji i Stefanovu
kulu u starom dijelu grada.
Najbolje se običaji, nošnja i svakodnevne navike upoznaju u
Etnografskom muzeju, pa idemo vidjeti kako Maramureš živi.
Suvremena kuća u Maramurešu izgleda ovako. Drvena i ukrašena visećim
điranama.
A nakon muzeja ići ćemo u tipično selo, u muzej sela.
Svaki kraj ima nešto po čemu je posebno poznat. Rumunjska treba
postati poznata po zgradama bez grafita, lijepim parkovima i dječjim
igralištima
A poznata je po dvorcima Transilvanije i po svemu čime je bogat
Maramureš. On je poznat po drvenim crkvama i Veselom groblju o
kojem će tek biti riječi.
Kroz prelijepe krajolike vozimo se u Surdesti, gdje se nalazi
prva od dvije drvene crkve pod zaštitom UNESC-a. Obje su
posvećene Sv. Arhangelima Mihailu i Gavrilu. Crkva se
kaže biserica (biserika).
Crkva u Surdesti je doskora bila najviša drvena crkva u Evropi, sa tornjem
čija visina iznosi 54 m, a ukupna visina 72 m i držala je taj rekord sve dok
nije podignuta nova crkva u Sapanci, koja je visoka 78 m. Drvena crkva u
Surdesti je sagrađena 1766. godine. Grkokatolička je. Prekrivena je
sivkastim ćilimima i ukrašena vezenim peškirima, vrlo lijepa.
Nije korišten nijedan metalni čavao, svi su drveni.
Ulaz 5 RON (leja), teoretski se slikanje dodatno plaća, to ipak
nisu naplatili.
Nastavljamo u selo Plopis gdje se nalazi druga
drvena crkva pod zaštitom UNESC-a, građena
1798. Pješačimo strmim putem.
Ulaz se ne naplaćuje, slikanje je dozvoljeno.
Siromašnija je crkva. Pravoslavna. Palimo svijeće.
Još malo divljenja izuzetnoj tehnici gradnje...
Jedna od najvećih atrakcija svijeta je Veselo groblje. Ovo
groblje je na prvom mjestu po posjećenosti u Europi, a u
svijetu je popularnija jedino Dolina kraljeva u Egiptu.
Da bismo tamo stigli, vozimo se preko planinskog prevoja
Karpata.
Prelazimo rijeku Izu.
Prolazimo Sigethu Marmatei (Siget Marmatei) na ušću rijeke
Ize u Tisu.
Stižemo u selo Săpânţa (Sapanča) samo 3 km od granice s Ukrajinom.
Prolazimo kroz plavu kapiju, koja najavljuje glavnu atrakciju sela.
Ovaj neobičan običaj ukrašavanja križeva
započeo je slikar naivac, Stan loan Patras
koji je sagradio prvi ovakav spomenik
davne 1935. On je do svoje smrti 1977.
godine napravio preko 800 spomenika.
Groblje, rad lokalnih zanatlija, čuveno je po drvenim križevima
uglavnom plave boje sa duhovito sročenim epitafima i slikama
u naivnom maniru, koje prikazuju karakteristične scene iz
života pokojnika.
Seljani su prikazani bojama koje imaju tačno određeno značenje:
svjetloplava zvana “Plava Sapanta” znači nadu i slobodu, žuta
predstavlja plodnost, zelena život. Crvena boja označava strast,
a crna brzu i iznenadnu smrt.
Danas je Veselo groblje muzej na otvorenom, turistička atrakcija
i dragocjen izvor prihoda za selo. Ovdje vjeruju da je smrt svečani
i veseli čin, što ima veze sa lokalnom Dakijskom kulturom.
Grobovi su specifični jer imaju šarene slike koje prirodno i
poetično opisuju ljude koji su tamo pokopani. Oni često
prikazuju prizore iz života preminulog, pa i način njegove smrti.
Svakodnevni život pokojnika takođe je tema na nadgrobnim pločama.
Moguće je vidjeti muškarca na traktoru ili ženu kako prede vunu.
Očigledan je i napredak i promjene u načinu života mještana jer su na
starijim grobovima prikazani brojni konji, dok su na novijim više
zastupljeni automobili.
Ovo je jedan od najčešće slikanih križeva.
Nastavljamo u selo Barsana (Bârsana), do manastira Barsane,
pod zaštitom UNESC-a. Prvo se osvježavamo u lijepom restoranu,
pa se penjemo do manastira.
Šarmantno selo krasi predivan manastirski kompleks izgrađen
od drveta i kamena, smješten na blagom uzvišenju i okružen
divnim voćnjakom. Zbog svoje ljepote i duhovne važnosti
manastirski kompleks Barsana nalazi se na UNESCO listi
svjetske kulturne baštine.
Manastir je osnovan početkom 14 stoljeća, da bi bio potpuno
uništen 1791. godine. Nakon više od 200 godina manastir je
kompletno obnovljen i danas privlači veliki broj posjetitelja i
vjernika. Posvećen je dvanaestorici svetih apostola.
U sklopu kompleksa otvoren je muzej u kome se
nalazi kolekcija starih knjiga i ikona. Manastir
je ženski i u njemu trenutno boravi 11 monahinja
koje vrijedno rade i održavaju manastirski
kompleks. Evo ih u povratku s polja.
Prelijep kompleks sa tri crkve i konacima, sve u visećim
điranama i ružama. Glavna crkva je prelijepo oslikana.
Idealno mjesto za odmor.
Današnja Rumunjska može se podijeliti na nekoliko zemljopisnih
cjelina: Delta Dunava, Dobruđa, Moldavija, Vlaška (koja se dijeli
na Olteniju i Munteniju), Transilvanija, Maramureş,
Crişana i Banat (istočni).
Na granici, prijelaz Moravita, malo su duže gnjavili.
Sat puta od granice prolazimo kroz Temišvar, prelijep grad kulture
Cilj nastavka puta je Oradea. Nastavljamo prema Aradu
Oradea (mađarski: Nagyvárad, kolokvijalno također Várad,
glavni grad pokrajine Bihor i regije Crisana. U pisanim se
dokumentima prvi put pominje 1133. godine. kao rimsko
naselje Varadinum.
Obilazak užeg gradskog jezgra kojim dominira Gradska kuća i gradska biblioteka,
A kad pređemo reku Brzi Kereš, Ferdinand skver, sa prelijepim
kazalištem koji je projektirao isti tim kao bečku operu
Slikamo se sa statuama pjesnika Oradee
Vraćamo se ka busu i obilazimo sinagogu koja se obnavlja. Oradea
ima veliki značaj za židovsku zajednicu. Prvi Židovi su se naselili
tijekom 15. stoljeća, što je jedno od najranijih naseljavanja židovskog
stanovništva na tlu današnje Rumunjske. Prije rata Oradea je imala
45000 Židova. Tijekom svibnja 1944. Gestapo je sproveo deportacije
Židova u nacističke koncentracione logore Auschwitz i Dahau.
Vratilo se samo 3000.
Sve do Satu Mare je Crisana, a od tog grada je Maramureš,
oblast bogata drvetom, sa vještim tesarima. Krajolik je valovit.
I konačno, nakon duge vožnje duž srpske pa mađarske granice,
stižemo u Baia Mare (Velika banja), centar Maramureša. Naš
hotel "Europa" okrijepio je umorne putnike
Zaslužili smo odmor, a sutra nastavljamo
istraživanje Maramureša.
Stigli ste na aerodrom Leonardo da Vinci, Fiumicino, kako od
aerodroma do hotela? Najlakše je uzeti taxi, do bilo koje destinacije
u Rimu fiksna cijena 48 E. Uzima se bijeli taxi, na kojem piše
Roma ili Roma capitale ili SPQR. Ima dosta ilegalnih taksija koji se
bore za putnike. Varijanta 2: odlično organiziran bus Terravision
(5E), koji od aerodroma vozi do glavne stanice Termini, a odatle
metroom (pojedinačna karta 1,5 E) do željenelokacije.
Varijanta 3: vlak od aerodroma do Termini. Kad dolazite prvi put,
lakše je s kuferom taksijem stići do hotela, nego se lomatati po
vlaku i metrou. Stigli ste do hotela. Ljubazni recepcioner odlučuje
nas smjestiti u 11 iako se novi gosti smještaju poslije 14h. Onda
se dan može iskoristiti.
Ne zaboravite: Svi putevi vode u Rim!"
Nakon dvadesetak minuta pješačenja duž via Ottaviano, uz
presijecanje agenata koji nude Vatikanske muzeje (u koje se ne
ulazi s trga, nego baš iz ulice Ottaviano na Porta angelica),
stižemo na bočni ulaz u Vatikan, Citta del Vaticano. I odmah sudar s
nepreglednim kolonama turista koji čekaju u redu za ulaznice.
Kupujemo Omnia vatican and Roma card i naredna tri dana žuti
panoramski autobus "Roma christiana" bit će naše glavno
prijevozno sredstvo
Šetnja duž Via Conciliazione (ulice pomirenja), kojom se ulaz
u Vatikan
Vrijeme je za tipično talijanski ručak. Lazanja, jedno od
najpoznatijih jela čuvene talijanske kuhinje, ima dugu povijest.
Starogrčku riječ “lasagnum”, koja se odnosila na jelo ili posudu,
preuzeli su Rimljani i vremenom je dobila oblik “lasagna” i
koristila se za označavanje jela sastavljenog od slojeva
različitog nadjeva između redova ravne tjestenine
Pješice idemo do Castel Sant’ Angelo (detaljan obilazak ostavljamo za kasnije)
pa preko mosta Ponte Sant’ Angelo, s prelijepim skulpturama
Na trgu Torre Argentina hvatamo naš bus do Piazza Venezia,
jednog od najljepših rimskih trgova. Dominira prekrasan
Complesso del Vittoriano, izuzetne ljepote, ljubav na prvi pogled
Nalazimo staru domaćinsku slastičarnu sa odličnim
sladoledom, “Bar Brasile”. To će biti večera.
Sutradan smo se zaputile se preko lijepog bijelog mosta Ponte
Vittorio Emanuele II
i ukrcale u panoramski bus Roma Christiana. Moderan grad
je prožet iskopinama
Prolazimo Pz Venezia i dominantni kompleks Vittoriano
i na dnu trga izlazimo, da bismo se zaputile uskim ulicama
do jedne od najpoznatijih fontana na svijetu, sa neslućenom
gužvom oko nje
Naravno, to je fontana di Trevi, najveća barokna fontana u
Rimu (visine 26.3 m i širine 49.15 m). Sagrađena je u 18. stoljeću.
Usred fontane je postavljena dominantna skulptura Neptuna,
vladara mora, koji upravlja kočijom u koju su upregnuta dva morska
konja, dok se s bočnih strana nalaze Tritoni, Neptunovi sinovi,
morski borci. Lijevi pokušava obuzdati konja, dok drugi mirno
vodi konja. Skulptura sa lijeve strane Neptuna predstavlja obilje,
a zdesna zdravlje.
Prema legendi, bacite li kovanicu u predivno barokno djelo
arhitekte Nicole Salvija, u Rim ćete se sigurno vratiti. Obično se
bacaju dvije kovanice preko ramena - prva, za vašu želju,
a druga za ponovni povratak u Rim. Fontana je bila scena
brojnih filmova snimljenih u Rimu, npr. Praznik u Rimu, La dolce vita.
Od fontane se teško odvojiti, ali prošetajmo još malo do Pz Venezia
gdje nas čeka sladoled na već izabranom omiljenom mjestu.
Treba nam mali odmor do nastavka drugog dana.
Kad smo došle u Rim, ovu smo tvrđavu ostavile za kasnije,
ali narednim putnicima savjetujem da baš odavde krenu u
obilazak Rima. Razlog? Dobija se kompletan uvid gdje ste,
orijentacija u svim pravcima u Rimu i cjelina svega što ćete
vidjeti, a na najlakši način.
U Anđeosku tvrđavu ulazimo na Roma pass, jer nam je to druga atrakcija
na koju imamo pravo bez dodatnog plaćanja.
Castel Sant' Angelo - Anđeoska tvrđava ( ili Mausoleo di Adriano).
Cilindrična građevina na kvadratnoj osnovi građena je od 135.
do 139. godine kao mauzolej cara Hadrijana, na obali Tibra
(talijanski: Tevere). Tijekom 10. stoljeća pretvoren je u tvrđavu, a
u srednjem vijeku je pregrađivan, dorađivan i s Vatikanom spojen
dugim podzemnim hodnikom. U doba Papinske Države služio je
kao vojarna, riznica, arsenal. Tu je bio zatočen i Giordano Bruno.
Sant'Angelo je priča o vječnom gradu gdje prošlost i sadašnjost
izgledaju neraskidivo povezani.
Obilazimo donji krug do katapulta sa đuladima,
jako lijep pogled na sve strane.
Penjemo se.
Ulazimo u Sala del Tesoro sa prelijepim stropom
Penjemo se na terasu,
odakle pravim fotke redom slijeva nadesno kao panoramu
(Na terasi na vidikovcu su objašnjene sve bitne lokacije).
Vatikan
Bijeli most Ponte Vittorio Emanuela II
Ponte Sant' Angelo
Palazzo di Giustizia
Zumirala sam vatikanske muzeje.
Ulazimo u bogate muzeje
Sjedamo u bar dvorca na kavu s galebom,
uzimamo Caffe Marocchino i torte,
Galeb nas prati i rado uzima kolač (kava s galebom,
Caffe con un gabbiano, reče konobarica).
