Sunčani decembarski dan je idealan za Savsku promenadu
Učesnice šetnje: Sladjana i Anka
Krenule smo od Brankovog mosta duž Save u smjeru
mosta na Adi.
Ima šetača, ali i pecaroša u blizini starog tramvajskog mosta
Most se ranije zvao Stari savski most. Na njegovom stubu
lijep je mural, simboličan za most koji bi neki htjeli otpuhati
kao maslačak.
Oko tog starog i lijepog mosta digla se veliika galama, hoće
ga gradski oci premjestiti izvan vode na drugu stranu, jer
"smeta stanovicima Beograda na vodi". Beograđani se
protive. Kao da ne može postati pješački most, naprimjer.
Miladin Zarić, učitelj u penziji, heroj je tog mosta. Prad nadiranjem
Crvene armije oktobra 1944. Nijemci su minirali most. Kada su
posljednje okupatorske jedinice počele da se približavaju mostu,
pod kišom metaka i granata izašao je iz stana, pretrčao ulicu,
gotovo neopaženo se provukao do mosta i presjekao provodnike,
ugasivši tako već upaljene fitilje koji su gorili da podignu Savski
most u vazduh. Odbranio je most, rizikujući svoj život. Možemo
li ga mi odbraniti uz manju cijenu?
Teško im nosit masku, a nije im teško nosit umjetne
trepavice, nokte, periku, sise i ostale rezervne dijelove...
-Vidio sam da te pre neki dan uhvatila policija,
što si uradio?
-Vodio sam presporo
-Misliš, vozio si prebrzo?
-Ne, da sam vozio prebrzo, ne bi me uhvatili.
Slikar se u ateljeu ljubi sa svojim modelom, zgodnom
djevojkom, kad se odjednom čuje otvaranje ulaznih vrata.
Slikar će uspaničeno:-Moja žena je stigla! Svlači se brzo!
Danas je najbrojnija slava, Sv. Nikola, zaštitnik putnika,
pomoraca i djece. I u vrijeme korone slava se ne "preskače".
Kod pametnih, gosti se ne zovu, slava se obilježava
samo u krugu najbližih.
Obilježja slave su: svijeća, žito (koljivo) i slavski kolač.
To mora biti, a sve drugo ne mora.
Nađe se još ponešto, i u skromnijoj varijanti slave.
Nadajmo se da će naredna slava biti proslavljena kao ranijih
godina, u većem društvu.
Možda su moji sinovi jedina djeca koja nikad nisu bacala
petarde. Averziju prema tom agresivnom činu usadila sam
im od najmanjih nogu. Nakon što je tetka šampionka procijenila
da su talenti, kad su imali 10 i 13 godina, obojica su išli na
streljaštvo i pogodak u desetku je bio uobičajena stvar. Čak
su njihovi pogoci u centar mete postali dio udžbenika koji je
napisala njihova doktorica, oftalmolog, kao dokaz sjajnog
rezultata nošenja naočala u cilju rehabilitacije manje očne mane.
I u toj fazi dođemo na doček nove godine kod prijatelja. Oni
imaju dva sina, ja dva sina i treći par jednog. U čavrljanju oko
stola majka petog dječaka izjavi kako je streljaštvo agresija,
kako nisam u pravu što im to dozvoljavam. Odgovorila sam
kako se na satovima ne može ništa desiti, jer je sve strogo
kontrolirano, a baš time će sasvim istutnjati svaku želju za
agresijom.
U ponoć smo čestitali jedni drugima, svi su potražili poklone
pod borom, a onda su svi dječaci nestali. I iz neposredne
blizine čule su se petarde! Zgroženi, tražili smo tko se tako
idiotski zabavlja. I zapanjeni, ustanovili da u drugoj sobi peti
dječak zdušno baca petarde, a majka mu ih dodaje! Ostala
četvorica su samo gledala.
„Tko je dječaku kupio petarde?“ pitala sam bijesno.
„Ja!“ rekla je njegova majka ponosno.
