Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
30.06.2022., četvrtak
Knjiga koju svaka kuća treba imati
Knjiga koju svaka kuća treba imati je knjiga
novinarke, inženjera hortikulture Slavice
Stuparušić "Bašta u saksiji".
Promocija prve, a svakako ne posljednje knjige poznate
novinarke "Politike" održana je u prelijepom ambijentu
"Urban destillery" na Dorćolu.
Preomociju je vodila novinarka Julijana Simić-Tenšić
uz asistenciju predsjednice "Izletnik"-a, Radmile Kataline
Keti.
O knjizi su govorili dr Mirko Škorić i mr Radmila
Pecija-Urošević.
Autorica je insprativno objasnila zašto je napisala
knjigu i uz čiju pomoć. Bio je to veliki zalogaj za prvu
knjigu, ali uspjela je da joj ne zastane u grlu.
Urbane bašte bile su aktualne u vreme sankcija i blokade,
a nakon toga mnogi su ustanovili da im uzgoj biljaka
predstavlja zadovoljstvo. Danas, u vrijeme moguće
nestašice hrane, korisno je nešto proizvesti svojim
snagama i u svom domu.
Na kraju se otegao red svih koji su hteli da kupe
svoj primerak s posvetom autorke. Mnogi su pomogli
izdavanje knjige kao prenumeranti.
Naravno, kupila sam primjerak za svoj dom,
sa posebnom posvetom
Andrićgrad (Kamengrad) je podignut u Višegradu na ušću
rijeke Rzav u Drinu, gdje su nekad bili sportski tereni.
To je kulturni centar i vrsta etno-sela, čiji je idejni tvorac
režiser Emir Kusturica. Za posjetitelje je otvoren 5. jula 2012.
i Izletnik je bio među prvim gostima. Ispred kapije je
spomenik braći Mehmed paši Sokoloviću i patrijarhu
Pećke patrijaršije Makariju.
Andrićgrad je izgrađen od kamena i u njemu se nalazi
pedesetak objekata. Ovo je hotel "Vizantijski dvor"
Detalj iz glavne ulice
Tu postoji postoji gradsko kazalište, moderni bioskop,
gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti,zgrada
Andrićeve gimnazije, riječna marina i pristanište, hoteli,
trgovi, crkva, stari han, dućani i spomen kuća Ive Andrića.
Lijepo je prošetati ovim etno gradom, koji pokazuje
kako su se stoljeća izmjenjivala na ovim prostorima.
Poranili smo da obiđemo učionicu Ive Andrića. Nikola
nam inspirativno priča.
Pristaje nam da budemo đaci.
Pijemo kavu s pogledom na Andrićgrad u obližnjem
kafiću Napoleon.
Doručak u restoranu „Zlatna moruna”
Polazimo u obilazak mosta Mehmed paše Sokolovića,
Na Drini ćuprije.
Most je građen 1571-1577. po nalogu velikog vezira
Mehmed paše Sokolovića, odvedenog iz obližnjeg sela
Sokolovići.
Projektirao ga je dvorski arhitekta kodža Mimar Sinan
Table na sredini mosta su obnovljene, originali su
u Istanbulu, a na njima je upisana zahvalnost Mehmed
paši za gradnju mosta.
Vozimo se vozićem Ćirko uz Marininu priču
Kroz tunel, pa preko brda Bikavac i kroz sam grad do
Andrićgrada. Višegrad se lijepo spominje u pjesmi "Jutros
rano slušam" Dragiše Nedovića, napisanoj 1936.godine
i posvećenoj djevojci Kiki. Kasnije je postala poznata pod
imenom"U lijepom starom gradu Višegradu"
Za rastanak, Ljilja i ja uživamo u urmašicama i kavi u
poslastičarnici „Secesija” na glanvom trgu Andrićgrada
Prolazimo Višegrad, pa pored zelene Drine kroz brojne
tunele prema Goraždu.
Čajniče, gradić na strmim planinskim padinama, čuva
jedinstvenu ikonu.
Uspijevamo da u Manastir Uspenja presvete Bogorodice
uđemo prije svadbe
Uspjeli smo vidjeti „Čajničku krasnicu”, čudotvornu
ikonu presvete Bogorodice, za koju se vjeruje da je na
drvetu naslikao apostol Luka. Ljudi se provlače ispod ikone
da im ispuni želju.