Taman mislimo da smo sve vidjele, naiđe novi muzej
Svega tu ima
Na kraju kao šlag na torti, lijepa slika anonimnog autora
Veduta del Tevere con Castel Sant’Angelo e San Pietro.
Rado ćemo ponovo doći i odavde započeti obilazak.
Najbolji savjet pred polazak u Rim stigao je od prijatelja: "Samo
diši dubokojer ponekad zastane dah...." U Vatikanskim muzejima
nam je zastao mnogo puta.
Vodič veliku grupu vodi kroz Porta angelica izvan zidova
Vatikana do ulaza u Vatikanske muzeje, 20 minuta pješice.
Vatikanske palače su impresivan zbir zgrada s 1400 soba,
dvoranama, muzejima, galerijama, bibliotekama, kapelama,
hodnicima, dvorištimai vrtovima, bogate raznim umjetničkim blagom.
Kopija Michelangelo-ve Piete.
Annunciazione, Almerico da Ventura, renesansni slikar
Madonna col Bambino- Marco Palmezzano, jako lijepa
La Madonna col Bambino- Perugino (col= con il)
Ulazimo u prekrasnu salu tapiserija, nema slikanja s blicem
Idemo dalje. La fortuna trattenuta da Amore
Giovanni Francesco Barbieri- prelijepa
Adamo ed Eva nel paradiso terrestre –Wenzel Peter
Izlazimo u dvorište (na prvoj fotki je ono na bazi pravokutnika
Vatikanskih muzeja).
pa u Museo Pio Clementino
Sala Rotonda sa ogromnom posudom od porfira
Nastavljamo hodnicima Vatikanskih muzeja sa fantastičnim lučnim oslikanim stropovima.
Ulazimo u Sikstinsku kapelu, čuvari utišavaju masu ljudi. Ne smije
se slikati. Ovdje smo disale duboko, jer je pred djelom genija,
Michelangela, zastajao dah.
Cijeli kompleks neopisive ljepote obišle smo za tri sata. Premalo
vremena.
Zakazana nam je bazilika Sv. Petra pa moramo dalje.
I konačno, šlag na tortu! Prije izlaska ostala sam bez teksta pred
stubištem koje sam jako željela vidjeti. Najljepše spiralno stubište
na svijetu, Bramante stubište, nije projektirao Bramante, već je
njegov dizajn iz 1512. godine inspirirao arhitektu Giuseppe Moma
da 1932. godine napravi revolucionarno spiralno stubište.
Danas dvostruka mramorna spirala osigurava brojnim posjetiteljima
Vatikanskog muzeja nesmetano cirkuliranje u oba pravca, a da se
nikome ne zavrti u glavi.
Jednom je ženska nervna stanica zabunom došla u mušku glavu.
Gledala je okolo i osvrtala se po muškoj glavi, ali bila je prazna.
-Hej, ima li koga ovdje? - vikala je ženska nervna ćelija.
Počela se već zabrinjavati i osvrtati se, malo je jače zavikala:
- HEJ, postoji li ovdje koja živa stanica u mozgu, javite se!?
Nitko nije odgovarao, već se počela osjećati jako usamljeno i
pokušala je i posljednji put jako zavapiti...
-Hej, ima li uopće koga ovdje??!!!
Napokon je čula glasić, vrlo udaljen od nje, kako govori:
-Mi smo svi dolje! Dooolje!
Odlučio Mujo položiti vozački, pa upiše autoškolu i na jednom satu
vožnje stane na benzinskoj pumpi. Dođe do njega prodavač da mu
natoči gorivo i kaže mu kroz otvoren prozor:
- Jarane, moraš ugasit' motor!
Mujo se nasmija:- Jarane, ugašen je, to se instruktor trese!
Bio mali Ivica na satu vjeronauka i kaže vjeroučiteljica:
- Neka svi dignu ruke koji žele ići na nebo.
Svi su dakako digli ruke osim Ivice.
- Zar ti ne želiš na nebo?
- Mama mi je rekla da poslije vjeronauka odmah dođem kući.
Mladi liječnik dođe raditi na selu kako bi zamijenio starog liječnika
pred mirovinom. Stari liječnik predloži mladome zajedničke kućne
posjete kako bi se ovaj upoznao s mještanima.
U prvoj kući je mladi liječnik pažljivo slušao kako stari liječnik i
sredovlečna gospođa raspravljaju o vremenu, o unucima i najnovijim
crkvenim novostima. Nakon nekog vremena stari liječnik upita
gospođu kako se osjeća. Ona odgovori kako ima lagane bolove
u trbuhu. Liječnik na to odvrati kako je sigurno pretjerala sa
svježim voćem. Nakon izlaska iz kuće mladi liječnik upita staroga
kako je tako brzo postavio dijagnozu bez da je uopće pregledao ženu.
"Nisam je ni morao pregledati. Sigurno si primijetio da sam ispustio
stetoskop na pod. Kad sam se sagnuo, pogledao sam uokolo i opazio
dvadesetak kora od banane u kanti za otpatke. To je moralo
uzrokovati nekakve smetnje."
Zadivljeni mladi liječnik upita starog može li on pokušati postaviti
dijagnozu u sljedećoj kući i ovaj pristane.
U sljedećoj kući živjela mlađa udovica. Nakon par minuta razgovora
o vremenu, djeci i crkvenim novostima, mladi lekar upita udovicu
kako se oseća u zadnje vrijeme. Ona odgovori da je vrlo umorna i
da nema energije kao nekad. Mladi liječnik nakon toga reče kako
se ona sigurno preopteretila radom za crkvu te bi bilo dobro da se
malo odmori od toga.
Kad su izišli iz kuće stari lekar reče kako je dijagnoza vjerojatno
točna, ali ga zanima kako je mladi kolega došao do toga.
Baš kao Vi, ispustio sam stetoskop na pod. Kad sam se sagnuo da
ga uzmem, ugledao sam svećenika kako se skriva ispod kreveta."
S koje ćemo strane na Hvar? Sa zapadnog rta? Onda ćemo
ući u Jelsu. Bližimo se Hvaru.
Ostajemo jedan sat u Jelsi.
Dovoljno za šetnju
Pa kroz lavirint kala
Vrijeme je za sladoled
... i da poslušamo klapu koja vježba.
No baš zbog te klape zanijela sam se, prijateljice također,
i mi smo zakasnile na brod. Već se okretao u luci... Srećom nas je
kapetan spazio i vratio brod. Eto, prvi put u životu kasnim, i to
se nekad mora desiti!
A na istočnoj punti Hvara je Sućuraj i moje djetinjstvo. Do Sućurja se
najlakše dolazi trajektom iz Drvenika. Kad se iskrcate iz trajekta
već ste u Sućurju, trajektno pristanište je jako blizu centra mjesta.
Trajekt polazi iz Drvenika
Pola sata prijatne vožnje.
Vidimo prekrasnu Lanternu Sućurja na punti Hvara.
Evo Sućurja, preslatkog mjestašca na punti Hvara.
Kako volim ove stijene!
Groblje gdje moji dragi spavaju vječni san...
Tvornica koja je hranila selo, sada skromno ribogojilište.
Ovdje su moji... Kod Fortice.
Fortica
Mjesto gdje svaki dio podsjeća na djetinjstvo. Ovdje sam
provodila mnoga ljeta kao dijete, u mom siromašnom, ali
nesputanom djetinjstvu.
Prođimo Gornjom Bandom do mojih
Šetamo divnim mjestom mog djetinjstva, Sućurjem. Nazvano
je po zaštitniku mjesta, Sv. Jurju.
Ovdje su me u petoj godini za pletenice izvukli iz mora ispred
parobroda koji polazi.Tada mi je duga kosa spasila život.
Obožavam ove kamene stepenice koje vode u Gornju bandu
Djelomično je sačuvana i stara venecijanska tvrđava ("fortica")
iz 1613. godine.
Eh, geni moji od kamena i mora...
Ovdje ćemo položiti cvijeće...
Šetam prijateljice do Lanterne, u kojoj sam se igrala kao dijete,
jer mi je barba bio svjetioničar, a sada je to kuća za odmor.
Nastavljamo do kamene plaže Bilina.
Evo mjesta za pravi odmor...
Ručak s pogledom na trajekt, pa još malo šetnje.
Nastavljam pokazivanje Sućurja. Obilazimo Gornju bandu,
posjećujemo kuću u kojoj smo nekad živjeli. Kapar ju je prekrio.
U Gornjoj bandi divne kamene kuće propadaju i kapar
ih osvaja
Gustirna je još tu, iz vremena dok selo nije imalo vodovod
Idemo do luke
Galebovi se odmaraju na moru
Kad ribar čisti ribu, bit će ručka i za galebove i za mace.
Idemo u Donju bandu.
Trajekt se vraća u Drvenik.
S ponistre se vidi- ne Šolta nego Korčula i Pelješac.
Da li je dovoljno reći da je Makarska najljepše mesto na svijetu,
gdje sam rođena 100 m od mora? Dovoljno.
Smatraju je najljepšim malim gradom na Jadranu, a mene ne morate
pitati da li tako mislim, meni je svakako najljepša. Tu sam rođena,
100 m od mora, u nekadašnjoj bolnici koja je bila u krilu franjevačkog
samostana. Danas je to ponovo samostan, a bolnica je premještena
pa ukinuta.
Makarska je dobila ime po selu Makar. Smjestila se na padinama
visokog Biokova koje kao da izranja iz mora i štiti svoju mezimicu.
Nastala je se u prirodnoj luci između dva poluotoka, Sveti Petar
i Osejava.
Svom prelijepom položaju zahvaljuje omiljenost među turističkim
destinacijama. Centar je Makarske rivijere, skupa gradića dragulja
na Jadranu. Danas ima oko 12000 stanovnika.
Njeno srce je Kalalarga, stara široka ulica, sa kaletama koje se
granaju iz nje.
Tu smo svraćale i na gastronomska uživanja u restoranu „Gastro
Diva“, koji je osnovala bivša blogerica.
Ulica izlazi na centralni Kačićev trg, nekad sa velikim vrtom, đardinom,
a danas je to kamena ljetna pozornica.
U centru trga je spomenik fra Andriji Kačiću
Miošiću i crkva Sv. Marka.
Morate prošetati rivom i dočekivati brodove.
Na rivi svakako trebate vidjeti spomenik turisti, djelo kipara
Nikole Šanjeka. Lokalni galeb Jura, važna turistička
znamenitost, pokazuje grad upravo prispjeloj turistkinji.
Nezaobilazan je legendarni brod „Makarski Jadran“ kojim upravlja
kapetan Mito Mravičić. U ljetnoj sezoni brod vozi turiste po otocima,
a zatim se na njemu večerava bogat riblji izbor.
Prve večeri smo pozdravile šarmantnog kapetana (mog
školskog druga) i njegovu dragu suprugu.
Makarski Jadran je najveseliji brod za koji ste čuli. Isplovljava uz
muziku i cijelo vrijeme plovidbe kapetan Mito pušta muziku
posvećenu pojedinačno svim nacijama na brodu.
Novijeg je datuma lukobran koji je pregradio i zaštitio makarsku
luku, a sada je nastavak šetnice i mjesto odakle se prave lijepe
fotografije Makarske.
Smjestiti se možete u luksuznim hotelima
i u privatnim apartmanima, od kojih svakako
preporučujem apartmane Tamburović.
Kupati se možete na Osejavi, na velikoj gradskoj plaži,
na lokalnim plažama, na kamenim plažama Sv. Petra
i na plaži Nugal.
Čarobni svijet školjki je davno očarao fra Jure Radića, znanstvenika
svjetskog glasa, koji je osnovao Malakološki muzej Makarska.
To je je moj svijet od malena i nema prostorije u mom domu u
kojem nema bar jedne školjke. Unuke sam od najmanjih nogu
učila kako se u njima "sluša more" i to im je omiljena zabava.
Slušate li vi more u školjci?
Nefrolog u toku svog rada stalno surađuje s kirurzima, jer bez
njih ne bi mogao početi dijalizu, ni peritonealnu (preko trbušne
maramice) ni hemodijalizu (preko aparata). Uvijek sam se s
njima lako sporazumijevala. I desi se moje dežurstvo, dovoze
mi Radenku, mladu ženu od 28 godina sa zapuštenom uremijom
(otkazivanjem bubrega), jedva živu. Kalij joj je bio 9,2 mmol/l,
a gornja granica je 5,3. S tim se kalijem umire, srce samo
prestane da radi. Odmah zovem dežurnog kirurga, tu je Zoki,
nešto stariji od mene. Zna da plasira cjevčicu za peritonealnu
dijalizu, ali još ne zna koliko ta metoda vrijedi.
"Zoki, imam mladu ženu od 28 godina i kalijem 9,2. Uzmi
sestru i kirurški komplet za peritonealnu dijalizu, mi otvaramo
operacionu salu i spuštamo bolesnicu, čekat će te sve spremno".
"Doći ću kad završim ovog djedu s ileusom."
"Zoki, dok ti njega završiš, ne moraš dolaziti, ona će biti mrtva.
Odmah!" i spuštam slušalicu. Radenku uvozimo u našu salu, sve
sredimo, kad utrčava Zoki sa sestrom: "Evo, odložio sam djeda!"
Kad je vidio Radenku, nije vjerovao da ona može preživjeti.
