Marketing
Petarde
Možda su moji sinovi jedina djeca koja nikad nisu bacala
petarde. Averziju prema tom agresivnom činu usadila sam
im od najmanjih nogu. Nakon što je tetka šampionka procijenila
da su talenti, kad su imali 10 i 13 godina, obojica su išli na
streljaštvo i pogodak u desetku je bio uobičajena stvar. Čak
su njihovi pogoci u centar mete postali dio udžbenika koji je
napisala njihova doktorica, oftalmolog, kao dokaz sjajnog
rezultata nošenja naočala u cilju rehabilitacije manje očne mane.
I u toj fazi dođemo na doček nove godine kod prijatelja. Oni
imaju dva sina, ja dva sina i treći par jednog. U čavrljanju oko
stola majka petog dječaka izjavi kako je streljaštvo agresija,
kako nisam u pravu što im to dozvoljavam. Odgovorila sam
kako se na satovima ne može ništa desiti, jer je sve strogo
kontrolirano, a baš time će sasvim istutnjati svaku želju za
agresijom.
U ponoć smo čestitali jedni drugima, svi su potražili poklone
pod borom, a onda su svi dječaci nestali. I iz neposredne
blizine čule su se petarde! Zgroženi, tražili smo tko se tako
idiotski zabavlja. I zapanjeni, ustanovili da u drugoj sobi peti
dječak zdušno baca petarde, a majka mu ih dodaje! Ostala
četvorica su samo gledala.
„Tko je dječaku kupio petarde?“ pitala sam bijesno.
„Ja!“ rekla je njegova majka ponosno.
Povukla sam svoje sinove da ne sudjeluju u toj takozvanoj
zabavi. Ubrzo se čuo jauk, sljedeća petarda je eksplodirala
petom dječaku u desnoj ruci! Doček se pretvorio u moju hirurgiju,
traženje instrumenata za vađenje djelića petarde iz rane,
dezinfekciju. Treba li napomenuti da su plastični hirurzi
intervenirali u nekoliko navrata u toku sljedeća dva mjeseca,
dok mu nisu donekle osposobili ruku?
Moji sinovi su prestali s takmičenjima kad su došla vremena
u kojima se popisuju streljački talenti. Nikad više ni pištolj ni
puška, a još manje - petarde!
(snimak s neta)
Hvala NF što me je podsjetio na ovu priču!
Post je objavljen 17.12.2020. u 18:00 sati.