Krajem 19. stoljeća, zlatar iz Sarajeva Risto Andrić, vjerujući
da ga je ikona iscijelila od teške bolesti, iz zahvalnosti je
izradio zlatno-srebrni okov. Svoju zlatarsku radnju je zatvorio
na tri godine, koliko mu je bilo potrebno da izradi okov za
koji je utrošio više od 17 kilograma zlata i srebra.
Sa druge strane ikone je naslikan
Sv.Jovan.
Poslije nas ulaze svadbari.
Nastavljamo put za Goražde.
Goražde, crkva Sv. Georgija, zadužbina Herceg Vučića
Kosača, završena 1446. Nije sačuvan freskopis ni originalni
zidani ikonostas, jer je uništavana više puta.
Lijevo pored ikonostasa nalazi se mala crkva, koju je
Herceg podigao supruzi, katolkinji, da bi se
oboje molili na istom mjestu. Kasnije je otvorena
prema velikoj crkvi.
U 16. stoljeću ovdje je radila goraždanska štamparija,
druga na Balkanu.
Ova mi se ikona baš svidjela
Nastavljamo u Jaz, restoran s kupalištem na Drini,
gdje nam Bucka sprema vruću pitu sa sirom.
I opet sam na putu, sada sa Izletnikom. Idemo u BIH.
Manastir Dobrun izgrađen je 1343.godine, posvećen
Uspenju presvete Bogorodice. Dugo je bio neosvojiv.
Turci su ga opljačkali tek uz izdaju Jovana Kalauza 1462,
presvučeni u pobijene svatove. Pređimo reku Rzav.
Razgledajmo manastir
Brižljivo je uređen
Uništavan je više puta pa je malo fresaka preostalo
Promociju 19.broja časopisa "Beogradski krug kredom"
vodili su Zoran Škiljević (predsednik Društva književnika
Beograda), Zoran ilić (urednik časopisa) i Anka Stanojčić
(sekretar Društva i zamjenica urednika).
Ovaj kvalitetan broj otvara Nevenka Bošnjak Čolić
Ljiljana Lambić je zamijenila odsutnu Jasminku Bašić
i pročitala njenu pjesmu.
Umjesto Sladjane Belko pesmu je pročitala Svetlana
Joksimović
Mirko Škljević nas je svojom pričom natjerao na
razmišljanje
Slavica Milosavljević i efektna priča
Anka je zamijenila odsutnu Gordanu Rusinkov
Marković i pročitala njenu pjesmu
Rade Kokić je zamolio Zorana Ilića da pročita
njegovu aktuelnu priču
Vladanka Cvetković se predstavila poezijom
Vrijeme je paralelnih promocija, pa je Miša Lazar
pročitao pjesme Olivere Šestakov, koja je bila
zauzeta na promociji knjige.
Anka je čitala pjesmu bolesne Slavke Stanikić
Na kraju smo predstavili omaž preminuloj članici Društva
Persidi Lakić Ruzmarin
Sladjana Belko je prvo smislila naziv knjige "Kapi
tamjanike" (autohtone sorte grožđa i vina iz njenog
rodnog Negotina) pa tek onda složila pjesme,
izdvojene u tri logična ciklusa.
U predstavljanju knjige učestvovali su: autorica,
recenzent Vasa Radovanović, moderatorica Anka Stanojčić
i čitačica Ljiljana Lambić.
U Ljiljaninom doživljenom čitanju pjesme su došle
do punog izražaja
Promociju je otvorio Milovan Joksimović.
Kroz Ankino vođenje su se provlačile misli drugog
recenzenta, odsutnog Miodraga Radovića.
Vasa Radovanović govorio je svoju recenziju "Kapi
tamjanike na poetskoj liri"
Sladjana suvereno vlada riječima i usuđuje se da
balansira na tankoj liniji između erosa i tanatosa.
Zoran Škiljević je kao Predsjednik Društva književnika
Beograda iznio svoja zapažanja o poetskom doprinosu
Sladjane Belko.
Originalan slatki trenutak doživjeli smo kad je Sladjana
čitala svoju pjesmu "Djelem, djelem", a Ljiljana pjevušila
poznatu romsku pjesmu.
U vrelom danu, umjesto cvijeća darovali smo joj tortu
sa slikom korica knjige.