Ipak je propisno plasirao cjevčicu i mi smo odmah počeli
peritonealnu dijalizu. Već nakon dvije tri promjene kalij se
spušta ispod granice koja ugrožava život. Ujutro sam smjeni
predala Radenku u dosta solidnom stanju.
Stjecajem okolnosti, vodila sam Radenku kad smo je otpuštali,
u odličnom stanju i sa spremnom AV fistulom, za dijalizu u Ćupriji.
Živjet će tako sljedećih 30 godina i izvesti svoju malu djecu na put.
"Radenka, sačekaj da te netko vidi, pa ideš", rekla sam joj.
Pozvala sam Zokija:"Ako nemaš nešto važno, dođi na kavu i
bombone!" Došao je i pijuckao kavu kad sam poslala po Radenku.
Na vratima se pojavila lijepa mlada žena, već civilno obučena.
"Zoki, poznaješ li je?" pitala sam kirurga.
"Prvi put je vidim u životu!"
Okrenula sam se Radenki:"Radenka, on ti je spasio život. Da
ti nije na vrijeme stavio cjevčicu, ja ne bih mogla ništa!"
Radenka je prišla Zokiju i sa suzama u očima poljubila mu ruku.
Kad je izišla, Zokiju su oči zasuzile.
"Zoki, to je ona mlada žena sa kalijem 9,2. Ide kući svojoj djeci,
a za to može zahvaliti samo tvojoj brzini!"
Nikad se u toku naših radnih vjekova nije desilo da itko pozove
u hitnu konsultaciju Zokija, a da on ne doleti...
Ta se lekcija jednom uči.
-Kako je bilo na sastanku sa onom ljepoticom?
-Polovično
-Kako polovično?
-Pa ja sam došao, a ona nije.
Ja sam sretna osoba...
Svaki dan me neko sretne!!!
Muška muka u doba korone
Usis*o stan, obris*o prašinu, opr*o veš, spremio ručak, sada
sjeo, zapalio i razmišljam, još mi samo treba da dobijem
menstruaciju...
Pečem pile u pećnici već sat vremena, perje nikako da izgori.
Da li sam ga trebao premazati nečim???
Jeste li za kolač?
Šef pita plavušu:-Gospođice, Vi svako jutro kasnite na posao.
Možda nemate budilnik?
-Imam šefe, ali ne vrijedi. On uvijek zvoni dok ja spavam!
U jednom selu glavna zabava je bila u seoskoj kavani.
Seljani su izmišljali razne ujdurme da prevare jedni
druge, ali je sve kvario Pera koji bi uvijek rekao:
"Nije to ništa, moglo je biti i gore!"
Tako seljani odluče da ga namagarče i ispričaju:
"Zamislite, sinoć je Mile otišao u švaleraciju kod Perse,
ali naiđe Persin muž, ubije Mileta i isjecka ga na komade.
Pera se trgne:"A kad se to točno dogodilo?"
"Oko ponoći"
"Aha, pa moglo je biti i gore!"
"Gdje ćeš gore od ovoga?"
"Ja sam kod Perse bio oko deset!"
Došao djed na operaciju kod doktora i doktor kaže sestri
da ga obrije u predjelu genitalija.
Sestra kad ugleda djedinu ogromnu "stvar" reče:
-Djede, ovo ovdje izgleda nekad bio dobar komad!?
-E dijete moje, nekad sam ja mogao da objesim o njega
kantu punu vode i da nosim 200 metara!
-A sad?
-A sad su me izdala koljena!
Pošto još nisam za dalja putovanja, podsjećat ćemo se još malo
na prava putovanja. Iz Rijeke, koju smo posljednju posjetili, treba
skoknuti do Krka.
Grad Krk je obavezan za obilazak.
Baška je ljetovalište. Stara Baška sa kamenim kućama u brdu
rustična i zanimljiva za obilazak.
Upamtit ćete susret sa glagoljicom
Sa Krka idemo u Senj, može?
Obavezno treba posjetiti uskočku tvrđavu Nehaj.
Ima što da se vidi
Pogled je sa prozora lijep sa svih nivoa
Tek na trećem katu nalazi se jedini stari kameni toalet
koji sam vidjela u tvrđavi. Direktno se otvara na zidine. Vidite
li ga desno gore? Čemu je služio? Samo toaletnim, potrebama
stanovnika ili priopćavanju neželjenim posjetiteljima što se
o njima misli?'
Fužine u Gorskom kotaru ljupki su gradić u kom se mirno
živi.
Naročito je pogodno ljeti, jer se možete kupati u jezeru
Bajer (nisam, ali neki jesu)
Voziti se jezerom
Šetati po lijepoj okolini
...a noću dobro spavati, jer su noći hladne.
U blizini je špilja Vrelo, koju vrijedi posjetiti.
Rijeka je jedan od mojih omiljenih gradova, jer me uz nju
vežu samo lijepe uspomene.
Tu sam išla u školu kad je katastrofalni zemljotres
1962. razorio Makarsku
Tu sam studirala na Medicinskom fakultetu, vjerojatno
najbolje organiziranom u bivšoj Jugi. Planove katedre
za anatomiju, koja me namjeravala zadržati, pokvarila
sam nastavkom studija u Beogradu, nakon udaje.
Kad god dođem u Rijeku, prvo obiđem Medicinski
fakultet.
A poslije, zna se, Korzo i oko njega.
I nekad studentski klub Jan Palach, u kome sam bila dio
plesnog inventara.
U Samobor odlazite da vidite sam grad, ušuškan oko
rijeke Gradne.
Kako je dobio ime? "Prema jednoj legendi ime potječe od toga što su
u davna vremena, u šumama pokraj grada (najvjerojatnije Stražnik i
Tepec) navodno rasli su samo borovi. Bila to istina ili ne, danas je veći
dio brda Stražnik pošumljen upravo zimzelenim vrstama, borovima,
jelama i smrekama."
Idete da čujete neki dobar koncert u crkvi sa sjajnom akustikom
...da vidite prelijep ružičnjak
Ili iz razloga iz kojeg sam ja išla: na kremšnite. Najbolje su
"U prolazu", kažu poznavaoci, treba ih slušati.
Tople i topive u ustima, nigdje nisu takve
Možete se popeti do Starog grada
A kad ste već tu, zar nije šteta ne otići na Plešivicu?
Planina je lijepa i pitoma
Ima tu jedan fini restoran "Ivančić", gdje možete sjajno
ručati uz dobar portugizec.
Kolegica mi je dovela kao pacijenticu svoju zaovu
Duku. Trebalo je malo muke dok nismo riješili njen zaglavljeni
kamen u bubregu. U toku komunikacije vidim da ona lijepo
piše. Iako je bila u odmaklim godinama, nagovorim je da uđe
u blogerski svijet. Brzo je savladala pravila bloganja i ušla i u
blogerske knjige.
Tek se onda ispostavilo da Duka želi objaviti svoju knjigu.
Samo jednu, da ostavi unukama. Ali kreativci se ne zaustavljaju,
sad Duka ima objavljenih 15 knjiga i pored solidne starosti,
piše i dalje. Zahvali povremeno kamenu u bubregu koji ju je
natjerao da piše.
Ove godine prvomajski uranak moguć je samo za penzionere
u krugu oko stana. Idemo uraniti!
Hoćemo li kroz park?
Inače vrlo prometna, Ustanička ulica je pusta. Neće kiša?
Ovdje su mi djeca išla u školu.
Pa pored hotela "Srbija". Hoće kiša.
Jednom bočnom ulicom kojom nisam dugo prolazila.
Koliko je parkiranih automobila... normalno bi bili negdje u
prirodi (Ovo je više od propisanih 600m.)
Jesam li vam rekla da obožavam kestene?
Nisam? Obožavam kestene!
Nađe se još poneki cvetak
Prvog maja kiša pada tamo gdje sam ja. Pošto sam ja
ovdje, sasvim logično, otjerala me je kući.
Sjledeće sedmice najavljuju olabavljenje mjera. Vidjet ćemo
za dalje.
Da li je ljepši Prag ili Beč? Isti je model arhitekture.
Težak odgovor. Za nijansu, Prag, zbog Vltave
Prag živi na Vltavi, oko nje i za nju. Nije ni čudo da je
Smetana toliko volio, da ju je ovjekovječio u simfonijskoj poemi
"Vltava", koju nas je profesor muzike učio da gledamo...
Spomenik Smetani postavili su tako da pogledom prati
voljenu rijeku...
Grad hiljadu zlatnih tornjeva...tako su nazvali Prag. Po legendi,
princeza Libuše je snila san o zlatnom gradu sa zlatnim
tornjevima i tražila je onog s kim će ga osnovati. Naišla je
na Pšemislava koji je pravio prag kuće i s njim je osnovala
i dinastiju i grad. Ovo su ostaci njenog grada
Dvorski kompleks Hradčany-Praški dvorac- dominira panoramom
sa desne obale rijeke, na Maloj strani.
U tom sklopu posebno je impozantna katedrala
svetog Vida.
Imala sam odlično društvo na ovom obilasku.
Čuvari moraju biti fakultetski obrazovani
za ovaj posao.
Ispod Hradčana je prelijepa palata Valenštajn
A kad pređete rijeku...ček, ne možete preći tako lako. Morate stati
na Karlovom mostu. Karlov most je najstariji gradski most, ujedno
i najpoznatija gradska znamenitost, a povezuje Stari grad sa
drugom obalom Vltave - Malom stranom.
Morate dodirnuti reljef sa Ivanom Nepomukom i
poželjeti želju
E kad pređete, ulazite u stari grad.
Za šetnju Pragom treba obuti ravne cipele, jer je većina praških
ulica popločana kaldrmom, treba se naoružati dobrom kondicijom
i krenuti u razgledanje tog bisera Europe, jer ovaj grad je raj
za šetače.
Morate vidjeti toranj "Orloj", koji mjeri sve: vrijeme, dane, mjesečeve
mijene i horoskop. Njegov gornji dio pokazuje točno vrijeme i položaj
Sunca i Mjeseca, a donji dio prikazuje praznike, horoskopske znakove i
radove na polju. Na svaki puni sat "Orloj" veselo zvoni i kroz dva
prozora koja se samo za tu priliku otvaraju, prolazi procesija figurica
dvanaestorice apostola. Stotine turista spremno čeka s fotoaparatom.
I obavezno je da svratite u pivnicu na hnedličke
sa gulašem ili butkicu sa pivom. Predlažem restorane
"Mucha" i "Olympia".
Može i "U Pavouka", s programom
Ako se vozite Vltavom, vidjet ćete rasplesanu zgradu,
Ginger i Fred.
Još da pređemo most na Malu stranu.
I s visine pogledamo Prag
Doviđenja, Zlatni grade, možda će još biti prilike...
Danas je međunarodni dan plesa, pa vas vodim u domovinu
valcera. Iz Njemačke selimo se u Austriju. Posjetit ćemo
nezaobilazni biser, Beč.
Mudro je smjestiti se na obodu prvog ringa, pa su vam destinacije
dostupne i noću, ne zavisite od prijevoza. Izabrale smo pansion
iza leđa Rathaus, Residenz.
Preijlepa je Gradska vijećnica, Rathaus
U blizini je Parlament, koji vrijedi vidjeti
Ako krenemo šetnjom, sljedeći je Univerzitet.
Odmorite se u nekom od parkova. Uređeni su besprijekorno,
sa dovoljno klupa. Ovo je Schillerpark.
U Stadtpark se nalazi spomenik Straussu. Svojedobno ga je
Mrvicak uslikao za mene, sećate se?
Ulazimo u prvi ring i obilazimo Betovenov muzej.
Ovdje je Betoven živeo na 4.katu kad je komponirao Mjesečevu
sonatu slijepoj djevojci sa 3. kata, koja je žalila što nije vidjela
mjesečinu. Kad joj je odsvirao, vidjela je mjesečinu...
Nastavit ćemo kroz živopisne ulice s pečatom čuvenog Klimta
I stići ćemo na trg Stephansplatz, sa impresivnom katedralom
Stephandsom.
U nekoj pivnici treba ručati bečke šnicle, naravno.
Odatle je lijepo prošetati uskim ulicama i svratiti u Demel, sinonim
fenomenalne slastičarne. Gledate kroz staklo kako se prave
fantazije od marcipana i uživate u Creme Grenoble...
Nastavite šetnjom do palate Hofburg i posjećujete prostorije u
kojima je živjela legendarna carica Sisi, koju Beč obožava.
U nastavku možete svratiti i u hotel u kom je izmišljena čuvena
Sacher torta (koja, uzgred rečeno, nije ništa osobito)
Provozat ćete se do dvorskog kompleksa Schoenbrunn
Svakako prošetajte do vidikovca Gloriette.
Kad ste sve to obišli, odvezite se do Pratera
A onda u blizini posjetite muzej Straussa, kome se Beč nije
baš adekvatno odužio za slavu bečkog valcera.
Slijedi vam vožnja do Donauturm, odakle puca nezaboravni
pogled na Beč.
Obavezno obiđite kuću koju je projektirao Hundertwasser,
bečki Gaudi.
Spustite se do kanala i popijte kafu na nekom brodu.
Onda imate snagu da još obiđete Leopold museum.
I navratite u Belvedere, gdje se čuva prelijepa
zlatnosrebrna Klimtova "Liebespaar", popularno
zvana poljubac.
Od 15. ožujka u izvanrednom stanju stariji od 65 godina mogli su
da izađu samo u nabavke od 4-7h jednom sedmično. Nabavke
uglavnom rade mlađi. U prvu šetnju su nas pustili u vrijeme
policijskog sata nakon 36 dana, 21.4., od 18-01, na pola sata,
u promjeru 600 m od svog stana.
