Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
31.08.2022., srijeda
Zavjet
U vrijeme mog dolaska u Rognan navršilo se 80 godina
od stradanja logoraša za vrijeme Drugog svjetskog
rata u logorima u Norveškoj.
Moj djed Nikola Suvajdžić je živio u Pakracu sa suprugom
Marom (iz roda Petra Preradovića) i sedmero djece.
Moj tata Dušan (sa 17 godina) i brat Mladen odvedeni su na
prisilni rad u Austriju i bar su se vratili živi. Sestra Dara je
odvedena u Beograd i spašena. Baka Mara je sa četvero djece
od 6 do16 godina ubijena u logoru Stara Gradiška. Nikola i
njegov brat Dušan prvo su zatočeni u Jasenovcu, pa onda
deportirani u Norvešku, na robovski rad u logor Osen na
Krvavom putu. Dušana su spasli Norvežani i on je ostao u
Oslu, oženjen Norvežankom Elze. Po podacima iz knjige
„U logorima u Severnoj Norveškoj“, djed Nikola je prebačen
u logor Korgen gdje se smrzao 3.januara 1943, u svojoj
51. godini.
Po podacima norveškog povjesničara Knut Flovik Thoresena,
za vreme Drugog svjetskog rata u logore u Norveškoj poslato je
4049 logoraša iz tadašnje Jugoslavije. Većina, 95% bili su Srbi.
2398 se nikada nije vratilo svojim kućama. Najmlađi među njima
imao je samo 12 godina. Iz 26 logora u sjevernoj i srednjoj
Norveškoj posmrtni ostaci logoraša su preneseni u dva spomen
groblja Botn i Muholt u komuni Saltdal 1953.-1955.godine.
Ovo je spomenik na groblju Botn, slikan šezdesetih godina
prošlog stoljeća, kad je norveška vlada pozvala potomke logoraša
da posjete groblja. Bili su moja tetka i stric, ali tata nije mogao.
Moja tetka kleči pored ploče s imenom Nikole Suvajdžića.
Prije mnogo godina, kada sam saznala sve ove podatke,
zavjetovala sam se da ću se pokloniti sjenima svog djeda
Nikole umjesto mog oca, koji je preminuo sa 50 godina.
Godinama radim na ostvarenju svoje životne želje, da na
istom mjestu gdje se tetka poklonila sjenima svog oca, ja
kleknem umjesto svog oca.
I evo me tu. Skroman putokaz kaže da smo stigli. Jugoslavisk kirkedard
Kroz gvozdena vrata ulazi se popločanom stazom do
spomenika jugoslovenskim logorašima, istog kao pri tetkinom
hodočašću.
Spomenik je obnovljen.
Vijenci su svjedočili o posjetama norveških delegacija
Na spomenik Dejan stavlja bijelu norvešku zaštićenu svijeću i
bijele ruže u vazu. Ja palim voštanu svijeću donijetu iz
Beograda i na spomenik stavljam mali crveni fenjer, u kom
palim svjećicu. Dejan nudi da dođe tu i zapali svijeću kad
god želim!
Trava je savršeno podšišana i tijekom dva sata boravka
na groblju robot je neprekidno šišao travu, bez čovjeka koji bi
mu davao komande!
Zatim tražimo kamenu ploču s imenom Nikola Suvajdjic
(tako je pisalo na onoj prvobitnoj). U desnom nizu nije, nije
ni iza spomenika. U lijevom nizu krećemo od ograde. Ploča je
treća od spomenika lijevo! Nalazimo je praktično na kraju.
Nove ploče su od mat crnog kamena sa kamenim
svjetlucavim slovima, koja sijaju pod suncem. Stavljam
buket bijelih ruža na ploču, da je robot ne ošiša. Bijele
ruže nevinoj žrtvi konačno su položene. Djede Nikola,
stigla sam!
Klečim i milujem pojedinačno slova djedinog imena.
Zamišljam da to radim umjesto svog oca. Osjećam
da sam odužila dugogodišnji dug i da sam morala doći.
Dejan obilazi groblje i diskretno me slika u tugovanju,
pazeći da me ne uznemirava.
Ne smije se zaboraviti, jer sa zaboravom i Nikola i svi
mučenici s njim umiru po drugi put.
Spavaj vječni san, djede Nikola. Nadam se da ću ponovo
doći!
Jučer su održane dvije beogradske projekcije dokumentarnog
ostvarenja “Logor smrti u Karašjoku” u Bioskopu Balkan,
odmah nakon svjetske premijere na Filmskim susretima u Nišu.