Zatim je Sladjana potpisivala svoju knjigu dragim
gostima.
Tortu smo slatko pojeli na druženju poslije promocije,
u salonu Udruženja.
Šetamo plažom. Hotel "Meteor", sada "Valamar" ima otvoreni
bazen bukvalno 100 m od najboljeg dijela makarske plaže.
Apsolutno suvišan luksuz. Često se hotelski kupači preko
ograde bazena nadviruju i posmatraju "obične" kupače.
Tu u blizini desio se prvi poljubac, nešto što svaka
žena dovijeka pamti
Hoćete li na kupanje kod "žute kuće", jedine kuće na samoj
plaži, za koju nitko ne pamti da je ikad bila baš žuta?
Zatim nailazimo na zanimljivu misao "Obrok bez vina
zove se doručak".
Ako ste se umorili, tu je vozić koji vozi duž cijele plaže
U glavnoj staroj ulici Makarske nalazi se restoran
"Gastro Diva" u kojem smo stalni gosti. Dokaz:
rezervacija.
Uživamo u prijatnom etno ambijentu.
Niste bili u Makarskoj ako niste posjetili Kačićev trg
U makarskoj luci ima više brodova nego što se vidi kuća...
Trajekt se tu ne računa
A odatle ćete prošetati po poluotoku Sveti Petar
sa nezaboravnim vidicima
Dok boravite u Makarskoj, imate osjećaj da vas
moćno Biokovo čuva.
Dan počinjemo porodičnim sastankom u moru :)
Navraćamo do mletačke česme
Prošetajmo i pravimo društvo spomeniku turistima,
ustvari Galebu koji dočekuje gošću.
I kupač ima svoj spomenik.
Pogledajmo palmu s podstanarom
Oleanderi vam krase sve puteve, kamo god da krenete
Otvorite sva vrata
Morate probati tortu Makaranu, koja se pravi samo ovdje.
Možda ne znate da je poznata makarska novinarka
Dada Batinić karijeru započela na blog.hr. Nagovarala
sam je da objavi knjigu, a rezultat je da je prošlog ljeta
baš ona vodila intervju sa mnom povodom moje makarske
promocije romana, baš na ovom mjestu.
Na večeru sam povela i moje najdraže, u Kalalargu, u
omiljeni restoran "Gastro diva" koji je osnovala bivša
blogerica. Bilo je tu izuzetnih specijaliteta.
Pratite me, prošetat ćemo mojom Makarskom, koja je
proglašena najljepšim malim gradom na Jadranu.
Krećemo iz sobe čiji je balkon ljubičanstven od
raskošne bugenvilije.
Baš u ovoj ulici sam živjela do studija
Lijevo je hotel "Biokovo" (ranije "Makarska") u kojem
smo davno održavali čajanke i ja proplesala. Desno je
česma, pa Jadranska ulica, gdje sam također živjela.
U centru smo Makarske, pred zgradom općine
Ovo je franjevački samostan, ali u ono vrijeme bolnica
u kojoj sam se rodila, 100 m od mora
Hotel "Porin" na početku Marinete ima restoran
"Cvit soli", koji me privukao nazivom.
Evo nas na rivi uokvirenoj palmama
U luci je brod "Makarski Jadran", doskora vlasništvo
legende makarskog turizma, Mite Mravičića. Sad plovi
pod drugim kapetanom, a Mito priprema novi brod za
sezonu. Zvat će se "Mito".
Kako se danas putuje od Beograda do Makarske?
Ako ne vozite svoj auto, može noćni autobus, najmanje
13 sati puta, nakon kojeg ste premoreni.
Avion do Splita, može, ali prijevoz aerodrom- Makarska traje
bar još 3 sata. Treća varijanta: dnevna vožnja od vrata
do vrata, 9 sati, maksimalno 10. Najbolja i koristim je
kad god mogu.
Bosanski pejzaži su vrijedni gledanja
Pauza je uz bosansku kavu.
Kupreško polje je posebno. Divlje konje nismo vidjeli
ovog puta
Ako je granični prijelaz manje opterećen, brže
se stiže.
Još tunel Sv.ilija i na moru smo
More...najljepše
Stanovat ću u apartmanu Tamburović, za svaku
preporuku. Meni drag rod, drugima domaćini koji
se pamte.