Povukla sam svoje sinove da ne sudjeluju u toj takozvanoj
zabavi. Ubrzo se čuo jauk, sljedeća petarda je eksplodirala
petom dječaku u desnoj ruci! Doček se pretvorio u moju hirurgiju,
traženje instrumenata za vađenje djelića petarde iz rane,
dezinfekciju. Treba li napomenuti da su plastični hirurzi
intervenirali u nekoliko navrata u toku sljedeća dva mjeseca,
dok mu nisu donekle osposobili ruku?
Moji sinovi su prestali s takmičenjima kad su došla vremena
u kojima se popisuju streljački talenti. Nikad više ni pištolj ni
puška, a još manje - petarde!
(snimak s neta) Hvala NF što me je podsjetio na ovu priču!
Drage djevojke, ako momak pauzira kompjutersku igricu
da bi odgovorio na vaš SMS, udajte se za njega!
Žena ulazi u centar za socijalni rad, a prati je ravno petnaestoro djece.
- Au, jekne socijalna radnica. Nisu valjda svi vaši?!
- Ma, jesu - odgovori mama tonom koji je odavao kako je već bezbroj
puta odgovarala na to pitanje.
- Dobro onda. Moram i vas i njih upisati u knjigu. Recite mi njihova imena.
- Ovo je moj najstariji sin; zove se Saša - krene žena nabrajati. A
ovo je najstarija kćer, Saša. Sljedeća se kćer zove Saša, a onda se
rodio sin, Saša.
- Zar se i svi ostali zovu Saša? - upita, sve ne vjerujući, socijalna radnica.
- Pa, da; zapravo je to vrlo praktično. Na primer, kad ih zovem na
ručak, samo viknem Saša i svi dotrče. Kad želim zaustaviti nekog tko
izljeće na ulicu, viknem Saša i tko god da je, odmah stane. To mi je
valjda bila najpametnija odluka - sve ih isto nazvati.
Socijalna radnica malo razmisli o tim argumentima, a onda oprezno upita:
- To razumijem, ali šta ako hoćete da dođe samo jedno, određeno, dijete
a ne cijela gomila njih?
- A, onda ih zovem... po prezimenu !
Prije mnogo, mnogo godina, dok je Beograd bio daleko manji,
moj svekar je po doseljenju s Banije odlučio sagraditi kuću
u poljima Konjarnika. Taj kraj je nosio neobično ime jer su
u njemu prethodno živjeli Mongoli, vrsni konjanici.
"Prvi beogradski budisti bili su
Kalmici. Bežeći iz Rusije nakon Oktobarske revolucije, pripadnici
ovog zapadnomongolskog naroda koji se dičio direktnim
poreklom od Džingis Kana, stizali su u Srbiju od 1920. do 1923.
godine. Većina od oko 500 Kalmika koji su došli u Srbiju
naseljavala se po tadašnjoj krajnjoj periferiji grada, od Karaburme
do današnjeg Konjarnika. Jedna kalmička kolonija postojala je i
u ataru Malog Mokrog Luga, gde će 1929. godine biti izgrađen i
budistički hram, prvi u Srbiji, a drugi u Evropi."
Njegova kuća se nalazila na ovom mjestu. Oduzeta mu je
kad se počelo graditi naselje Konjarnik.
Brzo se vozi Ustaničkom ulicom, u pravcu hotela "Srbija"
i dalje.
Odavde je sve na dometu prevoza, naprimjer Narodna
biblioteka
Pored nje je monumentalni Hram Sv. Save
Prekoputa je Infektivna klinika, gdje sam nekad učila, a sada
zbog korone i previše tražena (neka, hvala, sad radije gledam
iz daljine)
Da li je moj svekar imao predstavu na kakvom mjestu
podiže kuću?
Pitao muž kolege s posla kako da provjeri voli li ga žena.
- Kad dođeš kući pravi se mrtav, pa ćeš videti kako ona reaguje.
I tako dođe muž kući, otvara vrata i skljoka se na pod! Videla
to žena pa ga preskoči potrčavši prema komšiji vičući:
- Heeej macane, evo ga rikn`o ovaj moj!