Film je nastao u znak sjećanja na stradale Srbe za vrijeme
Drugog svjetskog rata u norveškim logorima. Tada je u logore
u Norveškoj poslato 4049 logoraša iz tadašnje Jugoslavije.
2398 se nikada nije vratilo svojim kućama. Najveći broj njih
95% bili su Srbi. Najmlađi među njima imao je samo 12 godina.
Snimano je u Srbiji i Norveškoj (na više lokacija).
Reditelj: Kjetil Palmquistm, producent: Branko Dimović
Dimeski, Istorija: Knut Flovik Thoresen
Ko-producent: Joern Olsen
Direktor fotografije:Terje Holm,
Kompozitor: Andrej Stojanović
Nakon projekcije prisutnima se obratila ekipa koja je
snimala film, pa gradonačelnik Karasjoka Svein Atle
Somby.
Predstavnica norveške ambasade govorila je o
nedozvoljavanju zaborava za stradanja u Norveškoj
Film je potresan i dirljiv i ne dozvoljava da zaborav
prekrije sve što se desilo, jer zaborav je druga smrt
za nevino stradale, za robove koji su zauvijek ostali
u bijeloj grobnici. Na kraju filma teče spisak poginulih,
među kojima je moj djed, Nikola Suvajdžić, ubijen
u Korgenu 3.1.1943.
Veličanstvena kraljevska palača nalazi se na brdu Bellevue,
na kraju glavne ulice Karla Johana.
Sada vlada kralj Harald V (83 godine). Palata se obilazi
u zakazanim vođenim turama, što sam ostavila za neki
drugi put.
Popnimo se
U neoklasicičnom stilu, palača plijeni ljepotom
i jednostavnošću.
Ispred palače se nalazi konjička statua kralja Karla Johana
koja je okrenuta u pravcu glavne Ulice nazvane u Njegovu
čast - Karl Johans gate
Ulazim u Kraljičin park.
Gardista je dama. Gestom sam je pitala smijem
li je slikati. Osmijehom je dozvolila.
I smjenu straže predvodi dama
Kraljevski park je otvorio kralj Oskar I 1847. godine,
dvije godine prije nego je palača završena. Otada je
park konstantno otvoren za posjetitelje, bez naplate.
Ovdje se odmara kraljica
Park je dizajnirao dvorski arhitekta Livstow, a održavao ga
je 1838-1869. prvi baštovan Martin Mortensen.
Park je prelijep, savršeno uređen, s jezerom i vodoskokom,
divnih refleksija.
Mogla bih ovdje sjediti satima i uživati u miru
Volim refleksije...
Napravimo pun krug.
Kraljevska palača ovako izgleda pozadi, iz parka
Dolazim do skulpture u parku, okružene begonijama.
Uradio je Vigeland. Jacobine Camilla Collett bila je
norveška spisateljica, često nazivana prvom norveškom
feministicom.
Vraćam se polako istom ulicom, sad već prepunom ljudi.
Na poluotoku iza Opere, na obali fjorda, u uvali Bjorvika
nalazi se impozantan muzej Munch, kojim se Oslo
opravdano ponosi. U ovom veličanstvenom zdanju
nazvanom prosto Munch nalazi se 11 izložbenih dvorana
na 13 katova. Kad je raspisan arhitektonski konkurs za
novi muzej, 2009. međunarodni žiri pobjednikom je proglasio
prijedlog španjolskog arhitekta Juana Herrerosa: Lambda.
Herrerosov predlog temelji se na ideji muzeja u obliku tornja,
gdje su glavne funkcije organizirane okomito.
Na 11 katova izložena su djela i drugih značajnih
slikara iz kolekcije
Wikipedia kaže:" Edvard Munch, norveški slikar, tipičan
predstavnik ekspresionizma u slikarstvu. Kao vječito
nespokojan, pomalo morbidan pesimist, u strahu od
samoće ljudskog bića, podjednako u gužvi velegrada
kao i pred uznemirujućom veličinom prirode.
Spomenuta raspoloženja Munch prenosi i na platno,
služeći se linijama koje se izdužuju i povijaju, kao i
tonovima boja koje djeluju melankolično.
Jedan od brojnih autoportreta
Takvu atmosferu stvorio je na slikama Krik,Tjeskoba,
Na mostu. Proslavio se u Njemačkoj u 20. stoljeću, te
na tamošnje slikare ekspresioniste izvršio znatan utjecaj."
