Let lastavica

17.12.2020., četvrtak

Petarde

Možda su moji sinovi jedina djeca koja nikad nisu bacala petarde. Averziju prema tom agresivnom činu usadila sam im od najmanjih nogu. Nakon što je tetka šampionka procijenila da su talenti, kad su imali 10 i 13 godina, obojica su išli na streljaštvo i pogodak u desetku je bio uobičajena stvar. Čak su njihovi pogoci u centar mete postali dio udžbenika koji je napisala njihova doktorica, oftalmolog, kao dokaz sjajnog rezultata nošenja naočala u cilju rehabilitacije manje očne mane. I u toj fazi dođemo na doček nove godine kod prijatelja. Oni imaju dva sina, ja dva sina i treći par jednog. U čavrljanju oko stola majka petog dječaka izjavi kako je streljaštvo agresija, kako nisam u pravu što im to dozvoljavam. Odgovorila sam kako se na satovima ne može ništa desiti, jer je sve strogo kontrolirano, a baš time će sasvim istutnjati svaku želju za agresijom. U ponoć smo čestitali jedni drugima, svi su potražili poklone pod borom, a onda su svi dječaci nestali. I iz neposredne blizine čule su se petarde! Zgroženi, tražili smo tko se tako idiotski zabavlja. I zapanjeni, ustanovili da u drugoj sobi peti dječak zdušno baca petarde, a majka mu ih dodaje! Ostala četvorica su samo gledala. „Tko je dječaku kupio petarde?“ pitala sam bijesno. „Ja!“ rekla je njegova majka ponosno. Povukla sam svoje sinove da ne sudjeluju u toj takozvanoj zabavi. Ubrzo se čuo jauk, sljedeća petarda je eksplodirala petom dječaku u desnoj ruci! Doček se pretvorio u moju hirurgiju, traženje instrumenata za vađenje djelića petarde iz rane, dezinfekciju. Treba li napomenuti da su plastični hirurzi intervenirali u nekoliko navrata u toku sljedeća dva mjeseca, dok mu nisu donekle osposobili ruku? Moji sinovi su prestali s takmičenjima kad su došla vremena u kojima se popisuju streljački talenti. Nikad više ni pištolj ni puška, a još manje - petarde! (snimak s neta) Hvala NF što me je podsjetio na ovu priču! Oznake: blog

- 18:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (32) - Isprintaj - #