Ovo je moja druga šetnja. Prizemljena lastavica pravi krug po
svom kraju, to nije viđeno mnogo godina...
Počnimo od vrtića, koje je odmah pored moje zgrade.
Tu su mi djeca od malena bila pitomci.
Nastavimo preko terena gdje su se rado igrali. Kesteni su
procvali, to je novost. Obožavam kestene.
Maslačci su još samo za puhanje.
Vinca se raširila.
Perunike se gizdavo pokazuju,
za White Lilith.
Ovdje se inače snabdijevam
Ustanička ulica je inače jedna od najprometnijih u gradu. Vide se
poneka kola u pokretu i nekoliko šetača s maskama.
U Ulici Vojislava Ilića ovdje se ranije čekalo jako dugo na prijelaz.
Sad bi glatko mogla i kornjača da pređe.
Pogled prema Plavom mostu, na kojem je uvijek gužva.
Sad očigledno nije.
S ovog mesta polazim na izlete. Sad samo sunce ide na izlete...
Nećete vjerovati, ovo je autoput. Nema žive konjskosnažne duše
Samo ljudi s maskama. Nikako da shvate da se maske
nose u zatvorenom prostoru, a ne vani.
Krug završavam kod moje zgrade, naravno. Sve su konjske
snage parkirane, dok se ljudske snage šetaju.
Treba se razmrdati, ali dosadno je, zar ne?
Da nastavim s virtuelnim putovanjima do daljnjeg?
Moja bolnica, u kojoj sam provela cijeli radni vijek, sada
je covid-bolnica i moje osoblje je na prvoj borbenoj liniji
ovog neravnopravnog rata. Pitala sam moju najbolju
medicinsku sestru kako je i gdje je. Evo odgovora,
bez cenzure:
"Poštovanje, moja draga doktorka!
Hvala na brizi. Radim punom parom. Kao u mlade dane. Teško
je jako, ali izguraće se. Dva rata mi nisu bila ovako teška kao
ovaj mesec dana. Neprepričljivo. Kada neko zakuka kako mu je
teško u izolaciji, ja kažem: ne znaš kako je izolacija lepa. Ne možeš
ni znati. Ja znam da cenim čašu vode koju mogu slobodno da
popijem i da počešem nos...da odem u toalet. Tih osam groznih
sati pod opremom....ništa ne može da dočara. Posla mnogo...
posle četiri sata se uzajamno bodrimo da izdržimo. Dehidriramo
jer smo mokri od znoja, usta se speku. O zarazi i mogućnosti iste
moramo da mislimo, a da opet zbrinemo te bolesne ljude.
Ponosna sam na nas sve. Posle posla teturamo do prostorije
za skidanje gde maestralno kolege odrade svaki korak da tako
umorni ne napravimo pogrešan potez....uniforma na nama mokra,
ali kada izađemo na vazduh i udahnemo punim plućima....to je radost
neopisiva. Potom jurimo u zelenu zonu da popijemo vodu.
Za sada je tako i dobro smo prošli. Ipak, niko nema iskustvo sa
ovim... Verujte, ja sam bila mišljenja kao i većina ljudi da je to priča.
Ljudi ne znaju jer ne vide. Pripremali smo se danima. Iseljavali...
sve mislimo: ma nije to to.... Subota, dan kada sam došla na
prepuno odeljenje gde vidite da ljudi u punoj snazi, koji ne znaju
šta ih je snašlo na 15 l O2 hvataju vazduh, a saturacija sve lošija.
I ti premeštaji u anesteziju su me šokirali. Sada jeste lakše jer su
lakše kliničke slike, a i rezultati nisu tako loši. Vrlo brzo smo se
preorijentisali i pulmolozi, epidemiolozi i anesteziolozi su svakog
momenta u toku za svakog pacijenta.
Ovo pričam zaista sa oduševljenjem kao normalan čovek, a o
težini posla i straha i neprospavanim noćima.... neka to ostane iza.
Iako imam mogućnost da se krećem i za vreme policijskog časa,
ja u mojoj izolaciji uživam. Da, nisam sa porodicom....ne bi bilo fer
doneti im nešto. U stanu sam kod moje prijateljice čiji stan
godinama čuvam i stalno se pitala kako da mi se oduži. Sada
jeste za sva vremena....
Setim Vas se često u nekim situacijama i iskopam, šta biste Vi sada
predložili i uradim tako. Od Vas sam usvojila racionalnost
u razmišljanju i reakcijama....praktičnost, ali i da se ne kuka... nego
pokuša živeti u sitnim stvarima koje su uobičajene, a u ovakvim
situacijama velike.
Čuvajte se...to mi je dar. Veliki i najtopliji zagrljaj!"
Prvi školski dan u jednoj američkoj školi. Učiteljica predstavlja novog
učenika Hakira Suzukija iz Japana. Počinje čas i učiteljica kreće da
ispituje: "Sada ćemo vidjeti koliko poznajete američku povijest.
Tko je rekao: "Sloboda ili smrt"?"
Tišina. Samo Suzuki digne ruku i kaže: "Patrik Henri, Filadelfija, 1775. "
"Vrlo dobro Suzuki. A tko je rekao: "Država je narod! ...I kao takva ne
smije nikada umrijeti!“
Opet se javi samo Suzuki:"Abraham Linkoln, Vašington,1863."
Nastavnica se ljutitim glasom obraća razredu: "Treba da vas je sramota.
Suzuki je Japanac a poznaje američku povijest bolje od vas!"
Jedan glas tiho reče: "Jebite se, usrani Japanci!"
"Tko je to rekao?!", vikne učiteljica.
Suzuki digne ruku i kaže: "General Mek Artur, Gvadalkanal, Pacifik,
1942. i Li Ajakoka, Detroit, 1982. na skupštini dioničara Krajslera"
Muk u učionici. Iz pozadine netko dobaci: "Puši kurac".
Učiteljica van sebe povišenim tonom opominje razred: "Sad je dosta!
Tko je to rekao?!"
Suzuki: "Bil Klinton Moniki Levinski, Ovalni kabinet, Vašington 1997 ".
U očajanju jedan učenik se prodere: "Suzuki je govno!"
Učiteljica čupajući kosu pita: "Tko je to rekao?“
Suzuki: "Valentino Rosi, Rio de Žaneiro, Velika nagrada Brazila, 2002".
Razred u histeriji, učiteljica pada u nesvijest kad na vrata ulazi direktor
škole: "U pičku lepu materinu, sve je izmaklo kontroli! Ja ću to sada
da rešim"
Suzuki, iako ga nitko ne pita:
„Željko Mitrović doktoru Konu, TV Pink, Beograd, 2020.“
Ako ideš ulicom i zasvrbi te nos, ne skidaj masku!!!
Sjeti se, kada te zasvrbi dupe, ne skidaš hlače...
Kad bi nas sad testirali na ludilo...
Vidjeli bi šta je PANDEMIJA...
Koliko su me isprepadali, kad kihnem pred kompjuterom,
antivirus se odmah uključi...
Vidjeli smo kako Dunav nastaje, kako se kroti, a sada ćemo vidjeti
kako Dunav ponire.
Idemo u Aach, gdje se nalazi Aachquelle. Ime potječe od latinskog
Aqua= voda.
Poniranje Dunava (njemački: Donauversickerung) je hidrogeološka
zanimljivost u gornjem toku Dunava u njemačkoj saveznoj pokrajini
Baden-Württemberg.
Na dionici od oko 12 km između gradića Immendingen i Möhringen,
okrug Tuttlingen, voda Dunava se gubi u zemlji. Taj fenomen se
naziva poniranje Dunava (Donauversickerung). Podzemnim šupljinama
i kanalima u stijeni voda uvijek teče, ali ljeti, kad omanji, ona se na
površini gubi.
Još jedan fenomen vrijedi spomeniti. Kroz podzemne šupljine i kanale
na tom dijelu dio vode izvire 12 km dalje kao rijeka Aach, koja teče
preko Bodenskog jezera u Rajnu. Tako bi se moglo reći da Dunav
jača Rajnu!
Prelazimo branu...
... i prolazimo kroz Aach.
Iz Aacha se vraćamo u Steisslingen, koji je tada bio baza sinu
i njegovoj obitelji. Uobičajeno je da se živi u mirnijem mjestu,
pa putuje na posao. Prednosti života u Steisslingenu sam brzo
uvidjela.
>
U vrelom danu odlučujem se šetati kroz Steisslingen.
Šetam duž Friedhofstrasse.
Idem do lijepe gradske kuće, Rathaus.
Zanimljivog li izloga!
Obilazim oko crkve.
Piše da je dvorac, a to je privatna vila.
Loza prekriva zid u Bachstrasse.
Simbol mjesta su rode, koje se često viđaju u letu, pa ne čudi
Fontana Narrenbrunnen (rode donose djecu), koju je uradio
Rofert Seigfried.
Sigmaringen sam posjetila samo jednom, pa nemam fotke iz više
dolazaka kao kod drugih destinacija. Zato ću ponoviti postove urađene
prošle godine, ionako većina nije to vidjela.
Prelazimo Dunav u Donautal i krećemo u Sigmaringen,
u pokrajini Baden-Württemberg. Nalazi se u dolini Dunava oko 40 km
sjeverno od Bodenskog jezera.
Impresivni dvorac Sigmaringen je simbol grada. Razvio se tijekom
povijesti od srednjovjekovnog dvorca u kraljevsku palaču.
Dvorac vrijedi vidjeti sa svih strana.
Pređimo cvijećem ukrašeni most preko Dunava.
Tako se lijepo dvorac ogleda u Dunavu!
Ovdje je Dunav ukroćen, postavljena je brana i pored nje riblja
staza, koja nedostaje našim branama.
Ne zaboravimo, Dunav je važna spona Europe...
Svraćamo u lijepi Konditorei –cafe Schön na kolače.
Onda nastavljamo šetnju...
Izvor Dunava sam posjetila samo jednom, pa nemam fotke iz više
dolazaka kao kod drugih destinacija. Zato ću ponoviti post urađen
prošle godine, ionako većina nije to vidjela.
Uputili smo se u Donaueschingen, pa sam se odmah
sjetila Dinaje, koja je svojedobno pisala o ovom lijepom mjestu.
Unuka će mi ubrati detelinu s četiri lista, pa možemo
nastaviti obilazak. Naučila sam je kako se to radi.
U centru gradića je kružni bazen, izvor pritoke Donaubach koji se
još od 15. stoljeća označava kao Donauquelle, ali to ustvari nije izvor
Dunava.
Oko bazena-izvora razne oznake pokazuju koliki je Dunav i kroz
koje sve zemlje protječe na svom dugom putu 2480 od km, dok se
ne vjenča sa Crnim morem. Dunav sada protječe kroz 10 država
ili ih bar djelimično zapljuskuje: Njemačka, Austrija, Slovačka,
Mađarska, Hrvatska, Srbija, Rumunjska, Bugarska, Moldavija
i Ukrajina. Dunav protječe i kroz četiri glavna grada: Wien (Beč),
Bratislava, Budimpešta, Beograd.
Spustimo se do "izvora".
Unuk će za mene ubaciti novčić, da se vratim...
Dunav nastaje istočno, na periferiji gradića, spajanjem dvije
rječice Brigach i Breg. Breg je veći, a ovo je Brigach.
Prošetat ćemo dvorskim parkom kroz Prinz-Fritzi Alee, ali zbog
blatnjavog terena nećemo otići do spajanja rječica.
Davne 2006. došla sam na blog.hr kao komentator na nagovor
prijateljice blogerice, pedeset plus. Na nagovor milord55 otvorila
sam svoj blog. Dugo sam bila Valcer, pa nakon brisanja bloga zbog
interpersonalnih sukoba posljednjih pet godina Lastavica.
Pjesme i priče pisane na blogu dobile su korice u vidu četiri
knjige. Dakle, prvi razlog otvaranja bloga, kreativno izražavanje i razmjena mišljenja s drugim blogerima je ispunjen. Nastavila
sam s putopisima koji također dobijaju svoje korice, u jednom
obliku već ove godine. Ovdje sam objavljivala razne aktualnosti
kada sam smatrala da ih treba podijeliti. Blogovi generalno
propadaju a ovo je jedan od rjeđih aktivnih blog servisa sa
uglavnom kvalitetnom diskusijom. Svakako, na kvalitet komentara
utječem izborom blogera koje čitam i kojima dozvoljavam
slobodan pristup mom blogu.
Zašto se blogeri uglavnom vraćaju na blog i kad privremeno odu?
Jednom bloger, uvijek bloger.
Tamo gdje Rajna napušta Obersee i prelazi u Untersee,
smjestio se udobno Konstanz, samo kućama odvojen od
susjednog švicarskog grada Kreuzlingena. Između prolazi
švicarsko- njemačka granica.
Zahvaljujući mudrom manevru, Konstanz nije rušen u II svjetskom
ratu. Kad se cijela Njemačka zamračivala, Konstanz je blještao,
a saveznici ga nisu smjeli gađati da ne pogode švicarske mete.
Zahvaljujući tome, u Konstanzu ima mnogo lijepog a originalnog
za vidjeti.
Prošetajmo
Ako prošetamo lukom, što preporučujem...
...vidjet ćemo spomenik Imperiji, djelo genijalnog a smjelog
kipara Petera Lenka
Zatim spomenik Zeppelinu, koji je iz Konstanza
Stari samostan je pretvoren u luksuzni hotel.