Konačno smo uspele da dobijemo karte za odličnu
predstavu "Derviš i smrt" u Narodnom pozorištu.
Predstavu sam gledala pre 10 godina u veoma posebnom
društvu i doživela je moćno. I sada sam imala sjajno društvo
Svedena scenografija, funkcionalna za sve faze, odmah
nagoveštava dramu
Tragična priča Ahmeda Nurudina, u izvođenju maestralnog
Nikole Ristanovskog, možda bi sasvim drugačije tekla da je
poslušao svoje srce kad mu je reklo, 20 godina pre: „Čovek
ne treba da ide kad ima razloga da ostane"
Da pogledamo izložbu u foajeu i podelimo sjajne impresije?
Neprocjenjiva je vrijednost prijateljskih susreta.
Mjesto i povod nisu važni, važan je sam susret.
Nakon duga vremena našla se nekadašnja plesna trojka.
Mjesto je prijatno, "Mister dolar"
A onda se može prošetati, pa nastaviti druženje uz ručak
na prijatnom mjestu s dobrim roštiljem, "Valter"
Vikendom ste navikli na humor kod Lastavice.
kad se Euro odmara
Kad sam bio mlad odlučio sam biti doktor, tako sam
nakon gimnazije otišao na prijemni na medicinski fakultet.
Jedno od pitanja bilo je preslagivanje slova *PNEIS* tako
da se dobije naziv važnog dijela ljudskog tijela, koji je
najkorisniji kad je uspravan.
Oni koji su odgovorili SPINE (kralježnica), danas su doktori.
Ostatak nas šalje viceve putem interneta.
Dok sam radila u centru za dijalizu devedesetih godina, procenat
pacijenata na dijalizi koji su imali C hepatitis dostizao je 30%.
Odvajali smo ih u posebne sale i dijalizirali na posebnim apratima.
Negdje od 2005. počeli smo ih liječiti u saradnji s infektivnom
klinikom, i osim postojanja antitela na ovaj virus, radili smo
detekciju virusa PCR tehnikom.
Odabrani pacijenti koje bi Fond priznao lečeni su kombinacijom
ribavirina i Pegasys, pegilovanog interferona. Mnogi su pacijenti
posle toga razvili stabilan virusološki odgovor, bili su izlečeni.
Terapija je dugo trajala i imala nuspojave.
Revoluciju u lečenju uveli su direktni antivirusni lekovi, koje
naši pacijenti kao i pacijenti koji nisu na dijalizi mogu uzimati
bezbjedno i elegantno, u jednoj dozi 12 nedelja. Praktično
svi budu izliječeni. Tako je sada procenat pacijenata sa C
hepatitisom u Srbiji samo 5,9%, a ima centara bez ijednog
C pozitivnog pacijenta. Bio bi i niži kad bi Fond odobrio
liječenje svima kojima je potrebno.
Virus C hepatitisa pripada RNK virusima, mnogo mutira, više
od covid 19, i zato nije moguća vakcina. Ali efikasna terapija
i suradnja nefrologa, infektologa i hepatologa dovela je
skoro do eradikacije hepatitisa C.
O svemu ovome govorilo se na odlično organizirvanom
simpozijumu HEPATITIS C I BUBREG.
Udarne novosti priopćila je infektolog, prof.dr Ivana
Milošević.
Hronični hepatitis se sada definira kao postojanje PCR RNA
pozitivnosti tijekom 6 mjeseci. Pošto dovodi do ciroze jetre
i hepatocelularnog karcinoma, ako se ne liječi, treba ga tražiti
i liječiti. Poznato nam je da u općoj populaciji hepatitisa C
ima mnogo više nego što se otkriva i da ga treba tražiti jer
dugo protječe bez simptoma. Ako se nađu povišene
transaminaze, ne treba ih uvijek pripisati masnoj jetri nego
provjeriti anti HCV antitijela i ako ih nađemo, dalje ispitivanje
i liječenje preuzima infektolog.
Pored predavanja i panel diskusija, održano je i jedno online
predavanje, prof. dr Nikolina Bašić-Jukić iz KBC Zagreb
govorila je o lečenju hepatitisa C kod bolesnika s presađenim
bubregom, pošto je Hrvatska u svjetskom vrhu po broju
transplantacija organa.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.