Ne treba preskočiti njegova monumentalna djela
Dok se elevatorima spuštam, uživam u pogledu na Oslo
Do Osla sam mislila da je Michelangelo najveći kipar, bez
konkurencije. Do Vigeland parka. A onda sam shvatila da
ima jedan ravan Michelangelu. Gustav Vigeland (11. april 1869 —
12. mart 1943) je bio genijalan i vrlo produktivan norveški kipar
U prelijepom i divno uređenom parku, u kome se Norvežani
odmaraju i sunčaju...
... cijelom sredinom do centralnog monolita poređane su
stotine brončanih skulptura.
Ova je prirodna :)
Neshvatljivo je kako je jedan umjetnik uspio da uradi toliko
prelijepih nagih skulptura svih uzrasta, od djeteta dio starca,
u svim mogućim životnim situacijama.
Zadivljuje energija koja pršti iz bronce
Takođe i odlično izvajane emocije.
Centralni kompleks oko monolita ljudskih tijela na kraju
aleje okružuju bezbrojne skulpture.
Izišla sam bez riječi, zadivljena do dubine duše.
(nastaviće se)
Oslo, glavni grad Norveške, ima oko 600 000 stanovnika.
Smješten je u istoimenom fjordu.
Autobusi za razgledanje staju na početku poluotoka
na kome se nalazi Opera. Cijena je 400 NOK za cijeli dan
obilaska. Jedan obilazak znamenitosti Osla traje skoro
dva sata. Polazimo od Opere i Munch muzeja.
Cijelim putem objašnjava se što vidimo, ali ne očekujte
da sam sve upamtila.
Kapija Vigelandovog parka
Mnogo parkova
Sunčanje krava, ništa neobično
Dosta cvijeća u visećim žardinjerama
Lijepe fasade
Tvrđava Akershus, nacionalni ponos
.
Stanica sa 3 muzeja, među njima i Kon Tiki
Lijepe obiteljske kuće
Dobar gradski prijevoz
Marina
Luka za kruzere
Tura se završava gdje je i započeta, u luci Oslo.
Krenut ću u drugi krug i obići Vigelandov park, u kojem
ćete uživati u nastavku. A onda ću do hotela, šetnjom
od Oslo S, željezničkog kolodvora.
Kad se nađete u Oslu, lijepom gradu u fjordu, važno je
da se smjestite na pravom mjestu, da biste što manje
zavisili od prijevoza, a vidjeli što više. U mom slučaju, to
je bio hotel "City box", Prinsens gate 6.
Recepcionera ne vidite. Elektronski se prijavite i dobijete
ključ sobe.
Hotel je veliki, ali su sobe malene.
Doručak nije uključen u cijenu. Iz hotela se ulazi u dva
partnerska restorana u kojima se može doručkovati
uz 10% popusta uz karticu sobe.
Tu se može i ručati i večerati, bez popusta
Jeste li za prvu šetnju? Ulicom Prinsens gate se
dolazi pravo do trga na kome je s jedne strane
željeznička stanica, a s druge obala.
Prvo primjećujemo modernu zgradu Opere.
A iza nje muzej Munch, o kojem će još biti riječi
Iz luke je lijep pogled na grad, koji se jedino galebu nije
svidio
Ispred Opere je gradska plaža, sa spasiteljem, a
kupača ima podosta
Autobusi za razgledanje staju na početku poluotoka
na kome se nalazi Opera. Cijena je 400 NOK za cijeli dan
obilaska. Jedan obilazak znamenitosti Osla traje skoro
dva sata. O tome ćemo pričati sutra.
Nisu nikad ranije plesali. Ona je znala da je on odličan
plesač, ali ga je samo gledala s drugima. Zgodan i visok,
gospodin u punom smislu riječi, za nju je pripadao nekoj
drugoj i samim tim nije bio zanimljiv.
Odličan bend je svirao, malo je ljudi plesalo. Zaista čudno,
nekako su svi bili dremljivi i inertni. Na podijumu su se vrtila
dva para kad su zasvirali „Jesenje lišće“, divan stari bečki
valcer. On je prišao i naklonio se. Ustala je, nesigurna u svojoj
plavoj haljinici. Dopratio ju je na podijum i zavrtili su se.
Ali kako! Kao jedno. On je savršeno vodio, ona ga je pratila
kao da su čitav život plesali zajedno.
I kad se valcer završio, oboje su znali da ništa više neće biti isto.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.