A kad dođete na most na Rajni, pitate se je li ono tamo more...
Kada sam konačno stigao u godine da odem u mirovinu,
otišao sam u penziono. Gospođa na šalteru me pitala za dokumente
da bih dokazao svoje godine. Potražio sam po džepovima, ali sam
ih zaboravio kod kuće. Počeo sam se izvinjavati i rekao da ću
navratiti sutra. Gospođa na šalteru se nasmeši i reče:- Otkopčajte košulju!
Otkopčavši košulju pokazaše se moje kovrčave sijede dlake.
- To je dovoljan dokaz za mene. - reče gospođa.
Tako sam bio sav sretan što sam obavio posao oko mirovine.
Kada sam došao kući, bio sam uzbuđen i ispričao svojoj ženi
o tom iskustvu.
Moja supruga se nasmije i reče:- Trebao si spustiti hlače,
sigurno bi dobio i invalidski dodatak.
I TAKO JE POČELA SVAĐA
Subota ujutro, ustao sam rano, tiho se obukao, napravio svoju
užinu, tiho se izvukao iz kuće do garaže.
Zakačio sam čamac za auto i krenuo na pecanje kad poče nevrijeme,
pljušti kiša, grmi, sijeva, vjetar pušea 100 km/sat.
Uključim radio u autu i čujem da će vrijeme biti loše cijeli dan.
Vratim se nazad u kuću, tiho se skinem i kliznem nazad u krevet.
Prigrlim ženu, sada s drugačijim osećajima i šapnem joj:
- Vrijeme je jako loše.
Moja voljena žena odgovori:
- I možeš li vjerovati da je moj glupi muž otišao na pecanje?
I TAKO JE POČELA SVAĐA
Moja supruga je nabacivala što bi željela za godišnjicu braka koja
se približavala.
Rekla je:- Ja bih nešto sjajno što ide od 0 do 150 za 3 sekunde.
Kupio sam joj vagu.
Među najljepše destinacije koje sam vidjela u životu ubraja se
Bodensko jezero. Tektonskog porekla, spaja tri države, Austriju,
Njemačku i Švicarsku, a nazivaju ga "jezerom četiri države",
jer rijeka Rajna povezuje i prvu, Luxembourg.
Rajna je poveznica cijele priče. Protječe kroz Luxembourg,
uliva se u Bodensee, prolazi kroz gornje jezero Obersee.
Napušta ga kod grada Konstanz, koji siječe granica
Njemačke i Švicarske
Nastavlja u Untersee. Blizu, na Zellersee, se nalazi prelijepi
grad Radolfzell, važan saobraćajni čvor.
Rijeka zatim napušta jezero kod Stein am Rhein u
Švicarskoj i dalje put nastavlja sama.
Nastavit ćemo pričom o prelijepim gradovima na jezeru.
Sve što želim za sebe i svoje, želim i za sve prijatelje moje,
sve nevolje, patnje muke, nek prestanu, nek nestanu.
Zdravlje kućom nek' vam kruži, nek' vas dobra sreća služi.
Opet je sanjala Njega. Nekog koga je voljela, mnogo, strasno,
do srži. Nekog tko odavno nije na ovoj strani života. I uvijek ga
je sanjala lijepo, u različitim životnim situacijama, jasnog lika,
iz dana prije bolesti. Možda bi neki tumač snova rekao da je On
zove tamo, odakle nema povratka. Voljela je i druge, zašto njih
ne sanja? Čak ni svježije uspomene. Nisu se ušunjali u podsvijest?
Nisu bili tako važni? Nije to umjela protumačiti. Rijetko bi u san
ušlo neko novo lice, kao predviđanje susreta koji bi se mogao
desiti. A takav san se ne bi ponovio. I poslije bi opet sanjala Njega.
Figueras (figeras, u prijevodu: smokve) je običan mali grad
u provinciji Girona u Kataloniji za koji se ne bi ni znalo da tu
nije živio veliki umjetnik, nadrealista Salvador Dali.
Čim stignu u grad, svi hrle u neobičnu kuću koja je bila
Dalijev dom, a sad je spomen muzej.
U holu srećete prelijepu nagu djevojku, skulpturu koja je
Dalijevo djelo. Sve je ovdje u njegovom stilu. Nažalost,
unutra nije bilo dozvoljeno slikanje. Veličinu Dalijevog
genija tek sam tu shvatila.
Sjajno poznavanje zakona optike Dali je pokazao na slici
"Gala ide u Ameriku." Gledate Galu kako s prozora zamišlja
Ameriku, a u fotoaparatu vidite Lincolna!
A svoju opčinjenost Galom pokazao je u većini naslikanih
slika i murala.
U središnjem dvorištu možete se odmoriti i slikati.
Dok nisam dvaput posjetila ovaj jedinstveni muzej, priznajem
da nisam bila svjesna Dalijevog izuzetnog umijeća
slikanja. Mislila sam da se igra i može mu se. Meni lično najviše
se dopala kolekcija slika u posebnoj sobi, na kojima su
prikazani kamenčići u moru kako tvore razne slike iz mašte.
Šteta što ih nisam smjela slikati, a na netu ih jednostavno
nema.
Koliko ja znam, prepoznatljivost samo dva grada u svijetu
djelo je njihovih umetnika. Barcelonu je učinio jedinstvenom
Gaudi, a Targu Jiu u Rumuniji Brankusi.
Barcelona sada ima mnogo muke,
a kada sam posjetila tu prestonicu Katalonije
u dva navrata, bila je grad koji je živio
punim plućima 24 sata.
Simbol grada je neuporediva Sagrada familia, katedrala koja se
gradi već 138 godina, a pritom je obilaze turisti i održava se
služba. Tko se liftom popne među tornjeve i odande pogleda
grad, nikad to neće zaboraviti.
Obilazak Barcelone treba započeti s brda Montjuic (Monžuik),
odakle se pruža jedinstven pogled na grad čiji je prostorni plan
pravilan, ali je Franco presjekao sve dijagonalnom avenijom.
Centar novog grada je trg Catalonia (Katalunja) od kojeg se
prema obali spušta slikovita ulica La Rambla. Gotska četvrt,
Barri Gotic, stari je centar grada izuzetnog šarma.
Barcelona je puna prelijepih parkova
Najslavniji gradski park je Guell, djelo razigranog genija, Gaudija.
Ako popijete vodu kod iguane, vratit ćete se. Popila sam
i ja...
Ako želite upoznati sva mjesta u Španjolskoj, a da ne obiđete
cijelu zemlju, posjetite Poble espanol (Špansko selo), sa
replikama zgrada i ulica iz cijele Španjolske.
Što ćemo tu jesti? Paella (paelja), naravno.
Barcelona ima 4,5 km plaža od kojih je najstarija i najveća
Barceloneta (Barseloneta dužine) 1.100 metara.
U luci je ogroman akvarijum, Mare magnum, koji obavezno
morate vidjeti.
A kad padne noć, jedno je mjesto kamo morate otići:
na Plaza Espagna je Magična fontana, fontana Montjuic,
koja igra u ritmovima muzike preko dva sata pred
začaranom publikom. Kad vam ona odigra Valcer cvijeća
od Čajkovskog, pamtit ćete dovijeka.
(nepotpisane fotke su s neta, jer ih nemam u digitalnoj formi,
a imala sam zadovoljstvo da sva ta mjesta vidim)
Tek u četvrtom odlasku u Lisabon otkrila sam kako se lako
dolazi do Sintre. U centru se nalazi prekrasni željeznički kolodvor
Rossio.
Uređen je sav u keramici, u azulejos tehnici.
Na pola sata udobni vlak polazi u Sintru. A tamo na stanici
čekaju autobusi koji vas voze do grada, razbacanog na vrhovima
brda, ili do palače Pena.
Prvo ćemo se odvesti do palače Pena, najšašavije mješavine
stilova i boja. Od kapije mali bus će nas odvesti do palače.
Prošetajmo palačom
Pogled sa jedne od terasa palače je božanstven. U daljini
se vidi Atlantik i na obali Cascais.
Na drugoj strani vidimo brda sa tvrđavama ili dvorcima na vrhu.
Palača je okružena velikim parkom po padinama brijega.
Kad se našetamo, drugim busem ćemo se vratiti u grad.
Prošetat ćemo uskim ulicama
Obavezno ćemo posjetiti mjesto gdje je boravio lord Byron
Neizostavno moramo probati piriquita (pirikitu). To je lokalni
kolač u nekoliko formi, izuzetno ukusan, a nazvan po vlasnici
slastičarne
Kad obiđemo Sintru dok ne spadnemo s nogu, shvatimo da
bismo tu trebalo provesti bar tri dana da se sve vidi. Pa
obećamo da ćemo se vratiti.
Vlakom povratak u Lisabon. Sintra, doći ću opet!
Ako ste se našli u Lisabonu, jednostavno morate otići u Cascais.
Izaberite voz koji vas od stanice Cais do Sodre vozi 40 km
do Cascaisa kao poslednje stanice, a putem uživate u pogledu
na prekrasne gradiće kroz koje prolazite. Možete i autobusom.
Cascais se raširio na Atlantiku, prepoznatljiv po ornamentima
specifične kaldrme koja se zove calcada i keramičkim tablama
u azulejos tehnici.
Prođite trgom sa gradskom kućom jedinstvene ljepote
Prošetajte prelijepim ulicama
Ponesite neki keramički suvenir, to je jednostavno
obavezno
Obiđite tvrđavu
Prošetajte marinom
Pozdravite ribarevu ženu koja čeka svog dragog
Spustite se na gradsku plažu
A zatim nastavite preko još dvije duge plaže s najfinijim
zlatnim pijeskom
U nekom od brojnih restorana, najradije kod poete (a gdje bih
ja drugo?) uživajte u bezbrojnim morskim specijalitetima uz
najbolje vino. Portugalska vina poznata su po vrhunskom
kvalitetu.
I kada odete, ponijet ćete Cascais zauvijek u srcu.
Do sljedećeg viđenja!
U ovim danima karantina jako cijenim kad me netko pozove
samo da me pita kako sam. Često zovem prijatelje i drugare
da ih isto to pitam. I zamislite, i moja općina me upitala kako
sam na vrlo konkretan način: poslala mi paket hrane koja
je itekako korisna kad ne možeš izlaziti u nabavke.
Hvala joj! :)
Naše virtualno putovanje počinjemo od krajnjeg zapada Europe
i polako ćemo se vratiti u mjesto polaska. Ne možemo stvarno
putovati? Možemo bar na ovaj način.
Sletjeli smo na lisabonski aerodrom i smještamo se u centru
u krugu oko trga Markiz de Pombal, odakle je najbolja turistička
komunikacija. Odavde polaze autobusi za razgledanje i ima
stanica metroa, a pješice se može mnogo toga vidjeti.
Prvog dana ćemo uzeti kartu za bus Castello, koji će nas
voziti na najvažniji vidikovac, dvorac Sao Jorge.
Na ovom mjestu shvatimo gdje smo, dobijamo potpunu
orijentaciju. Ispod nas je široka delta rijeke Tejo (Težo) i
mostovi koji povezuju otoke.
Vidi se da je Lisabon podijeljen na dva dijela širokom avenijom
Avenida da Libertade koja vodi od trga Markiza de Pombala do
Restauradores i onda se račva u tri kraka do trga Praca do
Commercio pa izlazi direktno na rijeku Tejo.
Sa naše strane je Alfama, najstariji dio Lisabona, sa čijem
vrhu je dvorac i dalje se širi Lisabon do mosta Vasco da Gama.
Prošetajmo Alfamom, kraljevinom fada, uz neizostavni
tramvaj 28.
Na drugoj strani je Baixa (Baiša) izgrađena poslije katastrofalnog
potresa 1775, kada je Markiz de Pombal brzo obnovio vitalne
strukture grada.
Nadovezuje se stari dio Bairro Alto, na brdu, sa prelijepim
vidikovcima i mnogo restorana gdje se sluša dobar fado.
Belem je fascinantni dio, pruža se pored rijeke Tejo u pravcu
ušća i u njemu se nalazi ogromni i prelijepi manastir
Jeronimo.
Na obali rijeke je najljepša bijela kula, čipka u kamenu u
manuelinskom stilu, Torre de Belem.
U šetnji uz rijeku vidjet ćemo spomenik osvajačima, Padrăo dos
Descobrimentos u obliku karavele.
U suprotnom pravcu moramo obići monumentalni prostor
gdje je održan Expo 98 sa najvećim ocenarijumom u Europi.
U nedogled se pruža najduži most u Europi, most Vasco
da Gama, dug 12,3 km.
Lisabon, najlepši grad Europe, traži najmanje pet dana za
ovo što sam opisala.
Vratila sam se još tri puta i još bih, samo da mogu...
Nekom čiči od 80 godina, koji se žalio da nekako u zadnje
vrijeme ne može kao prije, tražili da donese uzorak sperme...
Sutradan čiča preda praznu teglu. Pita doktor šta bi, kaže
čiča:-Paz' 'vako, doktore - prvo sam probao desnom rukom,
pa lijevom, pa sa obje, al' ne ide pa ne ide. Onda probala žena,
jednom, drugom, objema, pa zubima, pa bez zubi, ali ne ide.
Čak smo zvali i susjedu pored nas, i ona je probala to sve,
i ruke i zube i između kolena i ništa".
Doktor, šokiran - "Zvali ste i susjedu!?"