Dođe komšija pa gleda, a žena ga pita:
- U čemu da ga pokopam?
Kaže ovaj:- Pa u onom odelu što ste ga kupili u Italiji.
- Ma to ćeš ti obući, njega ćemo obući u onu staru Nike
trenerku. A što da mu obujemo?
- One talijanske kožne cipele.
- Ma te cipele obuj ti, njemu ćemo na noge one stare Adidaske.
I tako eto sprovoda, pa žena onako reda radi počne naricati:
- Eeeee, dragi moj… Kamooo mi te noseee?!
Diže se muž iz sanduka pa kaže:- Na Olimpijadu,u p.m!
Raspisan u Sarajevu natječaj za TV spikera...
Javi se jedan momak, ružan, ružan ko lopov...
Javio se drugi, muca...
Javio se treći, neki Hercegovac, pjeva kad govori, naglasak
nikakav. Javio se četvrti: lafčina, govori odlično, izgleda
odlično, oblači se odlično, strane jezike zna odlično, ali
na svaku drugu riječ namiguje na jedno oko.
Kažu njemu članovi komisije za izbor:
"Pa znate ovo je konkurs za TV spikera, da je za radio bilo
bi sve ok, ali bi na TV bilo vrlo nezgodno ako biste se vi
pojavili u TV dnevniku i rekli tako namigujući na primjer
slijedeće rečenice: "kuna postaje konvertibilna", "radnicima
i penzionerima se povećavaju primanja". Znate svi bi mislili
da se vi sprdate sa tako ozbiljnim temama."
"A nije to ništa strašno, to meni odmah prestane čim jedan
plivadon popijem!"
"Imate li vi kod sebe plivadon, možete li nam to odmah pokazati?"
"Imam, kako da nemam".
Zavuče momak ruku u jedan džep izvadi prezervativ, u drugi
džep izvadi prezervativ, u treći džep isto, u četvrti isto, u peti,
šesti, sedmi, osmi, deveti, deseti, u jedanaestom džepu nađe
plivadon, popi ga i odmah prestane namigivat.
Komisija mu odmah priopći: "Na osnovu svega mi zaključujemo
da ste vi najbolji kandidat i mi ćemo vas primiti na to radno
mjesto ali molimo vas da nam kažete što će vam toliki prezervativi?"
"Ma to mi uvijek daju u apoteci kad dođem, tražim plivadon
i namignem!"
Bojim se da je ovo posljednja ovakva šetnja za neko vrijeme,
jer kreću ledeni dani, a korona se rasplamsava.
Nakon ručka, nastavljamo šetnju po Adi. Na sve strane tepih
od lišće platana i hrasta
Nađe se i poneka breza
Drveće se bori za titulu mis
Kako vam se sviđa ovaj cvjetni vrabac?
Šetamo pored Savskog jezera
Ljeti carstvo ljudi, sada pripada labudovima
Nema junaka koji bi sjedili vani
U restoranu "Druga kuća" imi malo ljudi, taman za propisanu
distancu
Luda pita "Druga kuća" servira se s mnogo lješnjaka i sladoledom.
Nema dileme, SA sladoledom, ne bez.
Nisu nikad ranije plesali. Ona je znala da je on odličan
plesač, ali ga je samo gledala s drugima. Zgodan i visok,
gospodin u punom smislu riječi, za nju je pripadao nekoj
drugoj i samim tim nije bio zanimljiv.
Odličan bend je svirao, malo je ljudi plesalo. Zaista čudno,
nekako su svi bili dremljivi i inertni. Na podijumu su se vrtila
dva para kad su zasvirali „Jesenje lišće“, divan stari bečki
valcer. On je prišao i naklonio se. Ustala je, pomalo nesigurna
u svojoj plavoj haljinici. Dopratio ju je na podijum i zavrtili su se.
Ali kako! Kao jedno. On je savršeno vodio, ona ga je pratila
kao da su čitav život plesali zajedno.
I kad se valcer završio, oboje su znali da ništa više neće biti isto.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.