- Da, i ne ide pa ne ide, nikako nismo uspjeli otvoriti teglicu.
Krenula Fata u šetnju čaršijom s malim Mujicom i nakon
nekog vremena naleti na jaranicu Habibu. Izljube se njih
dvije i izgrle, pa će Fata prijekorno malom Mujici:
- Muj'ce, de poljubi tetu Habibu!
Mujica se odmakne:- Jok!
Fata ga povuče za uho i zadere se:
- Muj'ce, de poljubi tetu Habibu kad ti kažem!
Mujica i dalje odbija:- Jok, neću!
Fata ga bijesno upita:- A što nećeš?
Mujica pogleda u pod:- Pa pokuš'o je babo jučer, pa je popio šamarčinu!
Žali se prijateljica prijateljici kako joj muž počeo da zaboravlja
razne događaje, kao npr. godišnjicu, 8 mart….i sl.
Ova joj na to odgovori. -Odlično. Moj je počeo da zaboravlja još
prije par godina. Ujutru kada se probudi, ne prepozna me, misli
neka druga, i znaš već, navali.
-Onda neću da vodim kod liječnika ovog mog, odgovori utješena
prijateljica. -Hvala ti što si mi rekla. Nije loša ta bolest.
Prvo da izrazim žaljenje za strahotu koja je zadesila Zagreb.
Samo je još to falilo...
Po legendi, čovjek koji je smislio igru “šah” pokazao je svom
kralju novu igru. Kralj je bio oduševljen.
- Ovo je sjajno, što želiš da ti dam kao nagradu što si napravio
ovako dobru igru?, pitao je kralj
- Ja bih želio pšenicu, reče izumitelj
- Naravno! Koliko pšenice?
- Htio bih na ovo prvo polje šahovske table da stavimo jedno zrno
pšenice. Zatim na drugo polje dva, pa na sljedeće 4, pa 8 pa 16,
pa 32 zrna pšenice… svaki put duplo više, i tako do onog
posljednjeg polja na tabli.
- Pa to je baš malo žita! To nije nikakva nagrada za tebe! Jesi li
siguran da to želiš?, pitao je kralj
Izumitelj je inzistirao da to bude njegova nagrada. Kralj je pomislio
“kakva budala, prodao mi ovako dobru igru za malo pšenice”, i dao svojim
matematičarima da izračunaju koliko je to pšenice i da isplate čovjeka.
Međutim, kada su matematičari izračunali, došli su do podatka da
je to 18,446,744,073,709,551,616 zrna pšenice, odnosno da bi trebalo
da se posiju 4 planete Zemlje cijelom površinom da bi se toliko pšenice
napravilo. Prema toj legendi, kralj je bio oduševljen mudrošću ovog
izumitelja i pozvao ga je da mu bude savjetnik.
Ista stvar se dešava sa virusom. U ovom trenutku, mi vidimo veoma
malo zrna pšenice na tabli (broj oboljelih) i lako možemo da se prevarimo
kako to nije ništa strašno. Ali ako svaki oboljeli u prosjeku zarazi
još dvoje (sasvim realno kada ne bismo ništa preduzeli), onda bi
matematika bila ista kao na ovoj tabli.
Zato je bitno da budemo u kućama i da nemamo kontakt sa ljudima,
jer matematika je jasna - broj oboljelih može da opada tek kada jedna
oboljela osoba u prosjeku zarazi manje od jedne nove osobe
(naprimjer, 0.8). Sve preko 1, vodi u matematiku šahovske table sa
ogromnim ciframa.
zbog korone zamalo zaboravih Dan lastavica.
"Danas se u svijetu obilježava Svjetski dan lastavica koje su
vjesnici proljeća. Kod Starih Slavena lastavica je bila sretna
ptica, čak poistovjećivana sa Vesnom, boginjom proljeća i
mladosti. Lastavice nikad nisu lovljene, a vjeruje se da su kuće
u kojima lastavice sviju svoja gnijezda-sretne."
Lastavica je odavno svila gnezdo na blog.hr. Verujem
da donosi sreću svima koji navrate. To što privremeno
ne sme da leti, ne bi trebalo da potraje predugo.
Stoji djed pred kućom i gleda zgodne žene kako šetaju,
pa se tužno pogleda dolje:
-Zašto si ti umro, kad smo se zajedno rodili?
Što je autobus?
Prijevozno sredstvo koje ide 10 puta brže kad trčiš za njim
nego dok si u njemu.
Tata sa svojim 10-godišnjim sinom uđe u apoteku. Tu opaze
reklamni pano proizvodača kondoma.
"A što je to?" - pita sin tatu.
"To su kondomi. Upotrebljavaju se za siguran seks."
"Aha" kaže sin i uzme paketić s 3 kondoma:"A zašto su tri u kutiji?"
"To ti je kutija za srednjoškolce: jedan za petak, jedan za subotu
i jedan za nedjelju."
"Nije loše" - pomisli sin, a kad ugleda paketić sa 6 kondoma ponovno upita:
"A ta kutija sa 6 komada, za koga je to?"
"E, taj ti je za studente: dvaput u petak, dvaput u subotu i dvaput u nedjelju!"
"Wow!" - oduševljeno će sin - "A zašto služe ovi"? - upita, držeći u
rukama kutiju sa 12 kondoma.
S kiselim osmijehom otac mu reče: "To ti je za oženjene
muškarce, jedan za januar, jedan za februar..."
rekoše mi da ćeš na stanicu nade
vozom ljubavi pre sunca stići
ustadoh i brzo se obukoh
i pođoh da te dočekam
kroz polja velegradska jutro je bauljalo
gaseći zakasnele svice
kada dođoh do klupe na kojoj smo sinoć
pleli venčiće ljubomore
zastadoh
počeh te dozivati
probuđeni Dunav grohotom mi se nasmeja
ne znam zašto pozajmih čekić od kovača
jednim udarcem razbih klupu
a venčićima okitih vrbu
potpuno slomlje siđoh na stanicu
tamo pronađoh kofer sećanja
i oči kako stranice leksikona oprašuju
ponadah se da ću te opet videti
izađoh na peron s buketom zagrljaja
u ruci
Milan Savić
i Olga Blažova
Zora
vrbe otmene i lepe čekale su vrapce
da prostru zlatne kovrdže po keju
dok sam ja i dalje s prozora ispraćao
poslednje kapi noći
i pričao leptirima o proleću
proleću koje bi jednom s tobom
i nikad više
sunce koje sam sinoć zakopao u baštu
proklija
njegove izdanke ponudio sam Dunavu
osluškujući njegovu pesmu
pogleda uprtog u kej čekao sam
čekao rađanje
tvoje
uzalud
Vidjet ćemo se ponovo na promociji 10. broja časopisa
"Beogradski krug kredom", kad prestane zabrana okupljanja
u zatvorenom prostoru zbog pandemije Corone..
Gostovanje Šabačkog pozorišta u Ateljeu 212 jako je lijepo
primljeno. Puna sala, dosta smijeha i aplauza pokazali su
da je ideja o gostovanju bila dobra.
To je priča o Filipu, na granici jave i sna.
Takvih priča ima svuda oko nas: mladi talentirani ljudi ne
mogu se dokazati jer komercijalizacija svega i politička
podobnost odlučuju o tome tko vrijedi, a tko ne.
(Predstava je bila u veljači, a pričam sada, kad se našlo
vremena za ovaj post)
Godinama već početkom godine održavaju se Hvarski dani
u restoranu "Šaran" u Zemunu. Konobarii i kuhari iz restorana
"Kod kapetana" sa Hvara stižu u "Šaran" da dočaraju miris i
ukus Dalmacije.
Svakog dana stiže širok repertoar svježe morske ribe i rakova.
Treba samo izabrati. Samo? Nije to baš lako.
Krilo raže i nekoliko barbuna.
Uz ovo ide dobro čaša plavca.
A izbor slatkiša? Nemoguć. Ipak, krostata od smokava
i tart od rogača pokazali su se najboljim izborom.
-Gospodine, da li ste za to da uđemo u
partnerstvo za mir?
- Ma baš me briga!
- A da uđemo u NATO?
- Ne zanima me!
- A da li podržavate da uđemo u Europsku uniju?
- Ni to me ne zanima!
- Dobro, a zašto ste vi uopšte?
- Ja sam za to da imam takvu penziju da
mogu da uđem u samouslugu!!!
Otišao Crnogorac da uhvati puževe za večeru. Na kraju dana
se vraća sa samo jednim pužem. Žena ga pita:
-Čovječe, kako donese samo jednog puža?
-Ti ne znaš kakva je to životinja, to trči, to bježi, to skače!
Nastavljamo boravak na malom rajskom ostrvu na koje
nas je odvela Nada iz Kanade. Danas nas vodi na plažu
Ostrvo ima dve plaže.
Na javnu plažu dolaze turisti u obilazak iz drugih hotela i velikih
kruzera. Sve vreme našeg boravka plaža je bila skoro pusta.
Samo je jedan dan bilo nešto malo ljudi koji su došli sa kruzera.
Plaža je predivna sa sitnim belim peskom.
Pristanište za javnu plažu (u pozadini)
Na ovoj bi plaži vredelo poduže ostati.
Na javnoj plaži ima dosta malih improvizovanih radnjica za
turiste i jedan bar.
Prodaju se napici od svežeg kokosa i ananasa
Ja sam odabrala ananas na hotelskoj plaži. Ananas se
izdubi a sadržina usitni. Nešto između soka i pirea.
Okolo je puno pelikana koji love ribu. Jedan je na kamenu
Davno prošlo vrijeme, živjeli smo u Metkoviću prije selidbe
u Makarsku. Bila sam član dječje ekipe koja se pela svuda
i znala svaki kutak Metkovića. Pored Neretve, u centru grada
nalazio se lijepo uređeni park. U njemu su jednog proljeća
cvjetale perunike. Djeca ko djeca, ubrala su poneku. Naišao je
čuvar i pojurio nas. Većina djece je izjurila uz stepenice parka.
A ja, pametnica, našla da se verem uz ogradu. To je znatno
sporije od stepenica, ustanovila sam kad sam dobila batine
od čuvara, jer je jedino mene uhvatio.
Godinama poslije toga i sam pogled na perunike me je bolio.
Prošlo je jako mnogo godina dok nisam oprostila cvijetu koji
nije bio kriv za dobijene batine.
Temperamentna poetesa Vjera Raičević predstavila je Društvu
književnika Beograda svoju novu knjigu "Sveta večnost"
Prvo cvijeće donio joj je kolega po peru, Srećko Aleksić.
Gosti poetese bili su Branko Stanković (predsednik Udruženja
pisaca Srbije) i Olivera Šestakov.
Promociju je otvorio novi predsjednik Društva književnika
Beograda Zoran Škiljević.
Moderator promocije bila je sekretar Društva,
Anka Stanojčić
Branko Stanković je govorio o liku
i djelu Vjere Raičević i uporedio njeno
stvaralaštvo s Bodlerovim.
Olivera Šestakov je kazala "Priču o pesmi"
Najbolji interpretator svojih pjesama je Vjera Raičević, sa
mnogo strasti i uvjerljivosti. Ona je Tragač sunca.
Tragač sunca
Ja sam večiti putnik
Sa rancem na leđima
Punih pesama.
Tragač Sunca
Večite ljubavi
Mira
I onog što postoji
Tinjale tuge
Još nečega što ne mogu
Da vam kažem
Što samo pesma nosi
U mom rancu života.
Božje oko
Uranja duboko
Otvaram ranac
Iz kojeg poput belih golubova
Lepršaju pesme
U buketu večite ljubavi.
Vjera i Olivera naizmjenično su kazivale pjesme
Kolege po peru dobili su pravo na pitanja
i poneku svoju pjesmu.
Moderator Anka Stanojčić "prisvojila " je pjesmu
"Ne znam ništa o nauci" i njome završila uspjelo veče.
Ne znam ništa o nauci
Ne znam zašto je trava zelena
More plavo
zašto je sneg beo
Zemlja obojena zemljom.
Ne znam zašto se Zemlja okreće
Da li se ja pomeram s njom.
Ali znam zašto se ljubav
Tako lepo oseća u meni
I znam, da su cvetovi
Neodoljivo zaljubjeni.
Znam jer si ih baš ti
Poklonio meni.
Vidimo se ponovo u martu, na još jednoj lijepoj promociji
Kapetan Titanika dobija depešu i obraća se putnicima:
-Dragi putnici, stigla je jedna dobra i jedna loša vijest.
Koju želite prvu?
-Prvo dobru vijest!
-Film o nama osvojit će 11 Oskara!
Pričaju dva Zemunca.
-Kako da je osvojim, brate?
-Pa budi joj sve!
-Pa budio sam joj i majku i oca i brata ,i sve u kući!
-Od čega se ljudi najviše goje?
-Od gre’ote....Gre’ota da se baci!
Kako usrećiti muškarca:
1. Nahrani ga.
2. Spavaj sa njim.
3. Pusti ga na miru.
4. Ne provjeravaj njegov telefon.
5. Ne provjeravaj kuda se kreće.
Jel to neki problem? Naravno da nije.
Ne zaboravite da:
40. Redovno joj dijelite komplimente.
41. Da idete sa njom u šoping.
42. Budete iskreni
43. Budete vrlo bogati.
44. Da je ne uzrujavate.
45. Ne gledate druge žene
A u isto vrijeme, takođe bi trebalo:
46. Dati joj puno pažnje.
47. Dati joj puno vremena, pogotovo za nju.
48. Dati joj puno prostora i nikad ne pitati kuda ide.
Ali najvažnije od svega, nikada ne zaboraviti
49. Rođendane
50. Godišnjice
51. Sve ono što je ona isplanirala za vas.
Raspravljaju Nizozemac i Hercegovac čija je bolja trava.
Nizozemac: "Naša je toliko dobra da smo je odmah legalizirali!!!"
Hercegovac: "Pajdo moj, ne znam ja ko je Gospu vidio, vi ili mi???"
Razgovaraju Mujo i Haso:
- Haso, danas sam ti spasio ženu od silovanja.
- E, baš ti hvala, a kako se to desilo?
- Uspio sam je nagovoriti!
Opet je spavao sa mokrom glavom
Jedna žena je otišla u kupovinu. Na kasi je otvorila torbu kako bi
platila, ali u tom trenutku prodavac primijeti u njenoj torbi daljinski
upravljač. Nije mogao da suzdrži svoju radoznalost te je upita:
-Da li uvijek sa sobom nosite daljinski?”Ona odgovori: -Ne baš
uvijek, ali moj muž nije htio da krene sa mnom u kupovinu zbog
utakmice pa sam ponijela daljinski upravljač”.
POUKA: Pridružite se i podržite svoju ženu u njenim hobijima…
Priča se nastavlja…
Prodavac se nasmija i vrati sve stvari koje je žena kupila.
Začuđena ovim činom, ona upita prodavca šta se dešava.
On reče: “Vaš muž je blokirao vašu kreditnu karticu”.
POUKA: Uvijek poštujte hobije svoga muža. Priča se nastavlja…
Nakon toga žena iz svoje torbe izvadi kreditnu karticu svoga
muža i provuče je kroz mašinu. Nažalost, nije blokirao svoju
kreditnu karticu.
POUKA: Nikada ne potcjenjujte snagu i mudrost svoje žene.
Priča se nastavlja… Nakon što je provukla karticu kroz mašinu,
ona je tražila:
Unesite PIN koji je poslat na vaš mobilni telefon.
POUKA: Kada muškarac gubi, mašina je dovoljno pametna da
ga spasi. Priča se nastavlja…
Ona se nasmija i iz torbe izvuče mobilni telefon koji je zvonio.
To je bio telefon njenog muža koji je nagovještavao dolazak
SMS-a. Uzela je mobilni telefon zajedno sa daljinskim upravljačem
kako je ne bi zvao tokom kupovine. Pokupila je sve stvari i
vratila se sretna kući.
POUKA: Nikada ne potcjenjujte očajnu ženu… Priča se nastavlja…
Kada se vratila kući nije bilo njegovog automobila, a na vratima
se nalazila cedulja: “Nisam mogao da pronađem daljinski
upravljač. Otišao sam s momcima da gledam utakmicu. Doći ću
kasno. Pozovi me ukoliko ti budem trebao.” Nažalost, sa sobom
je ponio i ključeve od kuće.
POUKA: Ne pokušavajte da kontrolišete svoga muža.
Uvijek ćete biti na gubitku!
Subota je i vrijeme za Lastosmijeh. Bavit ćemo se temom
INTELIGENTNI UČENICI s ponekom ilustracijom koja nema
veze s time.
Profesor: -Što trebam učiniti da bih razdijelio 11 krumpira
na 7 osoba?
Učenik:- Pire od krumpira, gospodine profesore!
(ima smisla!)
Profesor:- Perice, kako je prezent od glagola hodati?
Učenik:- Ja hodam... ti hodaš...on hoda...
Profesor:- Malo brže!
Učenik:- Mi trčimo, vi trčite, oni trče!
(i zar nije istina?)
Profesor: -"Kišilo je" koje je to vrijeme?
Učenik: -To je ružno vrijeme, stravično, gospodine profesore.
(nešto vam nije jasno?)
Profesor: -Koliko srca mi imamo?
Učenik: -Dva, gospodine profesore.
Profesor:- Dva?!
Učenik:- Da, moje i vaše!
(logika sve objašnjava, zar ne?)
Dva učenika, veliki prijatelji, zakasne u školu i opravdavaju se:
Prvi učenik kaže:- Zaspao sam, gospodine profesore!
Sanjao sam da sam bio na Polineziji i put se jako odužio.
Drugi učenik kaže: -A ja sam ga išao dočekati na aerodromu!
(iz ugla kvantne fizike tko može raspravljati?)
Profesor:- Možeš li nabrojati 5 stvari koje sadrže mlijeko?
Učenik:- Da, gospodine profesore. Jedan sir i četiri krave.
(recite gdje je pogriješio?)
Student prava je polagao usmeni ispit.
Pitanje:-Što je koristoljublje?
Odgovor studenta: -To je ono sto gospodin upravo čini.
Profesor (vrlo revoltiran): -Vidi ti njega, objasni!
Student:- U skladu s Kaznenim pravom, svaki onaj
koji iskorištava neznanje drugoga da bi ga oštetio, čini
koristoljublje!
(Dakle, logično.)
Profesor:- Marija, pokaži na karti gdje je Sjeverna Amerika.
Marija: -Ovdje je.
Profesor:- Ispravno. Sada, vi ostali recite tko je otkrio Ameriku?
Razred: -Marija. (uauuuuu!!!)
Profesor:- Bruno, koje ime bi ti dao osobi koja nastavlja
govoriti i onda, kada ostali nisu zainteresirani da ju slušaju?
Bruno-: Profesor.
(ovo je zaboljelo!)
Profesorica:-Perice, reci mi iskreno: Da li se ti moliš
prije svakog jela?
Perica:- Ne profesorice; zašto bih... Moja je mama
izvrsna kuharica.
(uvijek on!)
Profesorica: -Arture, tvoj sastav "Moj pas" je istovjetan
sastavu tvoga brata. Prepisao si od njega?
Artur:- Ne, profesorice. Pa, pas je isti.
(najbolja!)
Ova Decartesova misao bila je moto tematske večeri, koja je
slijedila nakon Vanredne skupštine Društva književnika
Beograda, kojom je predsjedavalo predsjedništvo: Zoran Ilić,
Srđan Simeunović Sendan, Sladjana Belko i Anka Stanojčić,
koja je bila predsjedavajuća Skupštine.
Na Skupštini je predsjednik Zoran Ilić podnio
izvještaj o trogodišnjem (uspješnom) radu i
podnio ostavku iz obiteljskih razloga.
Predložio je da ga naslijedi Zoran Škiljević, sa impresivnom
biografijom, što je javnim glasanjem potvrđeno.
Financijski izvještaj podnijela je Sladjana Belko.
Nakon izbora i Nadzornog odbora, sa Skupštine smo prešli
na tematsko veče "Mislim dakle postojim". Svoje misli su
sa ostalima podijelili: Senahid Nezirović
Miloš Nastić
Danijel Đukić
Olivera Šestakov
Svetlana Joksimović
Nevenka Bošnjak-Čolić
Đoko Nonković
Ljubomir Vujović
Nebojša Stojoski
Srećko Aleksić
i Srđan Simeunović Sendan
Doviđenja do sledjeće književne večeri.
P.S. Netko je na FB napisao: "Imam FB profil, dakle postojim."
Na što je drugi dodao: "Volim, dakle postojim", Slažem se.
U Društvu književnika Beograda održana je promocija
pete knjige pjesnikinje Olivere Šestakov "Do nekazanog".
Promociju je vodila sekretar i voditelj Društva, Anka Stanojčić
Poetesa velikog pjesničkog talenta u svojoj petoj knjizi
"Do nekazanog" s lakoćom dotiče srce i dušu slušatelja
i čitatelja.
Do nekazanog
Oslonjena na tišinu,
obavijena šalom
od nežne tmine,
puštam korene duboko,
u toplotu rodne zemlje
u prapočetak
maternjeg jezika.
Mrvim sate i trenutke,
sejem seme azbuke u zemlju crnicu,
izmešanu od misli i nadanja
da iz njih s jutrom niknu
zlatni suncokreti.
Na toj zemlji uzgajam veru
u dobrotu i ljubav,
zalivam je redovno
vodom sa izvora
životne mudrosti.
A onda željno čekam
nove cvetove,
pogledom što Sunce prate,
da im vetar zlatni prah polena
razveje preko granica
koje sam sebi postaviila,
do neslućenog i nekazanog
Jedna od recenzenata knjige, pjesnikinja i slikarica Mirjana
Novokmet, nadahnuto je govorila o poeziji Olivere Šestakov.
Što je "Ostavljeno na trepavicama sna" objasnila je
pjesnikinja Biljana Hukić
Što "Neki ne znaju" objasnila nam je profesorica Marija Stamenić
Stihovi su tekli lako, potcrtani aplauzima.
Književnik Miša Lazar analizirao je poeziju Olivere Šestakov.
Kao zaključak, Anka Stanojčić je pročitala Oliverinu
pjesmu "Vreme pred vratima"
Osluškujem vreme
kako tananim prstima
grebe na moja drvena vrata.
Ne puštam ga
da uđe u sobu,
tiha sam kao noć
da pomisli
da nisam kod kuće.
Neka dođe
kada zaboravim
kakav je dodir leptirovog krila
na obrazu
i da crvene ruže
mirišu na strast.
Oženio se Mujo Fatom, pa ga sutradan pitaju jarani:
- I, kakva je Fata?
- Pa, nije baš nešto!
- Kako nije, cijelom selu je bila dobra, a samo tebi ne valja?!
Koja je razlika izmedju žene i švalerke?
- 30 kg!
- Zašto svi uragani imaju ženska imena?
- Kad dođu - nježni su i topli,
a kad odu odnose kuće, automobile...
Kaže doktor Muji: - Imam radosnu vijest za vas. Vaša
Fata će dobiti bebu.
- Nemoguće, pa ja uvijek dobro pazim.
- Znate, to vam je kao vožnja autom.
Vi pazite, ali se drugi zalete!
Sjedi Mujo u kupeu, ulazi žena sa malim psom, a Mujo joj kaže:
- Molim vas maknite tu životinju od mene, već osjećam
kako buhe skaču po meni.
- Idemo, Fifi, gospodin ima buhe!
Žena dolazi u bračno savjetovalište.
-Ja volim njega, on luduje za mnom, imamo zajedničke sklonosti.
On odlično zarađuje i presretni smo kad smo zajedno.
-Pa u čemu je onda problem?
-Ne znam kako da to kažem svom mužu!
Mjesec dana vam pričam što mislim da znam o vama.
Uglavnom ste se složili da je tako kako kažem. Obradila
sam 25 blogera. Mogla bih još bar desetak, ali mislim
da je zasad dosta i da trebamo preći na nove teme.
Da li je Dan zaljubljenih dobra prilika da vam kažem
što znam o Euru?
Euro obožava neke dijelove Kalemegdana
To ima veze sa kolima, koja valjda otad osobito voli,
i sa Tus ali ne Tus trakom.
Često je službeno posjećivao i ovo mjesto
Najbolje smo se slagali dok smo na meniju
imali Blogoknjigu.
Netko je pitao kako izgleda Euro. To je ovaj lijevo!
Ime joj je tako čisto i bijelo. Rijetko. Ona je bijela
magnolija ovog bloga.
Isti su nam makarski valovi ispisali životni pečat
Cijeli njen život je muzika, svi u obitelji sviraju ili pjevaju.
Ni ona ne zaostaje. Čujte Gradski pjevački zbor "NEUMA", Drniš
koji slavi deset godina postojanja, a ona mu je članica.
Jednom je rekla:
"Iman vrimena za budalaštine, koje to nisu, jer me ispunjavaju:
čitanje, druženje, pivanje, pisanje, blogiranje, kuš lipše! "
Dosad je napisala više od tisuću pjesama različitog žanra.
Osladilo se? Može još jedna?
A sad jedna i za nju i za mene. Tko želi, može s nama
zapjevati!
Da vam postavim pitanje: tko piše ljepše komentare nego postove?
Preciznije, jako rijetko piše postove, koji su odlično napisani ili
dokumentirani, ali kad ima što reći, ostavi takve komentare drugima
da bi svaki mogao biti poseban mali post. Pogodili ste? Vjetar u granama, j.
Vezuje ga Zaprešić
Ali voli da ide stazama koje nisu opće poznate, kad god može.
Na margini mog bloga je njegova misao:
"Nije li to smisao putovanja - da težimo postati bar malo
bolji ljudi koji će dobro što ga u nekom času drže na dlanu
dijeliti s drugima oko sebe?"
(j.)
"Postoje mjesta na kojima se u jedno sliju mnoge dobre sile pa nas
privlače i stalno im se vraćamo, kako bismo doživjeli dobrotu i
ljepotu što ih daju."
(j.)
Pritom stremi visinama, ne sitničari, zaobilazi svakodnevne
gluposti, nastoji vidjeti ono važno u čovjeku u prirodi. Cijenim
takve ljude, zato cijenim j.
Dobronamjerno će pomoći savjetom kad se neka rana otvori.
Ali nikad se ne nameće, sam zna koliko bole problemi
u obitelji i ako ne može pomoći, bar neće odnemoći
glupim prepirkama, koje su ovdje prečeste.
"Neki nam datumi obilježe život, ali to su tek vanjski znaci: važno
je trajno živjeti suštinu, puninu, uživati u malim stvarima i ljudima
koliko je moguće davati osmijeh"
(j.)
On je iznad toga. Među običnim ljudskim građevinama, on je dvorac.
Stamen i dostojanstven.
On zna zašto sam izabrala kompoziciju ovog autora..
i dovoljno je da on zna: Josip Slavenski - Moja pjesma
Njeni su nickovi uglavnom sastavljeni od imena, spola
i ljepote. To su i elementi koje smatra važnima i kad gledam
neke njene fotke, sasvim je opravdano :) A ja bih je
nazvala po jednoj divnoj dami koju ona rado sluša.
Njen grad je Split
Sve su palme njene
Kao sfinga čuva tajnu zašto raskoš svoje poezije zakopava
u duboke sarkofage i ne dozvoljava da se pojave u koricama.
Prečesto vezuje jedrenjake svoje inspiracije u luci i potpuno
ih sputa konopima politike, rasprava tko je prav a tko kriv,
često i radoznalošću o pitanjima koja joj osobno uopće nisu važna.
Kad bih dijelila savjete, a to rijetko radim, ukazala bih joj
na kapar i koliku on ljepotu crpi iz samog kamena, ne obazirući
se na to što svi misle da je nemoguće!
Znam da ne voli zimu ni na slici, pa ću se "umjeriti"
Znam da joj more vraća mir i sjaj
Poznato je da kuha odlično, mogla bi to češće uzeti
kao temu posta.
Nećeš promijeniti svijet oko sebe, AnaBoni! Život je prekratak
za sve ljepote koje nas čekaju. Nađi i vidi bar neke od njih,
to ti je moja želja!
Privlače ga putevi, ne samo kao cilj, nego kao put sam.
Kao da i nije toliko važno šta je cilj, puta, pažljivo uočava
sve detalje dok ne dođe do kranje rute.
O putu nas obaveštava biranim rečima, ne pretrpavajući
detaljima koji bi post učinili dosadnim.
O sebi ne kaže mnogo, ni u postu ni u komentarima.
Pozitivan je, ali ga nije lako zadiviti. On je drvo u šumi
koje ne morate odmah zapaziti, ali tek kad ga upoznate,
shvatit ćete koliko vrijedi.
Mene malo podseća, ne samo po nicku, na Asterixa,
mog omiljenog crtanog junaka. Dok Asterixa privlači
smirivanje tenzija, Viatrixa privlači put sam.
Sjetite se Viatrixa kad vas put ponese nekim stazama kojima
se rijetko prolazi i obavijestite ga, možda bi baš tuda želio proći...
I kad ste loše raspoloženi, razvedrit će vam se nakon što
Nisa objavi svoju seriju fotki, svejedno da li crno bijele ili u koloru.
Većina je na blogu smatra sinonimom izuzetnog fotografa.
Njeni putevi rijetko nekuda vode, iz nekih objektivnih okolnosti
koje bi rado promijenila, kad bi samo o njoj ovisilo.
Obožava pse i zna im snimiti dušu.
Nikad ne koristi fotografije drugih fotografa da oslika svoju misao.
Svojih ima za ne jednu nego više izložbi.
Ne razmišlja o reakcijama i mišljenjima drugih ljudi, o tome
kakve su šare njihovih mozgova i koliko se slažu s našima.
Posjećuje one koji su joj zanimljivi i ne broji komentare.
Kad hoće nešto kazati, zabavlja se magnetima...
Svijetu nitko nije ugodio. Ako smo sigurni da naša postupanja
nikome neće nauditi, da naša djela nisu drugima štetna, šta se
druge tiče što mi radimo? Važno je da sami sebe možemo
pogledati u ogledalu bez srama!
Izazova je dosad bilo previše, pa je čamac svog života jedva
provlačila između opasnih stijena :) Želim da joj odsad ide lakše!
Nastavljam serijal o poznavanju blogera. A tko ovdje zna
zašto sam tu? Na nagradno pitanje, zašto sam otvorila blog na
servisu blog.hr, samo on bi znao odgovor.
Jer je on to zahtijevao.
A ako me pitate, koga na blogu najviše poštujem, odgovor
glasi: milord 55. Smatram ga svojim nevidljivim prijateljem
i mentorom.
Kad god bih nešto valjano uradila u životu, on bi se oglasio
čestitkom. Pun čamac pohvala!
Ja ne znam tko je on i vjerojatno nikad neću znati, jer on
želi da ostane inkognito. Poštujem to. Ali on odlično zna tko
sam ja i osobno me zna.
Izbor fotografija će reći što mislim da znam o njemu.
I ne moram biti u pravu.
U ranijim fazama blog.hr. pisao je mnogo više, onda kad su
počinjale legende, pedeseplus, blogamimoga, pametni zub, NF,
londra. Neki više nisu s nama, neki odavno ne pišu. Sjećaš se
londre, milorde? Danas je poznata spisateljica.
Staviš li ponekad i ti cvjetak na posljednju kuću pedeset plus?
Za svih ovih 13 godina podrške na blog.hrjedno veliko
hvala, čvrsto zatvorena, tajnovita školjko moga kraja!
Jer, kao što reče mecabg, neki ljudi postoje da nam donesu osmijehe!
Na blogu je jaaaako dugo. Po sistemu piši- briši, svaki put kad bi
neku temu zaokružio, spalio bi sve mostove za sobom i otvorio
novi blog posle nekog vremena. Bio je prvo dražeN ;), pa kalorijski
restoran ... minus40kg .. dražeN ;) pa Grunf, Otto Grunt, druge
nickove da i ne pominjem.
Dolasci i odlasci su kod njega pravilo, a ne izuzetak.
Nije sa sobom račistio da ne mora obrisati blog, nego
napraviti jedan međupost i krenuti s novom idejom.
Horoskopski znak to dosta objašnjava, čas uz struju,
čas niz struju...
Bio mi je najbolji dok je pisao mudroslove uz fotografije.
Voli Maksimir.
Voli bijelo i ljubičasto
Voli nebo ili tako nešto
Ne voli glupost i na to reagira neki put nepredvidljivo. Polako,
Dražene, ne pecaj se na svaku udicu! Sve koji ne zaslužuju
tvoju pažnju, zaobiđi. To nije teško. Nisu tako debeli :)
Juvelir ovog bloga, koja filigranski vješto niže unikatne detalje.
Da li bolje piše ili fotografira, ne bih znala reći.
U njenim rukama oboje uspijeva podjednako sjajno.
U njenim mislima još plovi jedan plavi Zen
Papavere se bude i kad im vrijeme nije,
jer ukrašavaju njene misli i snove.
Njeni su snovi slikoviti, a zna ih fotografijom perfektno sačuvati
Prozor kroz koji gleda svijet oko sebe je duboko human,
primjećujući najfinije detalje. Njen stil pisanja upoređujem sa
Zafonom, iako je on poznat po prozi, a ona po poeziji.
Školska tabla je često zamjena za ono što je učila.
Kad bi neko tamo inozemstvo znalo što bi dobilo, odmah bi
je prigrlilo. Pisala bi nam?
Dotle, nama je lijepo ovdje s njom :) Cvjetaj, Papavera!
I ostrani neprikosnoveni borac za dostojanstvo čovjeka!
Da li je on more? Mnogo mu znači, ali bi prije bio stijena
koju more pokušava pokoriti. I ne uspijeva...
Ne, on nije Diablo, to fino kaže: nisan EL DIABLO. Nije ni
anđeo. On je čovjek koji zna vrijednosti života i kad god može,
u njima iskreno uživa. Možda bi ga jedno drvo najbolje
opisalo. On je maslina, drvo koje se od pamtivijeka veoma cijeni.
Muzika je njegova velika životna ljubav. Nešto što bi
mogao raditi non - stop.
Da je negdje drugo živio, vjerujem da bi imao ergelu
konja. Ovako im se divi iz daljine.
Divi se ženama, iskreno i znalački.
A kad sidro baci, to je zauvijek...
makar i dvaput...
Po njemu, sprave sa ove fotke nikad se ne bi ni napravile,
a kamoli upotrijebile.
Njen jednostavan nick kaže: jedinstvena, ona je samo
to što vidite i upoznajete. Just me.
Mogli biste se malo preći, ona je mnogo više. Jedino, ponekad
zaboravi tko je.
Nismo se uživo upoznale, mada blogoknjiga ima
neke veze. Možda će doći na promociju mog
romana, vidjet ćemo.
Ona ima jednu jako važnu dobru osobinu, nešto što mnogi shvate
kasno ili ne shvate nikad, a Dostojevski je odavno rekao:
Jadan je čovjek u kojem nije ostalo ništa od djeteta.
Nikad se ne zaboravlja igrati.
Itekako zna plakati, ali još bolje se zna smijati. To joj ide sjano,.
nećemo reći - od ruke, nego od duše i lica.
Ona je snažna podrška svojoj obitelji, ali i njoj jako treba
svaki i najmanji detalj pažnje i veoma ga cijeni.
I kad je problemi uhvate na prepad, stane načas i onda im se
nasmije u lice. Može ona to!
Da, to je Just me. Samo ona. Unikatna!
Ruža među cvijećem.
Kad bih na neviđeno birala prijatelja, izabrala bih semper contra.
Ne samo zato što je lav u horoskopu koji se osjeća kao da je
lav u kavezu. A nekad nema ni grivu...
Mogao bi me odbiti samo njegov nick, jer jasno kazuje da će
uvijek imati neku kontru, makar plivati u suprotnom smjeru :)
Ali, uvijek sam cijenila pamet, a on je ima i previše. Sa glupima
jednostavno ne znam o čemu bih pričala. Sa tom sovom mudricom,
osjećam da bih mogla danima razglabati sva moguća pitanja.
Jesmo li se ikad vidjeli? Nismo. Znamo li se? Znamo. Kad
zatreba savjet, njemu se obraćam. Nekad pomogne i supruga,
podsjeti ga da pogleda poštu ili moj blog. Kao maslačak, dunem
pitanje i dobijem odgovor.
Alergičan je na glupost, tu se sjajno razumijemo.
Ima samo jedna životinja koju on organski ne podnosi.
Nadam se da će je pobijediti.
Kad mu snage dozvoljavaju, posebno voli škure. Oni koji su dugo na
blogu, znaju zašto. Tko je kraće, neka potraži stare postove.
Želim mu da se problemi pred njim sakriju kao ova pješčana riba
i da se dugo druži s nama, pa makar nam kontrirao!
Ovu čašu podižem za tvoje zdravlje, semper contra!
Ispričat ću vam jednu bajku. Nekada davno djevojčica
se vozila vlakom
U pauzi izišla je iz vlaka i vidjela vodu iz cijevi. Pitala je
dječaka koji se tu našao: "Odakle dolazi voda?.
On je odgovorio: "Iz zemlje".
Djevojčica je odrasla i tražila svoj put u jednoj lijepoj zemlji.
Njen vlak je vozio drugim kolosjecima
Prošao je kroz oluju ruža. Bilo je oštećenja, ali je
ipak ostao u komadu.
Nakon što su se ruže razletjele, ljubičaste oči kao svjetiljka
pokazale su put iz mraka. Nije više bio dječak, a znao je
odakle dolazi voda. Znao je i odakle dolazi ljubav.
Kad gledate fontane, sjetite se da to nisu samo vodoskoci kapi,
nego i njihove poezije. Neka vam fontane kazuju njihove pjesme!
A rijeka nevraćanka neka odnese sve tuge koje treba zaboraviti
ili bar shvatiti kao pouku... daleko, u more zaborava...
Nastavljam seriju "Koliko vas poznajem", koju ću raditi napreskok.
Treći prilog pripada mom starom blog drugaru NF,
koji je jedan od najzanimljivijih blogera na ovom blogu, kroničar
vremena, slobodni mislilac, nikome sličan. Imitatora ima mnogo,
NF je jedan.
Njegova omiljena zabava: fotografija
Kako ćemo odgovoriti na pitanja:
Omiljena životinja: pas
Omiljeni motiv za fotkanje: ljudi, osobito dame otpozadi
Nastavljam seriju "Koliko vas poznajem", koju ću raditi
napreskok. Nadam se da naručivanje objave funkcionira...
Drugi prilog pripada mom drugom počasnom
komentatoru, Vladkrvogladu. Evo ga na
djelu, dok hvata savršeni motiv.
Ako vam prostrem najljepše livade Srbije, zlatiborske,
mnogi će ih povezati s njim.
Može i Gostiljski vodopad.
Nisam bila u Belgiji, pa neka je predstavi jedna dobra čokolada
iz Čokoladnice.
Ovdje je knjiga njegovih fotografija. Nije je još objavio? Hoće.
Dotle predaje stare fotografske tehnike.
Ovdje je njegova knjiga poezije. Nema je još? Bit će.
Niste skoro slušali muziku? Sad ćemo. Može: "Oxygen"
Jean-Michel Jarre.
Danas počinjem seriju "Koliko vas poznajem", koju ću
raditi napreskok, koristeći samo svoje fotografije, iako
bi bilo daleko lakše kad bih uzela fotke iz vaših postova.
Prvi prilog pripada mom prvom počasnom komentatoru, gogoo. Ako stavim planinu, svi ćete ga prepoznati
Ova je njega dostojna
Njemu pripadaju smjerokazi na planinskim vrhovima
Mislim da se i ovuda skitao
Najljepše planinsko cvijeće je njegovo, poznaje ga.
Naravno, zna da je ovo Epilobium angustofolium ili
vrbovica.
A za okrijepu nudim čiste proizvode prirode:
Odličan je poznavalac vina i smijem mu ponuditi samo najbolje:
portulgalsko ako nema istarske malvazije... Živio!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.